Odnosno ubojstvo Đinđića i rat protiv mafije u Srbiji.

Bio sam premlad da me to tada zanimalo do u detalje, ali pogledao sam prije par dana neke članke i videe o ubojstvu Đinđića, akciji Sablja i par videa sa suđenja Zemunskom klanu.

Baš filmska priča, ne znam kako još film nije snimljen.

Fascinantan slučaj vrlo jake i opasne mafije u Srbiji, koja je ne samo "poklopila" specijalne vojne jedinice (iz kojih je regrutirala profesionalne ubojice), imala dugotrajnu i razgranatu mrežu odnosa s pola političara u Srbiji, veze u tajnoj službi (od jednog obavještajca dobijali dojave o kretanju Đinđića), do te mjere da su skoro uspjeli postaviti svog čovjeka kao glavnog tužitelja Specijalnog tužilaštva koje je sudilo Zemunskom klanu! (uspjeli su ipak kupiti zamjenika glavnog tužitelja, koji je na vlastitom suđenju priznao da je na platnom spisku mafije).
Mafijaški klanovi su skupa imali preko par tisuća "svojih" ljudi, ne samo kriminalaca i siledžija, nego i mnogih "uglađenih" članova, korumpiranih ljudi na pozicijama.
Do sredstava su dolazili otimajući i uzimajući otkupnine od poznatih i bogatih Srbijanaca i tajkuna (od Miškovića do sina Lepe Brene).

Kod akcije Sablja, radilo se o totalnom i pravom ratu (uhićeno preko 11 000 osoba u Srbiji), poput mafijaških ratova u Kolumbiji, gdje je mafija pokušavala preživjeti ne sakrivajući se, nego ofanzivno napadajući, ubijajući svakog zaštićenog svjedoka do kojeg je mogla doći i zastrašujući svjedoke, sudce, političare itd. Na odabranu metu su bez zadrške vršili i do 5-6 pokušaja atentata sve dok ju ne bi ubili (kasnije se saznalo da je na Đinđića bilo 3 neuspjelih atentata (za koje ni on sam nije znao) od kojih su odustajali radi raznih uplitanja slučajnosti ili neorganiziranosti, i da je ubijen u 4.). Biti tako ustrajan i raditi po 4-5 atentata na istu osobu sve dok ne bude ubijena - ne može biti jača poruka za one koji razmišljaju da budu svjedoci.

Po meni tužiteljstvo je napravilo dosta hrabar i dobar posao. Srbijanci na forumu bi znali reći da li u Srbiji još uvijek postoji jaka mafija (u smislu ubojstava itd.), ili dati svoje znanje i viđenje ove teme.

Interesantna je uloga porijeklom hrvatskih Srba u svemu tome. Famozna Jedinica za Specijalne Operacije (crvene beretke), iz koje su regrutirani ubojice i čiji su članovi bili u vrhu mafije, izrasla je iz Knindža. Mnogi traženi članovi mafije su pobjegli iz Beograda u Zagreb i mirno živjeli (neki čak postali dio hrvatske mafije) zahvaljujući nepostojanju ugovora o izručenju.

To su bila vrlo turbulentna vremena, a da bi se razumeo citav kontekst treba uci u mnoge detalje... sto je jako obimna tema...

Milosevic je skinut sa vlasti 5.10.2000. godine nakon sto je izgubio izbore koje je pokusao da pokrade... pola miliona Srba je izaslo na ulice, i tu mu nije bilo leka, niko od Milosevicevih generala i poslusnika nije hteo da puca na toliko ljudi...vojska je otkazala poslusnost, a Djindjic, kao mozak operacije na terenu, koja je finansirana od Amerike koja je preko Montogomerija instalirala stab u Budimpesti, koji je dao oko 50 miliona dolara za citav poduhvat... je stupio u kontakt sa Legijom, komandatom Crvenih Beretki, jedinom formacijom koja je imala ubojitu moc da puca na narod i razbije demonstracije...

Dogovor je bio da se odreknu Milosevica, ali da ih buduca vlast ne dira... zna se kakva je hipoteka tih jedinica, u sta su sve imali umesane prste...

Kostunica, koji je nominalan pobednik nad Milosevicem nije bio za kompletnu revoluciju, vec za tranziciju vlasti koja ce biti u maniru da se nista znacajno nije dogodilo, sve da bude "legalno", sto znaci ostanak esalona starih kadrova u svim drzavnim sluzbama... posto je imao ogromnu popularnost, za razliku od Djindjica, u svojoj nameri je u najvecoj meri uspeo... promenjeno je par istaknutih ljudi, ali citav DB i vojna sluzba su ostali konzervirani... priklonili su se Kostunici, jer su u njemu videli boljeg zastitnika, a Djindjic je ostao usamljen, sa rogobatnom vladajucom koalicijom od 15 stranaka, cije je vlade bio premijer...

Odmah mu stize nalog da uhapsi Milosevica... pokusava da to odlozi, ali Ameri su rekli deadline je 31.3.2001. godine... da bi ga 3 meseca kasnije isporucio Hagu... ma sta Srbi mislili o Milosevicu, a tad je bio negativac za veliki broj Srba, isporucenje Hagu nije odobreno, Djindjic rusi ionako malu popularnost... posle toga dolazi da ogromnog procepa izmedju njega i Kostunice, koji je predsednik drzave, ali bez izvrsne vlasti je bio instuticonalno marginalizovan...

Zbog saradnje sa Hagom, sve sluzbe i ljudi iz senke staju kontra Djindjica, Crvene beretke organizuju protest u Beogradu, blokirajuci mosta na Savi, na sta Kostunica kaze - to je obican strajk, kao sto lekari strajkuju...on im je davao vetar u ledja. Kad je Djindjic zakonski slozio paket mera da ocisti sve sluzbe, i organizovao operativne jedinice, odlucili su da ga ubiju... citav lanac sluzbi je na prvi pogled otkazao, ali u stvarnosti oni nisu ni imali volju da brane Djindjica...

Odlucujuca stvar po mojoj proceni je bio uticaj zapada i njihovih sluzbi... oni su namignuli da se to uradi. Mesecima pred atentat Djindjic je proglasavan kao nacionalista, neko ko nece da legne na rudu sa Kosovom...



Cuveni intervju nekoliko dana pred smrt...koliko je dobro predvideo pitanje Kosova... otisao je u Banja Luku, povredjene noge koju mu je verovatno namerno sjebao pripadnik zandarmerije na fudbalu koji su pikali zajedno... i tamo se zalozio za jacanje Srpske, i resavanje Kosova... niko to na zapadu nije hteo da cuje, spremali su se za napad na Sadama, a Kosovu su namenili "road map" sa kojim su nastavili do danasnjeg dana...

Operacija Sablja je bila samo trenutno uspesna, secam se da su narkosi patili jer nigde nije bilo droge... ali ubrzo dolazi Kostunica na celo vlade, i polako se vracaju stare sheme...

Hvala na pregledu, jako zanimljiva događanja.