U hrvatskim tiskovinama često se 'izdajnici' bilježe kao 'orjunaši'. Kod nas taj pojam označava nekoga tko je tobože anti-Hrvat, izdajnik i velikosrbin. No, osjetih neku potrebu da stanem u obranu originalnih orjunaša, uzimajući u obzir povijesni kontekst u kojem je ta organizacija nastala.

Dakle, Londonskim ugovorom potpisanim 1915., sile Antante obvezale su se predati Italiji velike krajeve južnoslavenskog dijela Austrougarske Monarhije. Pri okončanju rata 1918. talijanska vojska ušla je u Dalmaciju, no iduće godine morala ju je napustiti, iako je talijansko brodovlje ostalo u hrvatskim lukama. Jugoslavenska vlada je 1920. potpisala Rapalske, a 1924. Rimske ugovore, u kojima je dogovorena predaja Istre, Rijeke i dijela dalmatinskog priobalja Italiji. Iako su se naizgled odnosi Kraljevine SHS i Italije bili normalizirali, kasnije se međutim, ta percepcija ispostavila pogrešnom. Razlog tomu bilo je konstantno prisezanje Italije hrvatskim krajevima, a odnosi su se posebno pogoršali Mussolinijevim dolaskom na vlast 1924.

Sad, treba nešto ukraće reći i o političkim prilikama u Kraljevini SHS u to vrijeme. Radikali predvođeni Pašićem bili su više srpski nacionalisti nego jugoslaveni. Za njih je jugoslavenstvo bilo hrvatska izmišljotina i plan da se ugrozi srpski identitet. Stoga su i pristali na nazivanje države Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca, a ne Kraljevinom Jugoslavijom.

Politika centralizacije i anti-prečanska politika koju su vodile jugoslavenske vlasti općenito, dovela je do reakcije kod hrvatskog naroda u vidu Hrvatske seljačke stranke i pokreta emancipacije i nacionalizacije Hrvata kojeg je vodio Stjepan Radić. Hrvati su uglavnom inzistirali na federalizaciji države, no nisu odustajali od koncepta 'jednog troimenog naroda' i 'zajedničke države'. Smatrali su naprotiv da će se federalizacijom smiriti tenzije među jugoslavenskim 'plemenima', što su vidili kao put stabilnijoj izgradnji jugoslavenske države.

No postojala je i opcija Svetozara Pribićevića. I njega, sasvim neopravdano, hrvatska moderna historiografija bilježi kao 'velikosrbina'. On to nije bio. Pribićević je osnovao Demokratsku stranku koja se zalagala za unitarno jugoslavenstvo, dakle različito od stava Pašićevih radikala koji su radije bili velikosrbi nego jugoslaveni (razlika je jasna).

U takvim prilikama rodila se i Orjuna, prvotno kao Jugoslavenska napredna nacionalna omladina. Kad napišem da su njezino članstvo uglavnom bili dalmatinski Hrvati, stvari polako dolaze na svoje mjesto. Reda radi, ja ću napomenuti i loše odnose s Italijom, i stalne talijanske pretenzije na hrvatske krajeve. Orjunu je vodio brat Svetozara Pribićevića Milan Pribićević. Dakle, Orjuna je bila jugoslavenska nacionalistička unitaristička organizacija bliska Demokratskoj stranci. Nastala je po uzoru na fašističke pokrete u Europi. Naravno, mnogi će njezin fašistički karakter iskoristiti protiv nje, jer se sve gleda s današnje perspektive. No, u ono vrijeme, fašizam je bio samo jedna od političkih opcija, i to vrlo raširen u Europi onog vremena. Orjuna je imala podršku Hrvata u Dalmaciji i Istri koji su u jugoslavenstvu vidjeli jedinu zaštitu od talijanskih prisezanja.

Ja ću napisati ovde svoje shvaćanje karaktera Orjune. Orjuna je u suštini bila patriotski pokret priobalnih Hrvata koji su u jugoslavenstvu vidjeli jedinu zaštitu svog identiteta i zemlje od stranih, konkretno talijanskih, prisezanja. Automatski su se svrstali i protiv hrvatskog nacionalizma, ali i protiv srpskog. Ono im nije bilo glavni, već sporedni protivnik. Svakako je stoga i logično zašto su orjunaši pristupili i Jugoslavenskoj vojsci u otadžbini (četnicima) u Drugom svjetskom ratu. NDH je predala Italiji još veći teritorij hrvatskog priobalja te pristala biti njezina marioneta.

