Mussolini nije uzeo nikakvu zemlju od Jugoslavije između 1924. do Drugog svjetskog rata kada je i Jugoslavija prestala postojati. A s druge strane, papa se trebao brigati koliko će zemlje uzeti NDH? Jebe se meni za kler, već si kler ubacio u temu o Orjuni. No poslije 1929., šta je bilo za ovu temu nije niti bitno. Tema je Orjuna koja je 1929. prestala postojati.

Ustaše prije WW2 kler nije podržavao, jer se radilo o minornoj skupini ljudi za koje nitko u Hrvatskoj nije niti mario.

No, što je bitno jest odnos Orjune prema ovim ugovorima. On je jasan. Orjuna se protivila ovim ugovorima i nije podržavala sve što vlast potpiše, kako je imputirao daramo. Usporedbe radi, orjunaši su zapucali na Talijane nakon potpisivanja Rimskog ugovora 1924.

Ovo je već tema za "Kraljevinu Jugoslaviju".

Božo Milanović: Otac hrvatske Istre i istarskih Hrvata
Božo Milanović, svećenik Tršćanske i Koparske biskupije, po mnogima jedan je od znamenitijih i osebujnijih Istrana 20. stoljeća.

Svoje neslaganje s talijanskom vojnom okupacijom nakon završetka rata izrazio je isticanjem hrvatske zastave na zvoniku crkve u Kringi, a nakon potpisivanja Rapallskoga ugovora, kojim je Kraljevina SHS Istru prepustila Italiji, organizirao je isticanje crnih zastava po mnogim mjestima središnje Istre, u znak žalosti i prosvjeda protiv ovoga, kako ga sam naziva, „sramotnoga ugovora“.

Nakon ove teme, nadam se da su dragi forumaši malo bolje shvatili orjunaše. Ipak se radilo o slavenskim (pa i hrvatskim u prvom redu, ali i srpskim) patriotima koji su, nažalost, na ružan način ispoljili svoj antagonizam prema nacionalnim manjinama (Talijanima i Mađarima).

U suštini, ovaj pokret nije bio anti-hrvatski ili anti-srpski, već pro-jugoslavenski.

To je bio naravno pro-jugoslavenski pokret u kojemu je pored jugoslavenski nastrojenih Hrvata koji su možda i vjerovali u zajedništvo naroda bilo i interesdžija koji su bili pro-monarhistički ali i dobar dio pro-srpski režimski nastrojenih.

Orjuna nikada nije bila režimska organizacija. Baš suprotno, bila je proganjana od režima.

Nakon Obznane su vjerojatno osnovani logori za ORJUNA-še, kao što je to bio slučaj s komunistima. Vjerojatno su ih i žandarmi klali kao HSS-ovce.

Jugoslovenska fašistička organizacija, odnosno ideloški slična fašističkim pokretima koji nastaju u Europi u tom vremenu, mislim da im se pri organiziranju u statutu uglavnom spominje borba protiv komunista i Židova.
1922. i 1923. dolazi i do čestih sukoba s hrvatskom nacionalnom omladinom HANAO.

Tijekom WW2 Split je formalno sjedište četničkog pokreta koji je regrutirao iz Orjune, Talijani su dopuštali i pomagali djelovanje te političke opcije koja je na prostoru NDH bila zabranjena.

Karakteristično je veličanje srpstva u političkom i kulturnom smislu, odanost dinastiji i Kralju kojega se naziva velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom vaskresenja, vladarom nedostižnih moralnih visina. Vrhunac svega je najuža suradnja s Udruženjem četnika uspostavljena 1923. godine.
Grad Zagreb, kao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, u odnosu na kojega se zagovara potpuna odvojenost Dalmacije, koju se ne smatra hrvatskom pokrajinom, predmet je snažne odioznosti orjunaških ideologa.

Smatralo se da se treba stvoriti nova jugoslavenska kultura. Srpska borba za neovisnost je idealizirana za razliku od hrvatske. Za orjunaše srpska borba je bila narodna, nikla iz najnižih slojeva, a srpska kraljevina se razlikovala od ostalih baš po tome što je nikla iz naroda. Hrvatska borba za neovisnost bila je uglavnom politička, pa su orjunaši smatrali da je time bila elitistička i odnarođenja. Međutim, rekao sam, kasnije su u deklaraciji izjavili da su hrvatski i srpski identiteti konstitutivni elementi jugoslavenstva i bili su protiv nametanja identiteta.

Radikali su ih progonili, ali ne kao komuniste.

