Da vidimo vas Dar al Jihad



http://www.glas-slavonije.hr/222315/3/S ... nd-Osijeka





Cini se da je Osijek blistao u Otomanskom carstvu.
U neovisnoj Hrvatskoj je zadnja rupa na svirali.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/foto ... 88315.aspx

Osupnut sam ovim uvlacenjem u Tursku paksu i supak. Vamo mi junacine, heroji, vitezi....mukica i brukica....

Pravilnije je Osek, jer su dominantni Ugri.

Za 17 dana drveni most. Gde su Hrvatski "otpisani" Tihi i Prle , da ga spale.

Ili neki student, kao kod nas u Srijemu " student je spalio zito". Nista, nekoc Danke Sulejman....danas.....vec znamo....

Izgleda da ce ga obnoviti i bice im turisticki brend. Dijelom vracaju otomansko ruho grada.

U skladu sa tim i ovo
http://www.kurir.rs/planeta/veca-od-zag ... ak-1518355

Ljudi se svikli na taj stil. Bili servilni i kooperativni. Imaju i klijente za klanjanje. Vidis kako se to paralelno radi na vise koloseka i razboja. Uterace im Arape, da placu i pitaju imali jos. Mozemo jos izdrzati , ne boli.

Jadni oni, ne znaju sta ce muter Andja da im uradi i komesari iz EU SOVJETIJE Briselske. Crvenu zvezdu su sa Kremlja odneli u Brisel i prefarbali je u zuto, ali suluda ideologija, naredjenja i direktive ostale iste. Jednoumlje .

Da normalno da se obnavlja, obnovljen je i Han kraj Islama, mi nemamo šta kriti, to je dio hrvatske povijesti.

Inače most dug 8km je za to doba bio svjetsko čudo.
A vidjeli smo panoramu Biograda na Dunavu u 20.st a vidjet ćemo Osijeka.

Jihad na uscu Save u Dunav jeipak neprevazidjen u islamskom svijetu.

Sklapaju se prijateljstva

Mi rekonstruiramo povijesni most s Turcima a vi gradite Kuću Džihada na vodi, legendarni naziv srpske prijestolnice kojom će dominirati najveća džamija u Europi će dobiti potpuni smisao.

Osijek prije pada pod Turke je grad u južnoj Ugarskoj, u posjedu moćne ugarske obitelji Korogy (Korođ) čiji su članovi bili macvanski i bugarski banovi.

Sjedište obitelji je u utvrdi Korođvar, poslije pada obitelj prelazi na kalvinizan.
Potomci žive u Korođu sve do današnjih dana s tim da je dio nakon četničke agresije morao pobjeći u Mađarsku a dio se sklanja u Osijek i skupa s Hrvata brani svoja ognjišta.

Daramo, na redu je izgleda Zapadni Mostar...


I u Zadru osnovana Udruga hrvatsko-turskog prijateljstva
Nakon Rijeke, Osijeka i Splita i Zadar je odnedavno dobio svoju lokalnu Udrugu hrvatsko-turskog prijateljstva!

http://www.htup.hr/novosti/i-u-zadru-os ... ateljstva/

Postoji samo jedan Mostar i u njemu već ima takva udruga ali sjedište joj je u istočnom dijelu grada odnosno u osmanskog starom jezgru što je i logično ako si na to mislio.

Da, pola Slavonije i Baranja nikakve veze nemaju sa Hrvatima do prije prodora Turaka, kada ovi desetkuju i rastjeruju Madjare.

Sada skapirao otkud Poglavniku ljubav ka Hrvatima islamske vire i dzamija u sred Zg. Stjeg svezaste i kame naostriste.
Danas isto, Zlatko Hasan beg . Tradiciju ne valja prekidati. Kara markova zena musli. Svi glavni povezani sa zelenima.

Ocekujem bar po jednu veliku dzamiju sa visokim minaretima da se podignu. Mora multi kulti frau Merkelin stav da postivate.
Za pastvu i klanjace ne berite brigu. To ce vam EU kominterna poslati u izobilju. Najgori skart, sljam i olos.
Mora se u novom IV Rajhu postivati razlicitost i tolerirati sa vera svemocnog Alaha dz.s.

