Pavo legenda, uvijek dobre stvari od tebe

Župa Komušina
Piše: Mr. sc. Juro Babić



Komušina spada u važnija naselja usorskog kraja u sjevernoj Bosni. Smještena je u srednjem toku rijeke Usore koja izvire ispod planine Oćauš i prolazi kroz Teslić, a ulijeva se u Bosnu kod Doboja. Kraj oko rijeke Usore i njezinih pritoka jednostavno se zove Usorom. Od 13. st. Usorom se nazivala i banovina. Naziv Komušina prvi put se spominje u pisanom obliku u prvoj polovici 17. stoljeća. Naime, biskup Jerolim Lučić, biskup Drivasta i apostolski vikar biskupija u Bosanskom Kraljevstvu (1634.-1639.), obavio je pastirski pohod i podijelio sakrament potvrde u župi Kuzmadanj koja je imala svoje sjedište u selu Komušini, 27.rujna 1637. To nipošto ne znači da Komušina i prije nije postojala pod tim imenom. Za vrijeme bosanske samostalnosti treba je tražiti u usorskoj banovini pod imenom Kuzmadanj. Za vrijeme turske vladavine pripadala je tešanjskoj nahiji, u vrijeme Austo-ugarske tešanjskom kotaru, a danas spada u općinu Teslić.

Prvi spomen župe Kuzmadanj nalazi se u popisu samostana i župa godine 1623. koje je objavio fra Bazilije Pandžić. Tada se spominje kao župa samostana Kraljeve Sutjeske. U drugom izvješću iz 1655. koje je biskup Maravić poslao u Rim, spominje se da je Kuzmadanj u distriktu sutješkog samostana. I biskup Nikola Olovčić-Ogramić piše u svom izvještaju iz 1675. da je osobno pohodio Kuzmadanj. U Bosni i Hercegovini tek u 17. st. postoje matice i to u Kraljevoj Sutjesci od 1648. do danas. Sačuvane komušanske matice teku od 1757. Na lijepo uvezanoj knjizi krštenih stoji: Liber baptizorum Parochiae Comussinae anno 1775. (knjiga krštenih župe Komušina god. 1775.). Popis katoličkog stanovništva u župi Komušina načinili su biskupi: Pavao Dragičević 1743. i Marijan Bogdanović 1768. Od 1637. imamo i popis župnika i kapelana na službi Kuzmadanja, a kasnije Komušine. Do 1900. god. župom su upravljali oci franjevci, a poslije dijecezanski svećenici (narod ih zove petrovci).

Svaki od ratova u 20. stoljeću ostavljali su posljedice u ovom kraju. Nakon prva dva svjetska rata, unatoč gubitaka, Komušina se oporavljala. Na svoj način je proživljavala ekonomsku krizu i ekonomsku emigraciju sedamdesetih godina 20. st. U Domovinskom ratu Komušina je do temelja razorena. Povratak je usporen. Sada se diže iz pepela. Sve je u Božjim rukama i Marijinom zagovoru.

Pa ovako, pošto su tad sela bila mala, mogu staviti popis svih katolika glava obitelji u župi Soli iz te dvije godine(1742. i 1768.). Stavit ću u originalnom latinskom, mislim da neće biti problem dešifrirati.

Evo, kao što obećah. Objasnit ću ispod kako se ovo čita. Ovo su obitelji iz 1742 u župi Soli.


