A ovo za pismo.
Pa zna se da je odredjeno pismo jasni indikator odredjene civilizacije.
Cirilica je odlika balkansko-pravoslavne civilizacije. Nastala u Ohridu, u dubini pravoslavnog Balkana.
U srednjovjekovnoj Bosni cirilica je sluzbeno pismo, sto ukazuje kojoj je strani naginjala.

Evo ti karta iz 9 st. U vreme Karla Velikog 814 kada je zap.Evropa bila mocna. Tacno se ocrtavaju danasnje granice suvremene Hrvatske sa Bokom i Srijemom (Pertovaradin + Zemun nikad prezaljeni).

https://www.google.rs/search?q=karta+ev ... f6JMQjM%3A

Poslednjih nekoliko decenija popularno je zvaničnu istoriografiju, nastalu potkraj XIX stoleća, nazivati “bečko-berlinskom školom” i optuživati ih za falsifikovanje srpske istorije sa ciljem rušenja našeg “istorijskog prava” (na koje je uvek opasno pozivati se

http://www.telegraf.rs/zanimljivosti/15 ... -veka-foto

Moglo bi se reći da je verovatno samo zahvaljujući tome Dušan obuzdavao svoje velikaše i sprečavao ih da u potpunosti integrišu Bugarsku u Srbiju, uzimajući u obzir i odnos snaga i stanje u toj zemlji nakon Bitke kod Velbužba gde je bugarski car Mihailo izgubio glavu baš od ruke Dušanove. Ulogu je naravno igralo i to što je car Dušan hteo vizantijske krajeve pre nego bugarske, jer su ovi prvi bili daleko bogatiji.

Bugarska jeste, ruku na srce, formalno bila carstvo ali je njihova upotreba termina car odgovarala terminu kralj (tako se i tretira u istoriografiji), tako da je srpski vasilevs (grčka verzija Dušanove titule) bio iznad bugarskog kralja. Konačno, Dušan se u Skoplju krunisao i za cara Bugara (puna titula: “Stefan u Hristu Bogu blagoverni car i samodržac Srba i Grka, Bugara i Arbanasa”), a pored srpskog krunisao ga je i bugarski patrijarh.

Isto važi i za Bosnu, u koju je vojska Dušanova (Mavro Orbin kaže 50.000 konjanika i 30.000 pešaka; verovatna naduvana brojka) ušla u jesen 1350. godine, te je i osvojila. Većina bosanske vlastele je prešla na njegovu stranu, a ban Stefan II je pobegao iz zemlje. Bosna je u carevo krilo pala “kao zrela kruška”, a njegove snage su stigle do Cetine i Krke. U Klisu ostavlja posadu koja čuva njegovu sestru Jelenu nakon smrti muža joj, Mladena III Šubića Bribirskog, i njihovog maloletnog sina Mladena IV.

Po toj logici onda koliko vi Srbi danas koristite latinicu možemo lako zaključiti kojoj strani naginjete.

Čuj balkanske civilizacije, kakvog bolan pravoslavog Balkana kad u 9.st. pravoslavlje i ne postoji a niti pojam Balkana.
Znaš ti uopće tko koristi ćirilicu u Bosni?

U srednjovjekovoj Bosni se koriste 4 pisma: grčko, latinsko (uljučivo goticu), glagoljica i ćirilica.

Tragova grčkog pisma je veoma malo samo nekoliko zapisa što govori na slab utjecaj Bizanta.

Latinsko pismo se kontinuirano koristi od antike.
Latinskim jezikom i pismom pisani su natpisi na nekim crkvenim građevinama od X do XV vijeka, natpisi na grobnim pločama bosanskih kraljeva na Bobovcu, legende na bosanskom novcu, legende na gotovo svim pečatima vladara i nekim pečatima viših feudalaca, zapisi na nekim ukrasnim predmetima… Humski knezovi u XII stoljeću, a nešto kasnije bosanski banovi i kraljevi imali su na svojim dvorovima stalne latinske kancelarije koje su im služile za korespodenciju sa zapadnim državama, gradovima u primorju itd. U poslovanju dubrovačkih kolonija u Bosni također se djelomično koristio latinski i talijanski jezik i pismo.