A vama su svi povezani s Hrvatima. Od Tadica do Seselja.

Sto je gore?

Ipak, najdrazeg Hrvata na Dedinju drzite:
http://www.kurir.rs/tajna-kuce-cveca-ti ... ak-1073423

U pravu si, ...bonus...za Seseljugu....Vjekoslava...pravoslavnog Hrvata...dosije DB Beograd....http://www.vidovdan.org/politika/item/7 ... i-sh-sh-lj

KLJUCNO...njegova Hrv.igra oko Z 4....OBAVEZNO procitati komentare ispod......Ovo je kljucno kako je Martica i RSK navukao na tanak led

У том периоду евидентирани су интензивни контакти Шешеља са Миланом Мартићем, председником РСК, током којих је лидер СРС директно инструисао руководство РСК да одбије све мировне иницијативе из Београда, посебно план З-4, обећавајући им сву логистичку помоћ и одржавајући их у уверењу да ће им Србија и СРС помоћи у заштити људства и територије. Међутим, након одбијања поменутог плана од стране Милана Мартића и хрватске офанзиве на Српску Крајину, добровољачке јединице СРС повукле су се у најкраћем року са простора РСК.

Isto kao što cijela Vojvodina i 95% BiH nemaju sa Srbima, dok Hrvate desetkuju i rastjeruju tvoji preci gaze opancima za turskim kopitima i naseljavaju vjekovna hrvatska i mađarska pusta katolička ognjišta.

Zna se šta je Slavonija, granica između Hrvatske i Mađarske je oduvijek Sava.
Da nema veze, baš čudno da se zove Osijek, mjesto gdje je oseka, a da Ugari grad nazivaju slaveniziranom verzijom Eszek, što je svakome s imalo soli u glavi jasan dokaz da je Osijek nastao kao hrvtski grad.
Sigurno su tu onda prije dolaska Mađara živjeli Srblji katolici, mora biti.

Korođi vladari Osijeka

Uz to biseru Korođi nisu etnički Mađari nego etničko njemačko plemstvo.
U užem smislu Korođi su potomci Filipa I., jednoga od trojice sinova kneza Kleta (Keleda). Prema kroničarima Klet je potjecao od Gotfrieda iz Hersfelda koji je na saboru u Frankfurtu u nekom metežu ubio Henrika Raspea Tirinškog 1130. godine, te je zbog toga morao pobjeći u Ugarsku, gdje je kasnije dobio posjede za sudjelovanje u vojnom pohodu na Bosnu 1166. godine.
U XIII. stoljeću podižu nizinsku utvrdu čiji se ostaci nalaze blizu sela Ivanovca južno od Osijeka, a ne kraj današnjeg sela Korođ u Povučju.

Za stečene zasluge u borbi protiv Mongola i prateći kralja do Jadranskog mora nagradio je 6. kolovoza 1258. godine Bela IV. Kletove sinove Ladislava, Filipa I. i Grgura posjedom Koška, Dubrava i Čepin u Baranjskoj i Vukovarskoj županiji
1290. su izgradili tvrđavu Korođ po kojoj dobijaju ime.
Gašpar Korođ zadnji je muški potomak velikaške obitelji Korođ. Spominje se 10. veljače 1459. u Budimu gdje polaže prisegu novom kralju Matiji I. Korvinu. Najpoznatiji je po tome što je u zbirci Kapistranovih čudesa zabilježeno čudotvorno izlječenje Gašpara od crijevnoga krvarenja.
Gašpar se trebao oženiti Apolonijom Rozgony, no sam je raskinuo zaruke zbog čega mu je kralj Matija Korvin oduzeo sve posjede. Tek 1471. kralj je Gašparu vratio njegove posjede, no on je već sljedeće godine poginuo u boju s Turcima u nepoznatim okolnostima, te je tako okončao svoj život kao i osnivač njegovog roda Klet u borbi protiv Mongola.

