HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Smartfeed Smartfeed    Sada je: čet lis 02, 2014 10:22 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 12:48 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1159
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
S tobom se slažem u potpunosti Markane samo ja se trudim da za svaku "našu hrvatsku naivnost i glupost" nađem ime prezime pa i razlog opravdan ili neopravdan.. stoga i govorim možda i preotvoreno... ali krajnje je vrijeme.. i bez ičeg osobnog protiv bilo koga jer ljudski je griješiti a đavolski ustrajati u greškama... a to mi Hrvati, činimi se prečesto činimo.. zaboravljamo greške ili još gore ne pričamo o njima... Možda je ovaj forum dobra stvar


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:11 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
Sa imenima uvijek oprezno.Veoma podložno zlouporabi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:23 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 4:17 pm
Postovi: 3893
Lokacija: Nanya Lakes
Izvor je "Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995, Volume I" - Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis (May 2002)

Citat:
The opening salvo of the Bosnian Army's counteroffensive was to come at Travnik, almost exactly in the geographic and demographic center of Bosnia-Herzegovina. With a prewar population of over 70,000 (45% Muslim, 37% Croat, 11% Serb) it was (after Zenica) the second-largest town in central Bosnia. A few kilometers south of Travnik was the smaller town of Novi Travnik, with some 30,000 residents and a slightly higher percentage of Croats than Muslims.

The home of central Bosnia's largest Muslim population, the Travnik-Zenica urban area was becoming the center of a new, more assertive Bosnian Muslim identity. More radical and much more religious than the Bosnian Muslim population as a whole, the "new" Travnik Muslims were starting to attract a dedicated following. The new, hardline attitude was most visible in the large refugee population that had been expelled from Jajce, Donji Vakuf, and large swathes of western Bosnia. Their radicalization had begun with the atrocities they suffered at the Serb hands during the ethnic cleansing of 1992, and attitudes became all the more extreme after Bosnia's Muslims were attacked by Croats in April-May 1993.

From a military standpoint, there were two visible products of the hardening of the Bosnian attitude in the Travnik area: the 7th Muslimanska and 17th Krajina Brigades. Destined to become two of the most feared, famous, and accomplished units in the Bosnian Army, the 7th Muslimanska Brigade from Zenica and 17th Krajina Brigade from Travnik were zealous shock troops of Bosnia's displaced Muslims. Composed largely of Muslims "cleansed" out of other parts of Bosnia - young men with no place to go - the soldiers of these brigades made up in fierceness and enthusiasm what they lacked in training and discipline.

The Bosnian Army did not quite know how it felt about them or the increasing number of foreign Islamic volunteers who came to join their ranks. On the one hand, they could be unruly and problematic, harassing local Bosnian Croats and even insufficiently religious Bosnian Muslims. On the other hand there was no question that these troops were highly motivated and efective fighters. Sorely in need of willing and able assault troops, the Bosnian Army began in June 1993 to use these units as spearheads for its attacks.

At the outset, both the Bosnian Government and the Bosnian Croats had substantial forces available for combat in the Travnik - Novi Travnik area. Although the Croats may have had a slight edge in terms of organization and equipment, the two forces were on the whole comparably armed. Other factors being about equal, the Bosnian Army's local advantage in manpower was to prove decisive.

All of the Bosnian Government's forces in the area belonged to the ARBiH 3rd Corps and its Bosanska Krajina Operational Group under the command of Enver Hadzihasanovic and Mehmed Alagic, respectively. The core would be the 17th Krajina Brigade, commanded by Fikret Cuskic and headquartered in Travnik itself. In addition to the 17th Krajina, the ARBiH could call upon the 306th Mountain Brigade, headquartered in the nearby Travnik suburb of Han Bila, and if necessary the 7th Muslimanska, 303rd, and 314th Brigades from Zenica. When the Bosnian Muslims launched their attack, they probably had the equivalent of at least four full brigades to commit to the fight.

HVO forces in the area comprised most of the Central Bosnian Operation Zone's First Operational Group. Two HVO brigades were from Travnik, the "Travnicka" brigade and the "Frankopan" Brigade. Another, the "Stjepan Tomasevic" brigade, had a batallion in nearby Novi Travnik. Although the First Operational Group (OG's) other assets - the "Vitez" Brigade, the other batalion of the "Stjepan Tomasevic" Brigade, and the remnants of the defeated "Jure Francetic" Brigade, all located in Vitez - could in theory have reinforced the Travnik HVO, as events unfolded the HVO's other resources proved too far away and too preoccupied with the events in Vitez area to be of any assistance. The HVO, therefore, had roughly two brigades available for the defense of Travnik.

The Croat-Muslim frontline with the Bosnian Serbs ran 2 or 3 kilometers to the northwest of Travnik. The Serbs were in excellent geographical position, having occupied the massive Mt. Vlasic feature situated just north of Travnik and overlooking the entire town and its environs. During the Croat-Muslim conflict in this area, however, the Serbs were content to watch their opponents fight it out and did not involve themselves beyond the occasional shelling.

The Bosnian Muslims kicked off their attack on 4 June with fierce infantry clashes inside Travnik town. Street battles were accompanied by mortar and artillery fire, while levelled antiaircraft guns were used to clear out houses. By 5 June the HVO had largely vacated Travnik itself but continued to shell the area from Croat-held villages in the suburbs overlooking the twon center. Two cease-fire agreements were announced on 5 and 6 June, but fighting continued unabated.

By the end of the day on 6 June, the Bosnian Croats were unquestionably on the run. Bosnian Serb military spokesmen stated on 7 June that about 5,000 Bosnian Croats - including over 1,000 HVO troops - had surrendered to the Bosnian Serb forces west of Travnik to escape the Croat-Muslim fighting of the previous few days. The Bosnian Croats initially dismissed the claim as propaganda but later admitted that the HVO troops had disobeyed orders to fight their way through to other Croat-held positions and had instead given themselves up to the Serbs. Thousands more Bosnian Croat civilians fled up the slopes of Serb-held Mt. Vlasic (in dreadful weather) to surrender to the Serbs over the next few days, after Muslim forces cut off all escape routes.

A barely perceptible lull occured on 8 June when the Bosnian Army's new commander in chief, Gen. Rasim Delic, called for a halt in the fighting and accepted a Croat-Muslim cease-fire agreement effective for the whole country. Having gained the initiative, however, the Bosnian Army pressed its advantage as far as it could in all directions and on 8 and 9 June continued its offensive to the southeast, attacking the nearby village of Senkovci and pushing the remaining HVO forces south and east toward Croat-held Novi Travnik and Vitez. Government forces also made important gains to the west, seizing the key road junction at Turbe. Lastly, the ARBiH opened a new offensive axis to the east, successfully clearing a government-controlled corridor all the way from, Travnik to Zenica, some 20 km away.

_________________
Bona, pa skini puder MOŽDA se i znamo, a FUJ, nakeckaj ga ponovo majke ti :)

R.I.P. Aziz "Zyzz" Sergeyevich Shavershian - We are all witnesses


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:25 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 4:17 pm
Postovi: 3893
Lokacija: Nanya Lakes
A ovo je iz Shraderove knjige

Citat:
The Fall of Travnik


The expected resumption of the Muslim offensive came at the end of the first week of June, when elements of eight ABiH brigades struck the HVO forces manning the defensive line against the Bosnian Serb Army in the Travnik area. The Muslim attack achieved tactical surprise and was completely successful, capturing the HVO positions and driving the surviving HVO soldiers and thousands of terrified Croat civilians into the hands of the Serbs, who took them prisoner. 2

Tensions between Muslims and Croats had been building in the Travnik area since January. Between January and April, the ABiH packed troops into the Thavnik area using buses from Zenica traveling via Guca Gora to minimize observation by the HVO. The buses allegedly were engaged in rotating Mus.lim troops on the front lines against the Serbs, but Croat civilians frequently reported that buses were returning empty toward Zenica. Muslim troops and mujahideen from Zenica, Mehurici, and Milize were also hidden in Muslim villages in the area or in groups of two or three in Muslim houses in Croat villages. By April, the ABiH forces in the Travnik area totaled some 8,000-10,000 men under Mehmed Alagic, commander of the ABiH III Corps's OG Bosanska-Krajina (soon to be redesignated the ABiH VII Corps). The ABiH forces in the Travnik area included the 312th Mountain Brigade (about 3,300 men; commanded by Zijad Gaber); the 17th Krajina Mountain Brigade (about 3,300 men; commanded by Fikret Cuskic); the 27th Krajina Mountain Brigade (about 2,100 men; commanded by Rasim Imamovic); the 3d Battalion, 7th Muslim Motorized Brigade (about 900 men); the 1st Battalion, 308th Mountain Brigade; elements of the 325th Mountain Brigade and of the 37th Krajina Mountain Brigade; the "EI Mudzahid" Detachment of mujahideen (about 400 men); some 800 men of the RBiH Ministry of the Interior Police; and two special purpose units: "Mercici" and "Nanetovi," each with around 60-80 men. The town itself and the surrounding area was also packed with some 15,000 Muslim refugees, many of whom were armed. 3

In early April, prior to the Muslim offensive against Vitez, Busovaca, and Kiseljak, the ABiH fed even more reinforcements into the Travnik area. For example, on April 15, an HVO checkpoint near the town stopped an ABiH convoy of three buses, six trucks, and thirteen other vehicles loaded with troops. The Muslim convoy attempted to pass through the HVO lines three times before it was finally permitted to go through to the barracks in Travnik. On June 5, immediately before the ABiH offensive against Travnik began, the Muslim forces in Travnik were reinforced by an additional eight hundred men.

