Katastrofa koliko je duhovno potonuo taj narod. Totalni raspad i glavinjanje bezveze.

Sad malo o slavnim Bošnjacima graditeljima džamija, o tome kako je Dubrovnik bio muslimanski grad, malo o Bosanskoj Crkvi Islama

SANDAL HRANIĆ - KOSAČA

''On je bio knez živog duha, velike inteligencije i veoma delikatan, koji je uvijek znao s velikom lakoćom prodrijeti u srž stvari, uspomena na njega bila bi besmrtna, da njegov život nije bio uprljan a slava opskurna zbog krivovjerja šizme i patarenskog obreda u kojem se i rodio i umro.''

Sandal je živio u periodu vrlo teškom za Bošnjake, konac 14. i početak 15. stoljeća, kada su kršćani- katolici pravili planove o osvajanju Bosne i progonu Bošnjaka kao muslimana.

Kako je Sandal predvodio naš Bošnjački narod u južnim dijelovima Bosne; s povijesnog aspekta, u odnosu na njegov angažman i djelovanje, što se nas Bošnjaka tiče, nije mu uopće posvećena dovoljna pažnja.

Dubrovnik je u Truhelkino doba, početak 20. Stoljeća, bio katolički grad on nije mogao predpostaviti da su u Dubrovniku živjeli i muslimani te da je ovaj vjerski objekat, koji je želio napraviti Sandal, mogla biti i džamija.

Dubrovnik je u Truhelkino vrijeme bio skoro 100% katolički grad i teško je bilo zaključiti da su u njemu živjeli muslimani, a džamiju nije mogao uočiti, jer je srušena koncem XVII stoljeća i njeni temelji su sada temelji neke druge građevine.

Isto tako, u Dubrovačkoj arhivskoj građi Truhelka nije mogao naići na dokumente koji bi potvrdili da je neki od zahtjeva Sandala upućenih Dubrovačkoj općini i zahtjev za gradnju džamije, jer su svi dokumenti u kojima su spomenuti muslimani krivotvoreni ili uništeni i sve iz razloga zatiranja činjenice da su u stara vremena u Evropi živjeli muslimani i imali vlast.

Džamija, koja je bila u Dubrovniku imala je svog utemeljitelja, ali kao i svaka druga džamija iz katoličkih sredina, a takvih je po Evropi bilo na stotine, kada su katolici prognali muslimane doživjela je rušenje ili je pretvorena u katolički vjerski objekat. Svaka džamija, koja je pretvorena u crkvu, kasniji korisnici su izgradnju iste pripisivali nekom katoličkom velikanu po kojemu je i ime dobila.

Dubrovačka džamija doživjela je sudbinu rušenja, nije preživjela ta teška vremena i nije pretvprena u crkvu te za nju nije vezano ni ime nekog sveca, tako da zvaničnih podataka o Dubrovačkoj džamiji nema, a u cilju zatiranja povijesti o njoj nema nikakvih podataka.

U tom periodu, početak XIV. stoljeća, Dubrovnik je bio multireligiozni grad, a u njemu su bili dominantni muslimani te su iz tih razloga imali i svoj vjerski objekat. Džamija je bila bez ikakve dileme vakuf porodice Kosača.

Kršćani, takve objekte opisuju kao manje zgrade-hiže koje su prema uticajnim Bošnjacima tog vremena nosile i nazive. Ali, i te hiže su objekti u kojima su muslimani, i to derviši, okupljali se i u posebnom duhovnom ambijentu veličali Boga i Njegovo stvaranje te organizovali Bošnjački narod u vojne formacije koje su branile Bosnu. Dakle, u hižama su krojeni planovi o vrlo bitnom segmentima Bošnjačkog življenja u Bosni, a to je odbrana vatana, odbrana dini Islama i svoje porodice od kidišućih Evropskih katolika i njihovih domaćih pristalica.

A kršćani, nisu tu Crkvu htjeli obilježiti kao neku posebnost nego kao dualističko heretičko učenje kada su željeli da Bosanske muslimane okarakterišu kao kršćane dualiste, a sve iz razloga negiranja postojanja islama u Evropi, ali i na Balkanu.