Bresche (Breške)

Luçich, Paulus
Malich, Andreas
Malich, Antonius
Malich, Marcus
Salatich, Joseph
Stoiachovich, Matthęus
Targovçevich, Nicolaus
Thomich, Michael
Zarnota, Georgius

Capella (nisam siguran, možda forumaši od Tuzle mogu pomoći)

Susilovich, Antonius

Dobargnia (Dobrnja)

Çanich, Georgius
Çanich, Matthęus
Dominchovich, Marcus

Dochagnia (Dokanj)

Barcho, Joannes
Jurich, Joannes
Jurich, Lucas
Lemich, Petrus
Linçir, Petrus

Dragugna (Dragunja)

Andrich, Martinus
Andrich, Nicolaus
Jerchovich, Joannes
Jurich, Laurentius
Petrovich, Stephanus
Stitich, Antonius
Stitich, Marcus
Stitich, Michael

Drapnich (Drapnići, danas zaseok Podorašja u općini Srebrenik)

Boxich, Lucas
Boxich, Petrus
Çolo, Elias

Drinça (Drijenča - obratite pažnju na ikavicu)

Achalovich, Georgius
Covaç, Marianus
Jurich, Lucas
Martinovich, Antonius
Martinovich, Joseph
Martinovich, Michael
Tomich, Michael

Dubrave (Dubrave Donje)

Batiniza, Joseph
Chiusto, Matthęus
Covaçevich, Andreas
Thomich, Gregorius
Vareslia, Hieronymous
Vareslia, Lucas

Grabovniza (Grabovnica)

Babich, Joannes
Thomich, Gregorius
Thomich, Joannes
Thomich, Joseph
Thomich, Marcus

Jasenize (Jasenica)

Çerchezovich, Georgius
Franich, Nicolaus
Marchognich, Joannes
Stipanovich, Gregorius
Stipanovich, Joannes

Lepunize (Ljepunice)

Colanovich, Marcus
Colanovich, Marianus
Colanovich, Nicolaus
Thomich, Antonius
Thomich, Gregorius
Thomich, Laurentius

Lipniza (Lipnica)

Acalovich, Elias
Acalovich, Stephanus
Chiurchia, Franciscus
Cnexevich, Joannes
Luçich, Antonius
Marianovich, Jacobus
Martinovich, Antonius
Misich, Martinus
Petrovich, Michael
Thomich, Michael
Tiza, Michael
Topalovich, Andreas
Topalovich, Antonius
Topalovich, Matthęus
Vareslia, Lucas

Obodniza (Obodnica)

Cherossevich, Georgius
Gianovich, Paulus
Jerchovich, Nicolaus
Lamessich, Michael
Marianovich, Michael
Radossevich, Joannes
Radossevich, Marcus
Radossevich, Paulus
Vareslia, Lucas

Orasie (Orašje)

Franich, Joannes

Paoç Sello (Par selo)

Bargnich, Andreas
Covaçevich, Franciscus
Covaçevich, Lucas
Covaçevich, Stephanus
Pavchovich, Vitus
Philipov, Matthęus
Stoian, Stanislaus

Pogorioze (Pogorioce - ovo mjesto isto nisam mogao ubicirati)

Anchovich, Josephus
Anchovich, Lucas
Ancovich, Petrus
Ankovich, Laurentius
Ban, Joseph
Vareslia, Marcus

Soline (Solina)

Camestanin, Georgius
Çerchezovich, Joseph
Thomassevich, Martinus

Udeç (Hudeč)

Giucha, Georgius
Stipanovich, Joannes
Thomich, Lucas

Usina (Husino)

Boxich, Joannes
Camestanin, Michael
Cherossevich, Lukas
Clarich, Franciscus
Clarich, Lucas
Jachich, Marcus
Jachsa, Nicolaus
Jovanovich, Antonius
Jovanovich, Nicolaus
Jurich, Natalis
Marchovich, Gregorius
Pavlovich, Michael
Petrovich, Joannes
Stoianovich, Joseph
Stoianovich, Martinus
Tuolçich, Elias
Tuolçich, Matthęus
Vitomirovich, Nicolaus

Xivinice (Živinice)

Gabrich, Stanislaus
Marchovich, Lucas
Martinovich, Joannes
Nicolich, Joannes
Petrovich, Antonius
Petrovich, Lucas
Petrovich, Marianus
Petrovich, Vitus
Xivchovich, Michael

Eh sad, malo kompliciraniji dio.

ae = e
ss = š
s = s ili š, bez nekog reda
chi = ć
gl, gli = lj
ch = k ili ć
ç = č
ph = f
i = i ili j
x = ž
gi = đ

Znači, Boxich nije Bokšić nego Božić. Xivchovich je Živković. Giucha je Đuka. Chiusto je Ćusto. Nije tako teško kad se malo navikne.

