Hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski


Jedan od najvećih i najslavnijih velikana hrvatske povijesti, N. Š. Zrinski ratovao je protiv Turaka još od svoje rane mladosti. Prošao je kroz mnogobrojne okršaje, a prvi put se je proslavio god. 1542. kad je s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo junaštvo, govoreći da ga je sam Bog poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, kralj Ferdinand ga je 24. prosinca 1542. izabrao za hrvatskog bana.

Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitki. God. 1556. N. Š. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu da postavi Petra Erdedija za novog bana. Kralj Ferdinand je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika.

Godine 1566. sultan Sulejman II. kreće s preko 100 000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji Beč i potom čitavu Europu. Tako Sulejman II. dolazi do grada Sigeta da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2 500 ratnika koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja Nikola knez Zrinski obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"

Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih pet tjedana. Kako se je sigetska posada junački branila i pri tom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman II. je iznenada umro 4. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli "skupo prodajući" svoje živote.

To junačko djelo Zrinskog ili kneza Mikule kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe koja ga je nazvala novim "Leonidom". Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak N. Š. Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili preko 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.

Nikola Šubić Zrinski, "stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog" zauvijek je ostao živjeti u hrvatskim srcima, a danas ga osim nas Hrvata i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom

http://krk.fcpages.com/hr/ratnici/nsz.html

Slava mu!
Meni osobno jedan od najdražih povijesnih junaka Hrvatske.

Zanimljivo je da je njegov predak Mladen Šubić slavio krsnu slavu a bio je Hrvat katolik.

Mogao je puntar posvetiti temu cijeloj obitelji.
Meni su draži Petar i Nikola, zadnji Zrinski.
Upravo zato što su dugo vremena morali biti zaboravljeni i nisu smjeli uopće biti spominjani u narodu.
A nisu bili manji i neuspješniji ratnici, dapače.

Dva pitanja, da vidim koliko su forumaši informirani
Koja je stranka uvela njihov kult i zašto?
Jesu li razglašavali suradnju s Turcima i prije Urote?

Odakle ti ovo?
Zrinski nikad nisu bili ekskluzivni katolici, za razliku od Frankopana, recimo.
Bilo je tu i borbenih protestanata, no za ovo nikad čula.

Ima to neki *** veze s nekim reformama u KC... U Hrvatskoj se kao krsna slava slavila do te neke reforme, zaboravio sam. Bilo je spomena na forumima. Katolici su u zadrtim krajevima pod Osmanlijama taj običaj nastavljali i kasnije.

Ma ne bih rekla. Ali nije moje područje interesa. Dok Zrinski jesu.

Općenito vlada nekakvo mišljenje da Hrvati mnogo znaju o ovoj porodici, no ne znamo ni izbliza koliko bismo trebali.
Imam lagani dojam da nas mađarska historiografija šije za nekoliko kopalja kad je riječ o znanstvenim i znanstvenopopularnim djelima o ovoj obitelji.

Kod nas se sve zbiva nekako prigodničarski, da ne kažem diletantski.
Nemamo nijedno veliko kompilacijsko historiografsko djelo koje bi obuhvaćalo cijelu porodicu (a nije da nisam tražila), mnogi dokumenti su neobrađeni u arhivima...

Mađari nas šiju čak i po broju spomenika, u većim gradovima upadljiv je njihov nedostatak, čak i Nikoli Sigetskom.
Imamo ulice, opere, spomen-ploče i tako, no pristojnog spomenika nigdje.

Inače, kad sam već spomenula Zrinske i protestantizam, pročitala sam negdje da je čak i Nikola Sigetski bio blizak toj misli, čak i protestant in the closet.
Naravno, to je teško dokazati.
No, njegov sin Juraj bio je to. Ovdje http://hr.wikipedia.org/wiki/Juraj_IV._Zrinski piše od rane mladosti, što znači vjerojatno još za života svoga oca.
Dobro, njegov sin je ponovno prešao na katoličanstvo, vjerojatno i iz političkih razloga, no to je svakako zanimljiva epizoda u povijesti ove obitelji.
Meni je zanimljivo iz kulturoloških razloga, i uvijek to povezujem uz svoja razmišljanja što bi bilo da je to tako ostalo s obzirom na načelo od koga zemlja od onoga i vjera te u svjetlu činjenice da su Zrinski feudalni gospodari gotovo cijele ondašnje Hvatske.

No, rekoh, Zrinski, a naročito njihov rad na kulturnom planu, moja su strast.

Inače, kad sam već spomenula Zrinske i protestantizam, pročitala sam negdje da je čak i Nikola Sigetski bio blizak toj misli, čak i protestant in the closet.
Naravno, to je teško dokazati.
No, njegov sin Juraj bio je to. Ovdje piše od rane mladosti, što znači vjerojatno još za života svoga oca.
Dobro, njegov sin je ponovno prešao na katoličanstvo vjerojatno i iz političkih razloga, no to je svakako zanimljiva epizoda u povijesti ove obitelji.
Meni je zanimljivo iz kulturoloških razloga, i uvijek to povezujem uz svoja razmišljanja što bi bilo da je to tako ostalo s obzirom na načelo od koga zemlja od onoga i vjera te u svjetlu činjenice da su Zrinski feudalni gospodari gotovo cijele ondašnje Hvatske.

No, rekoh, Zrinski, a naročito njihov rad na kulturnom planu, moja su strast.

DUPLI

Bunjevci nisu tili bit kmetovi Zrinskom, niti bilo kome drugom.
Čito sam o njemu, al sam samo ovo zapamtio.

Bunjevci nisu tili bit ničiji kmetovi.

Tako je! Živio govornik!

