HercegBosna.org

hegemonista

Zamolio bih urednika da okači radnu kartu operacije "Zima94" radi lakšek soprazumjevanja sa članovima koji aktivno pišu; zbog vremenske distance nisu baš sigurni u preciziranju određenih detalje u prostoru.
Hvala

hegemonista

Citat:

Odakle ti ?

_________________
Oprostite za pogrešno pisanje, ja ne govorim dobro hrvatski. Ja sam Mađarska.

Sok magyar az én lányok. Annyira róla.

npuizin1 · **Pridružen/a:** 26 lis 2009, 16:47 **Postovi:** 6

hegemonista je napisao/la:

npuizin1 je napisao/la:

Od sajkovića prema crnom lugu u planini, 3km prema planini od livanjskog polja :smajl025

To može biti jedino iznad Velikih Poljanica kada je trećou bojnu smjenila jedna skupina četvrte, inače prostor južno od Klečara istočno od Malih poljana naziva se Vražji Vrtli.

Ma dobro,nije toliko ni bitno,teško je reći precizno bez topografske karte.
Da,u pravu si,nas 1 satniju treće bojne je zamjenila druga postrojba,ćini mi se treća satnija treće bojne.Imali smo četiri mrtva i dva teško ranjena.

npuizin1 · **Pridružen/a:** 26 lis 2009, 16:47 **Postovi:** 6

hegemonista je napisao/la:

Zamolio bih urednika da okači radnu kartu operacije "Zima94" radi lakšek soprazumjevanja sa članovima koji aktivno pišu; zbog vremenske distance nisu baš sigurni u preciziranju određenih detalje u prostoru.
Hvala

Ta karta se svaku malo mjenjala,pa se ne možemo oslonit na nju.

hegemonista

npuizin1 je napisao/la:

hegemonista je napisao/la:

To može biti jedino iznad Velikih Poljanica kada je trećou bojnu smjenila jedna skupina četvrte, inače prostor južno od Klečara istočno od Malih poljana naziva se Vražji Vrtli.

Ma dobro,nije toliko ni bitno,teško je reći precizno bez topografske karte.
Da,u pravu si,nas 1 satniju treće bojne je zamjenila druga postrojba,ćini mi se treća satnija treće bojne.Imali smo četiri mrtva i dva teško ranjena.

Da to mora da je iznad Poljana preciznije i nemora biti. Došli ste po svemu sudeći s leđa odnosno boka (obuhvat) a što se tiče fortifikacije na južnom dijelu poljana teško da bi se tim pravcem (šumskim Putem) probila bilo koja jedinica. Sve u svemu ostaje velika nepoznanica kako je treća bojna 126 brigade uspjela neopaženo ući toliko duboko a da je mirovne snage u predjelu HE Peruća nisu locirale.
Dodao bih samo još nešto da ovi natpisi o ratnim operacija nekada izgledaju zbunjujući i možda nerazumni za neke forumaše a to je samo iz jednog razloga što se iz iste teme izuzima politika. Političke prilike su jako bitan segment a tada je na snazi uveliko bio zagrebački sporazum koji je obavezivao između ostaloga i odsustvo artiljerije SVK koja je desni susjed VRS na položaju Goveđa kosa i Katića greda.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

Mapa 10/94

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

Mapa 11/94

hegemonista

Mar-kan je napisao/la:

Mapa 10/94

Ova Mapa nije autentična, dosta je pretenciozna i ne odgovara niti jednoj situaciji na terenu. Mora da je plod neke mašte i planova ali u praksi nikada nije bilo tako.

Kao što se vidi iz prilženoga na teritoriju pod kontrolom VRS je Kupres i Vozuća a markirani dio ukazuje na uzani koridor kod Grahova (posljednji sinbol u nizu koji označava borb naznačen je kod B. Grahova) prema teritoriji pod kontrolom SVK.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

hegemonista je napisao/la:

Mar-kan je napisao/la:

Mapa 10/94

Ova Mapa nije autentična, dosta je pretenciozna i ne odgovara niti jednoj situaciji na terenu. Mora da je plod neke mašte i planova ali u praksi nikada nije bilo tako.