Istina, a to je da je treća vjerska skupina Bosanaca, u tom vremenu, skupina vjernika islamske provenijencije i to oni njeni utemeljitelji-Bošnjaci, i nikakvi bogumili (dualisti), niti ''njihovi'' patareni-dualist.

Neka Sandala dragi Bog nagradi za sva ona njegova djela koja je učinio za nas muslimane Bošnjake, tako da i danas nakon cca 580 godina, poslije njega, možemo ispoljavati vjerovanje koje je on tada branio.

Još jedan slavni Bošnjak i o tome kako je muslimanska Srbija ušla u islamski komonvelt

Knez Lazar iliti ga tačnije Lazaroglu

U to vrijeme, to što je Lazar Srpski knez, ne znači da je pravoslavac, jer Srbija tada nije bila pravoslavna. Srbija je u tom periodu zemlja u Islamskom komonveltu-kao muslimanska zemlja i njene velmože su muslimani, a nacionalno Srbi.
Lazaroglu je imao veoma bitnu ulogu u organizovanju Srbije u Islamskom komonveltu. To će novi Bošnjački povjesničari morati temeljito istražiti, jer u to vrijeme Srbija je u Islamskom komonveltu-hilafet i u tom komonveltu veoma važnu ulogu ima i Srpski knez Lazar.

Srbi-pravoslavci su zadržali ime Lazar i uzimaju da je to Srpsko pravoslavno ime, a Srbi-muslimani koji su živjeli u periodu ulaska Srbije u Islamski komonvelt prestali su djeci diti stara narodna imena i prešli na orijentalna, tako da sa današnjeg aspekta-gledanja na imena kao vjerske identifikacije, Lazar nije muslimansko ime.
Tako su: Lazar, Vuk, Marko i drugi, zbog imena ubačeni u kršćane, a da po svom povijesnom djelovanju nisu djelovali kao kršćani, a i kako bi kada su po svojoj duhovnosti bili sasvim nešto drugo, bili su muslimani. Oni su u svim borbama muslimana i kršćana bili u muslimanskim redovima i nosili islamski bajrak.

U tom periodu Srbija je pod muslimanskom vlašću, jer je Srbija 1371. ušla u sastav Islamskog Komonvelta, a i Lazar je značajna ličnost u Islamskom komonveltu koji se formira od Balkanskih Islamskih država među kojima je i Srbija, tako da je i Lazaroglu kao značajna ličnost muslimana Srbije mogao i pregovarati sa Dubrovčanima.

Uopće je debilno povezivati današnje Bošnjake sa predosmanskim stanovnicima Bosne.
Današnji Bošnjaci su većinom potomci muslimanskih muhadžira iz Srbije, Like, Slavonije, Crne Gore, Mađarske itd.

Logično, upuštaju u mitomanluk kako bi stvorili nekakav vještački predosmanski background svojoj naciji.

Muslimanska Dalmacija

Džamija i svi drugi sakralni objekti muslimana u Dubrovniku su porušeni, a sve iz razloga zatiranja povijest i negiranja činjenice da su muslimani bili autohtono stanovništvo Dubrovnika i da nisu bili neki Turci osvajači nego Dalmatinci-muslimani.

Povijesno, Dalmacija je bila tada u rukama muslimana i ovaj Kamil Ursin je mogao biti Dalmatinac-musliman.

Da je znao Lucić, da se u imenu Kamil krije muslimansko ime, ni ovo pismo ne bi našlo traga u njegovom pisanju, a zna se da je u 12. stoljeću, prema izvještajima papskih legata, u Trogiru sjedište patarenske crkve, kako oni kažu, koja nije bila kršćanska, da ne kažem, a na osnovu svih relevantnih činilaca i analiza, da je to muslimanska crkva, te da je kompletna infrastruktura samog grada Trogira, sa svim elementima, koncipirana na elementima islamskog graditeljstva.

U Sandaljevo vrijeme, u Evropi, traju sukobi-progoni muslimana, a njihovi sakralni objekti se prepravljaju u crkve.

