Ne, Bunjevci nisu priznati u Hrvatskoj.Za sada.

Znači otprilike kao Bošnjaci iz USK

A postoji bunjevački jezik, bunjevačka zemlja ili regija odakle su porijeklom? Zanimljivo da neki negiraju Crnogorcima nacionalnost, no Bunjevci su legitimni

Bunjevci su imali svoj etnicki identitet na podrucju cijelog Balkana sve do raspada AU monarhije.
Cesto su i ratovali protiv Hrvata, a uvijek protiv bana Jelacica.
No, raspadom AU monarhije, neki novi klinci su im se poceli svetiti, tako da su slobodu ocuvali jedino u Srbiji.

WTF, koji su to Bunjevci ratovali kontra Jelačića, želiš reći da je Bunjevac=Mađaron.

E jah, u najdemokratskijoj zemlji na Balkanu. A je li, kad će onaj davno obećani stalni predstavnik hrvatske manjine u skupštinu?

Vojvođnski Bunjevci su bili protiv Jelačića i Srpske Vojvodine, a z Mađare za vrijeme Mađarske revolucije.

Ne znam jesu li Madjaroni,(i Jelacic je imao tu fazu) ali su ratovali protiv Jelacica i njegovih Hrvata.

No, zato nije bilo Srbina koji nije stao uz Jelačića, čak je i Njegoš ponudio 200 Crnogoraca. To dakle ništa ne dokazuje.

ko su ba ti bunjevci?

mene to ime svaki put kad cujem podsjeti na tikvu.

bundeva

A Jelacic je neko koga se Beclije sjecaju..doduse negativno. Carski konjusar i sluga koji je sa svojim trupama unistio gradjanski i demokratski pokret sredinom 19. vijeka.


imam masu familije jelacica vazda kazem ovom jednom damiru da ima ustasko prezime a cetnicko ime a bosnjo coek, musliman.

Građanski pokret koji je negirao postojanje ikakvih Slavena na tlu velike Ugarske, il se pomađari ili smrt.
A Jelačić je ipak donio neke napretke u svojem mandatu. Pa normalno, postojbina Jelačića je bio Bužim.

Ajde pustite se srpicickih provokatora...

Ma, nebitna tema u suštini.

Ipak je on Bunjevac iz Petrovaradina!

Vaistina!

dobro, to je bio nacionalizam :) a nacionalizam je bio - barem tamo gdje su ljudi normalni u glavurdama - samo predstufa pluralistickog i normalnog drustva. (to sto je on kod nas glavna maksima ima veze s tim sto smo mi balkanski prdez - da, i vi hrvati)

jelacic je branio cara..tudjina. ubio tudji narod u ime tudjeg cara.

ali nek su bosnjaci vazda sluzili tudjina :)



(naravno, ako je istina to sto kazes jer nekako sumnjam, ali ne tvrdim da nije tako jer ne znam, da se gradjanski pokret u austrijskoj monarhiji, sad specificno u becu - kada govorimo o gradjanskoj revoluciji, uopste i bavio slavenima i slavenskim pitanjem kao necim zasebnim)

Imaju, svi su oni odreda Hrvati i govore različitim dijalektima hrvatskog jezika.

Jeste On je bio Bunjevac Hrvat ali ne i zbunjevac

Jedan od malobrojnih Bunjevaca koji je obukao kockasti dres.
Nije imao dovoljno nacionalne svijesti.

Stas. Takav je zivot. Steta sto Vlasi nisu imali vise svijesti ili Precani

Proser za sva vremena.

I dobar pokazatelj kakvu ih povijest uče i dan danas.

Dosta Hrvata u Mađarskoj je bilo kontra Jelačića.
Neki zato jer su bili mađarski domoljubi, neki jer su mađarski liberalni krugovi obećavali zemljišnu reformu... itd.
Ima dosta heroja Revolucije koji su porijeklom ili bar dijelom Hrvati.
Pessimus bi sigurno o tome znao više...

P.S. Pozdrav ljudi. Ne mogu više tako često pisati, no pozdravljam vas.
http://www.vecernji.hr/sredisnja-hrvats ... ije-388225

A evo što kaže sveprisutna wiki

Ugarski Hrvati i revolucija

Jelačićeva mađarska kampanja
Rat se odvijao različitom silinom i sa različitim savezništvima. Dok su Hrvati iz Hrvatske ratovali protiv Mađara kao i Srbi iz južne Ugarske, u isto vrijeme su bunjevački Hrvati u Ugarskoj bili ratovali na strani Mađara, radi čega su bili stigmatizirani kod Srba kao izdajnici, iako su vodeći intelektualci ugarskih Hrvata bili protiv ratovanja protiv Srba.