Kao što se vidi iz prilženoga na teritoriju pod kontrolom VRS je Kupres i Vozuća a markirani dio ukazuje na uzani dijo koridora kod Grahova (posljednji sinbol u nizu koji označava borb naznačen je kod B. Grahova) prema teritoriji pod kontrolom SVK.

Žali se NATO-u... :zubati

hegemonista

Ipak je to plan a ne radna karta koja bi preslikala pravo stanje na terenu i naravno argument više u prilog konstatacijama uopšte sa krizom krajem 1994. godine.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

hegemonista je napisao/la:

Ipak je to plan a ne radna karta koja bi preslikala pravo stanje na terenu i naravno argument više u prilog konstatacijama uopšte sa krizom krajem 1994. godine.

Jesi pročitao što piše na tim mapama?

hegemonista

Mar-kan je napisao/la:

hegemonista je napisao/la:

Ipak je to plan a ne radna karta koja bi preslikala pravo stanje na terenu i naravno argument više u prilog konstatacijama uopšte sa krizom krajem 1994. godine.

Jesi pročitao što piše na tim mapama?

Niti jedna rečenica nije meritorna. Naime, konstatovati da je IKK južno od bihaća je potpuno odsustvo logike i naravno znanja opštih načela u pomenutim sukobima!?

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

Od maja 1992. godine jedinice 1. krajiškog korpusa angažovale su se u vojnim operacijama zauzimanja općina na teritoriji Bosanske Krajine i Posavine sa osnovnim strategijskim ciljem spajanjem sa istočnim dijelom BiH pod kontrolom Srba. U junu 1992 godine general Talić, načelnik Štaba Prvog krajiškog korpusa general Boško Kelečević, komandant specijalne jedinice MUP-a RSK general Borivoje Đukić, general Slavko Lisica i tadašnji načelnik Štaba Prve oklopne brigade pukovnik Novica Simić planiraju i pokreću Operaciju koridor - proboj kroz Posavinu i spajanje sa istočnim snagama VRS. Prva faza operacije je počela 14. juna i trajala do spajanja srpskih snaga na potezu Doboj - Derventa. U drugoj fazi oklopne jedinice 1. krajiškog korpusa zauzimaju gradove Derventu (7. juli 1992.), Modriču (10. juli 1992.) i Odžak (13. juli 1992.) i izlaze na rijeku Savu. U trećoj fazi operacije srpske snage zauzimaju 6. septembra 1992. godine Bosanski Brod. Time je 1.KK izašao cijelom dužinom na Savu, izuzimajući hrvatski mostobran u Orašju gdje će linija razdvajanja ostati nepromijenjena do kraja rata. U operaciji "Vrbas 92" borbenim dejstvima korpus zauzima Jajce 29. septembra. Nastavlja borbe početkom 1993 na proširenju koridora u oklini Brčkog. Augusta 1993. korpus djeluje u operaciji "Sadejstvo 93" ,tzv. Strujnom koridoru, proširenju teritorije kopnenoj vezi sa istokom.

Od 4. septembra 1994 dejstvuje u operaciji "Breza 94" na Bihać u sadejstvu sa pripadnicima Narodne odbrane Fikreta Abdića. Korpus sredinom 1995 nakon združene akcije Vojske Hrvatske i Armije BiH iz pravca Bihaća našao u teškom položaju i ugroženosti same Banja Luke. Nakon Deytonskog sporazuma korpus prelazi u mirnodopsku formaciju i postaje dio sistema odbrane BiH nastavljajući tradiciju kroz srpski puk OS BiH. Za zasluge u ratu tadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić odlikovao je 1. krajiški korpus Ordenom Nemanjića.