Kulturološki veoma značajnu grupu spomenika srednjevjekovne pismenosti čine spomenici glagoljskog pisma. Vjerovatno je u našim krajevima još u X st. oblom glagoljicom pisano tzv. Marijansko evanđelje, jedan od najvažnijih i najstarijih spomenika staroslavenskog jezika uopće.

Po ćirilskim kodeksima također se može naći glagoljskih zapisa, što govori o istovremenoj upotrebi dva pisma od istih ljudi.
Srednjovjekovna Bosna je, u rasponu od oble (tzv. bugarske) do uglate (tzv. hrvatske) glagoljice, stvorila svoju poluoblu varijantu. Karakteristična su preplitanja ćirilice i glagoljice, što potvrđuje da su oba pisma korištena paralelno, jedno uz drugo. Vršena su prepisivanja ćirilicom sa starijih glagoljskih predložaka, pojedinci su posjedovali istovremeno i glagoljske i ćirilske kodekse.

Bosačicom su pisane su tri velike grupe spomenika: crkvene knjige, akti administracije, te epigrafski natpisi.

Kao u primorskim krajevima i starim središtima Hrvatske tako se i u Humu i Bosni upotrebljavaju narodna hrvatska pisma, najprije glagoljica, nešto kasnije bosančica, a jedno razdoblje i uporedo glagoljica i bosanica. Prva je starija i više je crkveno hrvatsko pismo, dok je druga više pismo svjetovnog komuniciranja.

Nije slučaj što se ta dva pisma upotrebljavaju samo i istovremeno na povijesnom prostoru središnje stare Hrvatske, Huma i Bosne. Toga nema kod susjednih slavenskih naroda, na primjer Srba.

Kako u ovu tvoju izjavu ugraditi činjenice da su bosančicom pisali Frankopan, Keglević, Zrinski, Petar Kružić, ter da su ju uvelike koristili istarski protestanti (Stjepan Konzul Istrijan).

PLOČA KULINA BANA (1193. g.)

Priepis iz ''Darko Žubrinić: HRVATSKA GLAGOLJICA''

Na ploči bana Kulina iz 1193.g., koja sadrži zapis hrvatskom ćirilicom o gradnji neke crkve, uklesana su oko petog križa tri vrlo sitna glagoljska slova: a, b, i malo dalje ž. Glagoljska slova su prema [Fučić] iz 13.-14.st., a nešto mlađi (iz druge polovice 14.st.) su ćirilični zidopisi oko križeva. Pisac ovih redaka sluti da bi, s obzirom na položaj ovih triju slova, to mogao biti dio glagoljske azbuke ab(vgde)ž itd., u kojoj su prebrisana slabašna, vrlo sitna glagoljska slova, preko kojih dolazi mlađi i mnogo oštriji ćirilski zidopisi. Ako je doista bila uklesana glagoljska azbuka, onda je ona svakako starija od nadpisa Kulina bana (1194.g.), jer preko njega ide rub petog i šestog kruga. Čini se kako je na temelju oblika samo triju slova a, b, ž vrlo težko reći nešto određenije o njihovoj starosti, jer ona ne sadrže nikakve dielove za sigurnije određivanje vremena. Glagoljsko slovo a nalazi se i kod četvrtog križa, kao dio ćiriličnoga proslova (vidi [Fučić], precrt ploče na str. 96).

POVALJSKA LISTINA (1250.)

Prijepis iz: “Josip Bratulić – Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”

Povalja na otoku Braču, 1250., pergamena, 40 x 47 cm
Povaljska listina je isprava benediktinskoga samostana svetoga Ivana u Povljima na otoku Braču, a pisana je bosančicom. Prepisao ju je (ili redigirao) s još starije matice splitski kanonik Ivan. Samostalnim dijelom drži se Isprava kneza Brečka iz 1184. Staroslavenski je jezik znatno pohrvaćen.