Pa i šta je to nego jugoslavenski fašizam?
Glavne terorističke udare su imali po Slavoniji a zanimljivo nigdje na okupiranim teritorijima od Italije.
Većina žrtava su bili Hrvati iako su napadali i Mađare i ostale ne Slavene.

Kasnije je većina završila u četnicima što sve govori, o tome ću kasnije.

Mnogima će se danas činiti sablažnjivom činjenica da su Split i Dalmacija, između dva rata, bili epicentar ekstremnog integralnog jugoslavenstva. U Splitu, koji u to vrijeme nosi epitet "najvećeg srpsko-hrvatskog grada na moru", već 1918. osniva se Jugoslavenska nacionalno-napredna omladina, organizacija čiji je cilj borba s hrvatskim "separatistima i veleizdajnicima". Četiri godine kasnije, JNNO prerasta u Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (Orjuna), prorežimsku, ekstremnu, ultranacionalističku i terorističku organizaciju, koja, osim "separatista", na svojoj meti ima i komuniste. Orjuna osniva i svoje zloglasno vojno krilo, tzv. akcione čete kojima je cilj bio fizički obračun pa čak i ubijanje svojih suparnika. Orjunaši u Osijeku 1923. ubijaju hrvatskog aktivista Stjepana Veselića, bacaju bombu na tiskaru Hrvatskog lista te ruše Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu kako bi ga bacili u Dravu.

U Dalmaciji djeluje čak 50 ogranaka Orjune, a njezino članstvo čine "jugoslavenski nacionalisti hrvatskog plemena". U Splitu izlazi i orjunaški list Pobeda. Danas izgledaju nevjerojatno fotografije iz tadašnjih novina koje prikazuju masovne orjunaške skupove na prepunoj splitskoj rivi. Umjesto u domobrane, ustaše ili partizane, djeca uglednih splitskih, kaštelanskih i trogirskih orjunaša odlaze u četnike!

Ti dara i ne čitaš šta pišem. Orjuna nije bila prorežimska. Bila je bliska Pribićeviću. Kad Pribićević nije bilo u vlasti jeli su ***. To je bila nacionalistička orgnaizacija, a dodavanje prefiksa kao ultra i super je preseravanje. Nije bila teroristička organizacija, bila je batinaška milicija bliska Demokratskoj stranci. Huligani nisu teroristi.

I opet - zašto je baš Dalmacija bila centar integralističkog jugoslavenstva? Pročitaj opet sve što sam napisao.

Govoreći o svojoj knjizi „Fukara" Ivan Aralica se u intervjuu Andriji Tunjiću dotakao modernog hrvatskog antihrvatstva i hrvatskog četništva, kazavši - "Primjerice, u Dalmaciji su 1918. godine svi autonomaši i talijanaši postali jerezovci, jugonacionalisti, i dotjerali svoje antihrvatstvo sve do četničkih formacija u Drugom svjetskom ratu, koje su bile stacionirane u Unešiću, a potom u Zablaću (iako im iz toga mjesta nitko nikada nije bio pripadnikom)

Večina hrvatskih četnika ili četnika Hrvata bila je s područja Dalmacije. Tako su u februaru 1943. godine u Dinarskoj četničkoj diviziji formirani „Splitsko-šibenički četnički bataljon" i „Odred vojvode Birčanina", koji su bili sastavljeni uglavnom od Hrvata, koji su do kraja rata ostali u četnicima

Prema dokumentima iz Vojnoistorijskog instituta u Beogradu već 1941. godine vojvoda Momčilo Đujić pismom obavještava tada još pukovnika Dražu Mihailovića da se Dinarskoj diviziji pridružilo 510 Hrvata, koji su tako postali četnici.
U splitskom glasilu Ljotićeva Zbora „Krik iz jame" u januaru 1942. godine piše- "Prva je četa naših neustrašivih četnika iz našeg grada, iz Splita, krenula u sure planine, u guste šume, na oštre gorske grebene, da postavi stražu i da svojim grudima odbije udare grobara naše na smrt napaćene zemlje Jugoslavije. Napustiše mekane dušeke, tople sobe, napustiše obitelji, majke, očeve, sestre, ljube svoje i djecu svoju, napustiše bezbrižan život, kafane, napustiše sve i odoše na branik zemlje svoje, grude svoje, odoše da odbrane sve nas, koji ostadosmo u domovima, od sutrašnjeg pokolja, od sutrašnje

Nakon kapitulacije Italije u Splitu oko 30% Hrvata, takozvane „jugoslavenske orijentacije" dragovoljno pristupilo četnicima.

