HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 15:42.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Sjedinjene Američke Države
PostPostano: 16 vel 2014, 18:41 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
Knjiga Howarda Zinna Narodna povijest SAD-a govori o povijesti iz kuta uvjetno rečeno običnih ljudi. Ruši mit o SAD-u kao zemlji slobode i demokracije. To je zemlja kojom dominiraju vojna ulaganja (intervencije diljem planeta) i korporativno bogatstvo. 1% najbogatijih drži 40% bogatstva. Država je utemeljena na genocidu i protjerivanju domorodaca, a prvotno je bogatstvo stekla robovskim radom dovezenih crnaca.

http://www.scribd.com/doc/144162085/How ... i-Napredak

* "Virginijci iz 1619. imali su očajničku potrebu za radnom snagom, za uzgoj dovoljno hrane kako bi ostali živi. Među njima su se nalazili oni koji su preživjeli zimu 1609.-1610., "vrijeme gladovanja", kada su sluđeni zbog pomanjkanja hrane lutali šumama tražeći lješnjake i bobice, iskapali grobove kako bi jeli leševe i umirali u gomilama sve dok s 500 doseljenika nisu spali na 60. "
* "Godine 1700. u Virginiji je bilo 6 000 robova, jedna dvanaestina stanovništva. Godine 1763. bilo je 170 000 robova, oko polovine stanovništva... Mullin je pronašao novinske oglase između 1736. i 1801. o 1 138 bjegunaca muškaraca i 141 ženi... Godine 1705. donesen je zakon koji je od gospodara zahtijevao da bijelim služiteljima čija je ugovorna obveza prestala dade 10 bušela kukuruza, 30 šilinga i pušku, dok su ženske sluškinje trebale dobiti 15 bušela kukuruza i 40 šilinga. Novooslobođeni su služitelji također trebali dobiti 50 rali zemlje. "
* "Put do Amerike trajao je 8, 10 ili 12 tjedana... Jedrenjak Sea-Flower, koji je Belfast napustio 1741., na moru je bio 16 tjedana i kada je stigao u Boston, 40 od njegovih 106 putnika umrlo je od izgladnjelosti, 6 njih pojeli su preživjeli. Na jednom drugom putovanju 32 djece umrlo je od gladi i bolesti pa su ih bacili u ocean... Premlaćivanja i bičevanja bila su uobičajena pojava. Sluškinje se silovalo... Sudske pismohrane u Marylandu prikazuju mnoga samoubojstva služitelja. Godine 1671. Berkeley, guverner Virginije, izvijestio je da je u proteklih 4 ili 5 godina 4 od 5 služitelja umrlo od bolesti ubrzo nakon dolaska. Mnogi od njih bili su siromašna djeca, kojih je na stotine skupljeno na ulicama engleskih gradova i poslano u Virginiju raditi. Gospodar je u potpunosti nastojao nadzirati spolni život posluge... Posluga se nije mogla vjenčavati bez dopusnice, moglo je se odvajati od obitelji, moglo je se bičevati zbog različitih prijestupa..."
* "Čini se posve jasnim da su klasne barijere očvrsnule tijekom kolonijalnoga razdoblja. Do 1700. broj bogatih obitelji u Virginiji narastao je na 50, s imutkom u vrijednosti od 50 000 funti, koje su živjele od rada crnih robova i bijele posluge, posjedovale plantaže, sjedile u guvernerovu vijeću i obavljale službu lokalnih magistrata... Između 1650. i 1689. bilo je pet buna protiv posjednika... Osam baruna posjedovalo bi 40% zemlje u kolonijama, a samo bi jedan barun bio guverner. "
* "Kolonije su tijekom 1700-tih brzo rasle. Engleskim su se doseljenicima pridruživali škotsko-irski i njemački. Crni su robovi neprestano pristizali; godine 1690. oni su činili 8% stanovništva; godine 1770. 21%. Godine 1700. stanovništvo kolonija iznosilo je 250 000 ljudi; do 1760. ta se brojka popela na 1 600 000. Poljoprivreda je bujala. Razvijali su se sitni proizvodni pogoni. Širio se brodski transport i trgovina. Veliki gradovi - Boston, New York, Philadelphia, Charleston - udvostručavali su i utrostručavali svoju veličinu. Za vrijeme svega tog rasta gornja je klasa dobivala najviše povlastica i monopolizirala političku moć. Povjesničar koji je proučavao porezne liste iz 1687. i 1771. ustanovio je da je od 6 000 stanovnika bilo oko 1 000 vlasnika imanja te da je 5% onih na vrhu činili 50 najbogatijih pojedinaca koji su posjedovali 25% bogatstva - 1% cjelokupnoga stanovništva. Do 1770. 1% najvećih vlasnika posjedovao je 44% bogatstva. Kako je Boston rastao, od 1687. do 1770., postotak odraslih siromašnih muškaraca, koji su možda unajmili sobu ili su spavali u stražnjem dijelu krčme, koji nisu posjedovali nikakvo imanje, udvostručio se s 14% na 29%. A gubitak imanja značio je gubitak glasačkih prava. "