Pučišća na Braču, Župni ured



Sadržaj listine:
V [jime] oca i sina i svetago duha! Lěto od roždenija gospoda našego Isuhristovo tisućno i sto i osьmdeset i [četvrto]
Bi v dni [kraja] Beli, biskupa Mikuli otokom hvarskim i bračkim Brečko knez, otoko-
m Prvoš župan, sudja Desin, brešćik Prvoslav. Ti vsi sut dědići vladanju otočkomu. I v ti
dni bi Ratko pop i koludьr služe crkvi svetago Joana u Pavljah. I bi plk brački i hvarski s knezem
Brečkom na Bolu. I [nače] govoriti Ratko kalujer: »Kneže i vsi vlasteli! Molstir svetago Joana jest
velik bil prežde, kako vi věste, nь je zapustil, i jego [zemje]. Tako jesьm slišal da sije zemlje ježe vi dr-
žite po Koncu, kneže i župane, jesu bili prěje svetago Joana crkve. Molju vi, vlastele, da biste je dali crkvi.« I reče Breč-
ko knez i Prvoš župan: »Budite bogu i Svetomu Joanu prošćeni kako sut bili.« I se sut te zemlje: na Kalih u
kostěrne; Dragićьnj dol; od niže spili do Rujnika; oklad Veljak; više jego niže Bunj oklad; pod crkьv
svetagi Nikulu tri okladi +. I bi potom Sebenja knez otokom. I pohvali vraćen’je kneza Brečkovo i župana Prvo-
ša. I potom bi knez otokom Miroslav, sin Slavomir, unuk Vsemir, iže bi dědić vladan’ja knežja otoč-
koga. I pride k crkvi svetago Joana na dьn svetago Joana s svojim rodom i potvrdi takoje ti zemlje ježe biše Breč-
ko vratil. I biše se udal člověk u molstir svetago Joana [jimenem] Smolьc, a reki: »Dohrani me smrti, a moja dědina
vsa budi u crkьv.« I to jego udan’je pohvali knez Miroslav na tь dьn i župan Vidoš. I semu udan’ju Smolca biše svě-
doci Desislav, sin Grubenjin, i brat jego Radoš od Gmić; Prvoslav; Nemanja od Kurosěm; Dragota od Splěća-
n; Rade Kordijanić od Rogoznice; Dobronja; Zovidrug; Lukaj.
I zavede i sam župan Prvoš v crkьv i da mu pristava Petrihu.
I se sut te zemlje: na Trěbošini jedin dolьc; Ivanь-
č dolьc jedin; u [Grmači] dva; pri puti jedin na jug Grimače; tože Těšenj dolьc; od [njega] Dlgi dolьc; pod Zdav...
dva; Smrkovi jedin; Kneži osěci vsi s njivom jaže pri puti; tož čьbrjanj dolьc; u Husta vse; u Smokove jami tri;
u Gaće jedin; Kravoš jedin; Lihomir dolьc jedin; selo u kapišće crkve svete Marije do Gumna na večerin Graca, do pu-
ti Sutěske; u Veli luci od Razdoli [burnja] strana do vrha, pod [Zrjak] od Ploče do Restinina; tož od Meje do Japnenice;
tož Osěčišća; tož na Brězi oklad, za Naklom peča, Pod omendulu dolьc, više [Mladbi] oklad; tož Planikovi dolьc; tož
pod Rasohi dolьc; pod Gnjilišće peča; u Rasohah pod stěnov peča. Pride Poruga s svojim sinom Těhojem u crkьv svetago
Joana. I bista tu koludra i dasta selo svoje na Pražnicah, i vinogradi, i zemlje, i vse dostojanije [jiju] v crkьv svetago Jo-
ana. I biše tomu svědoci knez Sebenja, i knez Miroslav, i župan Dragoslav, i župan Vidoš. Vladinja prěprě Rašku
o lokvicu i o njivu do Gumna prěd županom Něgojem. Pristav Dobronja Mihanić. I da Vladinja lokvicu i njivu do
Gumna v crkьv svetago Joana. Svědok brašćik Restimir, Petrihna, Rade Kordijanić, Milota Dragomirić, Drago-
ta, Vlkoj. Ratko opat kupi u Dragoti četvrt dola za Lokvami, a drugu četvrt u živini i u Hranca. Svě-