Ivan Aralica nije u pravu, a i pristran je. Dobar dio orjunaša, većina bili su stari pravaši, među njima bratija Angjelinovići, i mnogi drugi.

A što se tiče četnika, evo što sam napisao na prvom komentaru kojim sam otvorio temu.

Jok eto nije bila pro-monarhijska a kralj im je bio svetinja, daj molim te, iako se odnos prema njima mijenjao s obzirom na potrebe režima.

To je bila klasična fašistička organizacija, čuj nije teroristička a izvode antetate na pro-hrvatske aktiviste i pale pro-hrvatske tiskovine, imaju batinaške formacije svu taktiku tadašnjim fašističkih organizacija.

Zašto baš Dalmacija pa napisao sam ti većina autonomaša upravo prelazi u orjunu, u Dalmaciji u to doba je politička strka i hrvatsvo nije jako kao u užoj Hrvatskoj i Slavoniji zbog povijesne odvojenosti i jakog autonomaškog pokreta i odnarođivanja.

A šta kraljevina nije prodala dio teritorija?
Šta nisu mogli u partizane?
Uglavnom sve te izdajnike je kasnije stigla ruka dalmatinskih hrvatskih partizana, ubijani su najstravičnijim metodama svi do jednoga.

Kralj je bio podržavan, ali ne i svaki režim. I Stjepan Radić je podržavao kralja. Svi su podržavali kralja. A već sam rekao i razlog. Karađorđevići su bili dinastija nikla iz naroda, drugačiji od ostalih europskih monarhija, trebali su simbolizirati narodno jedinstvo itd. U Jugoslaviji nitko nije bio protiv kralja, izuzev ustaša, VMRO-a itd.

E, pa, da. Orjuna jest bila fašistička organizacija, što ne znači teroristička. Atentati nisu čin terorizma, ti očito ne znaš što terorizam jest. Naravno, najlakše je nalijepiti etiketu teroriste bez da znaš što terorizam jest. Atentat je atentat. Batinaši jesu bili, kao i svaki huligani.

Autonomaši nisu masovno prešli u Orjunu, već sam rekao, pravaši su isto masovno ulazili u Orjunu. Koji to je popularni autonomaš bio u vodstvu Orjune? Ja ću ti nabrojati pravaše.

A zašto nisu išli u partizane? Zato jer je Orjuna bila i anti-komunistička organizacija. Leotić je međutim, vođa Orjune, otišao u partizane i bio član Predsjedništva AVNOJ-a.

Terorizam je smišljena uporaba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki.
Šta se tu ne poklapa s djelovanjem orjunaša, izvode atentate, pale imovinu, premlaćuju ne istomišljenike ako to nije terorizam onda ne znam šta jeste.

To za masovan prelazak autonomaša imaš podatke, većinom imućniji građani koji su se umiljavali novim vlastima.
Kao i sada i tada se prelazilo i mjenjalo odjela po potrebi.

Dio je završio u četnicima, dio u partizanima a dio čak i ustašama.

Definicije variraju, no ubojstvo nije terorizam, kao što nije ni premlaćivanje. Je li mlaćenje cigana po njihovim kampovima terorizam? Jesu li huligani i kriminalci u Harlemu teroristi? Jesu li narko dileri teroristi? Ubojstvo Lincolna također nije terorizam, niti ja znam da bi itko tako oklasificirao taj slučaj... ili ubojstvo Kennedya. No, svejedno.

Gdje su ti podatci? Kako su omladinci od 18 ili 19 godina autonomaši? Navedi mi jednog autonomaša u Orjuni, jednog!

Naravno da nisu bili klasicni autonomasi, njihovo autonomastvo se svelo na to da nisu Hrvati. Sve, samo ne Hrvati. Dalmatinci su skloni idolizirati inacenje, otpor, a ova struja Dalmatinaca je izabrla Srbiju i Beograd za svoj idol.

Definirano kroz glasilo ''Pobeda'' na ekavici. Ima sve varijante stokavskog po Dalmaciji, ali ekavicu nema.

Od njih se nije trazilo da popljuju hrvatsko ime, oni su to samovoljno ucinili, gadeci puku Dalmacije pojam Zagreb, iliti pojam Hrvatska.

Znaci, da su oni postali masovniji, utjecajniji, hrvatstvo dalamcije dans nebi postojalo, vec bi bilo srbizirano, ekavizirano jugoslavenstvo. Smoje na ekavici. Ja tu ne vidin nista pozitivnog.