Osijek prije okupacije

Ime Osijek su Hrvati dali naselju zbog ponešto povišenog mjesta od okolih voda, mjesto gdje je "oseka" , te je suho i pogodno za izgradnju nastambi. U jednom dokumentu se ime spominje kao Ösek, kao i Oesek, da bi pod uticajem mađarskog jezika i njegove prilagodbe bio zapisan kao Eszek ili Ezeek. Kasnije su varijante, Essegg, njemačka ili Essec, latinska, samo jezične prilagodbe izvornom hrvatskom.

Najraniji spomen Osijeka u povijesnim izvorima datira iz 1196. godine. Radi se o ispravi kralja Emerika, (1196. - 1204.), kojom se cistercitskom cikadorskom samostanu potvrđuje pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rijeke pošto je Osijek je bio poznat prijelaz preko rijeke Drave. Taj dokument je vrlo važan jer svjedoči o tome da je Osijek već u 12. stoljeću bio važno trgovačko mjesto na trasi stare rimske ceste koja je povezivala jugoistok Europe s panonskom nizinom.
U to su doba navraćali brojni trgovci, putnici i namjernici iz udaljenijih krajeva budući da je Osijek već sredinom 12. stoljeća nadaleko poznato trgovište i mjesto kod kojeg se prelazila Drava. Razvojem trgovišta bujao je u Osijeku i vjerski život. Veličinom i izgledom Osijek je mali srednjovjekovni gradić, koji je zapremao prostor na kojem se nalazi današnja Tvrđa.

Osijek se prvi puta spominje kao posjed Korođa 1351. godine kada su se sukobili s Cikadorskom opatijom. Datum koji je naročito bitan za osječku povijest jest 23. kolovoza 1353. godine kada kardinal Gillermus, poglavar crkve u Titelu, prodaje svoja posjednička prava u Osijeku Filipu IV., Ladislavu II. i Stjepanom I. Korođu za 60 zlatnika. Od tada su Korođi stvarni i jedini gospodari Osijeka.

Filip IV. Korođ cijeli je život posvetio uređenju Osijeka. Na povišenoj terasi pored Drave izgradio je obiteljski dvor i kaštel s gopodarskim zgradama i konjušnicama. Opasao je Osijek zidom, opkopom i jarkom ispunjenim vodom, podigao je i gradska vrata koje je povezivala glavna ulica. Filipova su braća također podigla nekoliko zgrada u Osijeku i tržnicu gdje su pristizali svakodnevno poslovni ljudi, trgovci i glasnici, kao i okolni velikaši. Župna crkva sv. Trojstva bila je pregrađena u gotičkom slogu i pretvoren u obiteljsku grobnicu. Tako je Osijek u drugoj polovici 14. stoljeća izrastao u središte ovog dijela Slavonije i svojim izgledom se nije razlikovao od većine europskih srednjovjekovnih gradova. Još je veći napredak pojava sloja gradskog plemstva uz sloj građanstva te začeci mjesne samouprave.

U vrijeme dinastičkih borbi koje su opustošile veći dio Slavonije, Osijek je prošao neokrznut zahvaljujući prije svega Filipu IV. Korođu koji je dobro učvrstio grad i opskrbio ga ratnim potrepštinama i hranom. Drava u zaleđu grada i stalna veza s Baranjom bili su izrazita prednost te u slučaju opsade ni veća vojska ne bi imala izgleda za osvajanje Osijeka.

Osim što je bio sjedište Korođa, Osijek je bio i upravno sjedište mačvanske banovine, a za Filipa V. i županijske uprave. Za vrijeme bana Ivana II. Korođa u Osijeku je boravio i njegov zamjenik na mjestu mačvanskog bana, Nikola Iločki, jedan od najmoćnijih velikaša svoga doba. Njihovo vojno i političko djelovanje zahtijevalo je sastavljanje i pisanje raznih isprava za što su bili potrebni obrazovani ljudi. Stupanj razvijenosti Osijeka najbolje je pogledati iz činjenice da su građani Osijeka slali svoju djecu na studije u europske gradove. Osim toga, Osijek je u to vrijeme bio veliko kulturno, ali i vjersko žarište gdje su hodočasnici u župnoj crkvi sv. Trojstva dobivali oprost grijeha.