dok pop Milko, Prvoslav Rastimirić, svědok Dobronja Hranotić. A Bokan mu da četvrti. Radovan Mi-
hović prě se na Hlmačni u Malih lokvah i [sьtvori jimi] sudbinu i [vьziskaše] cleza za sudbinu, ušćivene u če-
tiri spudi pšenice. Bi tomu clezu poručnik Dobronja Hranotić, Radidrug, Drakšan. I rěše vsi česnici: »Kto ne
da u tu [prstavšćinu] Stojan Radešević, Budilić Radun, Draš-
ko Dlgonjić, Mirko Mirešević.« I prodah ja Dobronja opatu Ratku [jih] čest za to poručje. I bi tomu svědok
Stanьc i sin jego Rucko, Dragoj, Priben, Družina, Mrčko. Pride Marija, raba Rašćina, isupivši se. I dala jej biše gospo-
ja vsega svojega četvrtu čest. I da ju u molstir svetago Joana u Pavljah. Bi Dragonja u Raške i da mu četvrtu čest od vse-
ga svojega. I da Dragonja i Marija vse u crkьv svetago Joana: zemlje na Rudinah o Zagoni i pod Zagon do Brusja; pod Smrěčevik
[...] njiva uzgoru vsa do vrha i polьg nje[je] okladi; niže o Gomile njiva; u [Tolanje] polače njiva; za Pribidružu gomilu njiva. Ku-
pih u [Veselka] njivu Volaršćik za tri bravi. Da Raška za lokvicu dolьc do Zavale. Da Dragonja i Marija s Stranah svoju
čest lozja, a čest jaže biše [Veselkova] kupih za pol cleza. Kupih u Hranote, u črnih, u živine za Rujnikom dolьc za clez.
Kupih u Rečimira vsu Vlkovšćinu u Brězih do vrha. Pride Vlkohna Petrešević u molstir svetago Joana u Pavljah
dav svoje ždrěbe zemlje. I bi tomu svědok Milota Radomirić, i brat jega Draško, i pop Radidrug. I se zemlje sut Svetago Joana
v Povljah: oklad Veljak i Ježe oboje, na buru jega i na jug; više jega dva oklada; i u Bunjah vse; gore nad Gomile dva oklada: do Mirko-
va, od Mirkova do Kopelišće; vse u Smokove od Gornjega studenca dolu do Rьca; i Gračišće s Nerězi vse; pol Deselina dolca; pod
Smokove njiva; na [Selcih] zemlje; nad Rasohi njiva; pod Kopitlje brdo zemlje; Radovnja do Rasoh; pod crkьv Nikulinu trije okladi; pod
Smokovje na Branjevo peča; žukovik s vrha do more; Rasohatica vsa s vsimi njivami na jug i na buru je; pod Njegodraže osěke do-
lьc; Vošćica od mora do duba; na buru [Zečeva] dolьc do vrha; [Zečeva] vse okolo. Pridosta dva člověka u [molstьr] svetago Joana, [jimenem] Poruga i
Smolьc i rěsta opatu Ratku: »Dohrani na smrt na naju vinogradi i [zemje]. Vse budite v crkьv svetoga Joana.« I [prije] je s vsim svojim.
Se bi na dьn svetago [Stepana] na Vrečinu. I tu bi knez Krnja, sin [Krsimir]. Svědok župan Dragoslav, črneha brašćik, opat Stanimir, sudja
Prvoslav, Restimir brašćik, Desislav, sin Srdanj, Milota Radomirić, Dragota Vlčinić. + Az Blasi, slišav od [piskupa] Miku-
le, od kneza Vlašćina, od županja čeprnje, od sudje Luke, potvrjaju i ukladaju ruku moju.
+ Ja Joan, kanunik Svetago Dujma i prisežen pisьc hvarski, za povelěnije gospodnje Nikule biskupa hvarskoga, i kneza Vla-
šćina, i župana [čeprenje], i suca Luke i moljenije Joanje, opata Svetago Joana, pisah i zlamenah učnim
zlamenijem. čto vidih pisano u staru knjigu, to pisah. Od roštva Hristova lět tisuća i dvi sti i pedeset, i prvi měseca dečebra.