@daramo, linkaj odakle vadiš te tekstove

Džamija u Ključu nije pravljena na Crkvi, nego je ustvari crkva pravljena na džamiji

U Bosni i Srbiji je tada dominantno muslimansko stanovništvo a Bosna je tada, kao država, pod muslimanskom vlašću.

Fineova konstrukcija, da je stara džamija u Ključu, pravljena na temeljima crkve, poklapa se sa otrcanom frazom, koju su koristili, a i danas koriste i jedni i drugi kršćani, kako bi u svojim pričama, nastojali ubijediti pravoslavne i katolike da su temelji njihovih objekata kudi kamo prije islamskih, te da su muslimani to rušili i pravili na njima svoje vjerske objekte. A poznato je, da nema niti jedan zabilježen slučaj na čitavom prostranstvu gdje su živjeli i gdje trenutno obitavaju muslimani, da se na taj način radilo, a oni nam uvijek serviraju tu gnusnu laž. Ta laž je samo stimulisala njihove rušitelje, da iz tih razloga ruše naše sakralne objekte. Nema ni broja, onim islamskim sakralnim objektima, koje su bile na teritoriju koje sada kontrolišu kršćani, a koji su porušeni ili prepravljeni u sakralne objekte kršćanske provenijencije.
Vratimo se na staru džamiju pored Ključke gradine. Prema svim pokazateljima, a kako u to vrijeme, dakle kada živi i Sandal sa ženom Jelenom, muslimani imaju svoju dominaciju u Bosni i već pomalo islam ima svoj hanefijski izkaz- počinju se praviti i sakralni objekti orjeltalnog tipa. Ta stara džamija, može biti da je Jelenina zadužbina-vakuf, jer, Sandaljeva žena mogla je biti samo muslimanka, a nikako pravoslavka, jer svi katolički dokumenti tog perioda, a koji se tiču porodice Sandala Kosače, govore da oni nisu kršćani. U Ključu je do nedavno bilo staro dovište, a kako je Ključ Sandalev grad, moglo bi se to dobro povezati, jer su najčešće bosanska dovišta na mjestima pored tekija, u kojima su i kaburi velikih sinova Bosne koji su onovremeno organizovali Bošnjake u vojne formacije i branili svoju Bosnu od katolika.

ZNAMENITI BOŠNJACI HERCEG STEPHAN KOSAČA

Zaključio sam i tvrdim da je turbe u Blagaju-turbe velikog sina naše Bosne, onog našeg Dobrog Bošnje-hercega Stephana Kosače.

tvrditi i promovirati ovu povijesnu činjenicu koja puno, jako puno znači u našoj Bošnjačku povijesti i u rasvjetljavanju i povijesne činjenice;
da nije bilo nikakvih prevjera našeg Bošnjačkog naroda kada je Bosna ulazila u Komonvelt islamskih zemalja u kojima je bila i Turska, te da su i do tada Bošnjaci bili muslimani i da ih je predvodio herceg Stephan Kosača.

1.) Herceg je umro 22.maja 1466. god. a narod i danas, na ovaj dan zijareti Sari Saltukovo turbe u Blagaju, jer svake zadnje subote u maju, a što odgovara datumski 22. maju, njegovi sljedbenici- derviši, sada, halvetijskog reda, u njegovoj tekiji, koja je i napravljena prema njegovoj oporuci- prema vakufnami-testamentu, okupljaju se i čine zikr veličajući Allaha, a kao sjećanje na umrlog.
Prema predanju, i Sari Saltuk je umro u drugoj polovini XV stoljeća jer su i ''saltukname'' iz tog perioda, a nastale poslije njegove smrti.
(Dok sam ja istraživao sve oko tekije i turbeta, prije našeg rata, narod je zijaretio turbe u zadnju subotu u maju, što je povijesno i odgovaralo, ali je to poslije rata izmijenjeno u drugu subotu u maju i to više nije adekvatno sa povijesti. Nije se vodilo rašuna o povijesnom aspektu zijarećenja, a to bi trebalo vratiti.)