Radi boljeg shvaćanja, napravit ću i paralelu s Hrvatima u BiH, koji većinom podržavaju suradnju sa Srbima u BiH i Republikom Srpskom, dok je većini Hrvata (uglavnom onima iz Republike Hrvatske) takva suradnja gnjusna, izdajnička i anti-hrvatska. Tako je i u ono vrijeme djelovanje Orjunaša bilo viđeno kao gnjusno, izdajničko i anti-hrvatsko, ali ono to nije bilo. Ono je bilo pro-hrvatsko pod jugoslavenskim plaštom. Isto kao što današnji Hrvati Herceg-Bosne zbog stavova sunarodnjaka iz Hrvatske, imaju osjećaj da su ostavljeni, i da ih ovi na milost i nemilost prepuštaju bošnjačkom nacionalizmu, tako su i Orjunaši smatrali da ih ostali Hrvati ostavljaju na milost i nemilost talijanskom nacionalizmu.

Hvala na ovome uistinu zanimljivom osvrtu, gospodine Tuta. I usput čestitke za izbornu pobjedu.

Pa eto Amidža, da i ti naučiš nešto o političkim pokretima u Erhaziji. Hvala, bit će Treći s voždom Milanovićem.

Tadasnji orjunasi su imali jugoslavenski sentiment, sto se ne moze bas reci o ovim danasnjim srbokatolicima u BiH.
Dakako gospon Tuta, dogodine u sjevernom logoru! Za stozernika! Treci ili smrt!

Druga vremena, druge ideje Amidža. Cilj nije bio dokazati da su Hrvati u HB orjunaši, promašili ste ponatu teksta. Tekst je prvenstveno o ORJUNI.

Da možeš, misliti jeste se našli tako su i muslimani štitili svoje interese u SS divizijama.
Tako i Lijani, Budimiri i Raguži danas "štite" interese Hrvata jer je jedino tobože moguće kroz Sarajevo.

Jedina zaštita im bila Jugoslavija ista ona koja je prodala Istru, Rijeku i dobar dio hrvatske obale fašističkoj Italiji bez imalo razmišljanja, ionako ih ti krajevi bez Srba nisu ni zanimali.

Ne valja ti paralela. Orjunaši su podržavali jugoslavenski unitarizam s uvjerenjem da ih isti štiti od talijanskih pretenzija. S druge strane, Budimir je podržavao bošnjački unitarizam štiteći svoje vlastite interese.

Upravo su u Istri i Dalmaciji orjunaši bili najjači. Stvar je bila time da su se jugoslavenskim unitarizmom (nacionalizmom) borili protiv talijanskog nacionalizma. Orjunaši su bili jugoslavenski, a ne srpski nacionalisti. Radikali su 'olako' u pregovorima predali te krajeve, a oni su bili protiv jugoslavenstva.

Pa ja ti kažem kako ih je štitio, isto onako kako unitarno Sarajevo štiti Hrvate.
Otišla Istra, Rijeka i pola Dalmacije bez ikakvih opiranja, upakirani i poklonjeni.

U Srboslaviji zna se šta je značilo podržavanje srpske monarhije, naravno bilo je je i umjerenijih jugoslavenskih struja i unitarnijih velikosrpskih.

Zanimljivo je to da je ustaški pokret podpomognute od fašističke Italije , i da je katolička crkva tj.papa i vođstvo bezrezevno podržavala fašističku Italiju koja je otvoreno posezala za dalmatinskom obalom.

I koje izdajnik Hrvata?? , pa naravno orjuna i ostali Jugosloveni , i ne samo to nego kako kaže Daramo Jugoslavija je prodala Istru.

Mogao je Vatikan reći Musoliniju :"Benito , ostavi tisuljetne hrvastske teortorije na miru" , ali iz nekog čudnog razloga nije , ali je zato KC izuzetno punog srca branila Hrvate od jugoslovenskog nacionalizma koji je inače prodao Istru Talijanima.

Izgleda da nisi dobro razumio cijelu stvar. Radikali su bili protiv jugoslavenstva, demokrati su bili jugoslavenski nacionalisti. U 'Srboslaviji' se ne zna šta je značilo podržavanje 'srpske' monarhije. Ne shvaćaš tadašnje okolnosti kada je postojalo opće mišljenje da smo svi pripadnici jedne nacije od tri plemena.