Odlično,
I malo je čudno da se u popisu nisu našla neka prezimena spomenuta u knjizi Adem Handžić - Tuzla i njena okolina u 16 vijeku, npr Vidovići koji žive i danas u Par Selu. Popis je urađen u godinama poslije pohoda Eugena Savojskog, kada je masu katolika iselilo preko Save i Dunava, tako da su i ovi rezultati odlični.

Pogorioci su manje naselje zapadno od Tuzle. Za Capelu ti ne bih znao reći.

Zanimljivo je da se Vidovići pojavljuju na slijedećem popisu, onom iz 1768, i to baš u Par Selu. Uopće je zanimljivo koliki je porast katoličkog stanovništva između ta dva popisa. U župi Soli, u 25 godina, broj katolika se popeo s 1296 na 2283. To se ne može objasniti prirodnim rastom, a pogotovu što je taj rast popraćen pojavom mase novih prezimena. Ne može se objasniti ni unutarnjim migracijama, jer se u čitavoj Bosni Srebrenoj(što ne uključuje Trebinjsku biskupiju) broj katolika povećao sa nekih 39,000 na preko 60,000.

Iz povijesnih izvora znamo da se katoličko stanovništvo Hercegovine često sklanjalo u Dalmaciju i Zagoru za nesigurnih vremena, pa onda vraćalo kućama. Možda je to slučaj u čitavoj Bosni između 1742. i 1768. Makar bi to bilo čudno u slučaju Tuzle, jer bi se tada logično sklonili preko Save, a ja nisam siguran da postoje izvori koji govore da se izbjeglo stanovništvo u tim krajevima ikad vraćalo natrag u većem broju.

ova tema je odlična ,sve pohvale Pavo.B.

Hvala Mršo.

Imam pitanje za tebe. Znaš li išta o knjizi "Komušina i Kondžilo" Krunoslava Draganovića koja je objavljena 1981.? Znam da postoji, ali nisam uspio naći ni jednu knižnicu ni u sj. Americi ni u Europi da je ima.

Ima ta knjiga mislim čak u dvije zagrebačke knjižnice. Vjerojatno ima i u župnom ured kod nas.

@Pavo B.

Evo uprao sam je našao i u slovenskoj Narodnoj knjižnici, kako piše imaju je negdje u nekom skladištu. Pokušat ću nekako dobit.

Možda sam je tražio pod krivim imenom. Možda i krivim autorom. Draganović je nekad samo Krunoslav a nekad Krunoslav Stjepan.

Evo, nabrzinu sam pretipkao ovo dok je bilo poluvrijeme Stoke - Liverpool. Ovo je za 1768.

Bresske

Bàbich, Petrus
Gargich, Blasius
Gargich, Lucas
Malich, Antonius
Malich, Michael
Mihatovich, Franciscus
Mihatovich, Joannes
Mihatovich, Stephanos
Pavlovich, Georgius
Pavlovich, Laurentius
Pavlovich, Matthaeus
Pavlovich, Thomas
Salatovich, Lucas
Salatovich, Petrus
Stoiakovich, Marcus
Stoiakovich, Martinus
Stoiakovich, Matthaeus
Stoiakovich, Stephanus
Targovçevich, Joannes
Terzich, Joannes
Tolich, Joannes

Dobargna

Çanich, Antonius
Çanich, Marcus
Çanich, Michael
Çanich, Stephanus
Domincovich, Marcus