2. Blagaj se sa svojim utvrđenjem i naziva Hercegovim gradom. On je i pravio utvrdu iz bezbjedonosnih razloga, jer to je period kada katolici ruše po Evropi monoteističke države i na red bi mogla doći i Bosna. Dakle, Herceg je u Blagaju živio, tu je djelovao, tu su mu se rađala djeca i tu bi trebalo da je i ukopan. Ako tako nije, zašto bi se onda Blagaj nazivao Hercegovim gradom.

3. Povijest, život, ali i narodna tradicija vežu Hercega za Blagaj.

4. Njegov najmalađi sin-Ahmed paša Hercegović, bio je Veliki vezir u jednoj Islamskoj državi . Dakle , njegovo-Ahmetovo porijeklo-njegovi korijeni moraju biti utemeljeno na islamskoj tradiciji, a ne na nekom drugom vjerskom učenju iz poznatog šerijetskog stava da su oficiri islamske vojske morali biti djeca muslimana.
Zaključak: otac Ahmetov, a to je Herceg, nije mogao biti kršćanin nego musliman.

5. Hercegova unučad- djeca od Katarine; Ishak i Emina ( Sigmund i Katarina) odlaze u Istambul i tamo nastavljaju svoju izobrazbu i život u jačem muslimanskom okruženju, a ne kako nam drugi serviraju da su uhapšeni, prisilno odvedeni, nasilno islamizirani i da su kao konvertiti živjeli u Turskoj.
Ove tvrdnje su od naših negatora i uklapanje u iskonstruisanu povijest a sve zbog svojatanja Bosne i negiranja da su Bošnjaci neprevjeravani autohtoni Bošnjaci.

6. Ishak je imao jak uticaj u Islamskom komonveltu koji je tada formiran od muslimanskih država Balkana, a Emina je bila udata u Skoplje, a kada je umrla sahranjena je u obližnjem muslimanskom greblju gdje i danas ima njeno turbe.
I za Ishaka vrijedi tvrdnja da je njegovo porijeklo, prema njegovom statusu u hilafetu, moralo biti iz islamskog duhovnog miljea.

7. Hercegova kćerka Katarina, prema narodnom pričanju a koje prenosi kroz ''Blagajske priče'' Šućrija Ćusto, je nasilno uhvaćena, negdje oko Stona, od strane kršćana, utamničena je i vjerovatno je završila kao i sve muslimanke tog perioda koje su dospjele katoličkog ropstva. Sve su paćene i u vrlo teškim mukama dočekale kraj života. Šta je bilo sa njom to nije potvrđeno, osim što postoji, sa druge strane, priča o njenom katoličanstvu i kao testamentu u kojem ostavlja Bosnu papi, ako se njena djeca ne povrate u katoličanstvo.
To, da je ostavila testament, te da je bježala u Rim je sve izmišljeno u političke svrhe preotimanja zemlje Bosne, a da Bošnjaci nisu mogli reagovati na ove izmišljotine, jer su u zadnjih 100 godina, u one dvije Jugoslavije, bili isključeni kao narod koji je mogao uticati na pisanu povijest, a time i na povijesnu istina. Povijest o Bošnjacima su krojili naši negatori hrvatski i srpski historiografi, a tu nigdje nije bilo istine.
I sama činjenica da je njen brat Ahmet, veliki vezir u Balkanskoj zajednici islamskih država, dovoljna je da o Katarini razmišljamo u okviru porodice Kosača, koja je bila islamske provenijencije, jer su i njena djeca živjela i skončala kao muslimani.

8. Kako je Herceg bio jedna od najznačajnijih ličnosti Bosne, u tom periodu, po kome je dio Bosne, u kome je Herceg djelovao, dobio i ime-Hercegovina, po svemu sudeći, treba da je i ukopan u Hercegovini.

9. Nigdje nema njegovog groba, a da je ukopan kao kršćanin ili hrišćanin.

10. Inače, kada bi bilo ko birao mjesto za vječni počinak sa namjerom da se na tom mjestu veliča Allah dž.h. odabrao bi ono mjesto –onu prirodnu ljepotu pored vrela Bune, a to je mogao Stephan, jer je bio šejh i gazija Bosne iz Blagaja.