Osijek u tursko doba

Tijekom 15. i početkom 16. st. Osijek je vlastelinski posjed u kojem prevladava mađarsko stanovništvo. Nakon izumiranja njegovih dugogodišnjih vladara, obitelji Korođ 1472., Osijek izmjenjuje brojne vlasnike sve do dolaska Turaka. Predaju se brojni veleposjednici iz okolice, prihvaćaju tursku vlast, a zajedno s njima i seljaci i kmetovi.



Sudbina srednjovjekovne Slavonije bila je zapečaćena s padom ugarskog utvrđenog grada Nándorfehérvára 1521. (danas Beograd, Mađari su ga prije nazivali Bolgárfehérvár, u prijevodu: Bugarski Biograd), koji su Osmanlije smatrali tzv. zlatnim ključem Europe. Turci su Beograd preimenovali u Dar el-Džihad (Kuća džihada).

Zbog lukave politike i obećavanja oslobađanja feudalnih nameta dolazak Turaka mnogi seljaci su dočekali s veseljem smatrajući ih osloboditeljima. Prije gotovo 500 godina, 8. kolovoza 1526., Osijek pada mirnom predajom u ruke Sulejmana Veličanstvenog, nakon čega je djelomično razrušen i u Turskom Carstvu će provesti sljedeću 161 godinu.

Osječki starosjedioci svoj grad nisu branili, nego su, uoči Mohačke bitke, početkom kolovoza 1526., predali gradske ključeve Turcima u Iloku. Nekoliko dana poslije Sulejman Veličanstveni prvi je put stigao u Osijek te naredio izgradnju privremenog pontonskog mosta preko Drave. U svome će dnevniku zapisati da ga je u Osijeku dočekala kiša koja je padala danima, od jutra do mraka. Blatno će biti i kod Mohača, no to nije smetalo Sulejmanu da zlosretnog 29. kolovoza 1526. porazi ugarsku vojsku, koju je predvodio neiskusni dvadesetogodišnji ugarski i hrvatski kralj iz dinastije Jagelovića

Ubrzo nakon povratka turske vojne iz Ugarske dolazi do obnove grada Osijeka. Na mjestu starog Korođinog dvorca je utvrđen kaštel, oko njega se na površini današnje Tvrđe izgrađuje varoš koja je utvrđena crvenim ciglenim zidom i jarkom ispunjenim vodom, a oko varoši palanka koja se okružuje drvenim palisadama.

Turci su dolaskom zatekli malo starosjedioca (svega nekoliko stotina, ako i toliko), a većina njih prelazi na islam. Doseljava se veliki broj muslimana iz Bosne, pa polovicom 16. st. Osijek ima oko 2.500 stanovnika, od čega je 55% muslimana, 25% „novih“ muslimana i 20% kršćanskog stanovništva. Ovaj omjer će narednih godina neprestano rasti u korist muslimana. Kršćani žive u palanci, odvojeno od muslimanskog stanovništva i građani su drugog reda (ne smiju nositi oružje, moraju se drugačije odijevati od muslimana, imaju veća porezna davanja) te zbog toga postepeno „svojevoljno“ prelaze na islam.

U gradu se među ljudima govori većinom mađarski, u komunikaciji s vlašću turski, dok hrvatskih obitelji gotovo uopće nema. U gradu živi veliki broj zanatlija, obrtnika i trgovaca. Otvaraju se škole, grade džamije i niču ostale javne zgrade. Nakon izgradnje Sulejmanovog mosta 1566. godine Osijek doživljava ekspanziju i postaje iznimno važno trgovačko središte u Turskom Carstvu. Most postaje i izvor prihoda jer se prijelaz preko mosta s kolima naplaćuje pa ubrzo biva davan u zakup. Već 1572. dan je u zakup na 3 godine za 120 000 dukata.

Zbog svoje dobre prometne povezanosti u Osijeku se triput godišnje održavaju sajmovi u velikoj drvenoj zgradi površine 400mx400m koja se nalazila na mjestu današnjeg Gajevog trga. Na sajmovima se skuplja preko 10.000 trgovaca iz cijelog Turskog Carstva i trguje se tkaninom, kavom, pićem, hranom i stokom. Zbog učestale trgovine, Dubrovčani imaju svoju stalnu udrugu trgovaca u gradu. U gradu boravi posada od oko stotinjak vojnika, a most čuva njih tridesetak.