Rat je donio slavu generalima, smrt vojnicima, bogatstvo velikim trgovcima, nezaposlenost siromašnima. U New Yorku je po završetku Francusko-indijanskoga rata živjelo 25 000 ljudi (1720. živjelo ih je ondje 7 000). Studija Garyja Nasha o gradskim poreznim listama pokazuje da je početkom 1770-ih 5% najvećih poreznih obveznika nadziralo 49% oporezivih stavki u gradu. U Philadelphiji i New Yorku također bogatstvo se sve više i više koncentriralo. Sudski pohranjene oporuke pokazale su da su 1750. najbogatiji ljudi u gradovima ostavljali po 20 000 funti. 1760-ih u Bostonu je 10% najvećih poreznih obveznika posjedovalo oko 66% oporeziva imutka Bostona, dok najniži sloj od 30% porezne populacije uopće nije imao nikakvu oporezivu imovinu. Osobe bez imanja nisu mogle glasovati (crnci, žene, domoroci) te stoga nisu mogle sudjelovati na sastancima vijeća građana. To je uključivalo i mornare, najamnike, šegrte, poslugu. U Marylandu je prema novom ustavu iz 1776. za sudjelovanje u utrci za izbor guvernera trebalo posjedovati imutak od 5 000 funti, za sudjelovanje u utrci za državnog senatora 1 000 funti. Tako je 90% stanovništva isključeno iz obavljanja državnih dužnosti. Robovi su činili 25% stanovništva, a u nekim okruzima i 50%. Oko 1750., s obzirom na brzi rast kolonijalne populacije, pritisak preseljenja na zapad na novu zemlju pripremio je pozornicu za sukob s Indijancima. Posrednici za trgovinu zemljištem s istoka počeli su se pojavljivati u dolini rijeke Ohio, na ozemlju konfederacije plemena nazvanih Zavjetni lanac, čiji su glasnogovornici bili Irokezi. U New Yorku je posredovanjem zamršenih prijevara oteto 800 000 rali zemlje Mohawka. Oko 1750. vjerojatno 90% bjelačkoga muškog stanovništva bilo je pismeno, ženskog je bilo samo 40%. Nakon stjecanja neovisnosti nijedna savezna država nije dala glasačko pravo ženama, a moć i korporativno bogatstvo ostali su u rukama istih ljudi kao i u kolonijalnom razdoblju. Domoroce se neprestano selilo. Godine 1820. istočno od Mississippija živjelo je 120 000 domorodaca, a 1844. ostalo ih je manje od 30 000. Domoroce se ugovorima koji su jamčili vlasništvo nad zemljom vječno njima potiskivalo sve zapadnije, a ugovore se brzo kršilo. SAD je ratom oteo meksičku zemlju. Ukupni broj dezertera tijekom rata iznosio je 9 207: 5 331 redovni vojnik, 3 876 dobrovoljaca. Slava pobjede pripala je predsjedniku i generalima, a ne dezerterima, mrtvima i ranjenima. Bogati su uvijek plaćali izuzeće od vojne obveze. Iz 2. pukovnije Mississippi Riflesa 167 ih je umrlo od bolesti. Dvije pukovnije iz Pennsylvanije otišle su s 1 800 momaka, a doma su se vratile sa 600. John Calhoun iz Južne Karoline u Kongresu je reklo da je 20% postrojbi umrlo u borbi ili od bolesti. Dobrovoljci iz Massachusettsa krenuli su sa 630 ljudi, a doma došli s 300 mrtvih. To što je vlada SAD-a podupirala robovlasništvo temeljilo se na neodoljivoj praktičnosti. Oko 1790. na jugu se godišnje proizvodilo tisuće tona pamuka. Godine 1860. proizvodilo se milijun tona. U istom tom razdoblju brojka od 500 000 robova narasla je na četiri milijuna. Sustav koji su mučile pobune i urote razvio je mrežu nadzora u južnjačkim državama, poduprtu zakonima, sudovima, oružanim snagama i rasnom predrasudom političkih čelnika zemlje. Prije Građanskoga rata uvezeno je možda 250 000 robova. Na plantaži Barrow u Louisiani na kojoj je bilo 200 robova od 1840. do 1842. bilo je ukupno 160 bičevanja, prosječno 0.7 bičevanja po osobi godišnje. Nekog su roba bičevali svaka 4 ili 5 dana. Urota Denmarka Veseyja osujećena je prije nego što se mogla razmahati 1822. godine. Prema prikazu Herberta Apthekera, crnci su izradili oko 250 šiljaka za koplje i bajuneta te više od 300 bodeža. Međutim netko je odao plan pa je obješeno 35 crnaca, uključujući Veseyja. U Građanskom ratu bilo je 600 000 mrtvih na objema stranama, a u ljeto 1864. godine 400 000 potpisa kojima je tražen kraj robovlasništva poslano je u Kongres. 1865. robovlasništvo je ukinuto. Napuštene su plantaže, međutim, u zakup su ih dobili bivši plantažeri i bijelci sa Sjevera. Robovi su pretvoreni u kmetove, praktično se malo toga promijenilo. Zemlja se vratila baštinicima konfederacijskih vlasnika. Jedan dio zemlje ekspropriran je zbog neplaćenih poreza i to se prodalo na dražbi. Samo je nekolicina crnaca mogla kupiti zemlju. Na Morskom otočju Južne Karoline od 16 000 rali zemlje namijenjene za prodaju, oslobođeni robovi koji su se financijski udružili mogli su kupiti 2 000 rali, a ostatak su kupili sjevernjački ulagači i špekulanti.
