Mda, da nije bilo Oluje, nebi Radovan protjerao Hrvate iz Banjaluke. Dusa draga, humanitarna.

zanimljivo, svi koje ja znam već poslije ljeta 92' došli.
inače, kad je 91 protjerano 300.000 ljudi sa okupiranih područja nitko nije iseljavao srbe po zagrebu ili splitu, rijeci i slao ih u nepoznato sa vrećicom u rukama.
sve nekako mislim kako ćete i vi jednog dana sastajat se po kojekakvim restoranima uz pozdrav "dogodine u banjaluci"
malo nerealno za sada ali nikad se ne zna.

Možda bi vaša pobjeda bila tako blistava i veličanstvena kako je predstavljate, da nije bilo likvidacije LOJALNIH hrvatskih građana srpske nacionalnosti na "neokupiranim" područjima. A toga je bilo, i spisak je podugačak. Da nisu rušeni pravoslavni vjerski objekti na područjima van ratnih dejstava, kao što je naprimjer patrijarhovo rodno mjesto Kućanci (neka mu je vječna slava i hvala.).

Tako da vam bilo kakva "srbijanska agresija" (osim u području Vukovara, priznajem) pada u vodu. Bio je to nastavak obračuna protiv srpske manjine, koji je počeo 50 godina ranije.

Jesi ti normalan?? Cuj pitaj Tulkasa.. Hrvati su protjerivani od 92. pa na dalje..Ne samo protjerivani vec i ubijani i ruseno je sve njihovo Zadnji val je bio poslije Oluje...
Koji si ti patoloski lazljivac..

zanimljivo, svi koje ja znam već poslije ljeta 92' došli.
inače, kad je 91 protjerano 300.000 ljudi sa okupiranih područja nitko nije iseljavao srbe po zagrebu ili splitu, rijeci i slao ih u nepoznato sa vrećicom u rukama.
sve nekako mislim kako ćete i vi jednog dana sastajat se po kojekakvim restoranima uz pozdrav "dogodine u banjaluci"
malo nerealno za sada ali nikad se ne zna.

Kada kažeš lojalnih misliš valjda - prestarih i nesposobnih za bježanje.
Ti priznaješ samo srbijansku agresiju na Vukovar? A što je sa drugim mjestima? Je li Dubrovnik napadnut (ah da, to su bili većinom Crnogorci oni koji su vršili agresiju, pa to nema veze sa srbima jelde?), što je sa Baranjom, Ilokom, i tu su Hrvati bili u većini.

Dokumentacija upućena sudu u Haagu koja bi mogla pomoći obrani generala Ante Gotovine sastoji od sažetka saznanja o podacima vezanim uz organizirani odlazak Srba iz Hrvatske na temelju dokumentacije zatečene u Kninu nakon vojno-redarstvene operacije Oluja te šest dokumentacijskih priloga u kojima se nalazi izvorni spisi krajinskih vlasti o pripremama za evakuaciju dokumentacije i ljudi.

U prvom prilogu nalazi se četiri dokumenta visoko pozicioniranih krajinskih dužnosnika – načelnika Glavnog štaba srpske vojske Mile Mrkšića i jednog od čelnika MUP-a Toše Pajića. General Mile Mrkšić u dokumentu “Problemi u vojnoj organizaciji i eliminisanje negativnih pojava koje su jedan od uzroka poraza i gubitaka teritorija RSK”, potpisanom 30. svibnja 1995., zapovijeda u točki 5. da komande korpusa razrade mjere civilne zaštite i da zaduže tijela općinskih vlasti u organizaciji izvlačenja, smještaja i ishrane stanovništva iz mogućih zona ratnih djelovanja.

U drugom dokumentu, koji su neki mediji prošlog tjedna proglasili falsifikatom, Mrkšić izdaje zapovijed da se cjelokupno civilno stanovništvo povuče iz područja borbenih djelovanja smjerom Benkovac-Žegar-Srb. Nekoliko dana pred Oluju, 31. srpnja 1995., ministar MUP-a Toše Pajić u trećem dokumentu iz priloga br. 1 zapovijeda sekretarijatima unutrašnjih poslova da pripreme sve za brzu evakuaciju cjelokupne arhive građana, personalne kartone zaposlenika, blagajničke izvještaje, pečate, operativne evidencije i ostale dokumente vezane uz rad MUP-a.

