da se nadovežem na ovo sa sufiksom -ić,
.. zanima me da li je pri tvorbi tih prezimena , kad se počeo koristiti taj sufiks, ista prezimena(rodovi) mogli koristiti i oblik sa npr.-ević.
To me zanima u slučaju mog prezimena Ivančić, iz Buškog blata, jer po predaji se govori da smo došli iz Dalmacije. Omiša itd. ,
a pročitao sam kako na području poljičke rep, (gornje polje itd) postojalo prezime Ivančević. i Ivanac U brelima. Zanima me da li je moguće da smo istog porijekla kao i splitska loza Ivančića koji su također u 17. ili 16. st. doselili iz Poljičke rep.

Pogledaj privatne poruke.

Pavo. Po tvom mišljenju , odakle su ljudi naseljavali dalmatinsku zagoru.
Evo recimo one župe iz kojih si dao podatke iz 18. Stoljeća

Haha, nisam ja baš stručan da izvodim neka svoja mišljenja.

Nema potrebe za nagađanja i teze što se tiče Zagore. Mletački dokumenti su jako opširni i bilježe mnoge vrijedne podatke o ovakvim stvarima.

Ako uzmemo da je Zagora područje od Knina do Neretve, onda iz dokumenata vidimo da je u općenitim crtama, naseljavanje išlo ovako.

Okolica Knina
Katolici - Većinom iz Bosne i s obale
Pravoslavci - Većinom iz okolice Bosanskog Petrovca i Ključa

Vrlička Krajina

Katolici - Livno, Duvno, Rama
Pravoslavci - Duvno, Janj kod Šipova

Sinjska Krajina

Katolici - Jedan dio iz Bosne, jedan iz Hercegovine, ali najraniji naseljenici nakon oslobođenja su iz Poljica
Pravoslavci - Duvno, Kupres

Imotska Krajina

Katolici - Većinom Hercegovina, ali i značajan broj povratnika koji su između 1687. i 1717. živjeli na obali
Pravoslavci - Popovo, Carina, Bobani i drugi krajevi istočne Hercegovine koji su graničili s Dubrovačkom Republikom

Vrgorska Krajina

Katolici - Većinom Hercegovina

Donja Neretva

Katolici - Većinom istočna Hercegovina (Zažablje, Popovo)
Pravoslavci - Kao i Imotska Krajina

Naravno, u svim ovim krajevima je ostalo i nešto stanovništva koje je tu živjelo i za vrijeme turske vlasti. Na području Imotske Krajine je recimo bilo oko 50 kuća katolika u vrijeme oslobođenja. U Sinjskoj Krajini je ostalo nešto katoličkom i nešto pravoslavnog stanovništva. U svim krajevima bilo je i pojedinačnog prelaska s islama na katoličanstvo.

moze li prezime jareb

Odakle?

slunj i senj

Pavo. Hoćeš reci da su mnogi iz Bosne izbjegli u zagoru da bi se ponovo poslije x generacija vracali

Da. Teško je razdvojiti stanovništvo Zagore i stanovništvo zapadne Hercegovine i zapadne Bosne. Kako hrvatsko, tako i srpsko. Čak i među Bošnjacima Livna, Duvna, Mostara ima dosta rodova koji su nekad živjeli u Zagori.

Kao primjer ovakvih migracija, evo tekst iz turskog defter za vilajet Hercegovinu iz 1477.



Ovdje se govori o tome da je vojvoda Vladimir pri padu Hercegovine pobjegao u još neosvojenu Dalmaciji. Hamza-beg(prvi hercegovački sandžakbeg) mu daje riječ da njegove ljude nitko neće dirati ako se vrate. Oni su morali nekih 5 godina provesti u Dalmaciji, s obzirom da Hercegovina pada 1466. godine, a Hamza postoja sandžakbeg 1470.

Ivančići se ne spominju u Buškom Blatu u biskupskom popisu iz 1743. godine. Spominju se tek u biskupskom popisu iz 1768. godine za selo Grabovicu (uključuje i Dobriće) kao jedna obitelj Marka Ivančića sa 11 članova od čega 9 krizmanih.
Općenito govoreći tri su mogućnosti: ili su se (1) doselili u Grabovicu u razadoblju od 1743. do 1768. godine, (2) prezime nastalo u razadoblju od 1743. do 1768. godine iz jednog prezimena koji je na popisu iz 1743. ili (3) bili "skriveni" pod jednim od prezimena navedenih na popisu iz 1743. kao izvornim prezimenom a tek se u razdoblju između dvije vizitacije prezime "otkrili" kao Ivančići. Sve sam te kombinacije već vidio kod drugih prezimena pa ih ovdje kao moguće navodim.
S obzirom da se prezime spominje samo u jednom selu i radi se o samo jednoj obitelji, najvjerojatnija je pretpostavka da su se u Grabovicu doselili u razdoblju između dvije vizitacije iako se druge dvije opcije ne mogu sa sigurnošću odbaciti.
Iz Grabovice (Naklo?) su se potom raširili koncem 18. i početkom 19. stoljeća u Prisoje i Dobriće.