Mrsko mi prebacivati pojednične postrojbe iz sastava 1.KK koje su učestvovale u svemu tome.NATO u strateškoj analizi neće pisati - Jovan i Radovan su napali bihaćku enklavu bla bla- nego globalno napišu 1.KK , jer je neka od manjih postrojbi učestvovala.PA to bi bio hrkljuš kad bi se navodile sve te postrojbe na tom strateškom nivou.Na drugim mapama su samo pisali BSA , čak niti ime korpusa.

RajvoSa

outlaw1000 je napisao/la:

Ja to ne znam na žalost kako je potrebno bih staviti karte do naplatiti sliku ako bih to znam onda.

Speak any English?

hegemonista

Citat:

Mrsko mi prebacivati pojednične postrojbe iz sastava 1.KK koje su učestvovale u svemu tome.NATO u strateškoj analizi neće pisati - Jovan i Radovan su napali bihaćku enklavu bla bla- nego globalno napišu 1.KK , jer je neka od manjih postrojbi učestvovala.PA to bi bio hrkljuš kad bi se navodile sve te postrojbe na tom strateškom nivou.Na drugim mapama su samo pisali BSA , čak niti ime korpusa.

Samo polako, s brda dola nabacane dezinformacije bez hronološkog reda nemaju nikakvog smisla kao ni svrhu da postanu validan faktor istoriskih događaja.

Analizu ma ko da je radio, ona je pretenciozna i pristrasna sa težištem da se na sugestivan način postigne više efekata od kojih su između ostalog legalitet i ligitimitet svih potonjih operacije protiv srpskih snaga.
Dakle, što se tiče prve mape na noj decidno piše, parafraziram, južno od "Bihaća" I korpus se povukao u neredu. Dakle, ne govori se o kontraofanzivi srpskih snaga već prodoru 5 korusa iz Bihaća ka jugoistoku.

Druga mapa tendencizno prikazuje (markirani dio) koridor prema koalicionim snagama ka jugoistoku. Ako je 200 KM četvornih pitanje je kakav je oblik!?
Proanaliziraj malo izduženog koridora koji opšte ne obuhvata Grabež i Grmušu pa čak ni naselja Jezero i naselja u okolini Miostraha!? Tendenciozno se prikazuje dolina Une sa akcentom na operaciski ili operativni pravac, šta??? Bez ikakve granice tog koridora koji ide u beskonačno. Šta se sa tim sugeriše?

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

Kako pristrasna - pa lijepo piše da je 5.K napao VRS,uzeo nekakvih 200 km2 , hebeš sad oblik,VRS se povukao pa napao...?Šta ti nije jasno u svemu tome,braniš VRS?
Jel VRS stiskala bihaćki džep prije ovih mapa,pa onda 5.K malo zdipio što je mogao?Kakav legitimitet protiv VRS spominješ-91.-92. niste pričali o njemu dok se uzimalo po BiH?

NATO je procijenio tako kako jest,u datom momentu VRS nije više dobar momak i ad acta.Vrijeme za naplatu,hebi ga...jel sad pošteno ili ne,o tom potom.

hegemonista

Mar-kan je napisao/la:

Kako pristrasna - pa lijepo piše da je 5.K napao VRS,uzeo nekakvih 200 km2 , hebeš sad oblik,VRS se povukao pa napao...?Šta ti nije jasno u svemu tome,braniš VRS?
Jel VRS stiskala bihaćki džep prije ovih mapa,pa onda 5.K malo zdipio što je mogao?Kakav legitimitet protiv VRS spominješ-91.-92. niste pričali o njemu dok se uzimalo po BiH?

NATO je procijenio tako kako jest,u datom momentu VRS nije više dobar momak i ad acta.Vrijeme za naplatu,hebi ga...jel sad pošteno ili ne,o tom potom.

Prije svega, tema deblokada Bihaća, strategisko taktičko povezivanje HV i Armije BiH. Jeli tako? Onda je to daleko više od avanture do Kulen vakufa i operacija u kojoj je zapaženo sledeće: Pritočka naselja diljem su zbrisana a evidentno je da su sve svinje kao i ostale zalihe hrane opljačkane. Da ovaj podatak nije malo idikativan!?

