Kad je u lipnju 1991. godine na izložbi zrakoplova u Parizu zapovjednik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, general Zvonko Jurjević, partnerima iz francuske zračne industrije kazao da Jugoslavija definitivno odustaje od razvoja i proizvodnje višenamjenskog nadzvučnog zrakoplova NA, iz oka gospođe Goldstein, koja je vodila pregovore s Francuzima, krenule su suze

Ni jugoslavenskom generalu Savi Pustinji, direktoru programa NA, koji je prije nekoliko dana za srpske Večernje novosti posvjedočio o tim događajima, nije bilo lako, iako je još ranije znao da će na projekt biti stavljena točka.

Sve je počelo 1982. godine, odmah nakon završenog posla na "orlu". U trenutku kad je projekt NA obustavljen na njemu je radilo više stotina vrhunskih stručnjaka. Prema planu, prvih pet prototipova (tri jednosjeda i dva dvosjeda) trebalo je poletjeti 1995., a serijska proizvodnja trebala je početi 1999.
Do 2009. godine Jugoslavensko zrakoplovstvo trebalo je dobiti 200 revolucionarnih zrakoplova.

Troškovi cijelog projekta bili su procijenjeni na, čak i tada skromnih, četiri milijarde dolara. Jugoslovensko gospodarstvo je za potrebe proizvodnje NA trebalo otvoriti oko 100.000 radnih mjesta.

Ispitivanje NA, koji je 1986. idejno projektiran u suradnji s francuskim industrijalcem Marcelom Dassaultom i engleskom tvrtkom British aerospace, pokazalo je da je jugoslavenski avion u bliskoj zračnoj borbi bolji od američkog F-16 u svih 10 simuliranih bitki.

Za djelovanje zrak-zemlja, NA je planiran kao rijedak avion iz tog doba koji bi ciljeve mogao napasti i s udaljenosti od 50 kilometara.

Francuska tvrtka Snecma je razvila motor “M-88Y”, gdje je Y bila oznaka za Jugoslaviju. To je tada bio najnapredniji višenamjenski motor za nadzvučne jednomotorne avione, za sve režime leta.

Sjedište pilota je projektirano da bude nagnuto, tako da pilot može lakše podnositi opterećenja G-sile za vrijeme manevara. Kaciga pilota omogućavala je upravljanje glasom. Predviđena je još tada GPS i inercijska navigacija zrakoplova, a pilot je na viziru kacige imao sliku leta i događanja u zraku i na zemlji.


Zrakoplov se trebao proizvoditi u mostarskom “Sokolu”, uz suradnju velikog broja jugoslavenskih tvrtki.



http://jugoslavenska-narodna-armija.blo ... vucni.html

Mini rafale. I da nije došlo do raspada taj bi se projekt još vukao u predserijskim fazama. Dovoljno je pogledati Indijce i njihov Tejas.

Projekat "Jastreb" "Galeb" i "Orao" su bili već veliki napredak. "Orao" je bio nadzvučni zrakoplov i pravili su ga zajedno sa Rumunima. Izvozili su se vani.
Po licenci su se proizvodili helikopter "Gazela" od Francuza koji su napustili taj projekat, i MiG 29 od 1986. godine po Sovjetskoj licenci.
Treba napomenuti da je sve to proizvođeno u SOKO Mostar.

Amerika pa Juga





Palata federacije valjda negdje u novom Beogradu. Ko Pentagon.

Nismo proizvodili MiG-29, niti bilo koji drugi avion po licenci. I Orao nije nadzvučan.

Geđo, ovo je za tebe bolje.

https://www.youtube.com/watch?v=P83KSOcp-Rw

Umesto da mi zahvališ što sam te ispravio...

A ja to u najboljoj nameri, da ne ispadneš negde drugde glup sa tom pričom o MiG 29 i nadzvučnom Orlu.

Od svih tih jugoslavemskih jedino je G-4 super galeb bio dobar avion. Orao je teška katastrofa i nepogodan je za ulogu koju je trebao vršiti.

Zato što ima preslabe motore, pa onda nisu mogli da mu stave oklop zbog težine, što je za jurišni avion jedna od najbitnijih stvari.

A G-4 je i danas odličan avion.

Ti glupi JNA avioni su pola Metkovića porušili jer nisu bili sposobni most srušiti.
Hebeš takvu "avijaciju" kad te 2 Stinger rakete otjeraju visoko na nebu.

Prvi put čujem o tom novom avionu. Ali s obzirom na inflaciju i ekonomiju mislim da ne bi mogli ni Orlove više proizvoditi.

Orao je visoko podzvučan, istina, ali je bilo moguće obrušavanjem sa velikih visina probiti zvučni zid.