11. Prema islamskim običajima Bošnjaka iz tog pred hanefijskog perioda, a koji se i dalje trače, Bošnjaci na godišnjicu smrti svakog velikana-gazije, koji je uz to bio i sufija, zijarete ukopno mjesto- kabur, na kome je obično izgrađena tekija, te uz zikr-veličanje Allahove moći prisjećaju se i gazije čije je mjesto počivanja posjećeno. ( Slična manifestacija odvija se i u Pruscu zahvaljujući Ajvaz dedi, ali i Kjafiji Prušćaku)

12. U više inkvizicijskih dokumenta u kojima se sudilo Italijanskim patarenima oni priznaju da su dolazili u Dalmaciju kod Bosanskih katara od kojih su učili o njihovom vjeroučenju. Kako su Herceg, a i njegov amidža Sandal, prema izvještajima papskih legata bili nepokolebljivi patareni-muslimani najvjerovatnije je to bila porodična doktrina – škola islama koju su pohađali i Evropski muslimani.

13. U arhivskim dokumentima iz Dubrovnika iz prve polovini XV stoljeća imaju podaci da je Hercegov amidža-Sandal podnio zahtjev Dubrovačkoj općini da on želi izgraditi vjerskog objekta uz koji bi bila i bolnica. Povjesničari koji su analizirali dotični dokument Izbjegli su definisanje tog vjerskog objekta, tj. kojoj vjerskoj provenijenciji pripada, pa je to Truhelka obznanio kao vjerski objekat Bosanske crkve.
U Dubrovniku je bila potkupolna džamija sve do pred kraj XVII stoljeća kada je od strane kršćana porušena, a nakon progona muslimana iz tog dijela Dalmacije. Kako niko nikada nije ništa napisao o postojanju Dubrovačke džamije, te kako su ovi historičari analizirajući dokumente zaključili da bi Sandalov zahtjev mogao biti objekat Bosanske crkve, a ni tog objekta nema, onda je taj Truhelkin objekat Bosanske crkve bila u stvari Sandaleva Dubrovačka džamija. A to zato što je Dubrovnik, kako bilježe papski legati, još u XIII stoljeću potpuno u herezu ogrezo, a kako je Sandal, po svim povjesničarima bio nepokoljebivi pataren-heretik, onda je njegov zahtjev za gradnju vjerskog objekta bio zahtjev za gradnju džamije.

14. Po historiku Schmitu, a prema izvještajima papskih legata iz konca XII i početkom XIII. stoljeća, Dubrovnik je u potpunosti heretički, te da se katoličanstvo i ne nazire.
Dubrovnik se nije mnogo promijenio i za slijedećih stoljeća, a kako su za katolike heretici u stvari muslimani onda su žitelji Dubrovnika, u Sandalovo i Hercegovo doba, bili većinski muslimani i normalno je da je moralo biti i njihovih sakralnih objekata.

15. Nakon progona muslimana iz Dubrovnika koncem XVII. stoljeća i nakon rušenja džamije sva dokumentacija koja je bila u toj džamiji je otuđena. U džamiji je najvjerovatnije bila i Hercegova vakufnama u kojoj je Herceg za svoga života podijelio svoj imetak. U kasnijem periodu kada su katolički historičari konstruisali povijest i Hercegova vakufnama je krivotvorena tako što je prijevod urađen prema tadašnjim političkim potrebama i pripisan je drugoj ličnosti tj.poznata je kao ''Testament gosta Radina.''

16. Ipak, u jednom dijelu tog prijevoda vakufname naznačen je Hercegov zahtjev da se : NAKON NJEGOVE SMRTI IMA NAČINITI HRAM NAD NJEGOVIM GROBOM i u te svrhe ostavlja 140 dukata.

17. Nigdje u okruženju nema takvog groba, a niti hrama, koji je podignut Hercegu ili Radinu kao kršćaninu, a da odgovara uslovima iz tog testamenta. Bilo bi normalno da je ispunjena želja zavještitelja, jer je imao nasljednike, koji su mogli kontrolisati provođenje testamenta.