From January to April, the HVO forces manning the defense lines against the BSA in the immediate Travnik area consisted of the Travnicka Brigade, commanded by Filip Filipovic, with all three of its battalions. On April 1, a second brigade-the Frankopan Brigade-was formed under the command of Ilija Nakic, and from that point onward there were five battalions in the sector. In all, there were some twenty-five hundred to three thousand HVO soldiers on the defense lines in April, many of whom were rotated in from other areas in the Lasva-Kozica-Lepenica region. The HVO headquarters on the Travnik front was situated above the town of Travnik in the village of Jankovici.

On June I, the defensive lines facing the BSA in the Travnik area were held in part by the ABiH and in part by the HVO, with the HVO holding about two-thirds of the total line.4 The responsibility for the HVO portion of the line was divided among the HVO Novi Travnik (Tomasevic Brigade, Zeljko Sabljic commanding), HVO Travnik (Travnicka Brigade, Jozo Leutar commanding), and the Frankopan Brigade (llija Nakic commanding). The Tomasevic Brigade held from "Sweetwater" (near BM 1182) south- west to BM 986 near the village of Petkovici, at which point the ABiH continued the line south toward Donja Vakuf and Bugojno. The Travnicka Brigade was responsible for the line from Sweetwater northwest to Kazici (a ground distance of about four and one-half kilometers), where the ABiH took up a short section of about two kilometers running northwest to Giganic. The Travnicka Brigade took over there and continued the defensive line around the Turbe salient and then east to the vicinity of BM 1109. The Frankopan Brigade, headquartered at Dolac, took up the line at BM 1109 and extended it around the Vlasic plateau and then north to the Vlaska-gromila area (near BM 1919), where the ABiH assumed responsibility. The ABiH controlled Travnik, although the HVO maintained a headquarters and other facilities in the town. Muslim roadblocks at Ran Bila and at the entry to Travnik near the mosque at a place called "Bluewater" controlled entry into the town itself.

On June 6, the commander of the British UNPROFOR battalion in the Lasva Valley met with Enver Radzihasanovic, the ABiH III Corps commander, to discuss the growing problems in the Travnik area. Hadzihasanovic, taking a hard line, remarked that the Muslims were left little alternative but military action in what had become "an outright civil war." After the meeting, British UNPROFOR authorities reported, "the BiH were no longer prepared to restrain themselves, and were likely to take the military initiative in the Lasva Valley." A second meeting was scheduled for the same day with Colonel Blaskic, the OZCB commander, but Hadzihasanovic refused to attend because he thought it was "too late for negotiation." The BRlTBAT intelligence analyst noted that the "Corps, judging by the attitude of its commander, seems poised for further military action having clearly rejected the concept of negotiation."5 Indeed, the ABiH was poised for further military action.

Without prior warning, Muslim troops commanded by Mehmed Alagic struck their erstwhile ally on June 6, 1993. Within seventy-two hours, the heavily outnumbered HVO forces in Travnik surrendered or were driven over the Serb lines.6The 303d Mountain Brigade attacked via Ovnak toward Guca Gora, while the 306th Light Brigade attacked in the direction of Pokrajcici. The 312th Mountain Brigade, the 17th and 27th Krajina Mountain Brigades, and the 3d Battalion, 7th Muslim Motorized Brigade, launched attacks directly into the rear of the HVO units holding the front lines against the Serbs. Muslim Ministry of the Interior Police surrounded the "Star" headquarters in Travnik and isolated it. The fiercest attacks, which came on June 8, resulted in twenty-four HVO soldiers and sixty-eight Croat civilians killed. Unable to sustain the house-to-house fighting and unable to obtain reinforcements or resupply, the HVO forces in and around Travnik broke and fled into the Serb lines accompanied by several thousand Croat civilians. On June 10, the new overall ABiH commander, Rasim Delic, ordered his troops to halt their advance.

Having secured the town of Travnik and driven the HVO soldiers from their positions facing the Serbs, the ABiH began systematically clearing the Croat villages northeast of Travnik in order to secure their line of communications to Zenica. At 3 A.M. on June 7, the ABiH attacked elements of the Frankopan Brigade holding the villages of Grahovici, Brajkovici, Plavici, Guca Gora, and Bukovica in an attempt to seize control of the road from Zenica to Travnik. As the HVO units blocking the roads withdrew, the Croat villages fell one by one into the hands of Muslim extremists who engaged in a program of very thorough ethnic cleansing. By June 14, the Zenica-Travnik road via Guca Gora was firmly in ABiH hands. According to contemporary newspaper accounts, Croatian radio reported some thirty-two Croat villages had been cleansed, among which UN sources identified Brajkovici, Grahovici, Bukovica, Radojcici, and Maljine. The story of the village of Guca Gora and its famous Catholic monastery was perhaps typical. Muslim extremists, who had been hiding in nearby Muslim homes, seized the village and desecrated the church in the Franciscan monastery. They carried away the religious statuary and murdered the HVO defenders, several civilians in the monastery, and eight village guard sentinels. British UNPROFOR troops, having observed Muslim troops firing machine guns at Croat civilians fleeing into the woods, prevented an even greater tragedy by rescuing more than 180 Croats trapped in the monastery.7

Croatian radio reported more than 250 dead in the Travnik region, as well as some fifteen thousand Croatian refugees following the June 6-10 attack. According to one contemporary newspaper account, there was "strong evidence of atrocities" as Muslim forces attempted to seize the back roads northeast of Travnik leading to Zenica. By June 9, some 8,000 HVO soldiers and Croat civilians had crossed into the Serb lines on the Vlasic massif, and 1,000 of the HVO soldiers were disarmed and taken by the Serbs to the "notorious Manjaca camp." United Nations sources reported that as of June 10, 500 Croats had been killed, thirty-eight villages had been burned, and some 30,000 displaced persons were in the Novi Bila-Vitez- Busovaca-Novi Travnik area.8 Overall, in June, July, and August, some 427 HVO soldiers and 157 Croat civilians were killed, 1,000 were wounded, 20,000 Croat civilians were displaced, fifteen hundred Croat homes and thirty-one hundred other buildings were burned, and about fifty Croat villages between Travnik and Zenica were destroyed, including Grahovcici, Donja Maljina, Guca Gora, Bikosi, Sadici, Goillja Puticevo, Rudnik, Bila, and Cupa.

Although the Muslim forces had already launched two other major at- tacks since the beginning of 1993, one contemporary newspaper account noted on June 9: "The fighting reflected a possible new Muslim tactic. With attempts to regain territory from rebel Serbs failing, Muslim-led government troops appear to be trying to wrest territory from the Croats. 'I believe that a general (Muslim) offensive is under way,' said Col. Alastair Duncan, commander of British soldiers serving with the UN peacekeeping forces."9

Another contemporary newspaper account noted: "The offensive apparently was prompted by a desperate desire by Muslims for land and revenge after months of defeats by Bosnian Serbs and humiliation by Bosnian Croats. ...By capturing Travnik, Muslim-led forces moved closer to linking their strongholds of Tuzla and Zenica to the north with Muslim-controlled Konjic in the south."
Even the ECMM was forced to admit that the ABiH had indeed undertaken a military offensive against the HVO and Bosnian Croat civilians in the Travnik and Lasva Valley areas.10


_________________
Bona, pa skini puder MOŽDA se i znamo, a FUJ, nakeckaj ga ponovo majke ti :)

R.I.P. Aziz "Zyzz" Sergeyevich Shavershian - We are all witnesses


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:49 pm 
Offline

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 7:19 pm
Postovi: 3620
sioux111 je napisao/la:

Jedna od najveći boljki HVO-a je neorganiziranost ali jedna možda jednako velika njoj je slaba ili nikakava kordinacija..

Primjer; Za čitavog sukoba sa muslimanima smo jednostavno prepustili da nam muslimani diktiraju tempo sukoba; kada, kako i gdje napasti i voditi sukobe, e sad donekle to mogu razumiti u SB ali samo donekle, priča o malobrojnosti i slične priće HVO- OZ SB. Mislim da ta priča za ostala područja ne prolazi, HVO od Rame do Neuma i od Mostara do Livna je trebao imati minimalno 40 000 bojovnika, besprjekornu logističku potporu, dobar manevarski prostor i sl.. e sad to pruža dobar temelj da situacija ne bude tako složena kako kažete da je bila...
Uvesti neki veliki red u gradovima gdje skorom po središtu grada ide crta bojišnice je teško ili nemoguče ali u općinama koje su nekih 100 KM od najbliže crte mislim da nije nemoguča misija..
Kordinacija je bila više nego loša, ovdje je svaki općinski HVO vodio neki svoj rat, Kod nas u TR je situacija bila skoro normalna sa ABiH dok je u Vitezu bio pravi rat... ili neko spomenu Bugojno i Uskoplje... još bolji primjer...
U takvim uvjetima se slažem da je teško imati rezervu i sl. snage e sad otkud takva situacija i što joj se nije stalo u kraj...


ma kakvih 40 000 vojnika od Livna do Mostara. Tu je živjelo nešto preko 200 000 ljudi a pošto je mobilizacijski minimum 10% populacije a 12% neki maksimum..tu je moglo biti brat bratu 20 000 vojnika i to papirnatih..