*"Između Građanskoga rata i 1900. para i električna energija zamijenile su ljudske mišiće, željezo je zamijenilo drvo, a čelik je zamijenio željezo (prije Bessemerova postupka željezo se kalilo u čelik s tempom od tri do pet tona dnevno; sada se ista količina mogla proizvesti za 15 minuta). Strojevi su sada mogli pokretati čelične naprave. Ulje je moglo podmazivati strojeve i osvjetljavati domove, ulice, tvornice. Ljudi i proizvodi mogli su putovati željeznicom, pogonjeni parom po čeličnim tračnicama; 1900. bilo je 193 000 milja željezničke pruge. Telefon, pisaći stroj i računski stroj ubrzali su funkcioniranje poslovnoga svijeta. Strojevi su promijenili rad na farmi. Prije Građanskoga rata bio je potreban 61 sat rada kako bi se obradio ral žita. Godine 1900. trebalo je tri sata i 19 minuta. Tvornički proizvedeni led omogućio je prevoženje hrane na velike udaljenosti i industrija pakiranja mesa bila je rođena. Para je pokretala vretena tekstilnih pogona; pokretala je šivaće strojeve. Ona je dolazila od ugljena. Pneumatske bušilice sada su bušile dublje u zemlju tražeći ugljen. Godine 1860. iskopano je 14 milijuna tona ugljena, a 1884. sto milijuna tona. Više ugljena značilo je više čelika, jer su peći na ugljen željezo pretvarale u čelik. 1880. proizvedeno je milijun tona čelika, 1910. 25 milijuna tona. Dotada je električna energija već počela zamjenjivati paru. Za električne je žice bio potreban bakar, kojeg se 1880. proizvelo 30 000 tona, 500 000 tona 1910. godine. Kako bi se sve to postiglo, bili su potrebni dosjetljivi izumitelji novih postupaka i novih strojeva, mudri organizatori i administratori novih korporacija, ozemlje bogato zemljištem i mineralima te velika zaliha ljudskih bića koja će obaviti slamajući, nezdravi i opasan posao. Dolazit će doseljenici iz Europe i Kine koji će činiti novu radnu snagu. Farmeri koji ne budu mogli kupiti nova postrojenja ili ne budu mogli platiti nove željezničke pristojbe preselit će se u gradove. Između 1860. i 1914. New York je porastao s 850 000 na četiri milijuna stanovnika. Chicago sa 110 000 na dva milijuna, Philadelphia sa 650 000 na milijun i pol ljudi. U nekim je slučajevima sam izumitelj postao organizator poslovnih pothvata, kao Thomas Edison, izumitelj električnih naprava. U drugim su slučajevima poslovni ljudi spojili izume drugih ljudi, poput Gustavusa Swifta, čikaškog mesara koji je povezao željeznički vagon s ohlađenim ledom stvorivši 1885. prvu nacionalnu kompaniju za pakiranje mesa. James Duke iskoristio je novi stroj za motanje cigareta koji je mogao zamotati, zalijepiti i rezati tube duhana u 100 000 cigareta dnevno; godine 1890. udružio je četiri najveća proizvođača cigareta stvorivši American Tobacco Company. Dok su neki multimilijunaši započeli u siromaštvu, većina nije. Studija o podrijetlu 303-oje rukovodećih ljudi u tekstilnim, željezničkim tvrtkama i čeličanama tijekom 1870-ih pokazala je kako ih je većina došla iz obitelji koje su pripadale srednjim ili višim klasama. Priča Horatija Algera o "bogatašima u dronjcima" bila je istinita u slučaju nekolicine ljudi, ali to je uglavnom bio mit, i to koristan mit koji je služio nadzoru. Prva transkontinentalna željeznica sagrađena je krvlju, znojem, politikom i lupeštvom, dogovorom željezničkih kompanija Union Pacific i Central Pacific. Central Pacific započeo je sa Zapadne obale krenuvši prema istoku; u Washingtonu je potrošio 200 000 dolara na mito kako bi dobio devet milijuna rali slobodne zemlje te 24 milijuna u obveznicama i platio je 79 milijuna dolara, pretplativši 36 milijuna dolara, građevinskoj kompaniji koja je zapravo bila njihova. Gradnju su dovršile tri tisuće Iraca i deset tisuća Kineza, u razdoblju od četiri godine, radeći za jedan ili dva dolara dnevno. "


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sjedinjene Američke Države
PostPostano: 16 vel 2014, 18:59 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 09 vel 2010, 19:22
Postovi: 5990
Dobiti ćeš prosvijed od USA veleposlanstva

_________________
Neki Fadil


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sjedinjene Američke Države
PostPostano: 16 vel 2014, 19:30 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