18. Ali, u Blagaju ima turbe Sari Saltuka i ima tekija što navodi na zaključak da su Hercegovi nasljednici ispunili njegovu želju iz vakufname te u Blagaju, pored vrela Bune napravili tekiju u koju je uklopljeno i turbe.

19. Prema poznatim podacima turbe i tekija su iz druge polovine XV stoljeća što odgovara vremenu kada je Herceg preselio. Herceg je bio jaka Bošnjačka vladalačka islamska ličnost, jer sva njegova dalja pokoljenja rade istu stvar, brane Islam i Bosnu od kršćanana, a i njegovi sljedbenici preko 540 godine uzastopno čine zikr pored njegovog mezara i u prelijepom ambijentu vrela Bune veličaju Allahovu moć i Njegovo stvaranje, a sve zahvaljujući Hercegu.

20. Povezujući ovo turbe za narodnu priču koju spominje i Hadžijahić o Bosanskom kralju i njegovom zahtjevu da mu se pošalje tabut Sari Saltuka , a kako je po narodnoj priči turbe u Blagaju turbe Sari Saltuka konstatujemo da je u pitanju visoko pozicionirana Bošnjačka ličnost pa možda i kralj. Da li iz avarske titule STEPHAN slijedi da je Herceg bio vladar?

21. Legenda o Sari Saltuku nedvojbeno govori da se radi o poznatoj ličnosti tog vremena iz Bosne, jer sedam kraljeva je htjelo da se on, kod njih, ukopa u njihovoj zemlji. U to vrijeme najpoznatija ličnost Bosne je, upravo, bio herceg Stjepan Kosača. I ovaj dio priče o 7 kraljeva uvodi Sari Saltuka u red kraljeva, jer 7 kraljeva je tražilo da se on ukopa u njihovim državama. A, veza Hercega, i priče o sedam kraljeva, je i povijesno utemeljenje turbeta i ove tekije.

22. U Evropskoj- muslimanskoj povijesti srednjeg vijeka neki događaj krunisanje ili slično ima ''težinu'' ako se on podvodi pod sedam kraljeva.Taj broj sedam varira još iz perioda Iskendera Velikog, i kasnije, kada je sedam meritornih osoba , u nekoj od zemalja , moglo da promoviše-kruniše određenu osobu. Stephan je unaprijeđen u hercoga, od strane Rimskonjemačkog cara Fridriha III koji nije bio kršćanin, a na prijedlog sedam banova (Konjički dokument)

23. U Hercegovo vrijeme kraljevi mnogih zemalja, našeg okruženja, nisu bili kršćani nego naprotiv muslimani. U istom vremenskom periodu Kršćani-katolici su na brutalan način uspostavili vlast u mnogim zemljama Srednje i Zapadne Evrope i nastoje to uraditi i na Balkanu . Herceg je jedan od Bošnjaka koji je to sprečavao i zato je dobio titulu hercoga, od Wilhelma- zadnjeg Rimskog cara.

24.Muslimani Bosne, iz tog vremena, imaju stara narodna a ne orijentalna imena, koja će tek ulaskom Bosne u sastav islamskih zemalja mijenjati orijentalnim imenima, a to će biti povod o teoriji islamizacije Bosne.

25. I Herceg je imao staro narodno ime Stephan, barem je tako u povijesti, mada je njegov amidža Sandalj imao orijentalno-arapsko ime (Sandal- vrsta mirisne biljke), a i brat mu Isa-beg Hranušić- utemeljitelj Sarajeva, i to nikada niti jedan od tih historika, koji Kosače trpaju u krivovjernike i ostale, ne uzimaju u razmatranje. Neki čak tvrde da je ime Sandalj gotsko ime. Može biti da su ga i Goti imali, ako se uzme da su Goti, kao i Bošnjaci, bili monoteisti.

26. Iz svih relevantnih činilaca, dakle na osnovu istinske i podrobne analize vremenskog perioda, konkretne političke situacije i djelovanja Kosača u Bosni, moše se tvrditi da je i porodica Kosača bila islamske provenijencije.