Cijeli HVo nije imao više od 40 000 vojnika, i to opet papirnatih.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:51 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
Inkvizitor je napisao/la:
sioux111 je napisao/la:

Jedna od najveći boljki HVO-a je neorganiziranost ali jedna možda jednako velika njoj je slaba ili nikakava kordinacija..

Primjer; Za čitavog sukoba sa muslimanima smo jednostavno prepustili da nam muslimani diktiraju tempo sukoba; kada, kako i gdje napasti i voditi sukobe, e sad donekle to mogu razumiti u SB ali samo donekle, priča o malobrojnosti i slične priće HVO- OZ SB. Mislim da ta priča za ostala područja ne prolazi, HVO od Rame do Neuma i od Mostara do Livna je trebao imati minimalno 40 000 bojovnika, besprjekornu logističku potporu, dobar manevarski prostor i sl.. e sad to pruža dobar temelj da situacija ne bude tako složena kako kažete da je bila...
Uvesti neki veliki red u gradovima gdje skorom po središtu grada ide crta bojišnice je teško ili nemoguče ali u općinama koje su nekih 100 KM od najbliže crte mislim da nije nemoguča misija..
Kordinacija je bila više nego loša, ovdje je svaki općinski HVO vodio neki svoj rat, Kod nas u TR je situacija bila skoro normalna sa ABiH dok je u Vitezu bio pravi rat... ili neko spomenu Bugojno i Uskoplje... još bolji primjer...
U takvim uvjetima se slažem da je teško imati rezervu i sl. snage e sad otkud takva situacija i što joj se nije stalo u kraj...


ma kakvih 40 000 vojnika od Livna do Mostara. Tu je živjelo nešto preko 200 000 ljudi a pošto je mobilizacijski minimum 10% populacije a 12% neki maksimum..tu je moglo biti brat bratu 20 000 vojnika i to papirnatih..

Cijeli HVo nije imao više od 40 000 vojnika, i to opet papirnatih.


I koliki dio je u borbenim postrojbama,a ne po logistici i sl.,dođe se do relativno veoma malog broja.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:53 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 4:17 pm
Postovi: 3893
Lokacija: Nanya Lakes
Inkvizitor je napisao/la:
sioux111 je napisao/la:

Jedna od najveći boljki HVO-a je neorganiziranost ali jedna možda jednako velika njoj je slaba ili nikakava kordinacija..

Primjer; Za čitavog sukoba sa muslimanima smo jednostavno prepustili da nam muslimani diktiraju tempo sukoba; kada, kako i gdje napasti i voditi sukobe, e sad donekle to mogu razumiti u SB ali samo donekle, priča o malobrojnosti i slične priće HVO- OZ SB. Mislim da ta priča za ostala područja ne prolazi, HVO od Rame do Neuma i od Mostara do Livna je trebao imati minimalno 40 000 bojovnika, besprjekornu logističku potporu, dobar manevarski prostor i sl.. e sad to pruža dobar temelj da situacija ne bude tako složena kako kažete da je bila...
Uvesti neki veliki red u gradovima gdje skorom po središtu grada ide crta bojišnice je teško ili nemoguče ali u općinama koje su nekih 100 KM od najbliže crte mislim da nije nemoguča misija..
Kordinacija je bila više nego loša, ovdje je svaki općinski HVO vodio neki svoj rat, Kod nas u TR je situacija bila skoro normalna sa ABiH dok je u Vitezu bio pravi rat... ili neko spomenu Bugojno i Uskoplje... još bolji primjer...
U takvim uvjetima se slažem da je teško imati rezervu i sl. snage e sad otkud takva situacija i što joj se nije stalo u kraj...


ma kakvih 40 000 vojnika od Livna do Mostara. Tu je živjelo nešto preko 200 000 ljudi a pošto je mobilizacijski minimum 10% populacije a 12% neki maksimum..tu je moglo biti brat bratu 20 000 vojnika i to papirnatih..

Cijeli HVo nije imao više od 40 000 vojnika, i to opet papirnatih.


Potpis. Upravo tako piše gore, ali opet znam točno na šta misle i kako rezoniraju...ako je HVO u Lašvansko-Lepeničkoj dolini mogao računati na 8.000 vojnika, ljudi se pitaju zašto se od Livna do Neuma preko Mostara do Prozora nije moglo skupiti 5x toliko vojnika.

Drukčiji uvjeti, možda nam Mar-kan može napisati više o mobilizaciji i novačenju kod njih, kod njih je faktički mobilizacija bila 100% za sve od 18 do 65.

_________________
Bona, pa skini puder MOŽDA se i znamo, a FUJ, nakeckaj ga ponovo majke ti :)

R.I.P. Aziz "Zyzz" Sergeyevich Shavershian - We are all witnesses


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 1:59 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
RajvoSa je napisao/la:
Inkvizitor je napisao/la:

ma kakvih 40 000 vojnika od Livna do Mostara. Tu je živjelo nešto preko 200 000 ljudi a pošto je mobilizacijski minimum 10% populacije a 12% neki maksimum..tu je moglo biti brat bratu 20 000 vojnika i to papirnatih..

Cijeli HVo nije imao više od 40 000 vojnika, i to opet papirnatih.


Potpis. Upravo tako piše gore, ali opet znam točno na šta misle i kako rezoniraju...ako je HVO u Lašvansko-Lepeničkoj dolini mogao računati na 8.000 vojnika, ljudi se pitaju zašto se od Livna do Neuma preko Mostara do Prozora nije moglo skupiti 5x toliko vojnika.

Drukčiji uvjeti, možda nam Mar-kan može napisati više o mobilizaciji i novačenju kod njih, kod njih je faktički mobilizacija bila 100% za sve od 18 do 65.


Bukvalno sve što je moglo hodati i nositi oružje...Znam čovjeka koji je bio i u WW2.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 2:03 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 4:17 pm
Postovi: 3893
Lokacija: Nanya Lakes
Mar-kan je napisao/la:
RajvoSa je napisao/la:

Potpis. Upravo tako piše gore, ali opet znam točno na šta misle i kako rezoniraju...ako je HVO u Lašvansko-Lepeničkoj dolini mogao računati na 8.000 vojnika, ljudi se pitaju zašto se od Livna do Neuma preko Mostara do Prozora nije moglo skupiti 5x toliko vojnika.

Drukčiji uvjeti, možda nam Mar-kan može napisati više o mobilizaciji i novačenju kod njih, kod njih je faktički mobilizacija bila 100% za sve od 18 do 65.


Bukvalno sve što je moglo hodati i nositi oružje...Znam čovjeka koji je bio i u WW2.


A otprilike, na koliki se postotak moglo stvarno računat, a koliko ih je bilo samo upotrebljivo za straže i položaje oko svoje kuće, njive? Kako su raspoređivani ti iz drugog i trećeg ešalona, recimo taj djed?

_________________
Bona, pa skini puder MOŽDA se i znamo, a FUJ, nakeckaj ga ponovo majke ti :)

R.I.P. Aziz "Zyzz" Sergeyevich Shavershian - We are all witnesses


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 2:03 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 19201
Lokacija: Gl. grad regije
Ja znam recimo da je dio postrojbi iz Rame ostao u dolini nakon presijecanja veze prema Hercegovini. Bili su na Luški...
Pa treba dodat i Zeničane, Jajčane Hrvate.

Kad se sve zbroji u Srednjoj Bosni (cijeloj sa Žepčem i Varešom) je nekad živjelo više Hrvata nego u Hercegovini zajedno s Livnom.

_________________
Emenikalo, Junuz Emenikalo, agent 001.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 2:05 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 4:17 pm
Postovi: 3893
Lokacija: Nanya Lakes
Junuz Djipalo je napisao/la:
Ja znam recimo da je dio postrojbi iz Rame ostao u dolini nakon presijecanja veze prema Hercegovini. Bili su na Luški...
Pa treba dodat i Zeničane, Jajčane Hrvate.

Kad se sve zbroji u Srednjoj Bosni (cijeloj sa Žepčem i Varešom) je nekad živjelo više Hrvata nego u Hercegovini zajedno s Livnom.


Najviše Jajčana je mislim ostalo oko Rame, prema Jablanici. U Laš. dolini je bilo i Hrvata iz Kotor-Varoša.

_________________
Bona, pa skini puder MOŽDA se i znamo, a FUJ, nakeckaj ga ponovo majke ti :)

R.I.P. Aziz "Zyzz" Sergeyevich Shavershian - We are all witnesses


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 2:20 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
RajvoSa je napisao/la:
Mar-kan je napisao/la:

Bukvalno sve što je moglo hodati i nositi oružje...Znam čovjeka koji je bio i u WW2.


A otprilike, na koliki se postotak moglo stvarno računat, a koliko ih je bilo samo upotrebljivo za straže i položaje oko svoje kuće, njive? Kako su raspoređivani ti iz drugog i trećeg ešalona, recimo taj djed?


Taj je djed bio u ustašama,ima zavidno iskustvo iz onog rata,gulio 7 godina teške robije.Odlazio je sam samcat u izviđanja,kroz minska polja i slušao armijaše kako razgovaraju u bunkerima.Jednom smo ga morali pokrivati vatrom da se izvuče,cuko ga neki otkrio i zalajao.Još je živ,pokretan,odlično se sjeća svega.Čak nam je pokazivao gdje mu je završio rafal iz 44. u gredi jedne kuće!