Što se tiče obiteljske predaje koju u kasnijem postu navodiš o doseljenju sa područja Poljica, vjerojatno je ispravna. Sigurno postoji veza sa Ivančićima koji su se kao "Aučine" doselili u Split također iz Poljica (potvrđeno splitskim maticama). Da li su Ivančići zapravo Ivančevići koji se spominju u Poljicama, vrlo vjerojatno. Ali treba potvrditi.

Cijenjeni Pavo, zanimaju me prezimena koja se zavrsavaju na -man(ovic/ic). Kojeg su oni podrijetla? Na primjer Radman/Radmanovic, ili Kotroman, Holman itd.

oko Ćurića imaš više postova na ovoj temi prije otprilike mjesec dana..
Izvor Ćurića u Buškom Blatu su Korita od kud su se koncem 18. stoljeća (nakon 1768. godine) jedni doselili i u Prisoje, Privalu odnosno Vrilo.

Petar Šimunović navodi da je sufiks -man nastao pretvorbom sufiska -mir. Ja nisam lingvist, pa ne mogu dublje o tome govoriti, niti pojasniti kako se to dogodilo. On kao primjere navodi da je Radman u stvari Radmir, Vukman je Vukmir, itd. Mogu samo reći da je istina da postoje u starijim izvorima posvjedočena imena Radmir i Vukmir, pa bar taj dio teze drži vodu.

To se odnosi na imena slavenskog porijekla. Neka prezimena koja završavaju na -man su njemačkog porijekla i nemaju veze s ovim. Tu je primjer recimo Tuđman. http://www.rodoslovlje.hr/istaknuta-vij ... do-tudmana

Neka od ovih su turskog porijekla, tipa Karaman, Koroman, Toroman. Ni to nema veze sa slavenskim sufiksom.

A Kotroman i dalje nije lingvistički objašnjeno. Glavna teza je da je on bio njemačkog porijekla, ali koliko znam još nitko nije našao spomen ovog imena negdje na njemačkom govornom području. I onaj spomen "Cotrumano Goto" iz 15. stoljeća treba uzeti s dozom nepovjerenja, jer je i on dosta nejasan. Ne znam kakva je povijest imena sela Kotroman kod Užica.

Zanimaju me Mamići iz općine Tomislavgrad( Mijakovo polje i Zidine- južna strana buškog jezera). unaprijed hvala

Mjesto iz kojeg su ponikli svi Mamići u Tropolju je Vinica (Vinica uključuje sva sela i zaseoke današnje župe Vinica). Od tud su se proširili u Buško Blato, livanjsko, duvanjsko i roško polje.
Mamići se spominju u Vinici već u prvom biskupskom popisu iz 1743. godine. i to kao dva domaćinstva, Grge Matića (dvoje odraslih i troje djece) i Ivana Mamića (2 odraslih i četvero djece).
U istom tom popisu Mamići se spominju u Mamićima ž. Mostarsko Blato (4 kuće) i Bioči ž. Veljaci (1 kuća).

Već u popisu iz 1768. godine u Vinici se spominju kućanstva Grge Mamića (8 odraslih i dvoje djece), Ilije Mamića (17 odraslih i 11 djece) i Grge Mamića (8 odraslih i četvero djece).

U maticama Roškog Polja se ne navodi od kuda bi došli Mamići u Vinicu. Postoje tvrdnje da su došli iz Mamića ali čini mi se da nije zasnovana na pisanim izvorima. Najstariji zapisani Mamić u maticama Roškog Polja je Juro Mamić (~1697 - 31.5.1787 u Vinici).

Iz Mamića je proisteklo više prezimena koje i danas egzistiraju samostalno: Grgić, Urtić, Krakan, Lozušić, Vidović.

Mamići su u Korita (Zidine) doselili oko 1850. godine kada se u Korita iz Vinice doseljavaju obitelji trojice braće, Ante, Joze i Pere, sinova Nikole Mamića i Ive Ljubasović.

Znam da su došli iz Vinice jer sam i ja iz te župe tako da sve to stoji ali odakle su došli u Vinicu? Imaju li šta veze Donji i Gornji Mamići u Hercegovini?

P.S. jesi ti iz župe Vinica?

Grubo gledano ispada da je većina Hrvata/Katolika u Bosni podrijetlom iz Dalmatinske zagore(Dalmacije) ili možda Hercegovine.