Godine 1790. manje od milijun Esadeovaca živjelo je u gradovima, godine 1840. jedanaest milijuna. New York je 1820. imao 130 000 ljudi, a milijun 1860. godine. U njemu se moglo vidjeti kako siromašni leže u smeću po ulicama. Nije bilo kanalizacije u slamovima, a prljava je voda otjecala u dvorišta i ulice, u podrume gdje su živjeli najsiromašniji od siromašnih, noseći sa sobom epidemiju trbušnog tifusa 1837. i tifusa 1842. godine. Za vrijeme epidemije kolere 1832. bogati su pobjegli iz grada, a siromašni ostali i umrli. U Philadelphiji je u zgradi za radničke obitelji živjelo njih 55, obično je bila jedna prostorija po obitelji, bez odlagališta za smeće, bez zahoda, bez svježeg zraka ili vode. Bilo je svježe vode koja se odnedavno počela crpsti iz rijeke Schuykill, ali ona je odlazila u domove bogatih. Oko 1850. 15 bostonskih obitelji nazvanih "Ortacima" nadziralo je 20% pogona s vretenima za pamuk u SAD-u, 39% osiguravateljskog kapitala u Massachusettsu, 40% bankarske aktive u Bostonu. 1837. samo u New York Cityju 50 000 osoba bilo je bez posla, a 200 000 (od ukupno 500 000) živjelo je u krajnjoj i beznadnoj neimaštini. Od radne snage koja je 1850. iznosila 6 000 000 ljudi 500 000 činile su žene: 330 000 njih radilo je kao posluga, 55 000 bile su učiteljice. Od 181 000 žena u tvornicama pola ih je radilo u pogonima tekstilne industrije. Na sjeveru je rat izazvao visoke cijene hrane i životnih potrepština. Cijene mlijeka, jaja i sira porasle su 60 do 100 posto za obitelji koje nisu bile u mogućnosti plaćati po starim cijenama. Sveukupno je do 1864. oko 200 000 radnika, muškaraca i žena, bilo u radničkim sindikatima, osnivajući nacionalne sindikate u nekim poslovnim granama, izdajući radničke novine. Vojskom Unije koristilo se za razbijanje mnoštva štrajkova. Zakon o naseljavanju davao je 160 rali zemlje na zapadu svakome tko bi je obrađivao 5 godina. Svatko tko je bio voljan platiti 1.25 ral zemlje mogao je kupiti posjed. Malo je običnih ljudi imalo potrebnih 200 dolara kako bi to napravilo, uletjeli su špekulanti i pokupovali većinu zemlje. Ta zemlja zauzimala je gotovo 50 000 000 rali. Tijekom Građanskoga rata Kongres i predsjednik besplatno su dodijelili 100 000 000 rali zemlje različitim željezničkim kompanijama. Nakon rata u New Yorku je 100 000 ljudi živjelo u slamovskim podrumima, 12 000 žena radilo je u bordelima kako bi se spasile od gladi. Smeće, koje je do 60 cm sezalo na ulice, štakorima je pružalo životno utočište. Siromašni su u Philadelphiji pili iz rijeke Delaware u koju je svaki dan otjecalo 50 000 000 litara otpadnih voda. Tromjesečni štrajk 100 000 radnika u New Yorku izborio je osmosatni radni dan i na pobjedničkom slavlju u srpnju 1872. godine 150 000 radnika paradiralo je gradom. Sustav periodičnih kriza (1837., 1857., 1873., 1893., 1907., 1919., 1929.) zbrisao je male poduzetnike, a radnim ljudima doveo hladnoću, glad i smrt dok su bogatstva Astora, Vanderbilta, Rockfellera i Morgana nastavila rasti tijekom rata i mira, krize i obnove. Tijekom prvih triju mjeseci 1874. 90 000 radnika (gotovo polovina žene) moralo je spavati u policijskim postajama New Yorka. Masovni prosvjedi buktali su diljem zemlje. U Chicagu je 20 000 nezaposlenih marširalo ulicama do gradske vijećnice tražeći kruha za siromašne, odjeću za gole i domove za beskućnike. Prvog tjedna u srpnju 1877. u Baltimoreu u kojem su otpadne vode tekle ulicama umrlo je 139 beba. U Pittsburghu koji je imao 33 pogona za proizvodnju željeza, 73 tvornice stakla, 29 naftnih rafinerija i 158 rudnika ugljena došlo je do masovnog štrajka i zastoja. Do temelja je spaljeno 79 zgrada. U industriji za industrijom pojedinci su gradili carstva gušeći konkurenciju, održavajući visoke cijene, držeći nadnice niskima i koristeći se vladinim subvencijama. Morgan je na svome vrhuncu sjedio u odboru 48 korporacija, a Rockfeller 37. 1866. godine 350 000 radnika u 11 562 poduzeća diljem zemlje stupilo je u štrajk. U Detroitu je 11 000 ljudi marširalo u osmosatnoj paradi. U New Yorku je 25 000 ljudi činilo povorku s bakljama koja se kretala niz Broadway, na čelu koje je išlo 3 400 članova Sindikata pekara. U Chicagu ih je štrajkalo 40 000, 45 000 ih je dobilo kraći radni dan kako bi ih se utišalo. Sve željezničke linije u Chicagu prestale su voziti, a većina industrije bila je paralizirana. Prihvatni odbori za stoku bili su zatvoreni. Godine 1893. propale su 642 banke i obustavljeno je 16 000 poslovnih pothvata. Od 15 000 000 ljudi radne snage 3 000 000 bilo je nezaposleno. Godišnja nadnica za željezničke radnike iz 1890. iznosila je 575 dolara za konduktere, 212 za kočničare i 124 za napoličare. Posao na željeznici bio je jedan od najopasnijih jer je svake godine pogibalo više od 2 000 radnika, a 30 000 bilo ih je ozlijeđeno. Od 1860. do 1900. stanovništvo SAD-a naraslo je s 31 000 000 na 75 000 000 ljudi; tada je 20 000 000 ljudi živjelo zapadno od Mississippija. Unutarnje se tržište hrane više nego udvostručilo. 