Ministry of Sound

To je već apsolvirano:

asantic1 je napisao/la:

Nije problem odgovoriti na ta pitanja. Krećem redom.

1. Već sam napisao kako je počela srpska ofanziva na Bihać, krajem rujna 1994.g. Scenarij je isti kao i poslije u Srebrenici. Bihać je također bio zaštićena zona i prema tome Srbi nisu mogli napasti grad bez dobrog razloga. Tad se oslabe crte obrane i 5.K. ''zarobi'' Srbina koji prizna da na crtama nema puno vojske i takvu prigodu 5.K. mora iskoristiti. Napad se isplanira na brzinu ne razmišljajući o posljedicama takvih operacija. Da pojasnim, otići u dubinu 50-tak kilometara a logistiku pokrivati zaprežnim kolima je nemoguća misija. U Bihaću goriva nije bilo a ni vozila (litra goriva je bila oko 30-40 maraka). Početni uspjesi vrlo brzo su se razbili kao sapunica. Pored teškoća oko opskrbe vojske javljaju se i problemi sa vojnom stegom (pljačka, opskrba obitelji sa svim i svačim). Bihać je bio na rubu gladi skoro cijeli rat.

Što se tiče Mladićevog džipa, tko zna jeli bio njegov a može biti da je i namjerno ostavljen. U vrijeme dok postrojbe 5.K. haraju okolicom Petrovca, Srbi uvode snage preko Hrvatske na našem pravcu i imaju dobar razlog za napad jer ''žrtva'' je prva napala i ne postoji više zaštićena zona. Taktika napada se podudara sa napadom partizana 1942.g. Vrlo brzo je uslijedilo triježnjenje i 5.K. je vrlo brzo vraćen na početne pozicije a mi smo nastradali kao što je već opisano.

2. Cilj napada nije postojao jer 5.K. nije imao ozbiljne manevarske sposobnosti (postojala je volja i hrabrost ali s tim se takve operacije ne mogu voditi). Proboj do Petrovca je poslužio da se popune spremnici(hrana, ratni plijen itd.)

zrinki_frank

asantic1 je napisao/la:

lider30 je napisao/la:

Svi svatovi idu pod zastavom Heceg-Bosne. Ja sam se ženio 1999.g. i nisam imao nikakvih problema. Brat je ženio 2005.g. isto tako. Ta zastava većini ne smeta. Tamo nije ništa čudno kad vidiš bošnjačku djecu u dresu hrvatske repezentacije (mada sam ja ostao začuđen). Tamo se nose dresovi Dinama, Hajduka i što je interesantno, Zagreba. Ako se igra kvaltetna utakmica u Zagrebu nemali broj Bošnjaka ide gledati, ako ima karte.

Svatovi idu pod Hrvatskom zastavom, rijetko kad pod zastavom Herceg-Bosne. Ako si pravi Bišćanin nije mi jasno zašto si ostao začuđen. Da nisi možda iz Kralja ? Jesi li poznavao pokojnog Zvonku Slipčevića ?

morpheus · **Pridružen/a:** 06 stu 2009, 11:36 **Postovi:** 23

JA sam poznavao Zvonku, Poginuo prosle godine kod Vel.Kladuse. U ratu bio pripadnik tzv. "Sarganove skupine", mislim da su se zvali "Pume"

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

Prikaz "strateške" situacije 1994. i značaj bihaćke enklave na ukupnu situaciju:

slika

zrinki_frank

morpheus je napisao/la:

JA sam poznavao Zvonku, Poginuo prosle godine kod Vel.Kladuse. U ratu bio pripadnik tzv. "Sarganove skupine", mislim da su se zvali "Pume"

Jeste, poginuo u akciji prilikom hapšenja osumnjičenog za dvostruko ubojstvo, u ratu bio pripadnik odreda za sa specijalna dejstva ''crne pume'' . Strašan borac i velik čovjek, pokoj mu duši . Uvjek ga se rado sjetim.