Tako je svom djelu "Žalostica žalostna Ivana Nep. Ambrozovića u zomborskoj kralj. varoši penzioniratoga senatora, bižajućeg od kuće pak do Kalacse kad su Raci--Serbianci u medjuboju madžarskom 1848-49. progonili katholike, po njemu istom ispivana u Zomboru god. 1850." Ivan Nepomuk Ambrozović je pisao o nasilju srpskih postrojbi nad katolicima u južnoj Ugarskoj. To djelo je značajno utoliko što svjedoči da su bački Hrvati ovu revoluciju doživljavali kao sukob Srba i južno-ugarskih katolika [1][2].

Razlog zašto su bunjevački Hrvati tako se ponijeli prema Srbima iz južne Ugarske je bio taj što su bunjevački Hrvati bili svjesni da su na području Kraljevine Ugarske, a ne Kraljevine Hrvatske.

Druga je činjenica bila što su bili dobrano svjesni da su etnička manjina, pa su prihvatili političko mađarstvo, odnosno odanost Ugarskoj, a da pritom nisu se odrekli svojega etničkog podrijetla i kulturne posebnosti[1].

Treća je činjenica što su bili svjesni da je Srbima u blizini bila Srbija koja je istima mogla priskočiti u pomoć, a Srbi su bili živjeli u područjima dalje od mađarskog dosega, za razliku od bunjevačkih Hrvata kojima je Hrvatska bila predaleko, uz to sa već angažiranim snagama na drugom kraju Ugarske, tako da im nije mogla priteći u pomoć. Uz sve to, u susjedstvu su bile jake mađarske ustaničke snage koje su samo čekale da ih Bunjevci izdaju. Sraz s njima je značio propast.

Četvrta je činjenica bila ta što su Srbi imali neke pretrpljene nepravde i zavisti od prije jednog stoljeća sa bunjevačkim Hrvatima, koje su našli sravnavati u ovom trenutku, iako sami bunjevački Hrvati nisu bili krivi za to, nego sama carica Marija Terezija, koja je dala njima prava koja Srbima nije. Već su išle glasine kako Srbi planiraju kako će se osvetiti i kako će plijeniti imovinu tamošnjim Hrvatima, što je samo pojačavalo rezerviranost tamošnjih Hrvata za srpske interese u jednoj vrlo napetoj atmosferi.

Peti je razlog bio što su Srbi neprestalno naglašavali srpstvo južne Ugarske, zanemarivajući tamošnje mnogobrojne Hrvate.

Šesto, bunjevačka elita je bila lojalna mađarskim vodećim slojevima. Pomurski Hrvati su se stavili na stranu mađarske revolucije i zato što su se postrojbe Jelačićevih graničara nasilnički ponašale u njihovim selima [3].

Matija Poljaković u Pregledu povijesti Hrvata Bunjevaca piše da bi se danas teško moglo ocijeniti što je bunjevačke Hrvate navelo priključiti se mađarskoj revoluciji, iako su se tamošnji Srbi odlučili protiv. Pretpostavlja da se možda radilo o blizini Mađara, možda od idejama slobode i jednakosti o kojima se govorilo. Tako se i inteligencija bunjevačkih Hrvata odlučila za revoluciju. Kod Hrvata u Bačkoj mađarskoj su se revoluciji protivili veliki župan Josip Rudić, biskup Ivan Antunović, Vinko Somborčević i Ambrozije Šarčević, koji su bili za suradnju s ostalim Hrvatima u ostalim krajevima i za suradnju sa Srbima. Kod Kaponje 5. ožujka 1849. tako su se Hrvati i Srbi srazili jedni nasuprot drugima, uz velike gubitke na objema stranama.[4] Subotičani su u događajima 1848. i 1849. sudjelovali uglavnom kao carski vojnici. [5]

I tako. zanimljiva situacija...
No mađarski Hrvati nikako ne mogu biti mađaroni jer nisu u Hr i na političkoj funkciji.

No ono što nikako ne mogu shvatiti jest događaji nakon 1868.
Naime, Mađari tvrde da su nemađarske manjine tada dobile daleko šira prava, Slovaci su rasterećeni pritiska, za nas u HR Nagodba je nepovoljna, a za Hrvate u Mađ. počinje, upravo tada čini mi se, masovna asimilacija...
Nikako mi nije jasno...