82% prinosa s farmi prodavalo se unutar SAD-a. Poslovi su se mehanizirali. 1830. trebala su tri sata za proizvesti bušel pšenice, a 1900. trebalo je deset minuta. Zemlja i strojevi stajali su novca, pa su farmeri morali posuđivati nadajući se da će cijene žetvi ostati visoke kako bi bankama mogli otplatiti zajam, željeznicama prijevoz, veletrgovcu za trgovanje njihovim usjevima, žitnici za njihovo skladištenje. Cijene njihovih prinosa padaju, a cijene prijevoza i zajmova rastu jer pojedinačni farmer nije mogao nadzirati cijenu svojih usjeva, dok su monopolističke željeznice i monopolistički bankari mogli zaračunati koliko su htjeli. Farmeri su postajali zakupci. Do 1880. uzeli su u najam 25% svih farmi. 1900. bilo je 4 500 000 farmerskih radnika u zemlji. 1877. u Teksasu je osnovan prvi savez farmera. 1882. bilo je 120 podsaveza u 12 okruga, a 1886. 100 000 farmera pristupilo je u 2 000 podsaveza. 1887. 200 000 farmera u 3 000 podsaveza, 1892. dva milijuna farmerskih obitelji u 43 savezne države.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sjedinjene Američke Države
PostPostano: 16 vel 2014, 21:54 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
Theodore Roosevelt 1897. napisao je prijatelju: "U strogom povjerenju... trebao bih pozdraviti gotovo svaki rat jer mislim da je ovoj zemlji potreban jedan. " Godine 1890., kada se dogodio pokolj nad domorocima kraj potoka Wounded Knee, Ured za popis stanovništva službeno je proglasio da se unutarnja granica zatvorila. Sustav profita, sa svojom prirodnom tendencijom za ekspanzijom, već je počeo gledati preko mora. SAD je 1852.-1853. vojno intervenirao u Argentini, 1853. u Nikaragvi, 1853.-1854. u Japanu, na Ryukyuu i otočju Ogasawaru, 1855. u Urugvaju, 1859. u Kini, 1860. u Angoli i portugalskoj Zapadnoj Africi, 1893. na Havajima, a 1894. treći put u Nikaragvi. Već je bilo mnogo iskustva u prekomorskim ispitivanjima i intervencijama. 10% američkih proizvoda prodanih u inozemstvu iznosilo je deset milijardi dolara. Nafta je postajala sve važnijom. 1891. Kompanija Standard Oil obitelji Rockfeller zauzimala je 90% američkog izvoza kerozina i nadzirala 70% svjetskog tržišta. SAD je bacio oko na kinesko tržište i na otok Kubu. Najmanje 30 000 000 do 50 000 000 dolara američkog kapitala uloženo je u plantaže i željeznicu, rudarstvo i druge poslovne pothvate na Kubi. Obujam trgovine između SAD-a i Kube koji je 1889. iznosio oko 64 000 000 dolara, 1893. povećao se na otprilike 103 000 000 dolara. Od više od 274 000 časnika i običnih vojnika koji su služili u vojsci tijekom Španjolsko-američkog rata i razdoblja demobilizacije, 5 462 su umrla tijekom različitih borbenih operacija u logorima u SAD-u. Samo 379 umrlih palo je u borbama, ostatak se pripisuje bolestima i drugim uzrocima. Tisuće se razboljelo zbog trovanja hranom. United Fruit ušao je u kubansku industriju šećera. Kupio je 1 900 000 rali zemlje za oko 20 centi po ralu. Stigao je American Tobacco Company. Foner procjenjuje da je do kraja okupacije godine 1901. barem 80% izvoza minerala s Kube bilo u esadeovskim rukama, većinom u vlasništvu kompanije Bethlehem Steel. Španjolska je nakon rata za iznos od 20 000 000 dolara SAD-u predala Guam, Portoriko i Filipine. U osvajačkom ratu na Filipinima sudjelovalo je 70 000 esadeovskih vojnika. U pokrajini Batangas upravitelj te pokrajine je procijenio da je od 300 000 stanovnika 1/3 umrla u borbi, od gladi ili bolesti. Satnik iz Kansasa napisao je: "U Caloocanu je trebalo biti 17 000 stanovnika. Dvadeseta pukovnija iz Kansasa protutnjala je kroz njega i sada u Caloocanu nema više nijednog živog domoroca. " Imperijalni vođa nove oligarhije bila je obiteljska loza Morgan. U njezinim su joj operacijama vješto pomagale First National Bank iz New Yorka (pod upraviteljstvom Georgea F. Bakera) i National City Bank iz New Yorka (kojom je predsjedao James Stillman, agent Rockfellerovih interesa). Njih su trojica sa svojim suradnicima zauzimala 341 upraviteljsko mjesto u 112 velikih korporacija. Ukupna aktiva th korporacija 1912. iznosila je 22 245 000 000 dolara, više od procijenjene vrijednosti cjelokupne imovine u 22 savezne države i ozemlja zapadno od rijeke Mississippi. Godine 1909. Ford je prodao 10 607 automobila, 1913. 168 000, a 1914. 