Dokagn

Arvatovich, Antonius
Arvatovich, Joannes
Arvatovich, Joseph
Arvatovich, Michael
Bàbich, Matthaeus
Boxich, Petrus
Çerkezovich, Michael
Lemich, Nicolaus
Lemich, Petrus
Millessich, Stephanus
Peich, Matthaeus
Peiich, Nicolaus
Scustich, Joseph
Turich, Philippus
Xixkovich, Lucas

Dragugna

Andrich, Martinus
Andrich, Matthaeus
Andrich, Petrus
Antunovich, Stephanus
Clipanovich, Joannes
Franich, Elias
Franich, Georgius
Jurich, Elias
Jurich, Georgius
Jurich, Petrus
Jurich, Stephanus
Macovich, Natalis
Macovich, Nicolaus
Marcovich, Matthaeus
Petrovich, Martinus
Petrovich, Natalis
Petrovich, Thomas
Sstitich, Paulus
Stipanovich, Joannes
Stitich, Martinus
Zetovich, Joannes

Drapnichi

Boxich, Franciscus
Boxich, Lucas
Boxich, Petrus
Çolich, Matthaeus
Luçich, Joannes
Luçich, Marcus

Driençe

Alovich, Antonius
Alovich, Georgius
Antunovich, Joannes
Antunovich, Marcus
Antunovich, Marianus
Barçich, Antonius
Bessich, Petrus
Dugançich, Marcus
Gluich, Thomas
Iveglich, Natalis
Lussçich, Philippus
Maroevich, Joannes
Maroevich, Marcus
Maroevich, Martinus
Maroevich, Matthaeus
Maroevich, Nicolaus
Martinovich, Marcus
Martinovich, Marianus
Martinovich, Michael
Martinovich, Thomas
Miich, Natalis
Thomich, Franciscus
Tolich, Matthaeus
Tolich, Paulus
Varesslich, Andreas

Dubrave

Bilognich, Joannes
Covaçevich, Stephanus
Franich, Antonius
Franich, Philippus
Jozich, Joannes
Jozich, Marcus
Jozich, Matthaeus
Markognich, Petrus
Mitapçich, Thomas
Peich, Michael
Petrovich, Nicolaus
Petrovich, Vitus
Stipanovich, Matthaeus
Thomich, Georgius
Thommich, Gregorius
Thommich, Thomas
Udoviçich, Lucas
Vareslich, Franciscus
Vareslich, Marcus
Vareslich, Matthaeus

Glepunize

Colanovich, Antonius
Colanovich, Georgius
Colanovich, Simon
Colanovich, Thaddaeus
Gavrich, Antonius
Jeseniçich, Thomas
Lovrich, Thomas
Miich, Andreas
Peich, Elias

Graboviza

Babich, Elias
Burazovich, Elias
Philippovich, Simon
Thomich, Franciscus
Thomich, Georgius
Thomich, Joannes
Thomich, Joannes

Lipniza

Akalovich, Franciscus
Akalovich, Georgius
Akalovich, Petrus
Akalovich, Petrus
Arvatovich, Marcus
Colanovich, Michael
Colanovich, Stephanus
Divkovich, Antonius
Divkovich, Gregorius
Divkovich, Stephanus
Enessevich, Joannes
Luçich, Antonius
Marianovich, Jacobus
Matthich, Michael
Missich, Martinus
Ptissich, Philippus
Thomich, Joannes
Togliakovich, Martinus
Topalovich, Joseph
Topalovich, Matthaeus
Topalovich, Paulus
Vitomirovich, Georgius

Obodniza

Babossevich, Marcus
Barçich, Georgius
Burazerovich, Paulus
Duchianich, Anna
Duchianich, Lucas
Jozipovich, Petrus
Lamessich, Petrus
Martinovich, Matthaeus
Martinovich, Paulus
Pavich, Matthaeus
Radossevich, Marcus
Radossevich, Martinus
Tolich, Andreas
Topalovich, Elias
Topalovich, Georgius