Kako je to moguće kad su ta područja također bila pod stoljetnom okupacijom Turaka. I što bi ih nagnalo, ali i omogućilo da se nastane dublje u Osmanskom carstvu?

Ispada li onda da je Bosna bila pusta nakon pada, a n npr. Zagora nije?!

Pokušavam ovo stavit u povijesni kontekst, pa se nadam da shvaćate gdje načelno vidim problem.

Mamići vjerojatno jesu došli iz Mamića, ali za to ne postoje pismeni dokazi. Mario Petrić u radu o porijeklu stanovništva Livanjskog polja navodi da su po tradiciji Mamići u Zidine došli iz okolice Gruda, što se poklapa sa zavičajem hercegovačkih Mamića. Osim toga, svi hercegovački Mamići su istog porijekla, pa se onda može nagađati i da su buškoblatski Mamići njihov rod.

Selo Mamići je danas podijeljeno na Gornje i Donje Mamiće. Gornji pripadaju općini Široki Brijeg a Donji općini Grude. Sello je sigurno dobilo ime po rodu. Mamića danas nema u Mamićima, ali ih još uvijek ima na biskupskim popisima iz 18. stoljeća.

Zemlja ih je nagnala.Lakše je bilo obrađivat zemlju u to vrijeme i od tog živit nego živit na "kamenu".Turci su besplatno dijelili zemlju tko je htio radit.
Moji su po predaji iz Sinja ,i Boke Kotorske ,iako Pavo reče jednom drugačije prije.Mnogi imaju takve predaje.

Problem je što ti ovo gledaš kroz prizmu današnjeg vjerskog/etničkog nacionalizma. Većina stanovništva BiH je na
jedan ili drugi način porijeklom iz dinarskih krajeva, jer su oni bili prirodni rezervoar stanovništva. Taj aspekt
je prestručan da bih ga ja mogao s neke povijesno-demografske strane objasniti, ali nije ni toliko važno za ovu
priču.

Ljudi su selili iz čisto ekonomskih razloga. Problem je da u narodnoj svijesti u BiH prevladava ono što ja zovem
"guslarska povijest." U toj tradiciji, Turci i muslimani uopće su toliko ocrnjeni i toliko sotonizirani, da se
logično postavlja pitanje zašto bi netko iz kršćanskog Imotskog prije 200 godina doselio u muslimansku Posavinu.
Realnost je da osim za vrijeme najtežih ratova, stvari nisu bile tako loše u Turskoj. Isto tako, stvari nisu bile
bajne u mletačkoj Dalmaciji.

Priroda agrarnog sistema je jako važna u ovoj priči. U Dalmaciji su seljaci uspjeli zadržati kakvu takvu slobodu
samo na područjima koja nikad nisu bila pod Turskom. U Zagori i onim dijelovima obale koje su Mlečani uzeli Turcima
u XVII i XVIII stoljeću, nije postojala institucija slobodnih seljaka. Mlečani su iskoristili činjenicu da je zbog
ratova stanovništvo tih krajeva gotovo nestalo, pa je onda bilo lako uvesti tvrđi agrarni sistem. Nije bilo potrebe
ukmetiti seljake jer ih nije ni bilo. Mlečani su doveli na te prostore novo stanovništvo, koje je od samog početka
moralo prihvatiti te uvjete.

Zemlja u Zagori je bila vlasništvo države. Ti si je dobijao u najam, i mogao si je ostaviti muškim potomcima, ali
nisi mogao postati trajni vlasnik zemlje, niti si je mogao prodati ili pokloniti. Čifčijski sistem u Turskoj je
ipak bio nešto lakši. Kao prvo, čifčija je bez problema mogao postati vlasnik zemlje. Kad je Husein-kapetan
Gradaščević zglajzo, njegova imovina je zaplijenjena. Dosta čifčijske zemlje oko Gradačca je prodano kmetovima koji
su je obrađivali. Oni(katolici i pravoslavni) su postali pravni vlasnici te zemlje. Napominjem da se ovo događa
sredinom XIX stoljeća, dok je Bosna još turska. Isto tako je u Bosni bilo potpuno normalno da čifčija nema muške
djece i da zemlju ostavi zetu. U Dalmaciji to nije bilo moguće.