248 000 (45% svih proizvedenih). Profit: 30 000 000 dolara. U Carnegievim postrojenjima u okrugu Alleghenyju 1907. od 14 359 fizičkih radnika 11 694 bili su istočni Europljani. Polovina od 500 000 radnika iz New Yorka provodilo je možda 12 sati iznad sedmog kata. Godine 1904. na poslu je poginulo 27 000 radnika, u proizvodnji, transportu i u poljoprivredi. U jednoj se godini u New Yorku dogodilo 50 000 nesreća. Šeširdžije su obolijevale od bolesti dišnih puteva, radnici u kamenolomu udisali su smrtonosne kemikalije, litografi su se trovali arsenom. Crni su radnici 1910. zarađivali jednu trećinu zarada bijelih radnika. IWW je organizirao masovna okupljanja i parade. Štrajkaši su morali nabavljati hranu i gorivo za 50 000 ljudi (cjelokupno stanovništvo Lawrencea iznosilo je 86 000 ljudi). Organizirane su povorke podrške u New Yorku i Bostonu. 1870. godine 19 000 žena radilo je u uredima, a 1900. ih je radilo 500 000. Socijalistička stranka Eugenea Debsa u jednom je trenutku imala 100 000 članova i 1 200 ljudi na državnim položajima u 340 gradskih uprava. Njezine glavne novine Appeal to Reason imale su 500 000 pretplatnika. Izlazilo je 55 socijalističkih tjednika u Oklahomi, Teksasu, Louisiani, Arkansasu, a ljetni su kampovi okupljali tisuće ljudi. Socijalizam je postajao sve popularniji. Debs je dobivao 900 000 glasova 1912., dvostruko više od onoga što je imao 1908. Žene su 1904. činile 3% članstva Socijalističke stranke, a 1913. 15%. Tijekom kampanje iz 1915. u New Yorku za referendum o ženskom pravu, na glasovanju u jednom danu na vrhuncu te kampanje razdijeljeno je 60 000 letaka na engleskom, 50 000 na jidišu, prodano je 2 500 knjiga po cijeni od jednog centa i 1 500 knjiga po cijeni od 5 centi, zalijepljeno je 40 000 naljepnica i održano 100 sastanaka. U ljeto 1917. socijalistička antiratna okupljanja u Minnesoti privukla su golemo mnoštvo. 20 000 farmera prosvjedovalo je protiv rata, vojne obveze, profitiranja. Godine 1919., netom nakon završetka rata, vodstvo IWW-a bilo je u zatvoru, ali je 100 000 radnika u Seattleu prosvjedovalo napustivši svoja radna mjesta. Počelo je 35 000 radnika na brodogradilištima. U čeličanama u zapadnoj Pennsylvaniji 1919., gdje su ljudi radili po 12 sati dnevno, 6 dana tjedno, obavljajući iscrpljujući posao u uvjetima intenzivne vrućine, 100 000 valjaoničara stupilo je u 20 različitih strukovnih AFL-ovih sindikata. Kongres je 1920-ih odlučio obuzdati useljavanje. Između 1900. i 1920. uselilo je 14 000 000 ljudi. Useljeničke kvote davale su prednost Anglosaksoncima, isključivale su crnce i žuce, ozbiljno ograničavale dolazak Latinoamerikanaca, Slavena, Židova. 100 ljudi bila je granica za sve afričke zemlje, Kinu, Bugarsku i Palestinu. 34 007 moglo ih je doći iz Engleske ili Sjeverne Irske, ali samo 3 845 iz Italije. 51 227 iz Njemačke, ali samo 124 iz Litve. 28 567 iz Slobodne Irske Države, ali samo 2 248 iz Rusije. Ku-Klux-Klan ponovno je oživio i do 1924. imao 4 500 000 članova. Bilo je i pozitivnih pomaka. Nezaposlenost je pala s 4 270 000 1921. na malo iznad dva milijuna 1927. godine. Rasla je opća razina radničkih nadnica. Neki su farmeri zaradili puno novca. 40% svih obitelji koje su godišnje zarađivale više od 2 000 dolara moglo je kupiti nove naprave: automobile, radijske prijemnike, hladnjake. Od 1922. do 1929. nadnice su u proizvodnji per capita realno rasle 1.4% godišnje, ali posjednici običnih dionica dobivali su 16.4% godišnje. 6 000 000 obitelji (42% ukupnog broja) zarađivalo je manje od 1 000 dolara godišnje. Jedna desetina od jedan posto obitelji na vrhu dobivala je onoliko prihoda koliko je dobivalo 42% obitelji na dnu, prema izvješću Brookings Institutea. Tijekom 1920-ih svake bi godine oko 25 000 radnika poginulo na poslu, a 100 000 bilo je trajno onesposobljeno. 2 000 000 ljudi u New York Cityju živjelo je u nastambama koje su bile proglašene mjestima opasnim po život u slučaju požara. Onima s najvišim dohodovnim razredom porezne stope su se smanjile s 50 na 25 posto, dok bi se skupini s najmanje prihoda smanjile s 4 na 3 posto. Tkalac koji bi bio za 24 tkalačka stroja i dobivao 18.91 dolar tjedno dobio bi povišicu od 23 dolara, ali bi ga se "rastegnulo" na 100 tkalačkih strojeva i morao bi raditi nepodnošljivim ritmom. Do 1935., od 6 800 000 farmera, 2 800 000 bili su zakupci. Prosječni prihod napoličara bio je 312 dolara godišnje. Radnici na farmi, seleći se s farme na farmu, s područja na područje, bez vlastite zemlje, godine 1933. zarađivali su oko 300 dolara godišnje. Crni Harlem uz sve reforme Nove podjele ostao je kakav je bio. Ondje je živjelo 350 000 ljudi, 233 osobe po ralu zemlje u usporedbi s 133 u ostatku Manhattana. U roku od 25 godina njegovo se stanovništvo ušestostručilo. 10 000 obitelji živjelo je u podrumima i suterenima koje su zarazili štakori. Tuberkuloza je bila uobičajena. Možda je polovina žena radila kao posluga u kućanstvima.