U biti,kad je sve ostalo u okruženju,nije bilo straže,sve je na crtu bačeno.Npr. preko noći smo bili blizu nekoj crti i spavali,a stariji su pazili u bunkerima.Zorom se ide na drugu crtu ako je trebalo odbiti neki napad ili nasilna izviđanja i sl.Onda opet preko dana ako se uspije sve završiti drijemanje.Interventne snage su uvijek bile negdje angažirane.U zadnjoj fazi sukoba djelovalo se i u parovima.Ljudi koji su bili rođeni od 1930. pa nadalje su imali okršaje sa npr. ID grupama!Domobranima je bilo najteže.Prvi udar je uvijek na njih,a nisu ih napadali domobrani iz armije.

U čitavom tom haosu je trebalo ustrojiti vojsku i opstati,nema ljudi,nema oružja,nema tko od časničkog-dočasničkog kadra...ma dobro smo mi ostali koliko toliko i normalni poslije svega.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 2:46 pm 
Offline

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 7:19 pm
Postovi: 3620
Mar-kan je napisao/la:
RajvoSa je napisao/la:

A otprilike, na koliki se postotak moglo stvarno računat, a koliko ih je bilo samo upotrebljivo za straže i položaje oko svoje kuće, njive? Kako su raspoređivani ti iz drugog i trećeg ešalona, recimo taj djed?


Taj je djed bio u ustašama,ima zavidno iskustvo iz onog rata,gulio 7 godina teške robije.Odlazio je sam samcat u izviđanja,kroz minska polja i slušao armijaše kako razgovaraju u bunkerima.Jednom smo ga morali pokrivati vatrom da se izvuče,cuko ga neki otkrio i zalajao.Još je živ,pokretan,odlično se sjeća svega.Čak nam je pokazivao gdje mu je završio rafal iz 44. u gredi jedne kuće!

U biti,kad je sve ostalo u okruženju,nije bilo straže,sve je na crtu bačeno.Npr. preko noći smo bili blizu nekoj crti i spavali,a stariji su pazili u bunkerima.Zorom se ide na drugu crtu ako je trebalo odbiti neki napad ili nasilna izviđanja i sl.Onda opet preko dana ako se uspije sve završiti drijemanje.Interventne snage su uvijek bile negdje angažirane.U zadnjoj fazi sukoba djelovalo se i u parovima.Ljudi koji su bili rođeni od 1930. pa nadalje su imali okršaje sa npr. ID grupama!Domobranima je bilo najteže.Prvi udar je uvijek na njih,a nisu ih napadali domobrani iz armije.

U čitavom tom haosu je trebalo ustrojiti vojsku i opstati,nema ljudi,nema oružja,nema tko od časničkog-dočasničkog kadra...ma dobro smo mi ostali koliko toliko i normalni poslije svega.


za Srednju Bosnu respect do poda..uvjek.

Imao sam čast upoznati te ljude..taj mentalitet i sad znam zašto su održali..

u njih se možeš pouzdat..ja u poslu..ali to je indicija, takvi su uvijek..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:03 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1159
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
E kad je u pitanju mobilizacija u SB to bi ja podijelio na dva dijela;
Jedan dio je 100 % onako kako je to Markan opisao ukratko sve pod oružje, i na crti skoro sve. Ali to je bilo več kad se nije imalo kud, ili što bi teoretičari rekli odsudna obrana...
Prvi dio rata nije takav ni u dolini... kafići rade, dok se u susjednoj općini ratuje, mobilizacija je više sličila na moljakanje ljudi po selu da se pomogne susjednom selu i sl... Ne mogu da se ne sjetim i ne spomenem one potvrde za prolazak ili izlazak iz doline i sl. stvari
Skoro cijelu Jajačku brigadu i dobar dio kotorvaroške bojne smo ispratili pogledima i skoro odahnuli kad su otišli iz doline... (samo manji dio je osto i branio dolinu) A značaj jajački muslimana u borbama za uskoplje je nemjerljiv i ne samo uskoplje...
Mislim da tek kad su nas zeleni pritiskli i to dobro došlo se do neke pameti pa se branilo i mobiliziralo kako treba...

Meni se čini malo da svi naši južni prostori nisu imali više od 20 000 vojnika... posebice ako to poredim sa lašvanskom dolinom gdje je vjerodostojan podatak od nekih minimum 8000 vojnika, znaći 4 naše općine, TR, NT, VI i BUS + izbjeglice ZE JC i sl.... Izgleda da to dole nije baš funkcioniralo ni blizu kako je trebalo..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:12 pm 
Offline

Pridružen/a: sub svi 02, 2009 7:19 pm
Postovi: 3620
sioux111 je napisao/la:
E kad je u pitanju mobilizacija u SB to bi ja podijelio na dva dijela;
Jedan dio je 100 % onako kako je to Markan opisao ukratko sve pod oružje, i na crti skoro sve. Ali to je bilo več kad se nije imalo kud, ili što bi teoretičari rekli odsudna obrana...
Prvi dio rata nije takav ni u dolini... kafići rade, dok se u susjednoj općini ratuje, mobilizacija je više sličila na moljakanje ljudi po selu da se pomogne susjednom selu i sl... Ne mogu da se ne sjetim i ne spomenem one potvrde za prolazak ili izlazak iz doline i sl. stvari
Skoro cijelu Jajačku brigadu i dobar dio kotorvaroške bojne smo ispratili pogledima i skoro odahnuli kad su otišli iz doline... (samo manji dio je osto i branio dolinu) A značaj jajački muslimana u borbama za uskoplje je nemjerljiv i ne samo uskoplje...
Mislim da tek kad su nas zeleni pritiskli i to dobro došlo se do neke pameti pa se branilo i mobiliziralo kako treba...

Meni se čini malo da svi naši južni prostori nisu imali više od 20 000 vojnika... posebice ako to poredim sa lašvanskom dolinom gdje je vjerodostojan podatak od nekih minimum 8000 vojnika, znaći 4 naše općine, TR, NT, VI i BUS + izbjeglice ZE JC i sl.... Izgleda da to dole nije baš funkcioniralo ni blizu kako je trebalo..


Ali ne možeš ti..opet se vraćamo na početak..uspoređivati situaciju koju sam opisuješ, situacije borbe za goli život i totalne mobilizacije i situacije gdje imaš manje više mir i ideš na front ako hoćeš, a ako nećeš skokneš do Splita, Zagreba i dalje na piće i provod.

i sam si rekao kako je u SB bilo na početku.

ja sam naveo primjer da je 10% od ukupnog broja populacije neki standard. U startu odbiješ 50% žena, 10-15% do 18 i isti postotak za preko 45 godina, nesposobne, one potrebne za funcioniranje života, ne može svaki mušakarac u rat i ostane ti tamo-vamo 10%.

još kad tome dodamo nikakvu organizaciju i to je dobro ispalo. Ljudi su išli na crno raditi vanka usred rata.

jedan naš je dole rekao polu u šalji polu u zbilji, kad se sve to vidjelo,..da su samo pustili glas da su strijeljali par dezertera a nisu morali, mogli su im npr. platiti jednogodišnji pansion na Bahamima, samo da ih nema, samo pustit glas, mi bi imali 5% vojnika više.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:29 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1159
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
sioux111 je napisao/la:
jedan naš je dole rekao polu u šalji polu u zbilji, kad se sve to vidjelo,..da su samo pustili glas da su strijeljali par dezertera a nisu morali, mogli su im npr. platiti jednogodišnji pansion na Bahamima, samo da ih nema, samo pustit glas, mi bi imali 5% vojnika više.



Ne, znam šta govoriš, zato sam i dao taj primjer iz SB... jel sam mišljenja da je u svim općinama koje nisu imali veći sukob, ili dok sukob u tim općinama nije počeo, vladalo neko poluratno stanje, bez obzira na cijelu situaciju i rat za opstanak ja bi rekao hrvatskog naroda jednostavno oni koji su to trebali nisu bili svjesni ozbiljnosti situacije, ovdje mislim na naše odgovorne iz tog perioda (uz dužno poštovenje za sve iznimke).
Sviđa mi se ovaj zadnji dio... za dezertere...[/quote]


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:38 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
sioux111 je napisao/la:
E kad je u pitanju mobilizacija u SB to bi ja podijelio na dva dijela;
Jedan dio je 100 % onako kako je to Markan opisao ukratko sve pod oružje, i na crti skoro sve. Ali to je bilo več kad se nije imalo kud, ili što bi teoretičari rekli odsudna obrana...
Prvi dio rata nije takav ni u dolini... kafići rade, dok se u susjednoj općini ratuje, mobilizacija je više sličila na moljakanje ljudi po selu da se pomogne susjednom selu i sl... Ne mogu da se ne sjetim i ne spomenem one potvrde za prolazak ili izlazak iz doline i sl. stvari
Skoro cijelu Jajačku brigadu i dobar dio kotorvaroške bojne smo ispratili pogledima i skoro odahnuli kad su otišli iz doline... (samo manji dio je osto i branio dolinu) A značaj jajački muslimana u borbama za uskoplje je nemjerljiv i ne samo uskoplje...
Mislim da tek kad su nas zeleni pritiskli i to dobro došlo se do neke pameti pa se branilo i mobiliziralo kako treba...

Meni se čini malo da svi naši južni prostori nisu imali više od 20 000 vojnika... posebice ako to poredim sa lašvanskom dolinom gdje je vjerodostojan podatak od nekih minimum 8000 vojnika, znaći 4 naše općine, TR, NT, VI i BUS + izbjeglice ZE JC i sl.... Izgleda da to dole nije baš funkcioniralo ni blizu kako je trebalo..


