Kako izgleda krscanska krv tocno?

Bocni se iglom u jagodicu i vidices iz prve ruke.

Ne Bogohuli to je krv antikrista.

Ništa znači argumenti, samo vulgarizmi i prostakluk!? Azijatski mentalitet umjesto Bečke škole i europskih civilizacijskih tekovina, nešto drugo bi i bilo iznenađenje. Odmah ta ti kažem da se ne spuštam na tu razinu, nije mi u karakteru da budem konjina.
A opet i pitanje postavljaš iako ni na jedno moje nisi odgovorio. Teška pitanja a Ovo s kafićima si pogrešno shvatio. Radi se o tome da te bljuvotine ne možeš prosipati po 2/3 tvoje jedne i jedine a ne samo u hrvatskin krajevima. Evo da još pojasnim; otiđi npr. na pijacu u Prijedor i tamo im objasni da RS uopće ne postoji i da u BiH nema Srba nego da su to pravoslavni Bosanci pa ćeš vidjeti kako ćeš proći.
Vidim da aludiraš na to da ja nisam Hrvat i da Hrvata u BiH nema (obrati pozornost na pravopis; "još" se piše malim početnim slovom "Hrvat" velikim) pa ću ti stoga toplo preporučiti da pročitaš ustav tvoje drage BiH (to ti je najviši zakon jedne države ako nisi znao). U njemu jasno i svima razumljivo piše da su tri konstitutivna naroda Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Tema završena! Jedino ako ne akceptiraš ustav ali ako njega ne akceptiraš onda ni državu ne akceptiraš. Onda i nemaš države, kužiš!?
Ne znam niti koga nazivaš bosanskofeudalnim kabadahijama i kome sam šahovnicu posthumno lijepio.
Možda aludiraš da u to vrijeme nije bilo Hrvata ili hrvatske nacionalne države. Pa i tu te mogu malo podučiti: Nacionalna svijest i nacije kakve danas poznajemo su se u Europi oformile krajem 18. i u 19. stoljeću, osim naravno bošnjačke koja se oformila prije 21 godinu u legendarnom Holliday Inn-u. Pojednostavljeno rečeno na ovim prostorima su od plemskih, bratskih, regionalnih i inih zajednica katoličke vjeroispovjesti postali Hrvati, od pravoslavnih Srbi a od muslimanskih prvo Turci, pa Srbi i Hrvati (poneki neopredijeljeni) pa onda Muslimani te onda 1993. Bošnjaci. E što će iza Bošnjaka doći vidjet ćemo.
Ladi lakše usporedbe: ja sam Hrvat u četvrtoj generaciji jer se i pradjed Kao Hrvat izjašnjavao a u kojoj si ti generaciji Bošnjak? Ili možda se ti, ne dao Bog, nekako drugačije izjašnjavaš?
Znači ja imam kontinuitet i uvijek sam sa svojima sve od dolaska Slavena na ove prostore. I u pokrštavanju, i u stvaranju svojih banovina i kraljevstava, u borbi protiva Osmanlija, u skrivanju od njih i očuvanju svoje vjere i identiteta, u stvaranju vlastite nacije i na kraju u stvaranju nacionalne države. Stoljeća i stoljeća smo bili to što jesmo i sada bi kojekakvi prevrtljivci da nam to ukinu. E pa neće moći dok god Sunce na nebu grije i u grudima srce hrvatsko bije A o nekom sramu ne može biti ni govora! Neka se srame oni koji imaju razloga za to.

Zemo nije ustav nego sustav nemoj da te Bošnjo uči Hrvatski jezik.

E hebiga korrisniče! Još ćete me početi učiti i kako se "Vjerovanje" moli

Povijesna pozadina[uredi VE | uredi]
Ispovijedanjem bitnog jedinstva Oca i Sina, ovo je vjerovanje na Prvom nicejskom saboru poslužilo kako bi se opovrgao nauk prezbitera Arija, koji je bio izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin (Isus Krist), premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen (subordiniran). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti (u Aristotelovu značenju grčke riječi ousia, kako ga je prihvatio platonizam i neoplatonizam). U ovome se već jasno vidi utjecaj grčke filozofije i njezinog nazivlja. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan (homoousios), nego da je sličnobitan (homoiousios) Ocu. S druge strane, aleksandrijski biskup Aleksandar i sveti Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin istobitan (homoousios) Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca.