Razlike su bile u metodama. Demokrati su smatrali da će se jugoslavenska nacija homogenizirati kroz unitarizam, a ovi drugi kroz federalizam. Pribićević nije bio srpski već jugoslavenski nacionalist, i naravno da je demokratima više odgovaralo da se sačuvaju svi jugoslavenski krajevi, a radikalima, srpskim nacionalistima, manje. Orjuna je bila organizacija bliska demokratima, a ne radikalima i nije podržavala svaku jugoslavensku vlast i jugoslavenski unitarizam radi služenja 'ugnjetavaču'. Jugoslavenski unitarizam podupiran je zbog vjerovanja da će tako prije doći do homogenizacije u jednu jugoslavensku naciju. Imajući u vidu nacionalistički i fašistički karakter Orjune, ista je podržavala i zaoštravanje odnosa s Italijom zbog Dalmacije, i pripajanje jugoslavenskih krajeva u jednu zajedničku državu Jugoslavena.

Jugoslavija je Hrvatima i Slovencima bila samo prinudna usputna stanica na putu do nezavisnosti. Srbima je predstavljala krajnje rjesenje nacionalnog pitanja.

Sto bi rekao Anton Korosec: "Srbi su nam dali zlatnu kobilu (Jugoslaviju), a vraticemo im ragu."

Bilo, ne ponovilo se.

Pa tko je prodao Istru i Rijeku, Pavelić možda?

Izdajnici i jedni i drugi za mene bez ikakve razlike, i jedni i drugi su služili tuđinskim okupatorima i tuđim interesima.

Evo šta su Srbi prodali
Rapallskim ugovorom Italiji su pripali Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Država Rijeka koja je obuhvaćala grad Rijeku te dio teritorija sjeveroistočne Istre (Rimski ugovori).

Talijanima u Kraljevini SHS priznato je pravo uporabe jezika i sloboda vjeroispovijesti, ali se ista prava Hrvatima i Slovencima u Istri nisu jamčila.

Ne slažem se sa tobom u većini tema , ali ovo je tačno.

Mada i Hrvati su bili rešili nacionalno pitanje u Jugoslaviji jer su tada svi Hrvati bili u jednoj državi , a to danas nije slučaj , već evo pišemo na forumu Hrvata koji su žrtvovani zarad Perece.

Ali uzmi u obzir i vanjske odnose. Jugoslavija je tada već izgubila podršku Antante, a predsjednik Wilson je izgubio izbore. U pregovorima su sudjelovale same Jugoslavija i Italija.

No, to opet nikako ne ide na teret orjunašima, koji su se protivili tim ugvorima, to je bio, jelte, i jedan od razloga nastanka Orjune, koja je za cilj imala jačanje jugoslavenskog nacionalizma i države.

Kako možeš nekome staviti na teret tako nešto izmišljeno kao što je PRODAJA zemlj?? , kao da je pretoga Istra bila u hrvatskim rukama , i ako da su Hrvati svi složno krneuli na ustanak i oslobođenje Istre od Talijana pa ih Srbi sprečili?!

Ne znam šta je Jugoslavija i Srbi dobila time što "prodala" Istru , novac?? , uticaj?? , šta??

Kooliko se sećam Jugoslaovija je imala jako loše odnose sa Italijom zbog toga , i Jugosdlaovija je imala takođe loše odnose sa Vatikanom takođe zbog toga , i zalagala se za NARODNU CRKVU" upravo zbog sprege Italije i KC(vatikana).

Međutim Hrvati se ubiše voleći KC i kako ih Jugoslavija odvoja od voljenog pape , e sad mi objasni Daramno@ kako je ovo moguće kad je očito Vatikan i papa bili sve vreme na strani Italije??
Kako je hrvatski katolički kler mogao progutati hrvatski ponos znajući da Vatikan podržavca onu zamlju koja im je otela istru i još plus hoće da otme celu Dalmaciju??

Ali biće da su Srbi i orjuna krivi , jel da??

Edo Bulat, ministar za Dalmaciju u NDH bio je jedan od osnivača Jugoslavenske napredne nacionalne omladine (kasnije ORJUNA).