Pavoç

Bargnich, Marianus
Jurich, Thomas
Philippovich, Antonius
Philippovich, Matthaeus
Philippovich, Philippus
Savkovich, Andreas
Stoich, Martinus
Terzich, Antonius
Tufekçich, Gregorius
Udoviçich, Lucas
Udoviçich, Marcus
Vidovich, Barholomaeus
Vidovich, Elias
Xepich, Marcus

Tuzla

Jurich, Petrus
Jurich, Simon
Kamegnassevich, Bartholomaeus
Kamegnassevich, Joannes

Usina

Ankovich, Antonius
Ankovich, Georgius
Ankovich, Lucas
Ankovich, Natalis
Arvatovich, Franciscus
Arvatovich, Joannes
Banovich, Joseph
Boxich, Thomas
Boxich, Andreas
Boxich, Elias
Boxich, Georgius
Boxich, Joseph
Chiuchich, Antonius
Çolich, Joannes
Erossevich, Jacobus
Erossevich, Joannes
Erossevich, Stephanus
Franich, Joannes
Jakich, Petrus
Jovanovich, Joannes
Jozich, Antonius
Jozich, Lucas
Jozich, Simon
Marcovich, Marcus
Marianovich, Marcus
Marich, Antonius
Marich, Natalis
Markognich, Joannes
Matthich, Michael
Pavlovich, Antonius
Petrovich, Antonius
Simich, Joannes
Simunovich, Simon
Skanich, Petrus
Thomich, Antonius
Vareslich, Matthaeus

Xivinize

Banovich, Matthaeus
Chrixanovich, Marianus
Divovich, Petrus
Jakich, Stephanus
Jozipovich, Matthaeus
Luçich, Marcus
Luçich, Michael
Marcovich, Antonius
Marcovich, Gregorius
Marianovich, Joannes
Petrovich, Antonius
Petrovich, Joannes
Petrovich, Lucas
Stoiçich, Joannes
Tassich, Petrus
Zvitkovich, Matthaeus
Xivkovich, Natalis

Pokušaj Pero Pranjić kao autor.

Hvala, ispostavlja se da je više autora knjige. Puni naziv i autori su: Krunoslav Draganović - Pero Pranjić - Pero Sudar, Komušina i Kondžilo s posebnim osvrtom na Usorsku banovinu i stari Kuzmadanj

Malo sam bio zauzet prošli mjesec, ali sad bih trebao imati više vremena. Završit ću Drijenču ispod, a slijedeća tema je Kraljeva Sutjeska, tj. negdašnji džemat(općina) Sutiska koji je još obuhvaćao i sela Teševo i Ratanj.

DRIJENČA - OBIČAJI I TRADICIJA

U etnološkom i kulturološkom smislu, Drijenčani su “dijaspora“ Lipničko-breške grupe Hrvata. Planina Majevica ih dijeli samo u fizičkom smislu, dok su zbog porijekla i kasnijih ženidbenih veza nošnja, običaji i tradicije Drijenčana skoro identične onima Hrvata iz Par Sela ili Mramora. Isto tako, Drijenčani dijele mnoge običaje i vjerovanja sa majevičkim Srbima i Bošnjacima.

Jedan od čestih motiva narodne tradicije u sjeveroistočnoj Bosni je „prodavanje“ djece. Ovaj običaj je vjerojatno ostatak pred-kršćanske paganske vjere. Radi se o slučajevim u kojim je dijete boležljivo, ili slučajevima gdje su roditelji već izgubili nekoliko dojenčadi. Situacija se pripisuje zlim silama, a „prodavanje“ djeteta je oblik zaštite protiv njih. Dijete se nosi na križanje puteva, gdje roditelji čekaju prvog prolaznika, kojem se dijete onda „prodaje.“ Na taj način se dijete fiktivno usvaja od strane prolaznika, koji preuzima ulogu kuma, a zli dusi se odvraćaju pošto je to od tog trenutka „tuđe dijete.“ „Kupac“ djeteta ne mora biti iste vjere, mada zbog manjak mješanih sela to nije česta pojava.