27. Hercegov stariji brat-Isa beg Hranušić je veoma značajna Bošnjačka povijesna ličnost i uzima se da je on udario temelje Sarajevu kao značajnom srednjovjekovnom Bošnjačkom Balkanskom centru.

28.Mada je slijedeća povijesna informacija iz negatorske kuhinje i imala je neku drugu namjeru , ali iskoristit ću je, jer njome i naši negatori potvrđuju činjenicu da Herceg nije kršćanin.
Prema krivotvorenom dokumentu, povjesničari pišu; da je oko 40.000 ili malo više'' maniheja'' pribjeglo Hercegu u Hum,''svomu drugu u nevjeri'' nakon pokušaja pokrštavanja, istih, od strane kralja Stjepana Tomaša.
Konstrukcije su u cilju ubacivanja katoličanstva u bosansko vladanje, ali bez obzira , tu je i tvrdnja, od njih, da Herceg Stephan nije katolik, nego manihej, jer kao ovi maniheji iz okoline Jajca bježe Hercegu u njegovu zemlju.

29. Kada je 1459. papa Pio II zaprijetio Bosni, sultan Fatih je došao sa islamskom vojskom u Bosnu, u kojoj su i tada bili Bošnjaci, jer je zahvaljujući i Hercegu, kao jednom od vođa bošnjačkog muslimanskog naroda, Bosna-kao muslimanska zemlja, ušla u savez sa ostalim Balkanskim muslimanskim zemljama da bi se uspješnije branila od katolika koji su u tom periodu najžešće prijetili.

30. i na kraju, moja predpostavka; da je uz mezar Hercega i mezar njegovog amidže Sandala. Najvjerovatnije je da je Sandal bio osnivač derviškog reda koji je djelovao u Humu te da je bio šeih, a da je njega naslijedio Herceg, te su iz tog razloga i njihovi mezari jedan pored drugog.

i naš Herceg postao je ono što nikada ni pomislio nije, jer se čitav svoj život vladao i djelima pokazivao da je njegov svaki postupak satkan na islamskom načinu života, te je kao šejh i gazija skončao, a njegovi sljedbenici- derviši , i danas danile, svake godine, na dan njegove smrti, prema našim običajima iz tog perioda, okupljaju se i čine zikr veličajući Allaha dž.š. a zahvaljujući tom gaziji.

Moram ponoviti: Turska nije Bosnu osvajala, a niti bilo koju od Balkanskih država, nego je zajedno sa Bošnjacima i ostalim balkancima muslimanima Bosnu branila.

BOŠNJAČKI NAROD TREBA DA BUDE PONOSAN NA SVOJU PROŠLOST I SVOJU DRŽAVU BOSNU



Prije svega, kršćanstvo-katolicizam je vladajući tek od konca XVII stoljeća u Hrvatskoj, a u Srbiji i Crnoj Gori hrišćanstvo-pravoslavlje tek od druge polovine XIX stoljeća.

Bošnjački narod treba da bude ponosan na svoju prošlost i svoju državu Bosnu. Jedini je on čuvao njene granice i izgonio iz nje neprijatelje kada su kidisali da nas porobe i protjeraju.

Povijest je zabilježila samo period II svjetskog rata kada su zajedno udruženi u NOV svi njeni narodi pružili otpor fašistima i jedino tada nije bilo razlike u stavovima kod Bosanaca muslimana, pravoslavaca i katolika. Dakle, povijesno samo jednom su i ovi drugi branili Bosnu, a vazda je to činio njen Bošnjo.

Ovaj zadnji rat sve je vratio na staro-retrogradno srednjovjekovno rasturanje Bosne i opet je samo Bošnjak branio Bosnu. Ni onomad, kada su tuđinci navaljivali na Bosnu oni drugi nisu pružali nikakav otpor.