Ovdje malo skačemo sa teme na temu :zubati nije baš kronološki poredano.

Prvi dio rata su preuzeli na pleća dobrovoljci.Sad i tu je bilo svega,domoljuba,kriminalaca,avanturista...Ali činjenica je da su prvi se uhvatili oružja.U Bugojnu 92. napade nas neki lokalni HVO zapovjednik kao šta se preseravamo mi po Busovači,Vitezu,NT kuhamo sa Muslimanima,a oni kao skupa u Bugojnu krvare protiv Srba.Mi se samo zgledašmo,čovjek očigledno nije bio upoznat sa situacijom-pomoć za Jajce blokirana na punktu kod Ahmića.Morao je čovjek poginuti da bi se to riješilo.Po čijem nalogu je blokirano da ne može HVO proći?

Sukobi u Vitezu,svibanj 93.,a u Travniku sjede u kafićima npr. pripadnici Vitezova i muslimanski vojnici.Zorom idu i jedni i drugi na bojišnicu u Vitez...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:45 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 19201
Lokacija: Gl. grad regije
Ne ponovilo se!

_________________
Emenikalo, Junuz Emenikalo, agent 001.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:49 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1159
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
Još veči paradoks da su bolnicu u gradu TR cijelo vrijeme dovoženi ranjeni muslimanski vojnici ranjeni npr za vrijeme prvog ili drugog sukoba u NT, i to dovoženi preko teritorija HVO Travnik, u bolnici ostao dio našeg osoblja (jedan dio otišo u bolnicu NB)... svak svoju politiku vodio... slaba organizacija na svim razinama... a ovamo neke naše optužuju za zločinačku orgnizaciju i poduhvat...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:53 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
sioux111 je napisao/la:
Još veči paradoks da su bolnicu u gradu TR cijelo vrijeme dovoženi ranjeni muslimanski vojnici ranjeni npr za vrijeme prvog ili drugog sukoba u NT, i to dovoženi preko teritorija HVO Travnik, u bolnici ostao dio našeg osoblja (jedan dio otišo u bolnicu NB)... svak svoju politiku vodio... slaba organizacija na svim razinama... a ovamo neke naše optužuju za zločinačku orgnizaciju i poduhvat...


Postoje ozbiljne optužbe na medicinsko osoblje u Travniku.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 4:56 pm 
Offline

Pridružen/a: pon ruj 28, 2009 10:16 pm
Postovi: 1159
Lokacija: Tamo gdje je Srednja Bosna gdje je Vlasic planina, Vilenica, Bukovica, Lasvanska dolina...
Misliš na našeg šefa kirurgije nositelja pletera i ljiljana ili na njihove...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 5:48 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
Informacije o stradanju travnickih Hrvata tijekom 1993. godine; opis zatoceništva u mudžahedinskom logoru Orašcu nedaleko Travnika te detalji islamskog obredno-ritualnog smaknuca 'nevjernika'…

I S K A Z

Prva travnicka brigada HVO s narodom sela Ovcarevo, Paklarevo, Marijanovica Brdo, Jankovici, Begetsko naselje, Kalibunar, Vlahovici, Secevo, Trijici, Pirota, Šipovik i dio grada od zgrade isusovacke gimnazije put hotela, gornji dio grada, su pošli na Vlašic. Sedma muslimanska, tristodvanaesta brdska brigada, tako su ju zvali, i svi mudžahedini, koji su bili locirani u gradu preko puta Šarene džamije u bivšoj direkciji OTP-a, su 'presjekli' grad, tako da onaj dio Hrvata, koji gravitira od crkve od hotela pa dolje put medrese nije mogao izici. Dolac, Slimena, Polje, Grahovik, Limenica je krenuo put Nevic Polja i Nove Bile. Mi, zatoceni u gradu, u tom dijelu grada koji je bio blokiran od strane policije i vojske, razlicitih vojski, smo ostali u stanovima.

U prvi mah, ujutro, nismo znali što se dogada. Nama nepoznati i poznati, uniformirani i neuniformirani, poceli su raciju po gradu, hvatati Hrvate i Srbe i odvoditi ih u zidine starog grada. To su bili muslimani, je li armija BiH, je li sedma muslimanska, uglavnom taj dio svijeta je nehrvatski. Hrvatski narod sa zapovjedništvom, tuto-kompletno vlada HVO osim nas cetvorice iz vlade koji smo ostali u donjem dijelu grada, krenuli su prema Vlašicu. Ostao je Veno Topalovic, Ivo Pišic i Božo Dijak, i ja s njima. Mi nismo znali za zapovijed, odluku. Nama nije javljeno.

Vlada HVO na celu s Vinkom Piliškicem, Davorom Kolenda i ja stvorili smo plan evakuiranja hrvatskog pucanstva u slucaju nedaca i nesreca i predocili ga vladi Hrvatskog Vijeca Obrane. U donjem dijelu prema Gucoj Gori bila je formirana druga brigada HVO. Zapovjednik je bio Nakic. Zaboravio sam mu ime. Oni su takoder, po spoznajama jer ja nisam bio, s narodom Grahovika, Cukala, Guce Gore, Puticeva, Bukovice - jedne, druge, Maljina, Miletica, Orašca, sve do Zabilja pod silovitim udarom bojnih postrojbi muslimanskog naroda krenuli u zbjeg prema Pokrajcicima i Novoj Biloj, odnosno Vitezu, Busovaci. Kako, na ciju zapovijed, pod kakvim uvjetima, je li bilo borbi, kakvih borbi, ja uistinu ne mogu govoriti jer sam bio u samom gradu.

Muslimani su u gradu imali nekoliko paravojnih postrojbi koje su formirane od jednog, ne malog, dijela, zapušteni i ne znam kako bi ih nazvao, ne mogu nazvati militantni, nego uistinu od jednog najkriminogenijeg dijela muslimanskog naroda, grada i prigradskih naselja. U tim postrojbama su se isticali narocito dio muslimanskog pucanstva koji je sam pretrpio taj egzodus od strane Srba u selima Vlašica i Podvlašica.

Došavši u grad nisu birali sredstva kako naci povod da smjeste svoju obitelj iako do momenta izlaska Hrvatsko Vijece Obrane i ratno predsjedništvo muslimana smo zajedno na celu s civilnom zaštitom i na celu sa na brzinu formiranim tijelima prihvat tih ljudi casno i dostojanstveno obavili. Prije samog tog izlaska usudio bih se ustvrditi - ima tocan broj registriranih negdje oko 150.000 muslimana iz Podkozarja koje smo primili gdje se god primiti moglo. Muslimanski vojni ljudi su dio svijeta i najveci dio vojno sposobnog svijeta odvajali od obitelji i smještali u vojarnu, bivši garnizon JNA.

Sve je bilo uglavnom pod okriljem vodstva stranke SDA. U to vrijeme u vojnim strukturama armije BiH su bili RIBO, zapovjednik 312. brdske brigade. To mu je prezime, a imena se ne mogu sjetiti. Ja s njima nisam imao kontakata. Bio je i KOBILIC REMZIJA, nastavnik po struci, ali je radio cijelo vrijeme u bivšem uredu Sekretarijatu za narodnu obranu. Kasnije se kao vojnicki obrazovan covjek stavio u sami vrh.

Šta je obnašao ne bih mogao reci. Tu njihovu vojnu strukturu ja nisam imao prilike upoznati. Samo znam da su medu prvim u tim prostorima formirali Sedmu muslimansku. Zvali su je MOS. Sedma muslimanska brigada je najelitnija Alijina. Za njeno formiranje, njena obilježja i valjda konstituiranje nazocnost ALIJE IZETBEGOVICA i SEFERA HALILOVICA je uvijek bila tu.

Jedan zapovjednik je bio moj ucenik. Završio je filozofiju i radio je kao profesor. Zove se TERZIC SEMIR. Je li bio zapovjednik ili dozapovjednik, što je bio...? Uglavnom oko organiziranja i strukturiranja te njihove brigade mudžahedini, strani Arapi, strani državljani su imali najveci utjecaj.

Stigla je Sedma krajiška, ne bi mogao reci kada, na celu s FIKRETOM CUSKICEM i MEHMEDOM ALAGICEM, pa pukovnikom DEDIC NIHADOM. Bilo je još casnika bivšeg ranga, kapetana, porucnika. To su bili uglavnom ljudi iz Podkozarja - Kozarac, Prijedor, Sanski Most, Mrkonjic Grad - uglavnom s tih prostora. Oni su za veoma kratko vrijeme preuzeli zapovjedništvo u gradu, tako da je zapovjednik FIKRET CUSKIC, skoro zapovjednik grada. Ovamo se na drugoj strani formiralo ratno predsjedništvo na celu s MUHAMEDOM CURICEM. Bio je moj ucenik. Završio je gimnaziju. Mislim da je završio Medicinu i da je magistrirao koliko se sjecam. Svrgnuli su legalno demokratski izabranu vlast koju je obnašao kao predsjednik opcine TAMBURIC IZET. Tko je još sve bio...?

Ratno predsjedništvo je formirano na inicijativu ALIJE IZETBEGOVICA, SEFERA HALILOVICA, uglavnom znam da nije to ratno predsjedništvo formirao Mehmed Alagic i FIKRET CUSKIC nego vrhovništvo na celu s ALIJOM IZETBEGOVICEM, koji je jako cesto dolazio u grad i pripremao teren za vojne postrojbe stranih placenika u podrucju Mehurica(?). Tamo je ........