Velika većina su Srpska imena.

Rieč tisuća u proslovu je također srbska rieč...

ZAPIS STIHOVA DVANAISTERACA U STATUTU CARINARNICE - DUBROVNIK (1421.)

Priepis iz: “Josip Bratulić – Stjepan Damjanović: HRVATSKA PISANA KULTURA”

Najstariji zapis stihova dvanaisteraca u Statutu carinarnice, Dubrovnik, 1421.
U Statutu carinarnice u Dubrovniku (Liber statutorum doane), na posljednjim stranicama, Junije (Džonko) Kalićević zapisao je 1421. hrvatskom ćirilicom dva i pol dvostruko rimovana dvanaisterca:

,,Sada sam ostavljen srid morske pučine
valovi moćno bjen, daž dojde s visine
kad dojdoh na kopno, mnih da sam''...

To je najstariji zapis najpoznatijeg stiha hrvatske renesansne književnosti.


Liepo uočljivo hrvatskoćirilsko slovo V

Jel imaš kakve podatke ili slike o brzopisnoj mislim kurzivnoj ćirilici koju su koristili bosanski begovi kao šifriranu poruku u vojne svrhe, koja se prenosila s koljena na koljeno?

Na žalost ne. Inače, najviše u Bosanskoj Krajini je bila štoviše i glagoljica korištena u pisanim vojnim naredbama kod bosanskih begova. Ali ni u vezi toga za sad nemam izravnih primjera.

Yup;
http://i0.wp.com/archaeologyinbulgaria. ... -Great.jpg
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... 29.svg.png
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... sen_II.png
http://www.explore-bulgaria.net/explore ... asen-2.jpg
http://photos1.blogger.com/blogger/0/25 ... SEN-II.jpg
http://s49.photobucket.com/user/NikeBG_ ... 7.jpg.html
http://cc10.aubg.bg/faculty/Evelina/Bul ... /Boril.png

Tebi je jasno da je ovo što si stavio teški shit ?
Dušanova vojna u Bosnu je završila porazom, sam je "car" jedva izvukao živu glavu ispod Bobovca.
Srbija do Cetine

Tebi je jasno da je ovo što si stavio teški shit ?
Dušanova vojna u Bosnu je završila porazom, sam je "car" jedva izvukao živu glavu ispod Bobovca.
Srbija do Cetine

Fino. Stari pravoslavni cirilicni grad Vukovar.
Pravoslavno pola danasnje Madjarske.

Jaki bili Bugari tad, sto jes jes. Al eto, Srbija danas na 50 km vazdusne linije od Sofije.

Po čemu bi granica države bila i granica između pravoslavlja i katoličanstva?
Postojala je i opcija da Bugari prijeđu na katoličanstvo.
Inače, pred Turke su ti Beograd i Mačva bili katolički.
Kad te već zanima vjera :
Srbi tog doba su brđani uz gornji tok Drine. Većina Bosne je hrvatska, a većina današnje Srbije bugarska.

Vidis kako su ti Srbi superiorini pa se sa tog malog prostora od gornje Drine do gornjeg Ibra rasirili od Une i Timoka.

78 km od centra Zagreba i 50 km od centra Sofije.

fala turskoj postelji

Kao što ti je rekao Heero, da nije bilo Turaka, ne bi bilo ni vas.
Možda bi imali par sela u zapadnoj Bugarskoj i to bi bilo to...

Hvala Turcima!

Fala Urcima

DRVORED HRVTSKE ĆIRILICE (KOČERIN) (2016.)