Ostvareno je samo jednom probijanje zvučnog zida obrušavanjem, barem koliko ja znam.

mjesto pravit avione, sad se igra tenis u halama

Kolege su ti odgovorili, Mig-29 je 1986 bija znanstvena fantastika za ex yu. Ne da ga nismo proizvodili po licenci nego smo dobili, tj. kupili treću kategoriju po opremi. Prva je bila za SSSR, druga za zemlje iz VU, a treća za ostale kupce. Kad bi nekin ćudon sovjeti i pristali prodat licencu, tehnološka razina za tako nešto nije postojala. Jugoslavija je bila veliki korisnik Mig-21 aviona, i razmišljalo se o licenci, negdi san ćita da je proizvodnja delta krila bila priviše zahtjevna za domaću industriju. Tolko o tome.
Taj projekt nadzvučnoga aviona, nije bija za nikoga revolucionaran osim za jugoslaviju, prvenstveno se tilo imat kontrolu i novisnost u lovačkoj avijaciji, ne ovisit o stranin isporukama. Taj avion bi do operativnosti košta brdo love, da se nastavilo na tome projektu, i pitanje bili se ikad završija, a kamoli da se uspoređiva sa F-16, od kojega je u startu manje sposoban.
Orao je po koncepciji u startu promašen, koja je njegova namjena, za blisku potporu triba pogledat npr. SU-25, ćime su konstruktori sve bili suoćeni i kakva rješenja ima. Za ostale namjene svaki višenamjenski nadzvučni avion ima daleko bolje mogućnosti, i to za red velićine.

Koliko bajki u uvodnom postu.

Kao što je neko od forumaša napisao, Novi Avion je razvijan u suradnji sa francuzima, motor , avionika itd. F-16 je uveden u operativnu uporabu 1978 godine, što je 4 godine prije nego što je "sve počelo" sa NA, drugim riječima prije nego što je nekome u ex-yu sinula suluda ideja da proizvedu novi avion u zemlji koja je hrlila u bankrot.

Avion po značajkama je mogao pod ruku sa saabovim, jas-37,



a da je projekt preživio možda bi mogao se nadograditi pa da liči na jas -39




koji je opet miljama daleko iza najnovijih nadogradnji aviona f-16.

Ista francuska škola je imala utjecaj i na izraelski projekt LAVI iz 1980 godine, koji je također ugašen (pod američkim pritiskom) 1987 godine.



No na kraju je projekt završio u Kini kao Chengdu J-10 gdje se serijski proizvodi.



Za patriotske snage zvuči moćno kada kažu "u Mostaru se proizvodili avioni", no Mostarski Soko je bio samo velika radionica, gdje su sklapali ono što je osmišljeno u VTI Beograd.

Na snimku od 0.40 vidi se dejstvo nekog zrakoplova po ciljevima na zemlji. Poništilo vlastite transportere

https://www.youtube.com/watch?v=1GVdE4Fng4s

Prve verzije Orla su imale slabije motore,druga verzija je imala bolje motore.

Orao je bio dobar avion u ta doba,i da je imao bolje motore,bio bi vrlo dobar.

G-4 je pregazilo vrijeme,kao i sve avione iz tog doba.

Britanski Hawk, avion još starijeg, ali sličnog dizajna se još uvijek proizvodi. Ameri lete i na starijim avionima.

Jel iko od vas bivsih ratnika dozivio da vas poklopi ovo cudo?

http://jugoslavenska-narodna-armija.blo ... 262-m.html

I ako da, kakav je osjecaj? Ako moze slikovito.

Ne konkretno ovo oruđe,radilo se o kazetnim bombicama,ne znam iz čega su ispaljene na nas,uglavnom čuje se zvuk velikog projektila u padu i onda čudna detonacija u zraku...a onda serija detonacija,kao da sleće jato golubova...Kad sam vidio "zvončiće",kumulativno parčadne bombice KB-1,skužio o čemu se radi.
Iste bombice su mislim iskrcane na Zagreb 95.,iz Orkana.

Modifikovane aviobombe najvjerovatnije. Gledao sam neke rampe koje je VRS imala oko Sarajeva.

http://jugoslavenska-narodna-armija.blo ... lopna.html

Kad skontas od kad postoji, ova maljutka je ipak mocna stvar bila jebo ti to.


Menscini da je ovo bila ustvari njena jedina slabost. Jer ispaljivac mora dakle cijelo vrijeme biti na "otvorenom"..pratiti raketu dok leti prema cilju.

ove "modernije" nisu toliko spore

MiG-29 M2

Jedna od zvezda aeromitinga “Batajnica 2012″ i avion o kome se dosta piše u domaćoj štampi ovih dana. Informacije iz raznih izvora govore da je nabavka ovih aviona za potrebe avijacije Vojske Srbije sve izglednija, tako da je pravo vreme da podelim sa vama malo fotografija vezanih za ovu temu… Diskusiju oko toga da li će stvarno biti nabavljen i da li je dobar izbor ćemo zanemariti jer je u trenutku kada nema konkretnih informacija potpuno besmislena. Pre nego što pređem na fotografije ne bi bilo loše da razjasnim par stvari oko ovog aviona, pošto se dosta dosta pogrešnih informacija (naročito fotografija) pojavljuje u medijima.