Mi smo pod sve vecom njihovom najezdom i zauzimanjem i kopanjem rovova imali svoj stožer u zgradi Sebešica, a regionalnu vojnu policiju na celu s gospodinom Ivom Rezom smo konstituirali u bivšem Domu JNA. Cim smo konstituirali i sredili poceli su kopati rovove i okretati oružje prema nama s podrucja sanatorija bolnice za grudne bolesti. Tako oni kopaju danas jedno, sutra drugo. Pocele su provokacije sa znakovljem, koje su lijepili po gradu. Lijepili su ljiljane, panoe s porukama koje su bile strane i samom muslimanskom narodu u gradu, jer su bile fundamentalistickog karaktera.

Iza toga su strani državljani cijeli grad, sve lokale u kojima se tocio alkohol su ili demolirali, u pocetku su najprije eliminirali alkohol, a onda su sve hrvatske lokale raznijeli bombama. To se dogodilo prije egzodusa. Uglavnom najveci dio toga se desio u intervalu od 19. travnja 1993. do 02. - 03.06.1993.

Grad su zauzeli 02. - 03. lipnja 1993. godine. ALIJA je dolazio i na sjednice ratnog predsjedništva, a ni jedan jedini put naši clanovi Hrvatskog Vijeca Obrane nisu mogli prisustvovati sjednicama ratnog predsjedništva, kojeg su ustanovili muslimani. Jedno vrijeme i to ne malo, skoro godinu dana, mi smo egzistirali u istoj zgradi opcine. Mi smo uzeli jedan dio prostorija opcine i obnašali funkcije u Vijecu Obrane i konstituirali vladu, a s druge strane, cak na istom katu podijelili smo - jedna strana prostorija Hrvatskog Vijeca Obrane, a u drugoj strani su bili muslimani.

U cijelom tijeku sve do egzodusa mi smo insistirali, tražili i nastojali da se poštiva volja naroda i da mi zajedno radimo što su oni uporno odbijali, jer su svog predsjednika TAMBURIC IZETA eliminirali. Onda smo mi bili prisiljeni formirati Hrvatsko Vijece Obrane. TAMBURIC IZET nije dugo obnašao dužnost. Umjesto njega je imenovan MUHAMED CURIC, negdje krajem 1992. godine.

Kada je ALIJA dolazio u Travnik uvijek bi se našao s celnicima SDA, a sa ljudima predstavnicima hrvatskog etnosa nije imao kontakata. Je li on uopce želio susret ne znam jer u to vrijeme nisam bio clan vlade HVO. On je odsjedao uglavnom tu u blizini gdje su mudžahedini i medresa, vjerojatno u privatnim kucama. Znam da je cesto dolazio poslije egzodusa hrvatskog pucanstva. Poslije tog egzodusa oni su formirali Islamski vjerski centar u prostorijama "Salona namještaja". Tu je dolazio ALIJA, tu je dolazio vjerski glavar MUSTAFA CERIC. Sjecam se dobro jer je Radio Travnik prenosio dio njegovog obracanja.

Imao sam osjecaj da ne govori vjerski dostojanstvenik nego da govori najmilitantniji covjek koji želi da homogenizira na bazi islama cjelokupno muslimansko pucanstvo izjednacavajuci hrvatski puk s agresorom srbijanskim i cetnickim. On je dolazio u dva tri navrata u Travnik, jedanput prije, dva puta, možda i više nakon egzodusa. Uglavnom njega je primao duhovni voda svog tog militantnog proislamski-fundamentalistickog gledanja na sva zbivanja, a on je NUSRET efendija AVDIBEGOVIC, imam u Šarenoj džamiji. Pod punom moralnom odgovornošcu tvrdim da sam ga na desetine puta vidio u društvu nama nepoznatih bradatih stranih državljana koje smo mi zvali mudžahedini, jer su nosili takva obilježja i govorili arapski. AVDIBEGOVIC je rodom iz Prusca, kod Donjeg Vakufa.

Ja sam u vremenu izmedu 19. travnja i 03. lipnja priuštio sebi slobodu i luksuz i prišao sam njemu ispred kuce odvjetnika Vlade Bilaca u Travniku po prvi put u životu i zamolio ga da kao vjersko lice ucini što uciniti može da ne dode do eskalacije, ako dode sacuvaj Bože do sukoba. Njegove reakcije su: šutnja i on ce, eto, mene pozvati kao predstavnika na celu ekspertne grupe travnickih intelektualaca, i da ce pozvati "SEJU", SEADA SAVICA, profesora zemljopisa koji je bio na celu ekspertne grupe travnickih muslimana intelektualaca, da se sacuva bar ono što se sacuvati može. No, nikada to nije ostvario. Dapace, od tih dana, od jedne poprilicno dobre suradnje, dogovora, razgovora - od tog momenta nikakvi više dogovori, razgovori nisu bili moguci.

MUSTAFA CERIC je držao predavanja vjerskom kleru islama, ratnom predsjedništvu i svim ljudima, muslimanima grada, koji su se stavili na celo SDA, uglavnom su bili ogranci SDA i utjecajni ljudi grada Travnika koji su se priklonili toj, po meni, unitarnoj koncepciji, kako su oni zamišljali buducu BiH.

Ta radio emisija MUSTAFE CERICA, koja je bila puna militantnog naboja, emitirana je poslije egzodusa. Je li prije emitirana koja emisija takvog sadržaja ja ne znam. Mnogo, jako mnogo zla je ucinjeno medijski s radio stanice Travnik. Da bi se nešto preko Radija Travnik pustilo u eter morao je dati svoj aparat ili Filip Filipovic, s naše strane, ili Blaškic, a s druge strane MEHMED ALAGIC. Ja sam dobio zapovijed za prvi istup(?) i Filip Filipovic je potpisao. Mene su kolima prebacili u vojarnu kod MEHMEDA ALAGICA gdje sam zatekao medicinsku sestru RIÐIC.

Ja sam joj bio razrednik u Srednjoj medicinskoj školi. Sa svojim iz divlje zasnovanim brakom, jednim snimateljem radija i televizije Sarajevo, sjede tamo. Ja sam zamolio MEHMEDA ALAGICA, da potpiše, da ide u eter. On je procitao i onda se obratio, a najprije je rekao da nece... Ja mu kažem - gospodine ALAGICU, to je bilo prije 19. travnja ili u intervalu izmedu 19. travnja i 03. lipnja, to ne mogu garantirati, kaže - najprije je htio kratiti tekst. Na to mu ja kažem - Vi ste gospodine ALAGICU, obrazovan covjek, ovo je integralni tekst zašto bi ga Vi kratili.

Onda se on obraca RIÐICKI i kaže - Sroci mi komentar na Prlica integralni tekst. Ja sam mu onda rekao - gospodine ALAGICU, ako ce moj ucenik srociti komentar, a onda cu ja komentar na komentar. To nas ne vodi ni cemu. On je odbio da pusti u eter taj tekst. Poslije tog razgovora nisam imao prilike kao predstojnik Ureda za prosvjetu, kulturu i informiranje da dodem u situaciju da bilo što objavimo. Radio stanicu su prakticki okupirale muslimanske snage. Direktor radio stanice je bio Krunoslav Kolenda. Njega su potjerali, a postavili su jednog gimnazijalca LOLIC, koji se nikada do tad nije bavio niti žuranlistikom, a niti je tijekom školovanja u gimnaziji pokazivao neke rezultate sklonosti. On je musliman.

Uglavnom, kompletno kreiranje i uvid u program je vršila stranka SDA, uglavnom je to sve išlo preko doktora ginekologa HALIDA GENJCA, Sandžaklije. Onda, Sandžaklija, MIRSAD GRANOF, kirurg, koji je završio u Sarajevu, a specijalizaciju je završio u Zagrebu. MIRSAD je došao u Travnik odmah po završetku medicine. Radio je kao stažista kod našega cuvenoga kirurga Antuna Rakidžije, Dubrovcanina. Vrstan je kirurg i radio je skupa sa našim kirurzima, koji su ga u život uvodili, radio je s Markunovicem, Kulišom... GENJAC je, kao ginekolog, radio u Domu zdravlja i to neposredno prije rata godinu-dvije.

Tek mi je jasno s kojim je namjerama došao. Bio je predsjednik SDA. Bili su obojica u stranci SDA. GENJAC je imao odlucujucu rijec. Oni su bili u samom vrhu stranke opcine Travnik. Uglavnom, u najužem vodstvu stranke SDA u Travniku nije mogao biti musliman, ili se nama pak to cinilo, nije mogao biti travnicki musliman intelektualac, uglavnom je morao biti s podrucja Sandžaka, iz Crne Gore. Mi smo konstantno, ne popuštali, nego smo se našli u procjepu, zauzimali su nam najprije bolnicu, pa su istjerivali naše ljude, lijecnike, pa su zauzeli grudni odjel, dio po dio.

Mi smo stalno sprijecavali da ne dodu, ali oni potjeraju. Smijenili su Markunovic Jelicu, postavili su svog covjeka. Ona je bila ravnatelj za grudni odjel. Mi smo razumski postupili da ne bi došlo do krvoprolica i da ne bi nasjeli na njihove provokacije. Oni su cupali, kidali, palili hrvatske zastave koje su u jednom dijelu gdje je najveci dio hrvatskog pucanstva bile postavljene. Nikakvi dogovori, a uvijek su obecavali kao Srbi. Mi se dogovorimo, uži dio ljudi predstavnika HVO i muslimana ratnickog predstavništva, a nikada realizacije. Uvijek se našlo navodno mangupa koje nisu dovoljno pothranjivali duhovno i materijalno.