Izvor: http://kamenjar.com/izgradena-aleja-hrvatske-cirilice/

0_nadpis
Proslavom pod nazivom „600. obljetnica prvog pisanog spomena imena Kočerin i nastanka Kočerinske ploče“, u Kočerinu je godine 2004. obilježena ta okrugla obljetnica. U sklopu proslave održan je i znanstveni skup pod nazivom „Viganj i njegovo doba“. U to vrieme i tom prigodom nekropola (grad mrtvih) Lipovci je očišćena od korova i drugog raslinja. Vignjev stećak je obnovljen i restauriran (očuvan), izklesan je umnožk Kočerinske ploče i postavljen u podnožje Vignjeva groba gdje se nekada nalazio i izvornik Kočerinske ploče. Izklesan je spomen križ i postavljen nedaleko od stećka, po ugledu na križ koji se nalazio na uzglavlju Vignjeva groba, a od kojega je do danas ostao samo manji donji dio. Nekropola (grad mrtvih) Lipovci udaljena je oko jedan kilometar od središta Kočerina, ali ništa nije upućivalo prolaznike i putničare na to da tu, u blizini, postoji tako važan spomenik uljudbe. Zbog toga se i došlo na zamisao izgradnje „Drvoreda hrvatske ćirilice“ čime bi se povezalo grad mrtvi Lipovce i središte Kočerina, ter tako nekropolu, na neki način, približilo magistralnoj cesti Mostar – Split i Mostar – Livno – Bihać. „Drvored hrvatske ćirilice“ izgrađen je tako što je na pet mjesta uzduž mjestne ceste Kočerin – nekropola Lipovci izgrađeno pet postaja na kojima je postavljeno po šest, u kamenu oblikovanih, slova hrvatske ćirilice. Veličina slova je: širina 1 metar, visina 1,4 metra, a debljina slova je 25 cm. Površina slova izgleda kao što izgleda ručno klesani kamen. Kamen od kojega su klesana slova je „rujan“ iz kamenoloma u okolici Kočerina. Uz mjestnu cestu prema gradu mrtvih Lipovci posađen je i drvored, kako bi Aleja dobila svoj podpun smisao.

Ostvarenjem ovog numa nije se htjelo oživjeti hrvatsku ćirilicu, jerbo je ona zapravo mrtvo pismo (primjetba: to ovisi o nama Hrvatima hoće li ili ne će biti mrtvo), nego očuvati je kano vriedan dio hrvatske uljudbeno poviestne baštine. Kano poseban dio, a sve u sklopu „Aleje hrvatske ćirilice“, izgrađeno je i odmorište Podkraj, uz magistralnu cestu Posušje – Široki Brieg, 1,5 km prije naselja Kočerina iz smjera Posušja. Na odmorištu je izgrađen nadpis Kočerin, slova nisu oblici već šupljine, naravno pisan hrvatskom ćirilicom, ali tako da cieli nadpis izgleda kano pročelje kočerinske crkve sv. Petra i Pavla. Kako bi nadpis u podpunosti podsjećao na pročelje crkve u Kočerinu, na dielu nadpisa koji predstavlja zvonik crkve izklesan je i reljef sv. Franje. Na odmorištu je postavljen i jedan kameni stol s dvie kamene klupe ter putničarska podatkovna ploča. Postavljanje tog podatkovnog putničarskog prikaza u stvarnosti je značilo i završetak ostvarenja nauma “Aleja hrvatske ćirilice“. Na ploči se nalazi, sa zapadne strane, zemljopratiljni zemljovid Kočerina s označenim polaznim položajem gdje se gledatelj nalazi, ter sva druga važna mjesta na području Kočerina, a sa iztočne strane ploče nalazi se svjetlopis grada mrtvih Lipovci. Od samog početka ostvarenja ovaj naum je privukao pozornost gotovo ciele javnosti, ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Republike Hrvatske i Srbije, pak i šire. Ono što ovom naumu jamči budućnost zajamčeno je vrlo prometna magistralna cesta Split – Mostar, a „Aleja hrvatske ćirilice“ svojim sadržajima daje ovoj cesti dodatnu privlačnost, zbog koje mnogi već sada svoj pravac putovanja kroz Hercegovinu osmišljaju upravo tom cestom. Uz ostale putničarima zanimljive sadržaje u Kočerinu: crkva svetih Petra i Pavla s najvećim na svijetu mozaikom (slagalicom) sv. Franje Asiškoga (visine 24 m); umjetnički neponovljiv mozaik svetih Petra i Pavla na zabatnom zidu iznad oltara unutar crkve; izvornik Kočerinske ploče u župnom uredu; desetak srednjovjekovnih nekropola, od kojih su posebno zanimljive: Kočerin, Lipovci i Sajmište; brojne ilirske gomile i gradine; Kočerin predstavlja, i još će više predstavljati u budućnosti, nezaobilazno mjesto na zemljovidu uljudbenog putničarstva Hercegovine, a osobito nakon posljednjih radova na uređenju i zaštiti nekropole Kočerin, koja se nalazi u dvorištu Osnovnog učilišta Kočerin, ter odkrivanja reljefa svetca na jednom od stećaka.
Široki Brieg, 20. siečnja 2016. Grgo Mikulić/kamenjar.com