Još jedan čest motiv na Majevici su razne tradicije koje su vezane za „Mađare.“ Mađarima se naziva pred-tursko stanovništvo, i njima se pripisuje skoro sve što se ne može drukčije objasniti. Stara groblja po selima koja potiču od prijašnjeg stanovništva se nazivaju „Mađarska groblja.“ Ostaci građevina se isto tako pripisuju Mađarima. Postoji priča koja se sreće i drugdje u Bosni o tome kako su Mađari nekad živjeli na Majevici ali ih je otjerala kiša koja je padala nekoliko godina bez prestanka. Postoji i legenda da je Marija Terezija jednom prolazila kolima kroz Drijenču i da joj je pukao kotač. Ona je onda na tom mjestu zakopala blago koje je na tim kolima prevozila. U narodu se vjeruje da to blago „gori“ ili svijetli uoči Blagovijesti(25. ožujak).



Nošnja Hrvata Drijenča je uglavnom identična nošnji ostalih Hrvata oko Tuzle. Ženska nošnja se sastoji od duge košulje i gaća, bijelih vunenih čarapa do koljena, a na gornjem dijelu tijela ječerme i prsluka. Oko pasa se nosi pojas širine oko 10 centimetara koji je najčešće crne, zelene, narančaste i bijele boje. Na glavi se nosi čember koj se veže iza potiljka. Muškarci isto nose duge košulje, koje sežu do ispod kukova. Gaće idu do članaka i imaju nogavice koje se malo šire pri dnu. Pojas je sličan ženskom ali nešto širi. Umjesto pojasa, nekad se nosio i „peškir sa zaotkama“ tkan od pmaku, crvene i crne boje i savijen uzduž. Na glavi je šešir s manjim obodom.

Pavo jeli mores napisat nesto uvezi Dragunje kod Tuzle i Kongore-Tomislavgrad.

Isto ako bi mi mogo odgovorit na pitanje u topicu prezimena... hvala

Pozdrav svima na forumu. Pronašao sam obdje da se piše i o mojoj rodnoj župi Drijenča pa da se uključim u diskusiju. Drijenča nije do sada nikad živjela tako raseljena po svijetu. Danas imamo oko 4.000 Drjenčana (osoba koje su porijeklom iz Drijenče) koji su rasuti diljem svijeta po svim kontinentima a najviše naravno po EU državama, dok u samoj Drijenči je stalno nastanjeno oko 600 stanovnika.
Da rodni kraj zove to se da zaključiti i po ovim internetskim stranicama.
Sve se više istražuje dublje i najstarije porijeklo Drijenče i Drjenčana što nije čudno jer sve upućuje da je Drijenča bila nastanjena još daleko prije turskih osvajanja kršćanima, katolicima.
Tema je meni posebno interesantna i još ću sigurno imati dosta toga za diskusiju.

Pavo B. Drago mi je da se trudiš oko prikazivanja povijesti Drijenče. Ali ja na ovom popisu ne mogu da pronađem mog prapradjeda (Pavo Filipovic).......da nabrojim sve po redu od oca pa dalje .....dakle otac Petar (Pejo), djed Ilija (Ilja), pradjed Toma, dalje Pavo pa Pilip te Ilija i najstariji predak Piljo.
Moje privatno istraživanje o mojim pretcima upućuje na to da je Piljo živio u Bučju/Drijenča puno prije dolaska Turaka i da je to bila velika u to vrijeme trgovačka obitelj (trgovina soli i karavane od Tuzle preko Bučja do Srebrenika) a kako se obitelj širila tako su se sve više počeli baviti i poljoprivredom. Najveće obradivo polje u Bučju/Drijenča koje se danas zove Rašidovo polje je pripadalo Piljinoj obitelji prije Turaka, kao i veliki dio zemlje na današnjem području Šibošnice. Turski prodor na to područje je potisnuo tadašnje stanovnike katolike i bili su prisiljeni raseljavati se ili se povlačiti dublje iza Bučja na današnji prostor Drijenče koji je u to vrijeme svojom gustom šumom pružao sigurnost od Turaka.