Atanazije i Aleksandar uspjeli su dobiti premoćnu većinu na saboru, a samo su dvojica biskupa glasovala u korist Arija. Kao temelj teksta ovog simbola vjere poslužilo je čini se, vjerovanje što ga je predložio Euzebije Cezarejski koji je prethodno bio Arijev sljedbenik, a potom prihvatio nauk sabora. Tako je proglašeno i Nicejsko vjerovanje, koje će još dodatno potvrditi sljedeći sabori, a osobito Efeški sabor, koji je utvrdio da se Nicejsko vjerovanje ne smije mijenjati.

Analiza teksta Nicejskog vjerovanja[uredi VE | uredi]
Tekst Nicejskog vjerovanjaWikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: [[s:tekst|tekst]] izravan je odgovor na Arijevo učenje. Vjerovanje je podijeljeno u tri dijela od kojih prvi izriče vjeru u Boga Oca kao jedinoga, Svemogućeg Boga, koji je stvorio cijeli svemir. Treći dio jednostavno izriče vjeru u Duha Svetoga, bez ikakva dodatnog pojašnjenja. Nasuprot tima dvama kratkim dijelovima (člancima), u središtu je ovog simbola vjere mnogo duža rasprava o Isusu Kristu.

Isus Krist nazvan je Gospodinom, Sinom Božjim i jedinorođenim od Oca. S ovim su se tvrdnjama mogli složiti i arijanci, no daljnje tumačenje izričito je protiv njih. Za Sina se kaže da je »iste biti s Ocem« i potom »istobitan s Ocem« (grč. omoousios). Ta istobitnost dočarana je slikama: »Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga.« Pojašnjeno je, zatim, da je Sin »rođen«, a ne »stvoren.« Upravo su arijanci tvrdili da je Sin Očevo stvorenje. Konačno, taj Sin, koji je ujedno i pravi Bog, sišao je s nebesa, utjelovio se i postao čovjekom, mučen, uskrsnuo, uzašao na nebo. Neke od ovih tvrdnji kroz sljedeća će stoljeća potaći nove rasprave među kršćanima, te će ih se trebati detaljnije rastumačiti. Sin, koji je istobitan Ocu, na kraju će svijeta »suditi žive i mrtve.« Ova zadnja izjava ponovno predstavlja nešto što su prihvaćali i arijanci.

Iz ovoga se vidi da je rasprava s Arijem bila bitno teološkog karaktera, jer se bavila ponajprije odnosima unutar Presvetog Trojstva.

Ovom simbolu vjere saborski su oci na Prvom nicejskom saboru pridodali i izjavu o osudi (grč. anathema) koja glasi:

»One dakle koji kažu: „Bilo je kad ga [Krista] nije bilo“, i: „Prije nego se rodio, nije ga bilo“, i: „Iz ničega je načinjen“, ili pak kažu da je druge hipostaze ili biti, ili da je Sin Božji stvoren ili zamjenjiv ili promjenjiv, njih proklinje (grč. anathematizei) Katolička Crkva.«

Time je Arijev nauk konačno proglašen krivovjernim, a njegovi su sljedbenici osuđeni.

Usporedba s drugim simbolima vjere[uredi VE | uredi]
Nicejsko vjerovanje pokazuje tekstualnu sličnost sa starijim vjerovanjima koja su kružila na Istoku. Tako postoje slična vjerovanja jeruzalemske, cezarerjske, antiohijske i aleksandrijske Crkve.

Trojstveni (trinitarni) oblik simbola, to jest spominjanje vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga, prisutan je također i u Apostolskom vjerovanjuWikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: [[s:tekst|tekst]], kao i u ispovijedima vjere prilikom krštenja iz toga doba.

Kasnije Nicejsko-carigradsko vjerovanjeWikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: [[s:tekst|tekst]] preuzelo je gotovo doslovno ovaj nicejski simbol vjere, te dodatno razradilo ispovijest vjere u Duha Svetoga.

Povijesna pozadina[uredi VE | uredi]
Ispovijedanjem bitnog jedinstva Oca i Sina, ovo je vjerovanje na Prvom nicejskom saboru poslužilo kako bi se opovrgao nauk prezbitera Arija, koji je bio izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin (Isus Krist), premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen (subordiniran). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti (u Aristotelovu značenju grčke riječi ousia, kako ga je prihvatio platonizam i neoplatonizam). U ovome se već jasno vidi utjecaj grčke filozofije i njezinog nazivlja. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan (homoousios), nego da je sličnobitan (homoiousios) Ocu. S druge strane, aleksandrijski biskup Aleksandar i sveti Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin istobitan (homoousios) Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca.