Na prvoj postaji postavljena su slova: A, B, V, G, D, E.


Na drugoj: Ž, Z, I, K, L, M.


Na trećoj: N, O, Đ, P, R, S.


Na četvrtoj: T, U, H, Č, Ć, C.


Na petoj: OT, Š, ŠT, JA, JE, 6 – poluglas, jat.



Moje primjetbe na izgled slova, bez obzira što neman stručnost za tako nešto (također, nije mi ni na kraj pameti omalovažavati ovaj rad, već naprotiv, ovaj rad ima moju punu podporu):
- Slovo V nije najsretnije oblikovano. Treblo je biti u obliku pravilnog pravokutnika što bi odražavalo uobičajeni oblik slova V u hrvatskoj ćirilici.
- Slovo T bi više odgovaralo oblikom kano ležeće latinično E okrenuto prema dolje, a ne kano i latinično slovo T.
- Slovo U bi treblo biti oblijih oblika, makar i ovaj oblik možemo gledati kroz umjetničku slobodu i jednostavniju izvedbu.
- Slovo Č u bosančici najčešći oblik ima kano latinično slovo V.
- Slovo Ć bi bilo izpravnije kano piramida s križem na vrhu.
- Slovo JU inače u bosančici ima desno na kraju oblik O, a ne E kako je na spomeniku.

Mene su učili da je ćirilica grčko pismo koje je u našim krajevima popularizirao sv. Ćiril (po kome je ovdje ćirilica i nazvana) obavljajući kršćanske liturgije na narodnom jeziku. Sveopćim napretkom i našom stalnom težnjom ka europskoj modernizaciji, tzv. ćirilica kao pismo bizantskog porijekla se u našim razvijenim krajevima gubi. Danas se ćirilica kao pismo koristi još jedino u po svemu zaostalim krajevima gdje također prevladava tzv. ruska ortodoksna religija koja se u našem susjedstvu još i krivo naziva "pravoslavlje". Sa sigurnošću se može ustvrditi da je ćirilica kao neko povijesno pismo karakteristično i indikativno još jedino za krajnje po svemu zaostala područja u kojima još uvijek dominira to neko tzv. "pravoslavlje" koje je ustvari svjetski gledano ruska ortodoksna religija, no sasvim je sigurno da je ćirilica kao pismo u potpunosti izumrlo u praktičnoj primjeni u razvijenom svijetu. To što znakovito zaostala Rusija zajedno sa svojim još zaostalijim satelitima još uvijek koristi (sve slabije) ćirilicu kao nekakvo svoje pismo, to su posljednji ostatci ostataka nekakvog nekadašnjeg pisma koje je razvijenom svijetu važna i zanimljiva isključivo iz povijesnih razloga razumijevanja današnjeg, modernog pisma.
Ćirilica je davno izumrlo pismo samo što to tzv."pravoslavci" još uvijek ne znaju. Saznaće i neminovno će se prilagoditi i oni ostatku svijeta čim se počnu rješavati svoje tradicionalne kulturne zaostalosti.
Iluzorno je nadati se da će većina svijeta odreći se postignutog humanističkog napretka i preko nekakve povijesne ćirilice vratiti se hijeroglifima i oslikavanjima pećina.

Je li se Bog stvarno hrvao sa Jakovom, Jevreji kažu da je to bio anđeo u Starom Zavjetu?