U prilogu br. 1 nalazi se, između ostalog, dokument “Procjena ugroženosti i mogućnosti za zaštitu i spašavanje” sastavljen kolovoza 1994. i proglašen državnom tajnom, a izradio ga je Republički štab civilne zaštite. Na petnaest stranica dokumenta analizira se okruženje krajinske paradržave, mogući pravci ugrožavanje od strane Hrvatske vojske, posljedice djelovanja HV-a po objektima i stanovništvu, procjena potreba i mogućnosti zaštite i spašavanja (sklonišna mjesta, redoslijed evakuacije stanovništva, zbrinjavanje, ABK obrana).

Ovu procjenu ugroženosti usvojio je Štab civilne zaštite RSK na 1. sjednici održanoj 14. srpnja 1995. U prilogu br. 2 ukupno je šesnaest dokumenata izvornih planova, zapovijedi i rasporeda za evakuaciju stanovništva. Iz dokumentacije je vidljivo da pripreme i planovi za organizirani odlazak Srba iz Krajine traju još od 1993.

U dokumentu 31. pješačke brigade iz Petrinje od 18. veljače 1993. zapovjednik brigade Nikola Gruborović dostavlja podčinjenim postrojbama plan evakuacije koji je dostavio i Štabu civilne zaštite Petrinja. Osnovni cilj evakuacije, prema strogo povjerljivom dokumentu, jest zaštita i spašavanje stanovništva s područja grada Petrinje te njegovo premještanje u dubinu teritorija Banije i to preko Sajmišta, Slatine i Slavija ciglane do Miočionovića i Šamarice.

Na ozbiljnost planova za evakuaciju ukazuje i zastupničko pitanje Branka Bibića koje je postavio Skupštini RSK 21. ožujka 1994. jer njime traži od vlasti da osigura pogonsko gorivo za evakuaciju. U odgovoru na zastupničko pitanje 26. ožujka Ministarstvo obrane Republike Srpske Krajine tvrdi kako zbog poznatih teškoća osiguranja nafte i povećanih potreba za obavljanjem tekućih zadaća nije bilo u mogućnosti osigurati potrebne količine. U odgovoru se tvrdi da će u danoj situaciji gorivo biti dostavljeno neposredno nakon donošenja odluke o evakuaciji stanovništva s određenog dijela teritorija.

Navedeni planovi i pripreme za evakuaciju intenziviraju se tijekom 1995. što je vidljivo i iz dokumenata tzv. Republičkog štaba civilne zaštite i Štabova civilne zaštite u Korenici od 15. i 26. srpnja 1995. U prilogu dopisa Uprava Ministarstva obrane Lika dostavlja svim ličkim općinama pod srpskom kontrolom procjenu ugroženosti i mogućnosti za zaštitu i spašavanje. Posebno se upozorava na potrebu da se u svakoj općini utvrde mjesta i količine opasnih tvari koje mogu izazvati kemijske nesreće.

Prema zapovijedi 103. brigade iz Donjeg Lapca napisane 20. lipnja 1995. traži se izrada plana evakuacije civilnog stanovništva na temelju zapovijedi 15. Ličkog korpusa od 1. lipnja 1995. Zanimljiv je i dokument Republičkog Štaba civilne zaštite od 2. kolovoza 1995. u kojem se od regionalnih štabova civilne zaštite traži da odmah počnu pripreme za evakuaciju materijalnih, kulturnih i drugih dobara i to samo dva dana prije početka Oluje.

U dopisu predsjedniku Skupštine općine Krnjak Nikoli Mrkiću, koji je poslao Đorđe Šimulija, stoji da su u periodu od 20. veljače do 3. ožujka poduzete sve mjere obrambenih i zaštitnih aktivnosti stanovništva MZ Sjeničak, Tušilović, Gornji Budački, Trebinja, Popović Brdo, Sajevac, Donji Budački, Zagorje, Gornji Skrad, Trupinjak, Dugi Dol, Udbinja, Donji Skrad, Partizansko Žarište i da su povjerenicima Civilne zaštite uručene upute za zaštitu civilnog stanovništva i brošure “Kako se zaštititi u ratu”.