"Mi, vlade Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, u ime Indije, Burme, Malaje, Australije, Britanske Istočne Afrike, Britanske Gvajane, Hongkonga, Sijama, Singapura, Egipta, Palestine, Kanade, Novog Zelanda, Sjeverne Irske, Škotske, Walesa, kao i Portorika, Guama, Filipina, Havaja, Aljaske i Djevičanskih otoka, ovime kategorički proglašavamo da ovo nije imperijalistički rat. " Tako je išla rugalica koju je 1939. u SAD-u inscenirala Komunistička partija. U Drugom svjetskom ratu 18 000 000 Esadeovaca služilo je u oružanim snagama, 10 000 000 u prekooceanskim operacijama, 25 000 000 radnika odvajalo je sa svoje platne liste redovno za ratne obveznice. Bilo je nasilja nad esadeovskim Japancima zbog rata s Japanom. 110 000 esadeovskih Japanaca (muškaraca, žena i djece) na Zapadnoj obali izvučeno je iz njihovih domova, prevezeno u logore u unutrašnjosti i ondje ih se zadržalo u zatvorskim uvjetima. 43 000 ljudi odbilo se boriti (od toga je 6 000 završilo u zatvoru), zabilježeno je oko 350 000 slučajeva odbijanja novačenja u vojsku. U esadeovskom bombardiranju Dresdena poginulo je više od 100 000 ljudi, a Japan bi se po svemu sudeći predao i da atomske bombe nisu bačene. Pobjednici su bili Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države. Obje su se države bacile na posao, širiti svoj utjecaj i nadzor, jedna pod krinkom "socijalizma", druga pod krinkom "demokracije". Rat je pomladio američki kapitalizam. Korporativni profiti su rasli od 6.4 milijarde 1940. do 10.8 milijardi dolara 1944. godine. SAD je intervenirao u Grčkoj, Turskoj, Koreji... Zatirao je domaće komuniste. Na početku 1950., ukupni esadeovski proračun iznosio je oko 40 000 000 000, a dio koji je otpadao na vojsku iznosio je oko 12 000 000 000. Već 1955. samo vojni dio proračuna iznosio je 40 000 000 000 od ukupne 62 000 000 000 dolara. Godine 1960. vojni je proračun iznosio 45.8 milijardi dolara, 49.7% proračuna. Kennedyjeva je administracija u 14 mjeseci povećala sredstva za obranu na 9 000 000 dolara. SAD je imao 1 500 atomskih bombi, 50 interkontinentalnih balističkih projektila, 80 projektila na nuklearnim podmornicama, 90 projektila u prekomorskim bazama, 1 700 bombardera sposobnih doseći SSSR, 300 borbenih bombardera na nosačima zrakoplova sposobnih nositi atomska oružja i 1 000 supersoničnih borbenih zrakoplova na kopnu sposobnih nositi atomske bombe. SSSR je očito zaostajao jer je imao između 50 i 100 interkontinentalnih balističkih projektila i manje od 200 bombardera dalekog dometa. Međutim, histerija zbog izmišljene prenapuhane opasnosti od komunista je prevladala. Do 1970. esadeovski vojni proračun iznosio je 80 000 000 dolara, a korporacije uključene u vojnu proizvodnju zarađivale su golema bogatstva. 2/3 od 40 milijardi koje su se trošile na sustave naoružanja išlo je u ruke 12 ili 15 industrijskih korporacija. Pomoć inozemstvu više je bila namijenjena jačanju vojne moći u nekomunističkim zemljama. Od 50 000 000 000 dolara koje je 1952.-1962. SAD dodijelio 90 zemalja, samo je 5 000 000 bilo za gospodarski razvoj. Prije Castrove revolucije esadeovske su kompanije nadzirale 80 do 100 posto kubanskih javnih poduzeća, rudnika, rančeva sa stočnim fondom i rafinerija nafte, 40% industrije šećera i 50% državnih željeznica. 1960-ih došlo je do pobuna crnaca, žena, domorodaca i zatvorenika. Došlo je i do spolne revolucije. Eksplodirao je gnjev potlačenih i znatno su poboljšali svoj položaj. Godine 1971. SAD je bacio 800 000 tona bombi na Laos, Kambodžu, Vijetnam. Tijekom Vijetnamskog rata bilo je mnoštvo prosvjeda i odbijanja novačenja. 1970-ih Esadeovci su izgubili povjerenje u sustav. Godine 1940. 20% anketiranih odbilo se opredijeliti bilo kao demokrati bilo kao republikanci, a 1974. njih 34%. Korporacije su se lako izvlačile u istragama protiv njih. Od 1974. do 1975. broj Esadeovaca s primanjima manjim od 5 500 dolara narastao je za 10% i iznosio 25.9 milijuna ljudi. Stopa nezaposlenosti 1974. iznosila je 5.6%, a 1975. narasla je na 8.3%. Ako je tijekom 1975. 16.6% stanovništva bilo prosječno nezaposleno 6 mjeseci ili je 33.2% bilo u prosjeku nezaposleno 3 mjeseca, prosječna godišnja brojka koju je vlada iznosila je 8.3%, što je zvučilo bolje. Godine 1960. za vanjsku politiku trošilo se 53.7% proračunskih sredstava, a troškovi za socijalne programe iznosili su 22.3%. Do 1974. vanjska politika uzimala je 33%, a socijalni programi 31%. 1960. 18% javnosti složilo se da se troši previše na obranu, a 1969. ta je brojka skočila na 52%. Godine 1960. bilo je osam esadeovskih banaka s inozemnim podružnicama, a 1974. 