Još jedan problem je da je u Bosni bilo dosta prazne zemlje, jer begovi nisu bili kapitalisti pa im nije uvijek bio
cilj iskoristiti svaki pedalj zemlje. Najbolji primjer je kraj od Bos. Gradiške do Prnjavora. Tu je bilo dosta
plodne zemlje koja uopće nije bila iskorištena, pa je A-U kasnije dovela koloniste. U Dalmaciji nije bilo prazne
zemlje. Mlečani su recimo u Imotskoj Krajini 1725. podijelili svu obradivu zemlju. Nešto malo močvare je bilo
podijeljeno kasnije, ali i to ne novim doseljenicima već onima koji su 1725. dobili zemlji. Pošto se zemlja
najčešće dijelila na sve sinove, brzo se dođe do situacije gdje nemaš više što podijeliti jer je izvorno solidno
imanje podijeljeno na 10 dijelova među unucima prvog vlasnika.

Konačno, imamo činjenicu da je Dalmacija bila relativno stabilna, pa nije bilo mogućnosti u XVIII i XIX stoljeću da
se neki kraj isprazni od stanovištva. U Turskoj je bilo ratova, buna, kuga, i drugih stvari koje su izazivale
ispražnjivanje zemlje. Kuga je početkom XIX stoljeća pomorila Bosnu, pogotovu ravničarske dijelove na sjeveru. Tu
onda dolaze Dinarci i ponovno ih naseljavaju. Ivan Frano Jukić spominje kako su u okolicu Zenice oko 1820. došli
mnogi Dalmatinci(tj. Zagorci iz Dalmatinske Zagore) i osnovali mnoga sela. Crkveni izvori potvrđuju ovo. Ima čak i
flagrantnijih slučajeva nasilnog ispražnjavanja. Selo Pritoka kod Bihaća je do prije ovog rata bilo jedino veliko
srpsko selo u blizini samog grada. Krajem XVIII stoljeća su tu imali svoje njive i ispašu nekih od bišćanskih
muslimana, dok ih jedan od lokalnih begova nije istjerao i doveo sebi pravoslavne kmetove. Po tradiciji, doslovno
je išao po Grmeču i tražio najvrijednije i najčestitije ljude. Nakon što su oni iskrčili nešto zemlje, beg je doveo
i Ličane.

Sve te seobe su ponukane činjenicom da je zemlja u Bosni uglavnom bolja kad ideš s juga na sjever. Glad i potreba
vode ljude.

No, kao što sam rekao, ljudi imaju problem sa stvarima koje im razbijaju koncepcije. 1604. godine je više od 80%
stanovništva sandžaka Bosna bilo islamske vjere, ali ja sam siguran da će ovo pokrenuti lavinu komentara jer pravi
probleme zbog nekih koncepcija. :)

80% bome mi pravi problem oko moje koncepcije, čitam treći put i nikako da shvatim.... još ću jednom pročitat

Treba imati na umu da sandžak Bosna nije isto što i Bosna i Hercegovina.

Sandžak Bosna je 1604. bilo ovo u crvenim granicama.

Ali svejedno. Danas unutar toga ne vjerujem da bi muslimani bili 80%, a sigurno nisu bili ni prije 100 godina.

Stvari se mijenjaju, ljudi umiru, rađaju se, doseljavaju se. Uvijek je tako bilo i uvijek će i biti. I dobro je. Inače bi svi mi bili djeca bližih rođaka i ja bih ovo tipkao s 3 ruke.

Stvari se mijenjaju, ljudi umiru, rađaju se ,a nas u BiH sve manje i manje.....

ne čitaš osobne poruke na ovom forumu?

Malo da potkrijepim Pavinu priču o seljenju ljudi s mletačkog područja u Tursku, makar nema direktnu vezu sa rodovima u BiH. Ovaj lik je iz Istre prešao na područje današnjih Ravnih Kotara koje je bilo u turskoj vlasti.

"Migrations from Istria to the Ottoman territory continued in the middle of the sixteenth century, as is evident from the testimony of Nikola Milokanić, a 70 year old former Ottoman subject from Banpolje (Banadego) in the sanjak of Lika. Namelly, the Provveditore generale in Dalmazia Ferigo Nani has, on 16th of April 1591, reported that during his hearing Milokanić testified he was born in Istria, from where he emigrated 40 years ago, i. e. around 1550, to the Ottoman Empire, where he married. Eventually, he decided to return to Istria, together with 184 Morlachi, mostly his relatives and followers. Thus, a former renegade, who emigrated from the Venetian territory to live under the Ottoman rule, in his old age returned to his original fatherland."

članak je odavde: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... zik=101529

Nije bio jedini koji je to uradio: u jednom popisu katoličkih sela iz 1636. negdi oko Benkovca nalazilo se selo "Milohanich", a postojale su u Krčkom/Ličkom sandžaku i nahije "Ostrovica-Istrija" i "Zrmanja-Istrija" koje su bile naseljene ljudima iz Istre:

Prezime Milohanić, Milohanović, Milokanić i Milokanović je i danas često u Istri, a postoji i naselje Milohanići u općini Tinjan između Pazina i Poreča.