Lio je Bošnjak svoju krv svuda po Bosni od Une do Drine, od Biokova i Dinare do Lovćena, od Save do Mora i oni opet nije to njegovo. Sa silnih bojišta vraćao se svojoj kući jašući svog ata sav izranjavan. Padao sa konja i umirao kao šehid na mnogim putevima po Bosni ne dočekavši da se vrati svojoj kući. Mi smo njihove mezare, koji su obično pored starih puteva, čuvali i nazivali šehidski mezari. Bošnjak je vazda branio i gradio svoju Bosnu, jer je to bio njegov vatan, njegove šume, plava jezera i bistre rijeke, njegove plodne ravnice i voćna brda koja su ga sto-stoljećima hranila.

Bošnjak je pomagao u srednjim vjekovima i komšijama - muslimanima da svoje vatane zadrže pod istim uvjetima. Komšije: Hrvati, Slovenci, Mađari i Srbi - muslimani nisu imali sreće i izgubili su svoju zemlju - vatane, a sami su morali napustiti svoja ognjišta, otići i u islamsku Bosnu ali i dalje, a ako su ostajali u svojim vatanima morali su se prevjeriti.

Bošnjak je išao i dalje do Ozije i svuda tamo gdje je bio ugrožen musliman i branio čast i dostojanstvo muslimana.

Sve sam to posložio koristeći razum i Kur'an i sve ono što su drugi pisali o nama ali dobro tabireći istinu od laži, krećući se užasno izavijenim stazama, ali uvijek na pravom putu. Sve ono što sam smatrao da je temeljno i interesantno za našu povijest i naše istinsko povijesno utemeljenje u Bosni

cek jel to historicar neki ili bloger ili sta?

bosnjaci.net, sandzakpress itd. Imaju nekoliko nekoliko sajtova koji se bave ovim "pitanjima".

ko pise'
neki seljo bloger il historicar?

Majke ti. Ne može čovjek povjerovati što čita.

dupli

ovo je onda neki delusioned wirdo ovo nije povjesnicar,neki bosnjacki tuta na steroidima!

Nisu to pojedinci. Ako krug 99 isto trkelja i njihovi mediji to ne kritiziraju onda se zna kako stoje.

Isto tako su se pravili da ne vide pizdariju u Tuzli kad su sa spomenika Kulina Bana rezali povelju kako im odgovara.
Tek kad su mediji ostala dva naroda ukazali na to.

Odavno se nisam nasmijao kao na ove gluposti.
Koliko vidim radi se o nekom ludom profesoru u srednjoj školi u Tešnju.

Ništa čudno kad znam da djecu u istoćnom tjeraju da crtaju vojnike harmije na likovnom a kad su državnu praznici onda moraju crtati Aliju, prizore iz rata itd.

Nemojte se zavaravati da to misle samo neki pojedinci, sam njihov akademski vrh negira postojanje Hrvata i Srba

Prof. dr. Muhamed Filipović:
“i to tokom cijele naše povijesti, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19 stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.”

Prof. dr. Mustafa Memić:
“Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”

Jednome je predak Zegejlija koji je prešao na islam, a drugi je Sandžo čiji se preci mogu tražiti u širokom spektru od Albanaca do muhadžira iz Like.

Toliko o Bošnjacima i srednjovjekovnoj Bosni.

Tunjo poznata budaletina

Srbi i Hrvati pored ovih budala svi izgledaju kao kulturni nobelovci.

S obzirom da se u tekstu pomnje skener, mogu da pretpostavim odakle si izvadio ovaj tekst.

Neki islam-*** forum. Ne da mi se sad ponovo gledati kako se zove.

Muslimani Bošnjaci Goti. Ovo nije šala, kod ovih retarda se sve ovo prima.

Kaže Mujaga: Prvi put čujem za ovog historičara Britannica i za ovu njegovu knjigu ....

Bosnjaci su postali Goti kad su Nemci prevladali pre osamdeset godina ,navodno neko pleme Busi ,isto tako ce postat i Jevrejsko pleme ako Izrael zavlada...Bosnjacka ideologija i krv je Islam,Titosmradska ideologija i krv je Titosmradija...i oni nemaju problema ni da kazu da su Afrikanci ,ni da kazu da su Azijate ako je potrebno,i na to se lako i kolektivno odluce.Eno Titosmrada ,sad govore da nisu vise Sloveni pa sta ,po meni i nisu