Atanazije i Aleksandar uspjeli su dobiti premoćnu većinu na saboru, a samo su dvojica biskupa glasovala u korist Arija. Kao temelj teksta ovog simbola vjere poslužilo je čini se, vjerovanje što ga je predložio Euzebije Cezarejski koji je prethodno bio Arijev sljedbenik, a potom prihvatio nauk sabora. Tako je proglašeno i Nicejsko vjerovanje, koje će još dodatno potvrditi sljedeći sabori, a osobito Efeški sabor, koji je utvrdio da se Nicejsko vjerovanje ne smije mijenjati.

Analiza teksta Nicejskog vjerovanja[uredi VE | uredi]
Tekst Nicejskog vjerovanjaWikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: [[s:tekst|tekst]] izravan je odgovor na Arijevo učenje. Vjerovanje je podijeljeno u tri dijela od kojih prvi izriče vjeru u Boga Oca kao jedinoga, Svemogućeg Boga, koji je stvorio cijeli svemir. Treći dio jednostavno izriče vjeru u Duha Svetoga, bez ikakva dodatnog pojašnjenja. Nasuprot tima dvama kratkim dijelovima (člancima), u središtu je ovog simbola vjere mnogo duža rasprava o Isusu Kristu.

Isus Krist nazvan je Gospodinom, Sinom Božjim i jedinorođenim od Oca. S ovim su se tvrdnjama mogli složiti i arijanci, no daljnje tumačenje izričito je protiv njih. Za Sina se kaže da je »iste biti s Ocem« i potom »istobitan s Ocem« (grč. omoousios). Ta istobitnost dočarana je slikama: »Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga.« Pojašnjeno je, zatim, da je Sin »rođen«, a ne »stvoren.« Upravo su arijanci tvrdili da je Sin Očevo stvorenje. Konačno, taj Sin, koji je ujedno i pravi Bog, sišao je s nebesa, utjelovio se i postao čovjekom, mučen, uskrsnuo, uzašao na nebo. Neke od ovih tvrdnji kroz sljedeća će stoljeća potaći nove rasprave među kršćanima, te će ih se trebati detaljnije rastumačiti. Sin, koji je istobitan Ocu, na kraju će svijeta »suditi žive i mrtve.« Ova zadnja izjava ponovno predstavlja nešto što su prihvaćali i arijanci.

Iz ovoga se vidi da je rasprava s Arijem bila bitno teološkog karaktera, jer se bavila ponajprije odnosima unutar Presvetog Trojstva.

Ovom simbolu vjere saborski su oci na Prvom nicejskom saboru pridodali i izjavu o osudi (grč. anathema) koja glasi:

»One dakle koji kažu: „Bilo je kad ga [Krista] nije bilo“, i: „Prije nego se rodio, nije ga bilo“, i: „Iz ničega je načinjen“, ili pak kažu da je druge hipostaze ili biti, ili da je Sin Božji stvoren ili zamjenjiv ili promjenjiv, njih proklinje (grč. anathematizei) Katolička Crkva.«

Time je Arijev nauk konačno proglašen krivovjernim, a njegovi su sljedbenici osuđeni.

Usporedba s drugim simbolima vjere[uredi VE | uredi]
Nicejsko vjerovanje pokazuje tekstualnu sličnost sa starijim vjerovanjima koja su kružila na Istoku. Tako postoje slična vjerovanja jeruzalemske, cezarerjske, antiohijske i aleksandrijske Crkve.

Trojstveni (trinitarni) oblik simbola, to jest spominjanje vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga, prisutan je također i u Apostolskom vjerovanjuWikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: [[s:tekst|tekst]], kao i u ispovijedima vjere prilikom krštenja iz toga doba.

Kasnije Nicejsko-carigradsko vjerovanjeWikizvor WikIzvor ima izvorni tekst na temu: [[s:tekst|tekst]] preuzelo je gotovo doslovno ovaj nicejski simbol vjere, te dodatno razradilo ispovijest vjere u Duha Svetoga.

Wikipedia is your friend.
A ovo za sustav sam čuo od Hrvatskih političara u BiH.