Pod turskom upravom Osijek se pretvara u pravi orijentalni grad, postaje najznačajnije slavonsko naselje koje se nalazi na cesti Budim-Osijek-Beograd-Istanbul i doseže brojke od 1000 trgovina, 2.300 kuća i 15.000 stanovnika.

Turci u svom vladanju oslanjali na decentralizaciju, autonomiju i suradnju s lokalnim velikašima, dopuštanje upotrebe narodnog jezika i običaja, islamiziranje stanovništva kroz porezne olakšice, ali i koliko-toliko toleriranje drugih vjera radi stabailnosti Carstva.
Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja oslobađanja grada od turske vlasti te uspješnog paljenja mosta 1664., Osijek je 1687. oslobođen bez borbe i pripojen Habsburškoj Monarhiji.

Kroz 161 godinu turske vlasti Osijek je pretvoren u pravi orijentalni grad, ali do danas je sačuvano malo spomenika i dokumenata iz tog vremena.

Za Turcima je u Osijeku ipak ostalo tragova, a to je nastanak Gornjeg grada kao preseljene turske palanke zbog izgradnje Tvrđe. Ostale su mnoge turske riječi, turska hrana i piće (burek, ćevapi, sarma, kava) i mnogi turski običaji. Međutim, zaslužni su i za rušenje katoličkih crkava, povremene pljačke i oduzimanje djece za danak u krvi.

KASABA S TRI DŽAMIJE
Turci su Osijek pretvorili u orijentalnu kasabu, podijeljenu na tvrđavu i varoš opasanima bedemom te palanku utvrđenu palisadama. Katastarski popis Požeškog sandžaka iz 1579. govori kako je grad bio podijeljen u sedam četvrti, tzv. mahala. Spominje i tri džamije, Sulejman-kanovu, Kasim-pašinu i Mustafa-pašinu te kapudan-begov mesidž. Opisujući položaj Osijeka, glasoviti putopisac Evlija Čelebija (17. stoljeće) kaže da se grad nalazi jedan topovski hitac udaljen od ušća Drave u Dunav. Spominje i osječke komarce, koji krv piju i Turcima. U Osijek, dva puta godišnje, dolaze trgovci iz svih dijelova Carstva s robom iz Indije, Arabije i Perzije, a tijekom vojnih kampanja ovdje borave egzotični orijentalni vojskovođe poput tatarskog sultana i halepskog beglerbega. Halep (Alep, Aleppo) grad je u Siriji.

Sulejmanov most mogao bi postati turistički brend Osijeka



Prije 500 godina Osijek je bio poznat po Sulejmanovu mostu. Bio je to najveći građevinski pothvat u Europi u to vrijeme, nazivan još osmo svjetsko čudo. Istražili smo bi li ta građevina, koje više nema, mogla postati osječki brend.

Jedan arhitektonski projekat posebno je zadivio Evropljane, zbog čega je najavljen kao najveći graditeljski poduhvat u Europi.
S obzirom da su svi pohodi prema Zapadu vodili preko Osijeka, Osmanlije su prilikom svakog dolaska u grad iznova gradili drvene mostove, jer su ih prilikom svakog prolaska spaljivali.
Za prijelaz mnogobrojne osmanlijske vojske bio je potreban čvrst most preko Drave pa je Hamza-beg, navodno u 17 dana, zaposlivši oko 25.000 ljudi, završio izgradnju glasovitog Sulejmanovog mosta.

Iako je to ustvari bila cesta od hrastovih trupaca dugačka oko osam kilometara, u to vrijeme takav most nije postojao nigdje u Europi te je važio za novo svjetsko čudo.

Postoje dva. Granica na bulevaru. Koliko god ti šminkao i fantazirao o stolnom na području cijelog grada.

Ovo s mostom u Osijeku zvuči zanimljivo. Moram preporučiti ocu, biti će oduševljen. Možda i posjetiti Osijek. Povesti i jednog prijatelja Turčina.