Sad ozbiljno, Bunjevci su se, prije konačnog dolška u Bačku, naselili na nekim posjedima Zrinskih, ali to nije klapalo, stalno su izbijale neke čarke.
Zrinski se ne izražavaju baš pohvalno o tom stanovništvu, a vjerojatno i je to slučaj i obratno.

Pa normalno da je bilo čarki kad nisu tili nikom kelnerisat i sluge bit. A na dvoru baš tog uvik triba... Na kraju su opet morali. Sila Boga ne moli.
Kako god nas zapisivali, volili nas ne volili, dali smo vam Matoša, Jelačića Bana, Pančića i Pavelića Antu...

nemoj mijesat pojmove. tanka je granica izmedju madjarskih spomenika, kuturne kradje i mitomanije. ne znam dokle seze tvoja informiranost, ali madjari u nekim
povijesnim segmentima ne zaostaju za srbima, naprotiv, prevazilaze ih. pod ovim mislim konkretno na zrinske. oni ih smatraju madjarima, a zasto i nebi kad su i
sve ostalo prisvojili.

hrvatska kakva i jeste, ko potrosen kondom, sagnute glave nijemo promatra sta se oko nje desava

ne daje se nekom nesto, sto je vec necije. hrvat je hrvat, ma di god on bija

Samo ti pisi, naravno da nema ogranicenja.

Pojma neman koja je stranka uvela njihov kult, objasni.

Smanji dramatiku, i Hrvatska se pise veliko.

fala na info, al mi nisi relevantan

Ma da...

Mađari izdavanje putovnice svojoj manjini u Vojvodini naplate 50 eura.
Hrvati izdavanje putovnice svojoj manjini u Vojvodini naplate 105 eura.

Kod Viktora je razumna cina, a imadu i redovan Šengen.

Tamo sam ja tribo pazarit, a ne kod braće.

u pravu si,takvi ne tribaju nikom,a i jeftinije izadje

istribi se to,ostane samo onaj ko valja

U jeee, kakav kroše. Znači valjam se po prašini.
Ajde, da se ne natežemo oko preozbiljno shvaćene šale, vozdra.

Ajde, dosta prepucavanja. Ili da mi javite tko trenutno gubi u boks meču da počnem navijat za njega?

Ne miješam ništa. Tebi nije dovoljno poznato kako funkcionira plemstvo u Austro-Ugarskoj, posebno između nas i Mađara. s kojima smo tako dugo bili u personalnoj uniji.
Postoji cijeli niz velikaških porodica koje obnašaju najviše dužnosti u jednom dijelu kraljevstva, a porijeklom su iz drugog. Njihovi članovi imaju dvojnu etničku pripadnost, a nekad i ekspluzivnu; ako izumru u jednom dijelu kraljevstva ili potpuno izgube kulturni kontakt s tim dijelom.
Recimo, hrvatska porodica kojoj je porijeklo mađarsko jest obitelj Derenčin, članovi te obitelji već u 16. stoljeću obnašaju dužnost hrv. banova, a njihova hrv. grana preživjela je duboko u dvadeseto stoljeće. Bili su Hrvati i hrv. kulturni djelatnici. Ne znam jer još postoje.
A takvih primjera imaš sijaset.
Razmjena plemstva (koja se događala kad bi neka porodica dobila zemlju u hrv. ili mađ, dijelu) jest bila možda i jedina prava kulturna razmjena između dva naroda u tijeku svih tih silnih stoljeća zajedničkog života.
Jer su se Hrvati opirali svakom drugom aspektu hungarizacije, a mi Mađare nismo kroatizirali.

Da zaključim, Zrinski su se smatrali politički i Ugrima i Hrvatima. To je jasno i iz njihovih spisa, posjeda, jezika kojim govore i na kojemu pišu te na kraju krajeva iz načina na koji su skončali. To uopće nije sporno, to je toliko nesporno da se nijedan drugi stav uopće ne može braniti.

Poveznice:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Emerik_Deren%C4%8Din
http://hr.wikipedia.org/wiki/Marijan_Deren%C4%8Din
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14657

To je i jedan od glavnih razloga (ne i glavni) zašto je mađaronstvo u 19. stoljeću bilo tako privlačno jednom dijelu domaćeg plemstva.
Čak i ne nužno onima koji su bili mađ. porijekla. Ovo ne znači da se Zrinski nisu smatrali Hrvtima, dapače.

Da se nadovežem na svoj prijašnji post. Kada braća Nikola i Petar, urotnici, dijele posjede Zrinskih međusobno dijele ih upadljivo tako da Nikoli Zrinskom, puno bližem mađ. plemstvu (toliko bliskom da ga Sabor opominje da prestane s mađarenjem, a on daje onu čuvenu izjavu Znam da sam Hrvat i znam da sam Zrinski), pripadaju više-manje posjedi u Mađarskoj + Međimurje, a Petru posjedi u Hrvatskoj. Oba su hrv. banovi i visoki ugarski velikaši.
Pišu tj. prevode djela jedno drugome na dva različita jezika...

Iso Kršnjavi je jednom rekao nešto kao da Zrinski ne bi mogli zamisliti Hrvatsku i Mađarsku kao dvije odvojene zemlje.
I da će, ako se države promijene, zauvijek ostati most prijateljstva dvaju naroda.
I bez obzira na romantični prizvuk te rečenice, to tako i jest.

Dakle, Mađari ne prisvajaju.

Tog zadnjeg nam niste trebali davat, neka hvala.

Znaš kako vele, mole se pametniji da više ne popuštaju, situacija je kritična!
Nećemo se tući sveca mu, civilizirani smo ljudi...