E korrisniče ti kao da si pao s druge planete. Sustav ti je hrvatska riječ za sistem.Npr. Sustav zaštite od požara= Sistem zaštite od požara
Simpa si mi na neki način ali provaljuješ se puno brate, smanji to malo inače će ti se ovi kafiri na portalu početi u lice smijati

Vidis kako sam ja dobar coek. Iskopam sustinsku istinu iz gomile gluposti ko iglu iz plasta sijena.






Pa jeste li sad majorizirani ili poklapate?




Guglaj feudalizam, procitaj pet, sest, pa i sedam puta, ako bude potrebno, i ako onda jos uvijek budes imao pitanja, javi se, ciko ce da objasni.

Hajmo malo vašom logikom kad kažete da su Hrvati prešli na Islam ili Srbi i sad oni prešli na Islam i od crkva naprave džamiju šta vi imate sa tim. I da je crkva (džamija) naše je po tom vašom logikom dakle nije ni od koga oteto.

Što hoćeš reći. Da ste džamije na temeljima srušenih crkava gradili 300 godina ?
Ne, bez ubleha.

Normalna praksa u to vrijeme - pogledaj Spaniju i druge zemlje na koje je krocila krscanska noga tog vremena. Islamske imperije i jesu bile najtolerantnije u to doba (sto ne znaci da se radi o pojmu tolerancije danasnjeg doba vec vremenski kontekstualizirano) - barem tamo gdje su se strogo pridrzavali kuranskih propisa. Da toga nije bilo danas nebi postojale katolicke crkve, najvjerovatnije ni pravoslavne, na "nasim prostorima". Ali znas ti to vrlo dobro.

Možda. Ali danas nije normalna praksa da jedan narod laže kao muslimani Bosne o povijesti.

Ne kontaš šta tebe briga ako ja imam crkvu npr i pretvorim je u džamiju.
Po tom vašem primjeru pretci nam pravili crkve kasnije kad su prešli na Islam onda samo pretvorili u džamiju mada nije bilo tako ali tako srpsko-hrvatska logika ide.

Nemaš, ili tvoji nisu imali, nikakve crkve. Zna se kako su Osmanlije uzimali, rušili i dograđivali crkve u džamije. To je općepoznata stvar.
Ako ćeš već lagati kao musliman drži se ustaljenih muslimanskih laganja. To tvoje je neki novitet između razno-raznih ubleha.

Ne ja sam rekao po (Srpsko-hrvatskom) ne priznajem da imamo iste pretke u srednjem vijeku.

A sta je s pravoslavnim crkvama koje su turski dobrocinitelji dali da se izgrade tokom cijele njihove vladavine u Bosni? Upisi to barem nedje. Koliko je dzamija izgradjeno u Zegrebu za vrijeme austrougarskog konjusarenja? Jedna..ili nijedna?

Koga briga što ti priznaješ. To možete prodavati u vašim bošnjačkim školama, u hrvatskim nećete nikada.

Stavi ime "dobročinitelja", koliko je "donirao", godinu i lokaciju crkve. Forumaši Srbi će ti već znati odgovoriti.
Zagreb nije tema, oliti to je trolanje.

Pa nije vazno ko je donirao vec ko je dopustio. Mislis da se u to vrijeme nebi nasao niko u Osmanskom carstvu da finansira neku dzamiju u Zagrebu?

...ti zli turci..povampireni..kako vam je samo tesko bilo tada..dobro vas ikako danas ima..kako Srba, tako i Hrvata u BiH.

Otkud muslimana u Zagrebu. I zašto trolaš sa tim.

Dobro, hajmo onda reci u Slavoniji prije Beckog rata.

To nije trolanje vec otvaranje ociju idiotima koji u osmanskoj vladavini vide svo zlo ovog svijeta zanemarujuci u potpunosti vremenske kontekste. Priznaj, nista ti nece biti, Osmanlije su u to vrijeme (15., 16., 17., pa dobrim dijelom i 18. vijek) bili umnogome tolerantniji od svih krscanskih imperija tog vremena. Eto, zivis u Austriji, pa bi mozda trebao znati kad je na zakon stupio takozvani "Toleranzpatent" cara Josipa II. A taj patent nije spodrazumjevao nista drugo no ono sto su Osmanlije praktikovali od samog pocetka. Tako da...ne seri, matreti vise.