Moj djed Ilija (Ilja) je žrtva drugog svjetskog rata, ubili su ga četnici (i dva njegova sina) koji su kasnije prešli u partizane i primali partizansku mirovinu nikada nisu bili prozvani za zločin niti je itko bio odgovoran za to.

Djed Ilja je imao i brata Pilju koji je ostao živ poslije rata (skoro sve sinove su mu pobili takođe četnici (kasnije svi partizani). Djed Piljo je ostao slijep ali nam je uvijek pričao priče o prošlosti. Nije vidio ali je sve savršeno pamtio i imao je bazu podataka u svojoj glavi.

Evo ovo je ukratko da se uključim u diskusiju
> pozdrav > do čitanja

da isprobam ubacivanje te moje slike


......evo u prikazu je ima pa bi trebalo da je uradu te da je slika uspjesno ubacena ovdje u diskusije o Drijenci.

Ovo područje se spominje i u starim hasburškim knjigama

Moje istraživanje o prošlosti mojih predaka i najstarijoj prošlosti Drijenče upućuje na to da je tu živio najstariji predak Piljo

Vidi ti Mazićke :) (lijevo) uh kad se sjetim te 'povijesti' :)

Ovo se baš i ne slaže s podacima koje imamo. Kao prvo, Filipovića nema ni na popisu katolika iz 1743. ni na onom iz 1768. Milenko Filipović(nije rod ) 1961. bilježi da Filipovići u Drijenči imaju tradiciju da su došli iz Žepča u drugoj polovici 18. stoljeća. Treće je da nema dovoljno generacija u seriji koju si naveo da bi se moglo doći dalje od 18. stoljeća, a kamoli do turskog osvajanja. Ako je od tebe do Pilje 8 generacija, to je 200-250 godina, što nas dovodi do druge polovice 18. stoljeća, što bi potvrdilo tradiciju koju je zapisao Filipović. Turci su sjeveroistočnu Bosnu zauzeli u drugoj polovici 15. stoljeća. Do danas je od tad dvadesetak generacija. U Drijenči ne postoji ni jedan rod koji je za sebe tvrdio da su tu živjeli prije Turaka. Milenko Filipović za drijenčanske Filipoviće bilježi i prezime Markić ali ne navodi je li to bilo staro prezime ili je to prezime koje je koristio neki odvojak Filipovića.

Pavo svi podaci se u ta stara vremena nisu bilježili po knjigama a pogotovo ne po tako malim selima. Drijenča je prije pripadala župi Breške što i sam znaš a veza je bila kako se stigne i kad se stigne ako se može. Ja pričam o vremenu kada se na tom području živjelo dok se obavljala trgovina soli od Tuzle preko Drijenče (Bučja) prema Srebreniku. Ti nemaš takvih podataka. To je vrijeme prije turaka i taj karavanski put kojim se transportirala sol je u to vrijeme bio aktuelan. Nisam ja nabrojao sve moje pretke koji su tu živjeli prije turskih osvajanja. ......Od Pave su se imena ponavljala (što je u to vrijeme bio običaj da se nekome od djece da djedovo ime i tako se čuvalo porijeklo). Što se tiče prezimena, to se nije u tim vremenima smatralo važnim. Bilo je dovoljno spomenuti svoje ime uz ime oca i djeda i znalo se o kome se radi.
Ovo je na brzinu da ti se javim a ako ti je moja priča interesantna možemo još diskutirati. U ovako kratkim crtama je nemoguće sve predstaviti.