Crni bombarder · **Pridružen/a:** 16 lip 2009, 13:37 **Postovi:** 900

Ova tema je sama po sebi razlog zasto o ratnim danima ne treba raspravljati na forumima, posebno ne o osobnim iskustvima.

Na odredjenim forumima i sa odredjenim diskutantima, da.

Sa mitomanima, nema smisla ni razloga. Naravno da je sve sto Srbin izgubi u borbi, prodano i izdano, ta nemaju oni mit o Vuku Brankovicu slucajno.

Ukratko, srpska teza oko kraja rata je sljedeca, Milosevic prodao sve osim Bosanskog Novog, gdje je srpska vojska potukla ustase bez pola muke, njih 10-ak potukli par gardijskih brigada. Da Slobo nije prod`o, Srbi bi uzeli do Beca.

Tako da, nemojte sa njima ulaziti u rasprave. Ignore.

stratilat · **Pridružen/a:** 09 lis 2009, 09:48 **Postovi:** 482

neka Mar-klan nastavi sa konstruktivnim pisanjem nebi li temu izvukao iz kaljuge opšte dnevne politike.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

Krajem oktobra 1994., Peti korpus Armije Bosne i Hercegovine pokrenuo je iznenadni napad iz zaštićenog područja Ujedinjenih naroda u Bihaću koje se nalazilo u okruženju srpskih snaga. Za nekoliko dana zaposjednuto je oko 200 kvadratnih kilometara teritorija prema bosanskome Petrovcu i Bosanskoj Krupi i potisnut 2. krajiški korpus vojske bosanskih Srba. Nakon početnog uzmaka, uz pomoć snaga pobunjenih Srba iz Hrvatske, formacija Fikreta Abdića, te više stotina pripadnika Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije, vojska bosanskih Srba vratila je izgubljene položaje i krajem novembra ušla u rubna bihaćka naselja, zaprijetivši samom gradu.

Američka administracija nije osudila proboj bosanske vojske iz zaštićenog područja oko Bihaća jer ga je smatrala moralno i vojno opravdanim a bila je zabrinuta zbog mogućeg ishoda srpskog protunapada i tražila da se on zaustavi zračnim udarima NATO-a, kaže Ivo Daalder, u to vrijeme direktor Odjela za Evropu u Vijeću za nacionalnu sigurnost predsjednika Clintona:

"Sjedinjene Države su vjerovale da je obrana Bihaća od presudne važnosti kako bi se spriječilo da bosanski i pobunjeni hrvatski Srbi zajednički ostvare značajnu stratešku prednost u ratu. U Washingtonu se vjerovalo da bi pad tog grada iz temelja promijenio tok rata. Zbog toga su Sjedinjene Države inzistirale da se upotrebom sile, odnosno zračnim udarima spriječi srpsko zaposjedanje Bihaća koji je bio i zaštićeno područje Ujedinjenih naroda. Evropljani su isprva podržali ograničene zračne udare, ali kad su bosanski Srbi uzeli prve vojnike UNPROFOR-a za taoce, postalo je jasno da bi, u slučaju nastavka zračnih udara, opasnost na terenu postala veća nego li su je evropski saveznici tada bili spremni prihvatiti."

Dodatnu zategnutost u odnosima sa saveznicima, u to vrijeme, izazvala je i odluka Kongresa da se američka vojska jednostrano povuče iz kontrole embarga na uvoz oružja za Bosnu. Kada već nije mogao navesti administraciju da ukine embargo, Kongres je vladi uskratio sredstva za njegovu kontrolu. Ta je odluka još više uznemirila američke saveznike, kaže Anthony Lake, savjetnik predsjednika Clintona za nacinalnu sigurnost.