129. Aktiva tih prekomorskih podružnica 1960. se penjala na 3.5 milijardi dolara, a 1974. na 155 milijardi. 1960. 63% onih s pravom glasa glasovalo je na izborima, 1976. 53%. Panamski kanal je esadeovskim kompanijama uštedio 1.5 milijardi troškova prijevoza, a SAD je godišnje prikupljao 150 000 000 dolara vozarine, od čega su vladi Paname plaćale 2.3 milijuna, a uz to su na tom području držale 14 vojnih baza. Esadeovske su korporacije između 1956. i 1965. u Europu uložile 1.8 milijardi dolara i zaradile 5.5 milijardi dolara profita, u Latinskoj Americi uložile 3.8 milijardi i zaradile 11.2 milijardi, u Africi uložile 5.2 milijardi i zaradile 14.3 milijarde. 1975. SAD je izveo oružja u vrijednosti 9.5 milijardi dolara. 10% esadeovskog stanovništva s najvećim primanjima imala je primanja 30 puta veća od onih koje je imala desetina na dnu. 1% nacije posjedovao je 33% bogatstva. Najbogatijih 5% osobno je posjedovalo 83% korporativnih dionica. Jedna stotina najvećih korporacija u prosjeku je plaćala 26.9% poreza, a vodeće naftne kompanije 5.8% poreza. 244 pojedinca koja su zarađivala više od 200 000 dolara nisu plaćala nikakve poreze. Godine 1979., dok su siromašni trpjeli rezove, plaća predsjednika upravnog odbora Exxon Oila porasla je na 830 000 dolara godišnje, a ona predsjednika upravnog odbora Mobil Oila na više od milijun dolara godišnje. Dok je čisti prihod Exxona narastao za 56%, na više od četiri milijarde dolara, 3 000 malih neovisnih benzinskih crpki prestalo je s poslovanjem. Do jeseni 1991. Reagan i Bush popunili su više od polovine 837 saveznih sudačkih mjesta i imenovali dovoljno desničarskih sudaca da se transformira Vrhovni sud. Vraćena je smrtna kazna. Vodeći generalni direktori (CEO-i) korporacija 1980. zarađivali su 45 puta veće plaće od prosječnog tvorničkog radnika, a 1989. 93 puta toliko. U 12 godina od 1977. do 1989. prihod prije plaćanja poreza onih najbogatijih 1% narastao je za 77%. Zbog bogatima pogodnih promjena u strukturi oporezivanja, u desetljeću koje je završavalo 1990. najbogatijih 1% doživjeli su porast čisrog prihoda nakon plaćanja poreza za 87%. Čisti prihod nakon plaćanja poreza niže 2/5 stanovništva ili je pao za 5% na razini najsiromašnijih ili se popeo za više od 8.6%. Mladi crnci dostigli su stopu nezaposlenosti 30 do 40 posto. Zajedno sa siromaštvom došli su razoreni domovi, obiteljsko nasilje, ulični kriminal, droge. U Washingtonu, D.C., 42% mladih crnaca od 18 do 35 godina bilo je u zatvoru ili na slobodi uz jamčevinu ili uvjetno otpušteno. Kad se 1989. SSSR počeo raspadati i nije bilo više komunističke prijetnje, vojni proračun donekle je smanjen, ali je ostao golem. S 281 milijarde smanjen je na 275 milijardi, dva posto. Vojna pomoć režimu u Salvadoru ukupno od 1946. do 1979. iznosila je 16.7 milijuna dolara, a u prvoj godini Reaganovog predsjedničkog mandata brojka je narasla na 82 milijuna dolara. Clinton je 1990-ih predložio čak još više novaca za vojsku. 1991. u Rose Gardenu tražio je u idućih 6 godina povećati izdatke za vojsku za 25 milijardi dolara. Godine 1999. SAD je prodao oružje u vrijednosti od 11 milijardi dolara, 1/3 prodanog oružja u cijelom svijetu. Pomoć Indoneziji se nastavila unatoč invaziji Istočnog Timora. Najbogatijih 1% steklo je 1980-ih i 1990-ih više od bilijun dolara što je posljedica poreznih olakšica. Clinton je bijedno povećao poreze za superbogate, najviša stopa porasla je s 31 na 37 posto, a korporativni porezi s 34 na 35 posto.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sjedinjene Američke Države
PostPostano: 16 vel 2014, 22:04 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 07 ruj 2012, 20:35
Postovi: 13033
Lokacija: Zagreb
Socijalistička propaganda. U svakoj europskoj državi se živjelo lošije od SAD-a, nezaposlenost je bila veća, a nadnice manje. Da nije bilo tako ne bi svake godine useljavalo po milijun Europljana. Da, Irci su štrajkali zbog loših uvjeta, ali su tu čekale horde Poljaka i Čeha kojima su ti "loši uvjeti" bili med i mlijeko.

_________________
Summum ius, summa iniuria.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Sjedinjene Američke Države
PostPostano: 17 vel 2014, 11:33 
Online
Avatar

Pridružen/a: 02 kol 2012, 10:47
Postovi: 35587
Lokacija: Ulica Nemanje Bilbije 99
Da, nitko ne bi isao u zemlju gdje je gore, vecina ovoga je istina ali samo tako se moze nastati supersila, ugnjetavanjem drugih, tako je to od Egipta, Perzije pa nadalje.

_________________
mostarski europski


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 55 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO