Izvornih 12 hrvatskih plemena (vjerojatno nešto kao današnja CG plemena po organizaciji):

Kačići - Nastanjeni u Neretvanskoj kneževini, tu ih je vjerojatno naselio kralj Petar Krešimir IV, veliki moreplovci i gusari

Gusići (Gušići) - Lički rod, sjedište im je bilo u Udbini. Od njih potiče plemićki rod Kurjakovića.

Čudomirići - Prvi put se spominju u zadarskom zaleđu, kasnije se spominju i u Lici

Šubići - Izvorno su naseljavali područja Bukovice i Ravnih kotara, sjedište im je bilo u Bribiru. Neko vrijeme nose titulu
banova Hrvatske, jedno vrijeme vladaju čitavom Bosnom.
Njihovi potomci su plemići Zrinski.

Kukari - Splitsko zaleđe, nagađa se da im ime dolazi od imena jednog od petoro braće koji su prema legendi doveli
Hrvate na ove prostore, Klukasa.

Lapčani - Sjedište im je bilo u Lapcu u Lučkoj županiji, njihov ogranak su Karinjani, nastali u 11. st. nakon što im je
kralj Zvonimir darovao grad Karin.

Mogorovići - U najstarijim izvorima se spominju u Biogradu u zaleđu Zadra, kasnije ih ima i u Lici. Dijele na dvije
grane, Tolimiroviće i Disislaviće.
U Lici se dijele na još mnoge ogranke.

Snačići - Najstariji poznati član je posljednji hrvatski kralj Petar Snačić. U 14. stoljeću se uzdiže ogranak Snačića
Nelipčići.

Lačničići (Lasničići) - Niže plemstvo, zadarsko zaleđe i Lika

Poletčići - Lika, zadarsko zaleđe, okolica Knina

Jamometići - Bili naseljeni na Krbavskom polju i u Pounju, spominju se u Pacti conventi, pripadali su nižem plemstvu.

Tugomirići - Prvobitno su živjeli uz Velebit do Zrmanje, sjedište im je bilo u Karlobagu. Navodno potiču od kneginje
Tuge.
Šubići im oduzimaju područja uz Velebit pa se sele na Krk i druge krajeve. Tu navodno imaju i dan
danas potomke.

Hrvatsko plemstvo Bosne:

Hrvatinići - Prvi predak im je Hrvatin Stjepanić, vazal hrvatskog bana Pavla I Šubića. Posjedi su im većinom bili u
Donjim Krajima. Prije pada Bosne su surađivali s Turcima. Posljednji potomak obitelji je neki Matija
Vojsalić.

Pavlovići - Rodonačelnik im je Raden Jablanić po kojem se nazivaju još i Radenovići. Imali su posjede u zaleđu
Dubrovnika. Kosače su im uzurpirali posjede slomili moć netom prije pada Bosne pod Turke.

Kosače - Iako porijeklom Srbi i oni su bili dio hrvatske povijesti i jedan su od najpoštovanijih plemićkih rodova danas
među BH Hrvatima, tako da ću ih uvrstiti ovdje.
Najraniji predak im je srpski vlastelin Vuk Kosača. Hercegovina dobiva ime po Vladislavu Kosači koji je nosio
titulu "herzog". Na vrhuncu moći posjedi im se protežu od Cetine do Kotora.

Alaupovići - Potiču iz srednje Bosne iz Fojnice (kao i ja, uostalom ) . Korijeni im sežu do 1333., navodno potiču
od saskih rudara.
Legenda kaže da im je predak Šćito Hlapović bio zadužen da svako jutro budi rudare sa "alle auf"
odnosno "svi ustajte" i tako je nastalo prezime. Postaju plemići u 14. stoljeću.
U Fojnici postoji ulica s njihovim imenom.

al tema je plemena a ne plemstvo! plemena su subici,skugori itd neki rodovi su dobili imena po plemenima malo si pomjesao

Imaju li ti tvoji Pavlovici veze sa ovim iz Istocne Bosne, Srednje Bosne i td? Isti je to vremenski okvir.
Ako govorimo o istoj lozi, onda je svojataju i Srbi i Hrvati :)

al tema je plemstvo! plemena su subici,skugori itd neki rodovi su dobili imena po plemenu iz kojeg dolaze ima i prezimena koji se vuku od toga,zaboravio si i bezimenos pleme sa podrucje svega sta je danas bosansko odnosno bosansko + ploče,dubrovnik,neretva i tako taj teritorij na koje hađije drkaju to ti je sve bezimeno

u nekoj povelji kralj daje nekom pavlovicu selo oko kraljeve sutjeske odnosno posjed a on ga nastani ljudima itd. obicaj je bio dat selu ime po rodu koji ga posjeduje,danas imas pavlovice kod kraljeve sutjeske i selo i prezime sad prezime predpostavljam da je kod ljudi doslo od mjesta, ili ako je od plemstva onda mozda poznajem neke plemice heheheh

U naslovu sam napisao "Hrvatsko plemstvo". Znači tema je plemstvo, a plemena su također mogu računati kao plemstvo ukoliko su njihovi pripadnici nosili plemićke titule, a ovi gore jesu samo što nisam navodio pojedince s titulama.
Postavio sam Kačiće. Oni su živjeli na Neretvi. Malo poslije ću postaviti dubrovačke plemiće.

Veoma zanimljivo je da se grb Opstine Pale identifikuje sa grbom Pavlovica. Misljenja sam da se muski dio loze ugasio, posto nema pouzdanih dokaza koji pokazuju suprotno. Mada, i sa Srpske i Hrvatske strane su se javljali pojedinci koji pokazivajuci stablo svoje porodice dolaze do Pavlovica. Ako bi i to bilo tacno, realno je da su se potomci podjelili na pola po vjeroispovjesti.

Pa da, Pavlovići jesu imali posjede u Olovu i Vrhbosni a tamo su bili katolički samostani. Srpsko je bilo gornje Podrinje tamo gdje završava onaj veliki srebrenički zavoj Drine pa dolje do Pive i Tare.
Vidi se po nepostojanju kat. samostana u Goraždu, Višegradu, Hotči, Ustikolini..

U Splitu navodno postoje njihovi potomci, zna se pouzdano da su bili živi u 19. st. ali jesu li opstali..

Da li si znao da su potomci skoro trećine Kosača prešli u Islam, i za to postoje istorijski dokazi.
Ovo sam morao napisati ... :)
Takođe, veliki dio, sa ženske strane je udato u katoličke porodice.

Znam. Ahmed Paša Hercegović je najistaknutiji islamizirani Kosača. Njemu je majka bila katolkinja, Barbara de Payro.
I kraljica Katarina je bila Kosača.

Hrvatsko plemstvo Dubrovnika:

Bunići - Prvi put se spominju 1023., postoji više verzija o njihovom porijeklu. Jedna je da su došli iz središnje
Njemačke preko Italije a druga da su porijeklom iz Apulije. Moguće i da su starosjedioci.

Getaldići - Porijeklom su iz južne Italije, iz Taranta. Navodno su dobili ime po nekom biskupu Kataldu iz istog grada.
Istaknut član obitelji je Marin Getaldić, hrvatski matematičar i fizičar.

Gundulići - Rodoslovlje im seže do nekog Stjepana koji se spominje 1014. Prvi zabilježeni spomen obitelji datira iz
1190.
Obitelj je imala više istaknutijih članova od kojih valja spomenuti pjesnika Ivana Gundulića.

Sorkočevići - Podrijetlom su iz Kotora, a tamo su došli iz Albanije ili Epira. Dobili su plemićki status tako što su u
Dubrovnik dopremili veliku količinu sirka (po tome su i dobili prezime) u vrijeme velike gladi.
Od istaknutijih Sorkočevića je bio skladatelj Luka Sorkočević.

Kabužići - Prvi put se spominje u 13. stoljeću. Obnašali su mnoge važne funkcije u Dubrovačkoj Republici.
Od istaknutijih Kabužića tu je Marin Kabužić, hrvatski pjesnik i crkveni pravnik.

Menčetići - Spominju se također u 13. stoljeću. Po njima je dubrovačka kula Minčeta dobila ime.
Od istaknutijih tu je hrv. renesansni pjesnik Šiško Menčetić.

Đurđevići - Utemeljitelj je neki Đuro koji se sredinom 13. stoljeća doselio iz Kotora u Dubrovnik. Na početku 14. st.
uzdižu se među najbogatije dubrovačke rodove.
Istaknutiji Đurđević je Ignjat, hrv. pjesnik i povjesničar.

Gučetić - Po rodoslovlju dominikanca Ambroza Gučetića vode porijeklo od roda Ovčarevića koji se tu doselio iz
Zahumlja.
Jedan od istaknutijih je Sabo Gučetić Bendevišević, hrv prevoditelj i dramatičar.

Saraka - Prema dubrovačkim kroničarima doselili su se iz Huma a daljnjim porijeklom su bili iz Kotora.
Prvi predak im je navodno zabilježen u razdoblju između 975. i 1023. u ispravi samostana na Lokrumu, no
prvi pouzdani predak Palma Pankracijev im je zabilježen 1160.
Njihovi potomci danas žive u Italiji.