Anthony Lake: "Većina u Kongresu željela je da embargo na isporuke oružja u Bosnu bude ukinut. Bila je to želja i većine nas u administraciji uključujući predsjednika Clintona. No, jasno je da bi takva odluka mogla imati pogubne posljedice po naše odnose sa saveznicima unutar NATO-a čiji su vojnici bili raspoređeni u BiH u sastavu UNPROFOR-a. Zategnutosti u alijansi oko Bosne već su bile gore od onih što ih je 1956. među saveznicima izazvala kriza u Sueskom kanalu. Da smo kojim slučajem uspjeli ‘progurati, rezoluciju o ukidanju embarga u Vijeće sigurnosti, Francuska i Velika Britanija bi sigurno na nju uložile veto, uvjerene kako će doprema oružja u Bosnu izložiti njihove vojnike dodatnoj pogibelji. Svjesni ovakvog odnosa, odlučili smo i dalje poštovati embargo ali ga više nismo željeli provoditi. U jesen 1994., povukli smo sve naše brodove koji su sudjelovali u pomorskoj blokadi jadranskih luka. Ne moram vam ni govoriti da je ta odluka užasno uznemirila naše saveznike. Kada je, negdje krajem novembra 1994., vojska bosanskih Srba zaustavila i odbacila ofenzivu Armije BiH iz zaštićenog područja oko Bihaća i praktično ušla u rubne dijelove tog grada, NATO je zapao u duboku krizu. Svi naši napori i brojni prijedlozi koje smo iznosili saveznicima, tražeći poduzimanje odlučnijih mjera i upotrebu sile za obranu Bihaća, bili su glatko odbijeni i u Ujedinjenim narodima, ali i unutar NATO-a," kaže Tony Lake.

Američki saveznici u NATO-u i do tada su, uz velike rezerve i tek nakon silnog pritiska iz Washingtona, teško pristajali na upotrebu sile u bosanskome ratu. Sigurnost vlastitih vojnika raspoređenih na terenu u evropskim se prijestolnicama smatrala važnijom od bilo kakve krizne situacije koju je Amerika htjela riješiti udarima iz zraka. Bihaćka kriza dodatno je zaoštrila odnose, kaže tadašnji američki ambasador u NATO-u Robert Hunter:

Robert Hunter: "Sjećam se sastaka Vijeća NATO-a održanog na američki praznik Dan zahvalnosti, tokom kojega smo pokušali dobiti britansku i francusku podršku za zračne udare oko Bihaća. Nismo uspjeli. Jednostavno, nije išlo! Tokom svih rasprava o zračnim udarima u bosanskome ratu, pitanje snaga na terenu vrlo je često blokiralo donošenje odluke. Devet naših saveznika imalo je svoje vojnike raspoređene u okviru mirovne misije Ujedinjenih naroda u Bosni. Osim nekoliko izviđača koji su navodili avione i nekoliko oficira za vezu u Sarajevu, Sjedinjene Države nisu imale drugih snaga u BiH. U raspravama koje su tada vođene u NATO-u, uvijek smo slušali isto: Sjedinjene Dražve traže upotrebu zračne sile koja može navesti na osvetu protiv UNPROFOR-ovih vojnika koji nisu Amerikanci. Dakle, Sjedinjene Države pozivaju druge zemlje da prihvate rizik koji same ne prihvataju. U vrijeme bihaćke krize tim je argumentom blokiran svaki naš pokušaj da se nešto napravi."
Odobren je jedino ograničen zračni udar na srpski vojni aerodrom Udbina, u Hrvatskoj, s kojega su uzlijetali avioni koji su napadali Bihać, u susjednoj državi. Zapovjedništvo NATO-a planiralo je sveobuhvatan napad na piste, avione, radare i sisteme za protuzračnu obranu. No, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros-Ghali odobrio je samo udar na udbinsko uzletište, kaže Anthony Lake:
"Nadao sam se da udar na Udbinu će biti djelotvoran i da će poslužiti kao signal da daljnji napadi na Bihać neće biti dopušteni. Kada sam se probudio sljedećeg dana, shvatio sam da su Ujedinjeni narodi odobrili da se napad izvede u trenutku kada na udbinskom uzletištu ne bude srpskih aviona i da su bombe proizvele samo nekoliko rupa na pisti. Ako je time odaslana ikakva poruka, ona je samo svjedočila o našoj slabosti. No takav je ishod jako usrećio evropske saveznike. Ukratko, izbor s kojim smo se tada suočili bio je jednostavan: ili ćemo poduzeti jednostranu američku akciju za spas Bihaća i time bukvalno rasturiti NATO, ili ćemo popustiti i povući se. Opredijelili smo se za ovu drugu opciju. Bila je to najgora odluka vezana za Bosnu koju je donijela administracija predsjednika Clintona."
Početkom decembra 1994. procijep između američkih želja u Bosni i spremnosti da se nešto žrtvuje kako bi se one ostvarile, postao je neodrživ, kaže Ivo Daalder:

Ivo Daalder: "U tom su trenutku Sjedinjene Države imale vrlo sužene mogućnosti. Mogle su nastaviti pritisak na saveznike i tražiti da dalje izvode zračne udare, pa čak i same nastaviti udare bez saveznika i tako dovesti u pitanje jedinstvo i opstanak Sjeveroatlantskog saveza, ili su mogle odustati od intervencije, makar to dovelo do pada Bihaća i nepovoljnog preokreta prilika u Bosni. Ukratko, izbor pred kojim su krajem novembra 1994. godine bile Sjedinjene Države, sveo se na sljedeće – izgubiti NATO ili izgubiti Bosnu. U takvim uvjetima, prevladalo je uvjerenje da je za Ameriku važnije osigurati opstanak NATO-a. Od tog trenutka, Washington je odlučio diplomatskim, a ne vojnim putem pokušati spasiti Bihać. Vjerovalo se da će se na taj način postići tri cilja: očuvati NATO, osigurati da se rat iz Bosne ne proširi na područja od vitalnog interesa za Sjedinjene Države, te diplomatskim putem, bez upotrebe sile, naći političko rješenje za okončanje sukoba."

Ova je odluka donesena na preporuku Pentagona i Združenog stožera američke vojske. Dokument označen "strogo povjerljivo" sugerirao je potpuni zaokret u američkoj politici prema Bosni, koji je pretpostavljao i pritisak na vladu u Sarajevu da prihvati podjelu zemlje kako bi se Srbe dovelo za pregovarački stol. Američki vojni vrh je tada ocijenio kako "ništa u Bosni nije toliko vrijedno kao opstanak NATO-a." Anthony Lake kaže da je takav izbor tada bio jedini moguć:
"Točno je da smo tada usvojili zajednički prijedlog ministarstava obrane i vanjskih poslova kojim je sugerirano da se buduća politika Sjedinjenih Država prema Bosni ograniči na izoliranje sukoba. Ukratko, naši glavni napori više nisu trebali biti usmjereni na zaustavljanje bosanskoga rata, nego na sprečavanje mogućnosti da se on proširi na druga područja na Balkanu. Bio sam svjestan dalekosežnih posljedica što bi ih u toj fazi rata mogla izazvati jednostrana američka vojna akcija u Bosni, i zato sam uvažio taj prijedlog i preporučio ga predsjedniku. On ga je prihvatio, i to je postala naša službena pozicija prema Bosni. Mislio sam tada, kao i danas, da je to bila užasna odluka. No kada bih se nekim slučajem sada mogao vratiti u to vrijeme, pretpostavljam da bih opet dao istu preporuku. Stanje unutar NATO-a bilo je toliko loše da bi bilo kakva drukčija odluka zbilja dovela do njegovog potpunog raspada. Nijedna američka administracija jednostavno ne smije dopustiti takav ishod."

HercegBosna.org

Operacija "ZIMA '94" - Prva bihaćka kriza

Online