Imam dosta svjedoka, koji mogu potvrditi da je KOBILICA FEHME pastorak, sin od njegove druge žene, za 100 DM u užem krugu na nagovor došao da skine hrvatski barjak i da ga gazi, koji se nalazio u hrvatskom dijelu grada na prometnici ........ kod hotela. Ko, kako, na koji nacin? Uglavnom, naš snajperista ga je ubio, jer smo trpili, trpili, tako da u dvije trecine grada nije moglo biti hrvatskog obilježja, nikakva, cak ni ispred crkve. Poslije tih njihovih desetina incidenata kada su opkolili i uperili oružje u naše postrojbe u hotelu su bili naši HOS-ovci, postrojba. Medu njima nije bilo muslimana. Ja se ne sjecam da je bio neki musliman poslije tih njihovih nagovještaja.

Turbe nam je cijelo vrijeme pokrivala zajednicka postrojba HVO u kojoj su bili i muslimani, domaci muslimani, na celu s LEKO SULEJMANOM i GAFUREVIC KEMOM. Naš zapovjednik je bio Ramljak Robert. To je bila crta prema Srbima. Oni su bili u postrojbi sve dok fundamentalisticko-unitarna koncepcija pri vodstvu SDA nije drugacije odlucila. LEKO SULEJMAN je oženio Hrvaticu. On je završio uciteljsku školu. KEMO GAFUREVIC je oženio pravoslavku, isto ucitelj. Robert je završio gimnaziju i ne znam šta je kasnije završio, znam da je završio fakultet a ne znam koji. Zapovjednik im je bio Robert, dozapovjednik je bio LEKO. To je bila postrojba HVO u kojoj su bili zajedno i Hrvati i muslimani.

To je bilo sve dok smo se odupirali najezdi cetnika iz Dimljana, Vlašica, Goleša, Komara, Oboraca i tako. Držali su se zajednicki crte. Simptomaticno je pripomenuti, da, ne mogu reci koliko je bila duga ta crta bojišnice, da su dvije trecine pokrivali Hrvatsko Vijece Obrane prema Srbima, jedna trecina je bilo miješano muslimani i Hrvati, a prema Mehovicu gore, odnosno ovamo na istocnoj strani uglavnom su bili muslimani i simptomaticno je da su oni kao dobrohotno dolazili u naše postrojbe u posjetu da vide, a nikada nisu dozvolili da naši bojovnici, zapovjednici bojnih satnija dodu na prostore Srba koje su oni držali prema Srbima. Kasnije su nas odsjekli, tako da nam je ta travnicka brigada ostala u prosjeku izmedu Srba, to je bila Prva travnicka, i ovamo muslimana, nisu im dali u grad. Sa dobrim dijelom, broj ne bih mogao reci, mudžahedina, koji su uglavnom bili u prostorima: Bijelo Bucje, Vlahovici, Prijici, Zlokici, Vidoševici, Kokošari, Šipovik, muslimani su klali zajedno s mudžahedinima, klali su Srbe i Hrvate. Što se dogodilo u tim selima ne znam. Jedan dio je ostao na životu.

Znamo to da je bilo i silovanja starica od 84 godine, svjedok je starica od 84 godine koja se zove Mare Brigonja. Tu je mještanka, iz Gornjeg Šipovika ili Pirota. Našli su je golu, vezanu za jedno drvo, pa su je muslimanski policajci opet .... nakon što su otišli naši. Bila je živa kada su ju našli. Ne znam je li još živa.

U kucu jednog Didaka, došao je i priopcio meni i sveceniku Pavi u Župnom uredu da su došli neki Zeleni kojoti pljackati mu kucu i pokušali silovati suprugu mu i kcerku. On živi u Gornjoj Piroti ili u Šipoviku. Zeleni kojoti su bili specijalna postrojba, vjerojatno teroristicko-dirvezantska, koja je elitna grupa, odgovorna Sedmoj krajiškoj brigadi. Tim kojotima se pridružio dio najprljavije postrojbe koja je formirana u samom gradu, a bila je smještena u Konaku, kojoj je iskljucivi cilj bio stvaranje panike, pljacka, otimacina. Oni se zovu "Mecetova i Majorova policija".

MECE je jedan mladic, ne znam ga ja odakle je rodom, a MAJOR je cvjecar u gradu. Jedan od njegovih sinova je napravio dosta zla u gradu. Kako je njemu ime, ne znamo, mi njega zovemo MAJOR. On je s podrucja starog grada, bavio se cvjecarstvom i on i supruga mu. Dvoje mu je djece završilo srednju školu, jedan je sakat. U tim se postrojbama kasnije iskazao, kao vrstan pljackaroš i bombaš, ALIJA. On je odgojno-zapušteni kriminalac. Znam da je jednom bio osudenik cetiri godine zatvora za pronevjeru.

Stjecište im je bilo tu u Konaku i na stotinjak metara od Konaka u jednoj kavani "Brendi" gdje se sakupljao prije rata i deset godina ološ grada. Bilo je odgojno zapuštenih, bilo je vec kriminogeno dokazanih, bilo je drogera, ovisnika. Tom ALIJI prezime je SEFER. On je iz periferije grada zvanog "Vakuf", prema Gornjem Docu, u biti to je prigradsko naselje. Kasnije su mu ti isti njegovi bacili bombu u kucu, mislim tom ALIJI, valjda je to bio obracun kriminala.

MECE je pobjegao u trece zemlje. On je vodio i konstituirao s kriminalcima u gradu. Ne znam je li on iz Travnika. Kao pandan njima, "Zelenim kojotima", bilo je okrilje ALIJE IZETBEGOVICA. Svaki put kada je dolazio bio je u njegovom društvu, cak se pojavljivao na RTV, Sarajevo.

Jedan mladic, koji je iz Sandžaka doveo i bracu, dvojicu brace, i pokazao se kao najopasniji, s još jednim Turbecaninom, ne mogu se sjetiti imena, mislim da su ga likvidirali. On je odradivao taj najprljaviji, najkriminalniji dio posla. To je NANE, ne znam mu ime, tako ga zovu, on je igrao nogomet u Borcu iz Travnika, a Sandžaklija je. Jako prljav covjek. Uglavnom, on je bio taj izvršni.

Duboko sam uvjeren da je on suradivao s TAROM, koji je ubio našeg prvog zapovjednika Stojaka Izica, a svaki put je bio s njim u neposrednoj blizini, komunicirao s njim kao ja sa svojom suprugom. Bio je s ALIJOM IZETBEGOVICEM, sa SEFEROM kada je dolazio, sa zapovjednicima, tim muslimanskim. Imao je svoju postrojbu. Uglavnom je bio kriminalac. Ta postrojba koju je NANE vodio zvala se Sandžaklije. Koliko ih je bilo to ne znam. To je bio lobi.

Brat je preko puta mene, na petom katu, zaposjeo jedan stan. Za Uskrs, 16. travnja, je iz oružja devetke pokušao ubiti mene. Preko puta mene je sjedila IFETA, supruga milicajca HASIBA. Mi smo se slucajno digli iza stola, a meci su probili staklo i u zid udarili. Djed od HASIBA je bio u ustaškim postrojbama, uvijek se hvalio kako su mu otac i djed bili ustaše. Stan im je tik uz moj na cetvrtom katu. Tu je u vojnickoj odori bio prisutan i Vlado Piliškic sa suprugom, prof. Medic.

Neposredni povod za donošenje odluke o bježanju iz Travnika može kompetentno dati Leutar Jozo, koji sada obnaša funkciju Ministra unutarnjih poslova republike BiH, a u to vrijeme je bio zapovjednik naše Prve travnicke brigade ili pak Filip Filipovic, general HVO-a koji je takoder moj dak.

Mi smo se jednostavno pripremali na mogucnost da se ne mogu izbjeci konfrontacije sa tim nasilnickim potezima, usudujem se kazati sa agresorskim potezima razlicitih postrojbi koje su bile prijavljene u BiH kome je za cilj bilo da se ne biraju sredstva, da se nade nacin po cijenu bacanja bombi, ubojstava po kucama, pljackanja i tako dalje, da bi oni smjestili svoje obitelji koje smo mi svesrdno primili prije par mjeseci i nepunu godinu dana koje su protjerali Srbi iz podrucja Podkozarja, iz Istocne Bosne.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 5:50 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 16913
2.dio

Kažem pucali su kroz prozor u moj stan, a po rubnim predjelima, Kalbunar, po selima gdje je bilo miješano ja nemam potpuno uvid, ali je bilo puno slucajeva gdje su izazivali, provocirali. Mi smo strpljenja imali, mi smo donijeli po meni razumnu odluku da se sacuva i vojska i narod. Da li je ta odluka ispravna, tko je donio tu odluku da se pokrene gornji dio? U svakom slucaju mogu poslije doživljaja koji su slijedili nakon 03. lipnja, a ja sam neposredni sudionik svih tih športskih stvari. Kada su oni došli u grad, kada su naši otišli, da su kojim slucajem ostali u svakom slucaju to bi im bila klaonica gora nego... Oni su jednostavno sebi stavili za cilj eliminirati hrvatsko pucanstvo, a useliti svoje u naše kuce, stanove, jer oni objektivno nisu imali, kada su popunili škole, domove. Kod nas je živjelo malo Srba, da bi mogli useljavati u njihove prostore.