Prema procjenama odjeljenja Ministarstva obrane u Krnjaku za izvršenje evakuacije civilnog stanovništva potrebno je osigurati 2000 litara dizela i 1000 litara benzina. Načini i modeli povlačenja Srba nalaze se dokumentirani u prilogu br. 3 i odnose se na evakuaciju stanovništva sve do razine mjesnih zajednica što je vidljivo iz dokumenta “Planovi civilne zaštite za evakuaciju mjesnih zajednica” od 7. veljače 1995., a odnosi se na Sajevac, Popović Brdo, Trebinju, Tušilović, Donji Skrad, Gornji Skrad i druge.

Na tri stranice dokumenta iz Vojnog odsjeka Vojnić precizno su pobrojani svi pravci izvlačenja 1500 civila u slučaju ratnih djelovanja iz svake mjesne zajednice. To je očito i iz dokumenta “Izvještaj o poduzetim mjerama u novonastaloj situaciji” koji je 31. srpnja 1995. Odjeljenje Drniš Ministarstva obrane uputilo upravi Ministarstvu obrane Sjeverna Dalmacija. Navedeni planovi uključivali su planove raspodjele goriva za evakuaciju stanovništva po mjesnim zajednicama što potvrđuje i dopis Ministarstva obrane – odjeljenje Benkovac od 30. ožujka 1995. Za 30 mjesnih zajednica dostavljeno je 1650 litara dizela. U dopisu Ministarstva obrane odjeljenje Benkovac upućenom 11. svibnja 1995. Ministarstvu obrane Uprava Sjeverne Dalmacije u Kninu pod nazivom “Zahtjev za osiguranje dodatne količine nafte za izvršenje evakuacije” stoji kako je planom evakuacije civilnog stanovništva općine Benkovac planirano 4.500 litara goriva. Općinski štab civilne zaštite dobio je 1.800 litara D-2 i 200 litara benzina.

U dopisu piše da postoji veliki interes stanovništva i boraca iz ostalih mjesnih zajednica i Benkovca da se izvrše pripreme za evakuaciju civilnog stanovništva te se traže dodatne količine pogonskog goriva. U prilogu br. 3 nalazi se i popis stanovništva sposobnog za evakuaciju i to iz sela Jasenovčani, Hrvatska Dubica, Rausovac i drugih. Pravci kretanja stanovništva i načini prijevoza vide se i iz dokumenta od 15. veljače 1993. u kojem se utvrđuje raspored vozača za evakuaciju stanovništva u poduzeću Slavijatrans Petrinja. Na raspolaganje je stavljeno desetak autobusa i isto toliko šlepera, s preciznim uputama o izlaznim zonama vozila, imenima vozača, njihovim adresama i registracijskim oznakama.

U prilogu br. 3 postoje popisi stanovnika sposobnih za evakuaciju raspoređeni po vodovima i precizna lista naseljenih mjesta s područja Benkovca te broj osoba za evakuaciju s podjelom na žene, starije osobe, trudnice i djecu do 14 godina. Planirano je da se evakuacija 1300 stanovnika iz 15 naseljenih mjesta – Kakme, Jagodne Donje, Tinja, Lišana Tinjskih, Pristega, Ceranja Donjih i Gornjih, Mirnja Gornjih i Donjih, Provića, Morpolače, Ostrovice, Biljana Donjih, Zemunika Gornjeg i Smilčiča – obavlja u dvije faze s 4 autobusa, 31 kamionom, 103 traktora i 84 putnička automobila.

U prilogu br. 4 dostavlja se informacija o vremenskim fazama za evakuaciju stanovništva i napuštanje naseljenih mjesta. Navodi se i po čijem su nalogu stanovnici morali napuštati sela kao i osobe koje i danas o tome mogu nešto reći. Dana 2. kolovoza, stoji u dokumentu POA-e, mještani sela Svinica kod Sunje počeli su napuštati selo u organizaciji Branka Vujanića, predsjednika Mjesne zajednice. Postoje osobe koje mogu i svjedočiti o navedenom slučaju. Prvog dana Oluje u kuće mještana sela Gornji Hrastovac dolazili su pripadnici srpske vojske s naredbom da napuste domove i odu za Bosnu i Hercegovinu. Slično je bilo i s mještanima srpske nacionalnosti iz Hrvatske Dubice kada im je 5. kolovoza Stevo Zaklanac rekao da spakiraju sve stvari i priključe se konvoju za Bosni i Hercegovinu.

U večernjim satima 2. i 3. kolovoza 1995. više pripadnika civilne i vojne službe sigurnosti iz SRJ boravilo je na području Knina i nagovaralo stanovništvo da napusti svoje domove jer se očekuje napad HV-a. Davali su upute o poželjnim smjerovima evakuacije. Planovi evakuacije Srba sadržavali su, uz popise vozila, zaduženja i rasporede civilnog stanovništva i sheme mogućih pravaca evakuacije za pojedina područja što se nalazi u prilogu br. 5.

Navedena saznanja potvrđuje i izuzeta “shema evakuacije” za Dvor na Uni te “shema evakuacije” s područja Benkovca koja je bila sastavni dio “Izvoda iz plana evakuacije opštinskog štaba CZ opštine Benkovac”. Između ostalog, u prilogu se nalazi tablica 3. faze evakuacije nekoliko mjesta benkovačke općine i to: Korlat, Kula Atlagić, Benkovačko selo, Benkovac i Buković. Tim je planom trebalo biti evakuirano ukupno 3.071 osoba na područje Kistanja i to s ukupno 255 automobila, 37 traktora, 33 teretna automobila i 18 autobusa.

U planu za evakuaciju spomenutih mjesta Općinski štab civilne zaštite Benkovac predlaže da se za svako domaćinstvo koje ima prijevozno sredstvo osigura 10 litara dizela ili benzina. U prilogu br. 6 nalazi se izvješće UNHCR-a iz kolovoza 1996. o posljedicama vojno-redarstvene operacije Oluja s posebnim osvrtom na odlazak srpskih civila iz Hrvatske.

Srpske vlasti imale su unaprijed izrađen plan evakuacije civilnog stanovništva iz tzv. krajine, koje je iz svojih domova bježalo bojeći se ulaska kopnenih snaga Hrvatske vojske, izjavio je u ponedjeljak svjedok tužiteljstva na suđenju trojici hrvatskih generala pred Haaškim sudom.

Dušan Sinobad, negdašnji direktor benkovačke tvrtke Autotransporta, bio je zadužen za organizaciju autobusnog prijevoza stanovnika iz Benkovca i okolnih sela kad je na početku "Oluje" 4. kolovoza 1995. hrvatsko topništvo počelo granatiranje.

Benkovački Krizni štab naredio mu je da pripremi autobuse i napuni ih gorivom radi evakuacije stanovništva prema Bosanskom Petrovcu, jedinim pravcem gdje se nije očekivao kontakt s hrvatskim snagama. Sinobad je ustvrdio da je istim planom, izrađenim 1993., bio predviđen i njihov povratak kućama "čim se situacija smiri".

Upravo strah od ulaska hrvatskih kopnenih postrojba bio je, kaže svjedok, razlogom što su se civili odlučili napustiti domove. "Do tada za to nije bilo razloga. Moja obitelj je tu bila 200 godina i to nije bio dovoljan razlog da napustim vjekovna ognjišta i odem u pečalbu", rekao je Sinobad.

"Kompletno je stanovništvo otišlo ne zbog artiljerijskih napada kojih je bilo i prije, nego zbog djelovanja i ulaska hrvatskih kopnenih snaga. Napustili su domove da bi spasili živote, bježeći pred tim snagama", istaknuo je svjedok.

Sinobad je posvjedočio da su 4. kolovoza do šest sati ujutro samo tri do četiri granate pale na stambena naselja u Benkovcu, a granatirana su i okolna sela, uključivo i njegovo rodno selo Kolarinu u kojem, kako tvrdi, nije bilo vojnih ciljeva.

Sinobad je ustrajao u toj tvrdnji i kad je Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić suočio s nizom dokumenata UN-a, HV-a i vojske tzv. republike srpske krajine (VRSK) iz kojih je vidljivo da su u selu i oko njega bili razmještene snage i tehnika VRSK-a.

"Nikad na putu do moje kuće nisam primijetio oklopna vozila i tehniku. To me zaista nije zanimalo", rekao je Sinobad i dodao ipak da je u Kolarini bilo uniformiranih vojnika, ali se radilo o mobiliziranim seljanima koje nikad nije vidio s oružjem.

Upitan je li vojske tzv. RSK od 1992. do 1995. ikad ispaljivala granate na položaje HV-a te na hrvatske gradove, Sinobad je rekao da se toga ne sjeća. "Čule su se detonacije, no tko ih je ispaljivao i u kojem smjeru ne znam", rekao je svjedok.

Potkraj ročišta predsjednik sudskog vijeća Alphons Orie pokrenuo je pitanje tužiteljskog zahtjeva da izvede nove svjedoke koji bi trebali potvrditi autentičnost transkripta s brijunskog sastanka tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s vojnim vrhom uoči "Oluje" na kojem je 31. srpnja 1995. planirana ta akcija.

Iako tužiteljstvo još nije iscrpilo vrijeme za izvođenje svojih svjedoka, suci smatraju da bi njihovo saslušanje bilo neučinkovito i da bi tužiteljstvo time "rasipalo" svoje resurse, pa je zatražilo da preispita svoj zahtjev.

I od obrane je zatraženo da pojasni razloge sumnje u autentičnost zapisa koji je u svome nedavnu svjedočenju pred Haaškim sudom pobijao i jedan od sudionika toga sastanka Marko Rajčić, ratni zapovjednik topništva splitskoga Zbornog područja.

Pa ne znam baš. Kada se u Evropi desi terorisanje i okupiranje jednog grada veličine austrijskog Salzburga, onda možda ta tvoja priča i postane realna.

A priče o neiseljavanju Srba iz hrvatskih gradova i sa prostora koji nije bio pod ratnim dejstvima mi molim te, ne pričaj.

Možda bi vaša pobjeda bila tako blistava i veličanstvena kako je predstavljate, da nije bilo likvidacije LOJALNIH hrvatskih građana srpske nacionalnosti na "neokupiranim" područjima. A toga je bilo, i spisak je podugačak. Da nisu rušeni pravoslavni vjerski objekti na područjima van ratnih dejstava, kao što je naprimjer patrijarhovo rodno mjesto Kućanci (neka mu je vječna slava i hvala.).

Tako da vam bilo kakva "srbijanska agresija" (osim u području Vukovara, priznajem) pada u vodu. Bio je to nastavak obračuna protiv srpske manjine, koji je počeo 50 godina ranije.

u čemu je sporno da se civilno stanovništvo zaštiti od eventualnih ratnih dejstav!? Zar to nije praksa svuda u svijetu!? gledajući na iskustva iz Slavonije i artiljeriske pripreme po sistemu spržena zemlja zar nije logično i jedino valjano riješenje da se civili zaštite.

Argument više u operaciji oluja jeste neselektivnost ciljeva i strahovita vatra iz raketnih bacača koja se ukrštala iz smijera OG sjver i pravca Drniš (pakovo selo).

Ako je to sve na čistac dajte topničke dnevnike na uvid!?

u čemu je sporno da se civilno stanovništvo zaštiti od eventualnih ratnih dejstav!? Zar to nije praksa svuda u svijetu!? gledajući na iskustva iz Slavonije i artiljeriske pripreme po sistemu spržena zemlja zar nije logično i jedino valjano riješenje da se civili zaštite.

Argument više u operaciji oluja jeste neselektivnost ciljeva i strahovita vatra iz raketnih bacača koja se ukrštala iz smijera OG Sjever i pravca Drniš (pakovo selo).

Ako je to sve na čistac dajte topničke dnevnike na uvid!?

Svakako da je evakuacija i spašavanje civila bila jedino rješenje, a tome u prilog govori sva ona ubistva građana koji su u svojim domovima dočekali hrvatsku vlast.

Dovoljno je pogledati snimke ulaza HV-a u skoro netaknuti Knin da bi se vidjeli rezultati te navodne "spržene zemlje" i "strahovite vatre". I to od onih koji sravniše Vukovar sa zemljom. Poklopite se ušima, vrijeđate sve prisutne takvom jeftinom demagogijom.

Naravno, ako se pažljivo čita i analizira tekst brionskog transkripta dobiće se i valjani odgovor.
Parafraziram jednog od aktera koji kaže: praktički da srbi potpuno nestanu. misli se na prostor sjeverne Dalmacije i planovima da se presječe i posljednja komunikacija preko Otrića. Srećom taj scenario nije viđen ali ne dvosmisleno govori o namjerama koje nisu samo zasnovane na razbijanju i uništavanju vojnih snaga već cjelokupnog stanovništva.

Znači da je ostalo 200.000 Srba bilo bi ih poklano bar 10.000

Kao što se da vidjeti iz primjera zarobljenog kordunskog korpusa...svi pušteni a da im nije falila dlaka sa glave

I prije toga u Bljesku.

Dovoljno je pogledati snimke ulaza HV-a u skoro netaknuti Knin da bi se vidjeli rezultati te navodne "spržene zemlje" i "strahovite vatre". I to od onih koji sravniše Vukovar sa zemljom. Poklopite se ušima, vrijeđate sve prisutne takvom jeftinom demagogijom.

debilni proizvode čovjeka i sitnog papkara, koji je trebao biti abortiran.
shvaćam da si srbin koji vidi ono što želi vidjeti ali ne moraš biti toliko glup osobito kad se toliko toga već reklo.
zahvali onome sa transkripta koji je zaustavio 4. br. jer nije htio da kod otrića bude gorjelo nekoliko tisuća što vojnika što opančara vulgaris, da ne izazove negativne reakcije svijeta.
zahvali mu što nije spržio kordunski korpus i opančare traktoraše iz istih razloga.
zahvali franji što je izričito zahtijevao da u zauzimanju bosankog grahova ne budu vojnici iz širokog brijega, da se ne bi svetili zbog pobijenih fratara, koje su ubijali grahovljaci iz dalmatinskog korpusa.
prokleto srpsko pašče, svi smo doznali da nemaš ni časti ni obraza ni pameti kao niti tvoj narod u cjelini.
svima si pokazao kako to izglkeda biti produkt sodomije. a sad odjebi.
samo omogućavanje tebi da sereš ovakve gluposti je davanje prevelike časti čovjeku u čijem bi stanju duha svaki iole normalan čovjek odlučio počiniti harakiri i prekinuti svoj bijedni, ovcojebački život.

da je bilo takvih ubojstava..bilo je. bilo je i rušenja sakralnih objekata. ali sve u tako maloj mjeri gotovo zanermarivoj u odnosu na ono što se događalo s hrvatima i katoličkim objektima.
nikome nije nitko došao u kuću ili stan i rekao marš srbine.
uz crtu bojišnice postojalo je sela i sela u kojima se živjeli srbi, koji su za vrijeme rata nastavili živjeti i koji i dan danas žive.
suprotnih primjera nije bilo.
opet ponavljam vi srbi izjednačavate genocid u vukovaru s događajem gdje su neki polukrimosi likvidirali par srba, više iz materijalnih razčloga.
izjednačavate malo oštećivanja pravoslavnih crkava sa kompletnim uništenjem svih sakralnih objekata do kojih su srbi došli.
ali ti si tipični srbin i može ti se izlagati danima, u tvoju glavu neće ništa ući.
gadi mi se vaša lakoća izjednačavanja.
vi ne vidite genocid 91 i uništenja svega ali vidite par razbijenih srpskih izloga, par pretučenih i nekoliko ubijenih ljudi u nerazjašnjenim okolnostima.

licemjeran ste narod, koji je zaslužio stoput gore da mu se desi od onoga što mu se desilo. i ja se nadam da će vam se veliko zlo desiti.
isti je onaj koji je klao kao i onaj koji tvrdi ovo što ti ovdje tvrdiš. nema razlike, ovaj prvi je radio ono što bi ti htio raditi i što podržavaš a sad na forumu jeftino prikrivaš.

niko nije zaustavio četvrtu, jednostavno njena zona odgovornosti je prestala na vedrom polju odaklen dalje ka gradu Kninu preuzimaju Pume...

Ali da je bilo "srbijanske agresije" izvan istočne Slavonije, nije je bilo, već obračun sa srpskom manjinom.