I dok smo pisali ovde, nitko se nije dosjetio da je upravo prije oko 2 i pol sata prošlo točno 95 godina od potpisivanja Rapalskog ugovora. :)

YU je izvorno odlična ideja da Svi Sr i Hr budu objedinjeni.
Samo se trebala oročeni na 20g i napraviti fer razmena ljudi i teritorije.
Ne kroz Banovinu jer je 700k Srba ostalo u Hr ropstvu.

YU su pravili masonii Eng.i Fr. Kao tampon zona da ne potpada pod uticaj Germana i Rusa.

Orujna danas u hrvatskom narodu naziva se Srbofilijom. Vječna težnja i zelja dijela hrvatskog puka ka zajedništvu sa Srbima koja nažalost ni nakon krvavih devedesetih nije iskorijenjena...
Od te boljke boluje dio Hrvata ali ni Bošnjaci nisu nažalost imuni.
Ako uzmemo sadašnje izbore kao primjer ispada da je u RH polovina stanovništva projugoslovenski orijentirano. Dakle svi oni glasači SDP-a. Drugo objašnjene ne postoji.
Zanemarili ili ne povijest porazna je činjenica da polovica Hrvata ima osjećaj pripadnosti trulom savezu koji je hrvatski narod stajao tokom povijesti velikog broja žrtava.

Obzirom na devedesete i dominaciju hrvatske u ratu i poratnim dogadjajima čisti je mazohizam štovati bilo što povezano s tim nakaradnim idejama. Zašto Hrvati kao pobjednici devedesetih, uz sve žrtve i dugogodišnja sudjenja generalima kako bi se sprala negativna obilježja domovinskog rata imaju potrebu prizivati nakaradnu ideju zajedništva i jugoslavenstva pitanje je za milion kuna.

Ovo što si rekla je potpuni promašaj , kod etničkih Hrvata nema više želje za Jugoslavijom, a SDP dobiva glasove na račun toga što mnogi nisu htjeli Karamarka za premijera, a ne zbog svog programa.

Da je tako kao što kažeš onda derneci u Srbu ili Kumrovcu ne bi bili bal vampira nego bi bili posjećeni barem jednako kao i Thompsonovi koncerti.

Karamarko nije HDZ. A ako ti etnički Hrvati izadju glasovati samo kontra HDZ i Tomislava Karamarka to je tek razlog za zabrinutost.
SDP je dobro srozao hrvatsku državu za ovo vremena dok su na vlasti i takve stvari jednostavno je glupo staviti u drugi plan iza netrpeljivosti prema jednom čovjeku. Nije HDZ privatna prćija T.K. nego jedina politička opcija koja može dovesti promjene na HR političkoj sceni i po brojnosti parirati SDP-u.
Što se tiče posjeta Kumrovcu oni nisu mjerilo u ovoj priči uopće.

Radi pojasnjenja situacije ne bi trebalo zaboraviti da je glavni pregovarac oko Rapalskih ugovora sa strane KSHS bio Hrvat, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić .
Sve teritorije izgubljene tada, Hrvatima su vratili partizani, a znamo ko su bili partizani jel'te, prije sloma Italije preko 80 % ukupnog broja.

Pa ne ulazim u dvoboj HDZ-SDP nego u tvoju tezu da glasači SDP-a žele Jugoslaviju. U krajevima gdje je SDP jači , Istra, Rijeka, Zagorje, Međimurje uvijek se gledalo prema zapadu. Kad sam ja bio dijete u Rijeci ljudi su gledali talijansku televiziju, nitko od domaćih Hrvata nije gledao tv Beograd ni tv Sarajevo. Sve moje poznavanje i poveznice sa istočnim republikama igrom slučaja nastale su iza ratova.

Upravu je Kaftanzoglio. I ja znam neke ljude koji su jednostavno glasovali kontra HDZ-a zato što ga ne vole. A tu je i SDP-ovo baljezganje o rastu a bilo je i glasača iz Srbije koji su dolazili na autobusima. Nema tu nikakvog jugoslavenstva ni srbofilstva kod većina birača.

Sva ta klika krenuvši od Zokija i Pusićke, Josipovića i sl je orjunaški nastrojena. Tu nema dvojbe. I ti u državama eX Juge ne možeš imati SDP a da nije projugoslovenski orjentiran. Jednostavno repovi iz prošlosti i to ne tako davne se vuku. A i ljudi u politici iz vremena eX Juge i njihovi potomci.