Gradić - Prema predaji potiče od Vuka Grade, koji je prema jednima bio vojvoda legendarnog bosanskog kralja
Stjepana, a po drugima dukljanskog kralja Bodina i zapovjednik tvrđave sv. Nikole koju je 1016. predao
Dubrovčanima a oni su ga primili za patricija.
Rodoslovlje im se tek može pratiti od Feliksa koji je živio u 13. st.
Od istaknutijih tu je diplomat i polihistor Stjepan.

Pucić - Prema dubrovačkim kroničarima porijeklom su iz Kotora. Zabilježeni su i pod prezimenom Čiponić.
Istaknutiji Pucić je hrv. pjesnik Niko Lujo.

Crijević - Porijeklom iz Kotora, prema nekima starosjedioci iz Epidaura (Cavtata). Obitelj se isticala u
posredničkoj pomorskoj i kopnenoj trgovini.
Od istaknutijih Crijevića tu je Serafin Marija, biograf i povjesničar. Od 19. st. potomci obitelji žive u
Austriji.

Ranjina - Prema dubrovačkim kroničarima porijeklom iz Taranta. Najstariji poznati član je Matija rođen oko 1130.
Istaknuti član obitelji je bio Dinko, hrvatski pjesnik.

Rastić - Prema dubrovačkim kroničarima porijeklom iz Epidaura (Cavtata). Postoje pretpostavke da su ogranak
Gučetića što bi značilo da su iz Huma. Najranije su zabilježeni 1190.
Najistaknutiji je Džono Rastić, pet puta knez i pjesnik i latinist. Njegovom smrću se loza ugasila.

Džamanjić - Prema kroničarima porijeklom su iz Huma.Najstariji poznati Džamanjić je Šimun rođen oko 1190.
Do početka 14. stoljeća nisu imali većeg utjecaja.
Jedan od poznatijih članova je Rajmund, teolog, filozof i jezikoslovac.

Basiljević - Podrijetlom iz Kotora. Ogranak obitelji u Dubrovniku osnovao je Basilius de Basileo koji se spominje 1314.
Poznatiji pripadnik je Toma, teolog i humanist koji je djelovao u 15. i 16 stoljeću.

Bobaljević - Spominje se od sredine 13. stoljeća. Prema Mavru Orbiniju najsatriji član obitelji je Vid koji je 887.
s neretvanskom mornaricom razbi mletačko brodovlje kod Makarske. Dubrovački kroničari navode
Mihovila, zapovjednika dubrovačkog brodovlja koji je kraj Poljica u blizini Orašca 1184. porazio
zahumskog kneza Miroslava.
Istaknuti član je pjesnik Fran Kuko.

Palmotić - Potiču od Palma di Balisclava koji se spominje 1282.-1295. Bila je jedna od najistaknutijih u Dubrovniku
u 13. stoljeću.
Zaslužni članovi obitelji su bili književnici Junije i Džore.

Lukarević - Podrijetlo vuče od Slabba Lucarija, koji je potkraj XII. st. više puta obnašao dužnost suca i vjerojatno bio
sin Lucarusa, konzula iz 1169.
Obitelj je izumrla smrću pisca Ivana Lukarevića.

Prokulović - Premda se već oko 1200. spominju dubrovačka vlastela s patronimom Proculi, nije utvrđena njihova
povezanost sa potonjom obitelji. Od 13. stoljeća izvori svjedoče o postojanju dvaju obiteljskih ogranaka.
Posljednji muški potomci su Ivan i Nikola, sinovi Stjepana Natalova.

Prodančić - Bili su u srodstvu s Palmotićima. Rodonačelnik je Marin de Prodanello (spominje se 1273.-1304.)
koji je u izvorima zabilježen i kao Bauxellus pa su njegovi potomci, uz prezime Prodanello, nosili i
prezime Bausella (Bauselić).
Posljednji muški pripadnik obitelji je bio Stjepan Radov.

Beneša - Spominje se u izvorima od XIII. st. Prema kronikama iz XV. i XVI. st., prvi Beneša bio je Petar,
koji je sudjelovao u promletačkoj uroti protiv kneza Damjana Jude (1205). Vjerovalo se da obitelj potječe iz
Kotora, no vijesti o kotorskom knezu Beneši (1200) odnose se na osobno, a ne na obiteljsko ime.
Prvi Beneša u dubrovačkim dokumentima bio je Simon Benessa (1243).
Posljednji poznatiji Beneša bio je → Petar, teolog, pravnik i diplomat.

Evo još malo rodova:

Babonići - Plemićki rod podrijetlom iz Goričke župe. U 13. st. nazivaju se goričkim i vodičkim knezovima.
U 13. i 14. st. bili su među najmoćnijim obiteljima u srednjovjekovnoj Slavoniji.
Prvi po imenu poznati pripadnik roda bio je Stjepan I. (živio potkraj 12. i poč. 13. st.), poznat pod imenom
Babon. Obitelj izumire sa Ljudevitom 1897.