MiG-29 M/M2 je višenamenski borbeni avion 4++ generacije nastao kao produkt višedecenijskog usavršavanja starijih verzija aviona MiG-29. Iako deli isto ime sa svojim predhodnikom radi se praktično o potpuno novom avionu koji sem pomenutog imena nema puno zajedničkih osobina sa svojim starijim bratom. Oznake M ili M2 govore da se radi o modelu sa jednim ili dva sedišta respektivno, spojašnost oba modela je identična. Za razliku od nekih drugih aviona kod M/M2 nema razlike u borbenoj upotrebi između jednoseda i dvoseda. Poređenja radi kod starijeg MiGa 29 (MiG-29B – 9.12B) koga poseduje ViPVO VS, dvosed (MiG-29UB – 9.51) služi prvenstveno za obuku pilota i ima značnajno redukovane borbene mogućnosti u odnosu na jednoseda.Odmah da raščistimo neke stvari koje bune ljude ovih dana…MiG-29M/M2 jeste naslednik MiGa 29 , ali razlika je toliko da se može smatrati potpuno novim avionom. Takođe nije reč o avionu MiG-35, ali je sličnost ogromna, zapravo usudiću se da kažem da je MiG-35 isto što i MiG-29M sa boljim radarom (i još nekim sistemima). Možda bi imalo smisla reći da je MiG-29M/M2, zapravo kopnena verzija palubnog lovca MiG-29K/KUB sa verovatno nešto boljom avionikom. Ah da, tu je i MiG-29SMT koji uslovno rečeno nema nikakve veze sa M/M2. Zbunjeni? Ako jeste, probajte da shvatite da je M/M2 nešto poput novog MiG-29 prilagođenog savremenim potrebama vojnih vazduhoplovstava. Ili jednostavno da su MiG-29K/KUB/M/M2/35 predstavnici nove generacije Migova, koji su spolja gotovi identični a razlikuje im se oprema.

Novi modeli M/M2 su bazirani na zmaju palubnog modela MiG-29 K/KUB koji donosi potpuno novo krilo, veću upotrebu kompozitnih materijala, a posebno je primetno odsustvo “škrga”- uvodnika vazduha koji su bili karakteristika starijih Migova. Sistem komandi je konačno fly-by-wire, nešto što je na zapadu standard od osamdesetih.

Tu su i novi motori RD-33MK koji imaju 7% veći maks. potisak i modularnu strukturu koja znatno olakšava održavanje. Kad smo kod motora važno je napomenuti da im je životni vek znatno duži nego kod originalnih RD-33, što je bila jedna od velikih mana predhodnih modela. Zanimljivo je da novi motori više ne ostavljaju “čađavi” trag koji je verovatno svim ljubiteljima MiGa 29 dobro poznat :)

S obzirom da se radi o avionu koji je još uvek u fazi prototipa nema puno smisla pričati o realnim borbenim mogućnostima , pa za sad možemo da se oslonimo samo na tvrdnje proizvođača i iskustva Indijaca koji su kupili dosta slične modele K/KUB. Za sad se zna da je avion ponuđen sa potpuno novim napadno-navigacijskim sistemom i radarom Zhuk-ME, koji je u stanju da prati do deset ciljeva i simultano dejstvuje po četiri. Evoluciju je doživeo i pasivni elektro-optički sistem za praćenje drugih letelica na osnovu IC odraza (IRST – Infra Red Search and Track). Napomenuću da je taj sistem bio glavna prednost u odnosu na zapadne avione tokom ’80ih, a sada je doživeo značajna poboljšanja uz produžetak životnog veka, što je bio veliki problem sa starim verzijama!(IRST na M/M2 bi trebao da bude identičan kao na MiGu 35).

U skladu sa svetskim standardima avionika je povezana magistralom MIL-STD-1553B što omogućava dosta lakšu integrisanje nove opreme i naoružanja. To u praksi znači da bi hipotetički MiG-29M/M2 mogao da bude opremljen sa nekim zapadnim “targeting podom”, poput recimo modela Litening II, što bi od ovog aviona napravilo pravu višenamensku zver!

Ono što je možda i najvažnije napomenuti je činjenica da proizvođač tvrdi da je smanjio cenu održavanja i eksplatacije aviona za više od dva puta. Ovo jako lepo zvuči, ali ove informacije treba uzeti sa velikom rezervom. Za sada se zna da je Sirija naručila 24 aviona, ali da oni nisu isporučeni zbog sukoba u toj zemlji. Prema nekim glasinama Srbija pregovara o kupovini šest aviona ovog tipa, i logično je da će to biti avioni koji su prvenstveno bili namenjeni za Siriju. O M/M2 može još dosta da se piše, ali to nije ideja ove teme. Dosta ljudi je zbunjeno kad je reč o M/M2 , što je potpuno razumnjivo jer je lako “pogubiti” se među raznim oznakama ruskih vazduhoplova, tako da ovaj mali tekst shvatite samo kao uvod u fotografije koje slede: