Evo tema za primjere ljudskosti tokom rata u BiH, ili uopsteno ratova koji su pratili raspad SFRJ. Posto zaista ima dovoljno tema na kojima se potenciraju lose stvari, pa tako i u medijima - jednostavno je tako da postoje politicki interesi zbog kojih se rat vjestacki odrzava na zivotu...a i donosi vise klikova. Evo jedna tema za pozitivne price, kakvih je bilo na svim strana.

Prvi post se tice Gorazda. Ukratko, situacija: svi gradovi okolo pali (Visegrad, Foca, Rogatica) ili vec bili od samog pocetka u rukama onih koji su proglasili Srpsku Rep. BiH (Rudo, Cajnice, Pale), grad djelimicno opkoljen, djelimicno u rukama jednih, vecim dijelom u rukama drugih. Dosta zlocina pocinjeno u okolnim opstinama, grad prepun izbjeglica, pogotovo iz Visegrada i Foce..mnogi od njih zeljni osvete.

Prica je o covjeku, bivsem kapetanu JNA koji se zove Amir Reko - Makedonac. On se uz pomoc prijatelja Srbina, porucnika JNA, vraca u Gorazde..isti taj covjek mu spasava zivot na cetnickom checkpointu (ovo da ne uvrijedi nikoga jer su, po rijecima ovog Srbina, porucnika JNA, to bili cetnici..brade i fore) u Ustipraci (desetak kilometara od Gorazda, raskrsce puteva - jedan dio ide prema Sarajevu, drugi prema Visegradu) i on ulazi u opkoljeno Gorazde. Tamo preuzima komandu nad 43. Drinskom udarnom brigadom (tadasnje) TO BiH. Ovo "brigada" moze zavarati. Tamo se vodila neka malo drugacija vrsta rata..vise partizanski stil..nije bilo mnogo tih uvezanih linija..borilo se za cuke..i diverzijama. Brigada je u Gorazdu bilo pet..dvije iz Gorazda, jedna sastavljena od Visegradjana, jedna od Focaka, jedna od Rogaticana. Tako je primjera radi ta Slavna visegradska brigada brojala oko 300 naoruzanih ljudi. U gradu je ukupno bilo oko 1700 dugih cijevi, i to na pocetku 1994. godine (po podacima komandanda te visegradske brigade - bivseg rezervnog kapetana JNA Ahmeta Sejdica)..

No da ne duljim..uglavnom ovom "Makedoncu", komandantu jedne od gorazdanskih brigada, su u jednom selu kod Gorazda ubijeni roditelji..i jos neki clanovi porodice..onda spaljeni u vlastitoj kuci. Krajem jula 92. godine..nedugo nakon tog dogadjaja.. njegova brigada opkoljava jedno srpsko selo kod Gorazda u kojem se nalazilo oko pedesetak osoba..nisu apsolutno imali nikakve sanse..Makedonac ih spasava osvete time sto sprijecava svoje vojnike da se osvete nad tim ljudima koji nisu ucinili nikome nista lose a mogli su stradati samo zato sto su Srbi. Sta bi im se desilo najbolje pokazuje primjer jednog takvog unistenog sela kod Foce u zimu 93. godine u kojem je ubijeno pedesetak seljana..dosta civila medju njima.

Evo kraci dokumentarac..nevjerovatno dirljiv momenat kad na kraju jedna srpska baba iz tog sela grli "Makedonca", a ovaj, cija je majka, najvjerovatnije te dobi a ubijena je, place...

VIDEO > https://www.facebook.com/GradGorazde/vi ... nref=story


Mislim da nije lako bilo ostati covjek u tom krvolocnom i brutalnom ratu. Ako znate ovakve i slicne primjere, postavljajte.

O Srdjanu Aleksicu uglavnom vec sve znamo, ali da stavimo i to:

Srđan Aleksić je bio bosanskohercegovački Srbin iz Trebinja kojeg su ubili vojnici Vojske Republike Srpske jer je branio svog sugrađanina Bošnjaka od batinanja.[1] Preminuo je 27. januara 1993. godine.

Srđan Aleksić je bio bosanskohercegovački Srbin, rođen u Trebinju. Otac Rade je bio košarkaški trener. Vaspitavao ga je, u skladu sa porodičnom tracijom, da "u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju."[2] Majka mu je rano umrla, a brat poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.

Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku Rata u Bosni i Hercegovini, u predstavi „San ratne noći“. Takođe je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.[1]

U ratu je bio pripadnik Vojske Republike Srpske koju je napustio tako da je vratio oružje pred zgradom opštine u Trebinju, zgrožen onim što je vidio.[3] U to vreme, početkom 1993. godine, vršen je progon muslimana iz Trebinja. Ukupno je oko četiri i po hiljade Bošnjaka napustilo Trebinje. Papire o dobrovoljnom iseljenju potpisao im je Božidar Vučurević, koji je rekao: “Ponosan sam što su otišli na civilizacijski način.”[4]
Smrt
Smrtovnica Srđanu Aleksiću

Dana 21. januara 1993. godine, grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Alenu, "čija jedina krivica je bila sadržana u njegovom imenu".[5] Tada su četvorica vojnika naočigled prolaznika i policajaca kundacima pušaka krvnički pretukli Srđana. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju.[1] Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je ubijen. Srđanov otac je u čitulji napisao:
Wikicitati „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.[1]“
(―)

Jedan od napadača na Srđana je poginuo tokom rata, dok su ostali osuđeni na 28 meseci zatvora. Alen Glavović danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje dece. Svake godine posećuje Trebinje, grob Srđana i njegovog oca.[6]

Đe si Svetlana Broz, nisam te prepoznao...

Sve Srbi dobročinitelji. Gdje su ti muslimani koji su Hrvate iz srednje Bosne spasili muslimanskog noža ?

Hajde odjebite u skokovima. Da vam ne trpam bezze shaku govana u labrnje.

Vidi merhametlije

Čekamo imena i biografije muslimana koji su od "armije bih" spašavali Hrvate.
Moralo se Srbima plaćati gorivom da bježe preko srpskih teritorija.

Metemma, Jebe te to kad vidis da je bilo i onih koji su imali muda i srca pa ostali ljudi? ISkreno, sta te nervira, hajde ispricaj mi..

Beckog ustashu naravno ignorishem.

[url]https://sh.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Trifunović[/url]

Naravno, kako može normalan čovjek da reaguje na one (uglavnom Srbe izgleda) koji su ostali ljudi nego da mu to smeta.

Al ima pravo bečki ustaša, dobra djela bosanskih sunita koja si dosad pomenuo su u klix fazonu, nisu pobili civile a mogli su...

Traži se bošnjački čovjek i ljudina koji će otkriti lokaciju ubijenih Hrvata u Bugojnu. Mislim da to već svi Bošnjaci tamo znaju, samo lakše dokumente od CIA dobiti nego tu informaciju.

Granica ...
Kad kazes da nije u Gornjem Podrinju bilo klasicnog ratovanja (linijaskog), ocigledno je da nisi dobro upucen u situaciju na terenu nego si opcijom copy paste, uz malu nadogradnju pokusao prosuti ovde izolovanu pricu. Takodje je izolovana prica pogibija medicinskog osoblja (posto su Srbi, onda ko ih jebe ... tako djeluje). Moras shvatiti da u ratu humanost predstavlja izolovani slucaj. Osim humanosti pod izolovani slucaj podvodim i razumno ponasanje.

Ratovanje oko Gorazda se, barem po pricama onih sto su ucestvovali, razlikovalo od ratovanja na nekim drugim ratistima. E sad, kakve to razlike mogu biti, neka kazu strucniji od mene, ili oni koji su u tom ratu ucestvovali. Vidim ima ih. Man in Black i Markan mi se cine poprilicno strucni. Ali logicna mi je tvrdnja Sejdiceva jer cisto sumnjam da 300 ljudi mogu pokriti klasicnim linijama podrucje izmedju Visegrada i Gorazda a isto to podrucje je bilo operativna zona 1. Visegradske "slavne" brigade.

Na ovoj temi nisu tema zlocini. Da si procitao uvodni post, kao sto nisi, vidio bi da sam spomenuo - tvrdeci da je "Makedonac" ove Srbe spasio, zlocin u nekom srpskom selu kod Foce kad je ubijeno preko pedesetak vojnika i civila..medju njima i cak i dvoje djece...jer su u njega upali Focaci zeljni osvete (da ne spominjem prethodna divljanja u Foci).

Da su, naime, tema zlocini, kao sto nisu, naveo bih i hiljade ljudi koje su pobili svakorazni cetnici u opstinama oko Gorazda.

Vjerovato ti to ili ne ali meni je licno svaki put veoma drago kad cujem za pozitivne epizode poput ovog dogadjaja. Ovaj "Makedonac" je, htio ti to priznati ili ne, jedan veliki covjek..par dana prije toga su mu ubili pola familije..oca..majku..djeda..i koga jos..imas na onom nadrobnom spomeniku koji pokazuju.

Tekst iza tvog linka.

Da je bogdo takvih zapovjednika kao sto je bio "Makedonac" bilo oko Srebrenice..

Ocigledno nije.

A 1995. je barem postojala prava vojna organizacija, sto se za juli 92. ne moze reci. Dakle, trebalo je IMATI OGROMNA MUDA (a u slucaju "Makedonca" i veliko srce > par dana prije su mu "pravoslavni hriscani" pobili pola familija i zapalili u porodicnoj kuci) pa stati ispred ljudi koji su dolazili iz..krvavog Visegrada..Foce..itd. Kaze ti i onaj Srbin u dokumentarcu veoma jasno..iako malo mulja, ali ipak kaze.

I pored rata (niko ne spori i zlocine, pa bilo ciji oni bili) samo Gorazde nebi trebalo zvati Grad Heroj, kao sto ga nazivaju, vec Grad Srecnik. Neistinite su tvrdnje da je nekoliko stotina ljudi uspjevalo to braniti, vec je prava istina bila da je trebalo samo dva do tri dana da se ono i preuzme. U nekoliko navrata je bilo pred kapitulacijom sa par pucnjeva, ali je bilo tema politikanskih trgovanja.
Malo mi je ta prica oko Makedonca preforsirana, ali eto, prihvaticu je.

Preforsirana ti prica..ko je forsira? Ja da na ovo slucajno nisam naletio, nikad ne bih ni saznao da za njega (iako mi je bio poznat kao komandant 43. Drinske brigade).

Gorazde je bilo pred padom u aprilu1994. godine. No, koga cudi? Ljudi u okruzenju vec tad dvije godine.

A to oko trgovanja..pa cijeli taj rat je bio jedna velika trgovina i laz. O tome ne govorim. Vec o ljudskosti koju je valjalo pokazati unutar svog tog ludila. I toga je, siguran sam, bilo na svim stranama. Niko ne zna kakav je dok ne dodje u tako ekstremne situacije. Samo u Gorazdu je nastradalo nekoliko stotina djece, evo spomenik s imenima maloljetnika.


Valjalo je to tri i po godine izdrzati..bez struje, vode, uz malo hrane..stalna prijetnja..granate..94. i snajperi (dok nisu otjerani s brdasca zvano Prljaga mjesec dva pred Srebrenicu). I ne znate kroz sta su vam prolazili bivsi sunarodnici..

Kad kazem preforsirana, mislim na preuvelicana. Lose sam se izrazio. Imas ti nemali broj takvih primjera, ali su takvi pojedinci proglasavani izdajnicima ili su slucajno nestajali.

Zato sam i otvorio ovu temu. Slobodno postavljaj takve primjere..kod Srba..Hrvata..Bosnjaka..nebitno.

A to da li je preuvelicano spasiti sigurne smrti pedesetak ljudi..sto muskaraca, sto zena, djece i staraca..ne znam, mora svako za sebe odluciti, ali ja mislim da je u takvim situacijama dovoljno pet budala da naprave zesce sranje ukoliko im neko ne stane na put. Iako to samo po sebi mozda i vise govori o prirodi tog poganog rata nego o licnoj hrabrosti i dobrote doticnog oficira.

Evo stavili bismo primjere Bošnjaka,ali ih nema.
Hajde ti navedi jedan primjer,kao Bošnjak..

Citas li ti temu uopste ili lupash samo onako bezze ko Maksim po diviziji? Ozbiljno pitam.

Pa mogu se navesti cijeli gradovi kao primjeri koji i uprkos hrvatsko - muslimanskom sukobu u srednjoj bosni i hercegovini nisu imali iako nastanjen većinskim bošnjačkim stanovništvom logore za Hrvate.

Sarajevo, Tuzla... dovoljno primjera?

Sad će kontraargument kako se HVO razoruzao i stavio pod komandu ABiH.

A bošnjaci stoca, čapljine, ljubuskog i drugih hercegovačkih gradova su kao bili neki remetilacki faktor i prijetnja.

Isto tako u navedenim gradovima osim zločina koje su činili ljudi poput Ćele niko ni Srbe nije zlostavljao. Navodi ti dakle te masovne grobnice sa par hiljada ubijenih Hrvata ili Srba na teritoriji koju je kontrolirala ABiH. Mislim nisam kontala hrvate ubacivati u priču ali kad se dobrovoljno javljate ti i BBC kao srpski odvjetnici...reko zašto da ne?

Baš ste tragikomični, čuj gradovi.

Kao i uvijek sami se ubijete na vlastitu propagandu. Pa kad ćete naučitii, i skakavci bi do sad naučili.

Uzmi tel imenik ili popis stanovništa recimo Sarajeva i svaki čovjek ti je heroj u Sarajevu koji nije kundakom razvalio vrata srbinu i ubio ga ili silovao mu ženu tokom opsade...

Zamisli taj psihološki momenat. Snajper srpski gadja dok ideš po vodu i granate svakodnevno padaju, a Srba je ostalo u našem dijelu grada koliko hoćeš... eto sve su to Srdjani Aleksici. Da ne spominjem glad i ostalo.. tragedija su ljudi poput Bajramovica....


Sad opet navodite jednu srpsku Tomašicu, ako postoji.

Tamo kod nas, a mislim da sam se dosta tom temom bavio, imam hrpu stiva, a prico licno s masom direktnih ucesnika, moj dojam je da nakon izvjesnog vremena > nije bilo pardona, i cini mi se da je svako onako kolko je mogo...i ono sto bi se, ako cemo striktno po zenevskoj, moglo nazvati komotno ratnim zlocinom, je bilo dio neke ratne logike (drugo je to sta su ovi radili po okupiranim gradovima tipa Visegrad, Foca)...nazalost. Takvi ratovi su najkrvaviji.

Zbog toga slucajevi poput ovog Amirovog - "Makedonac" -, ili Srdjanovog, i slicno, jos vise dobijaju na znacenju jer pokazuju da se ipak i u takvim situacijama moze ostati covjek ako se hoce.

A s BBC-om, dezurnim mrziteljem BiH, posebno Bosnjaka, a jos vise svega sto ga na bilo koji nacin podsjeca na islam i muslimane, tesko da ces moci na tu temu. Mozda o labudovima..i jelima..ali to je nesto drugo.