Frankopani - Potječu Gradeca kraj Vrbnika na otoku Krku. Prvi zabilježeni Frankopan je knez Dujam 1118. u povelji
koju sklapa s Mlečanima.
Loza izumire nakon pogubljenja Frana Krste Frankopanau Beču.

Banjani - Naseljavali su staru hrvatsku župu Pset (današnji Bosanski Petrovac). Po dolasku Turaka ih je većina prihvatila islam.

Bašča - Obitavali negdje u današnjoj Cazinskoj krajini. Većina islamizirana kao i Banjani.

Bužani - Prema predanju potomci kneginje Buge. Obitavali u Lici.

Draganići - Obitavali između Karlovca i Jastrebarskog. Plemstvo su vjerojatno stekli u 13. stoljeću.
Opstojali su do 1848.

Ladihovići - Kordun. Ogranak ovog plemićkog roda je nosio prezime Nemanić.

Klokočani - Također Kordun, od utvrđenog grada Klokoča pa prema Kladuši.
Plemićke povlastice dobili od kralja Bele IV 9. siječnja 1224.
Po dolasku Turaka su zatrti.

Nelipčići - Ogranak Snačića. Središte im se nalazilo između rijeka Krke i Cetine. Sve do sredine 15. stoljeća su jedan
od najmoćnijih rodova u Hrvatskom Kraljevstvu.
Smrću Ivaniša Nelipčića nestaje moć Nelipčića.

Radivojevići - Velikaška obitelj s posjedima na području između Neretve i Omiša. Prvi poznati pripadnici obitelji
humski su feudalci s kraja 14. st., braća Gojak i Radivoj, po potonjem je obitelj nazvana.
U drugoj polovici 15. st. obitelj je koristila patronimik Vlatković, a potkraj istoga
stoljeća izgubila je posjede zbog osmanskih osvajanja.

Hrvatske plemićke obitelji u Ugarskoj

Piuković - plemićki list i ugarsku grbovnicu dobili u Beču 28. listopada 1741.
Prćić - od cara Ferdinanda Stipan Prćić dobio je titulu 1561.
Rudić - Obitelj vodi porijeklo iz Dalmacije. Krišof Rudić od Marije Terezije dobiva titulu 28. travnja 1755.
Sučić - Zapovjednik Subotice i graničarski kapetan, plemićku titulu i grbovnicu dobio 1690.
Vidaković - 1. lipnja 1690 u Beču Đuro Vidaković dobiva titulu plemića.
Vojnić - U Požunu 28. listopada 1741 plemićku povelju te ugarsku grbovnicu dobivaju braća Ivan i Stipan.

Ima ih razumije se još, ali neda mi se prepisivati.

Trebalo bi spomenuti obitelj Jelačić čiji je najpoznatiji pripadnik hrvatski ban Josip. Sama obitelj potječe iz Bužima pa su zato svi pripadnici imali taj pridjev "od Bužima". Kada su Turci osvojili njihov posjed, obitelj se preselila u Petrovaradin, Vojvodini.

Frankopani su svoje porijeklo vodili od starih Rimljama i u svim dokumentima su volili to naglašavati.

Srednjovjekovno bosansko plemstvo je ugašeno. Ljudi su uglavnom protjerani, a u novim zemljama su izgubili svoj socijalni položaj. Mnogi članovi obitelji su i ubijani. To plemstvo, kao i Pavlovići je u potpunosti ugašeno i prestalo je postojati nakon turskog osvojenja Bosne.

Ti Hrvati i Srbi koji su se javljali kao tobožnji nasljednici Pavlovića to nikako nisu bili. Radi se uglavnom o imućnijim trgovačkim obiteljima, koji su željeli za sebe priuštiti neke privilegije ili jednostavno prestiž. Primjerice, katolici iz Bosne Branjkovići (kupili ono zemlje u Jeruzalemu), su dali krivotvoriti da potječu od despota Brankovića, a rodno stablo krivotvorio im je Pavao Vitezović. To se često događalo.

Bio sam u crkvi 2006, u kojoj je kršten maleni ban Josip. Devedesetih je često bilo raznih pokušaja da se crkva oskrnavi. Razbijeni prozor, četnički grafiti, i sl.

Klokočani nisu nikada zatrti kao pleme, imaš bar tri obitelji koje su nastavile djelovanje iza turskih provala; Otmiće, Vojkoviće (Vojkffi) i Maretiće. Ne znam situaciju da prve dvije navedene, ali Maretići su danas itekako živi (većinom po Dalmaciji, Dicmo, Sinj). Maretići su svi odreda Hrvati, nitko se nije islamizirao nit popravoslavio, a Andrija Kačić Miošić spominje i harambašu Iliju Maretića koji je sudjelovao u Sinjskoj bitci.