Gore prema Srbima su bili rovovi raznih muslimanskih postrojbi, a oni su ovamo iskopali i okrenuli oružje i naši nisu mogli krenuti u grad svojim obiteljima ili u sela bez pucanja. Oni su to tražili i cekali. Kakvu je prosudbu donio naš stožer na celu sa Leutarom, s Filipom Filipovicem, s nastavnikom Zvonkom Macicem, da ne nabrajam ostale, to ne mogu govoriti.

U noci 02. na 03. lipnja digao sam se ujutro i krenuo sam do Župnog ureda Alifahmica ulicom, ne znajuci što se zbiva. Cula se pucnjava u noci. Ujutro od cetiri sata, pola pet, vec se razdanilo, sam pogledao iza zavjese. Na Jankovica, Marjanovica Brdu su gorile hrvatske kuce. Onda mi je to bio znak, da naših bojovnika više tu nema. Krenuo sam u grad da vidim što je. Iznenada na jednoj kapiji me zgrabio jedan muškarac s francuskom kapom na glavi, šlafo, kako mi zovemo, i uvukao me unutra u jednu sobu. Profesore, samo udite, udite i nije mi dao izici iz te sobe do ujutro. To je bilo 03. lipnja oko 9:00 sati, tada kada sam pošao prema Župnom uredu. Uvukao me je u svoju sobu. Rekao mi je - profesore, udite, ništa ne pitajte. Njegova kcerka je završila Ekonomski fakultet. Nju znam kao studenticu.

S prozora sam vidio da je Krakan Hrvoje izvucen iz auta sto metara od te kuce, sto pedeset metara, na raskrižju otkud se ide u tu ulicu. Morao je staviti ruke na glavu i nasloniti se na svoj auto i vidim izbacuju iz auta Travnicane. To su bili travnicki muslimani, uniformirani - a kojoj postrojbi su pripadali ne bih mogao reci, koji su hvatali Hrvate po ulici i odvodili ih u zidine starog grada.

U toj kuci sam zadržan do sutradan ujutro, do oko 10:00 sati. Tada sam otišao u Župski ured i saznao sve što se zbiva. U uredu mi je receno kako su pokupili dosta Hrvata gore u starom gradu. Koliko su ih držali ne znam. To je bilo dakle 03. lipnja kada su pokupili Hrvate.

U Župnom uredu sam bio tri-cetiri minute, pokupio informacije, i vratio sam se u stan. Tog dana 04. lipnja došli su uniformirani muslimani sa zelenim trakama preko cela, zato su ih zvali Zeleni kojoti. Uniforme su bile maskirne. Lupali su na moja vrata. Ja sam otvorio. Njih tri-cetiri s uperenim puškama rekoše mi: "Jebo majku ustašku, daj oružje!" Ja sam im rekao: "U moj stan necete uci, pucajte, ubijte, ali u stan necete. Nemam oružje." Bilo je još cetiri-pet uniformiranih lica, malo namazanih. Ja ih nisam znao. Jedan me je udario kundakom i ušli su unutra.

Onda sam im rekao - imam oružje, dat cu vam. Ja sam uzeo vazu, jednu glinenu posudu u kojoj je bilo puno kemijskih olovaka, nalivpera i to sam uzeo i rekao im - gospodo, evo moje oružje, a stvarnog oružja nemam i nikada oružje nisam nosio. A, Vi ste u uniformi, Vi ste casnik hrvatski. Jesam. Ja sam casnik Hrvatskog Vijeca Obrane, koji je obnašao funkciju predstojnika ureda za prosvjetu i kulturu. U tom momentu prilazi uniformirana naoružana osoba, pruža ruku i kaže - dobar dan, profesore, kako ste, nemojte se plašiti. Povukao je njih, tako da nisu uzeli tog momenta ništa iz stana.

Ta osoba sada igra nogomet u Inkeru, igrala je u Cibaliji, a zove se PINJA, to mu je prezime. U našoj zgradi su tog dana pokupili oružje i od muslimana i Hrvata. Ništa drugo se nije dogodilo tog dana. U to vrijeme njihova ulaska Srbi su stalno granatirali grad. Granate su padale i nisu imali sigurnosti u kretanju. Ljudi su stalno bili dolje u skloništima ili na prvom katu, u improviziranim skloništima.

Oni su izišli iz mog stana i iz naše zgrade. Tada je nastala strka. Vidio sam iz djecje sobe, s prozora, da ulaze u sve ulaze gdje Hrvati stanuju. Ulaze u ulaze Zvijezde; Zvijezda 1, Zvijezda 2, mali niz uniformiranih, namackaranih s povezima, sa zelenim trakama preko cela i s carapama na glavi. Cuo sam rafalnu paljbu i vidio sam kada su izletili iz zgrade u kojoj stanuje Peric i Gašo Zvonko. To je mislim zgrada Zvijezda 2, preko puta. Nakon sat vremena su se izgubili i prestalo je granatiranje. Onda smo saznali da su presjekli s mitraljezom Danu Gašo. Ona je predavala daktilografiju. Žena može biti izmedu 35. i 40. godište. Muž joj je mojih godina, 35. godište. Koliko ona ima godina, možda je 36., 37., 38., 39. godište - tako. Ona je žena od Zvonka. Sin joj je bio tajnik središnjeg odbora HDZ-a.

Zvonko je bio u autu kada je ubijen Stojak Ivica. Zvonko je kao sa zapovjednikom Stojak Ivicom krenuo u Novi Travnik, jer je tamo došlo do pucnjave izmedu muslimana i Hrvata. Muslimani su vec tada nasrnuli. Prije toga su Hrvati iz gornjeg dijela grada svi prešli u Bare dolje. On je krenuo i ubili su ga na raskrižju kud se skrece u Novi Travnik.

To su pocinile te ... Armija BiH. Tu spregu treba tražiti izmedu tog TARE i Sandžaklija iz grada. Motiv ubojstva ce netko dati tko ima uvidaj, ne znam tko je bio na uvidaju. Dana Gašo je ubijena u stanu. S njom u stanu je bila BLAŽEVIC DŽEVAHIRA, supruga bivšeg predsjednika Skupštine BiH. S njom je u stanu pila kavu. Tako je ona meni osobno izjavila. Ona je donijela kavu, ona je u Zvijezdi 1, donijela je kavu i skuhale su kavu, pile su dok je s njima bila još jedna žena, priopcila mi je ime ali ja se ne sjecam imena. Dana se, kada su poceli lupati, digla da otvori vrata i DŽEVAHIRA je samo cula rafal i vidjela da je pala i da je krvava. Ona ih nije mogla vidjeti. Ja sam ih vidio kada su ušli, bili su maskirani s trakama oko cela.

Ja nisam smio izlaziti van zgrade, a i preporucili su mi i susjedi. Mi smo se okupljali na prvom katu, pogotovo tijekom tih cijelih dana i noci kada su Srbi granatirali. Imali smo na prvom katu neko improvizirano sklonište pa bi se tu skupljali. Hrvati nisu mogli, niti su smjeli izlaziti za dva-tri dana. Vode nije bilo, struje nije bilo. Poslije cetiri-pet dana, to bi moglo biti negdje 05. - 06. ili 07. pa nadalje poceli su upadati u stanove, uglavnom uniformirana lica. Udu, upere puške i iznesu što im se svidi.



Pod izlikom kopaju, traže novac, a kupe sve što je bilo vrijedno. U prvim pljackama su bili ljudi koji su znali što je vrijednost, uzimali su zlato, novac, ono što se može staviti u džepove, što se može staviti u torbu i ponijeti. Slijedeci pljackaši, koji su dolazili, oni su udarali i nosili su od jedacih pribora, kristala, goblena, a prvi su nosili umjetnicke slike znaju i za Wilerove goblene, proberu, kao i jantar, što vec tko ima u kuci. Ti slijedeci su iznosili kristal, servis za rucavanje, radio-aparate, televizore, uglavnom ono što je manje vrijedno. Slijedecih dana su dolazile grupe konstantno i iznosile sve što se može jesti, iznosili su hranu - ulje, rižu, brašno i sve što si imao u kuci.

Iznosili su i bijelu tehniku, pokucstvo. Gdje su bili stanari ostalo je ponešto, a gdje nije bilo nikoga odnosili su sve. Bilo je i tragikomicnih situacija. Te muslimanke su nosile odjecu s hrvatskim identitetom i tako vidite muslimanku da nosi odjecu sa elementima hrvatskog identiteta. Tako su nosile i tkanice oko pasa, trobojnice, a najsmješnije je bilo gledati te jadne žene kako su nosile štikle po prvi put u životu.

Ne znaju hodati, a u svakoj ruci drži po par cipela i nosi, hoda. Tu su uglavnom bile tacke, kariole u koje su trpali igracke. Prije su nosili na djecjim skijama dok nije zahladilo kada su poceli iznositi tece. Tu iznimki nije bilo, obrazovani ili ne, travnicki ili netravnicki, ili izbjeglica ili prognanik a posebice se odnosi na ove uglednije travnicke muslimane kao što je ISAK, kao što je BREGANOVIC. I lijecnici i profesori, i ekonomisti, i pravnici, svi su nosili peci jer ocekivali su zimu pa su nosili šporete i sve, i drva. Onda, na kraju su poceli paliti.

Prvo što smo saznali - bio je neki ŠERIF i imao svoju gostionu u Polju koji je poceo s drugima zajedno paliti najprije u Gornjem Docu, Donjem Docu sve hrvatske kuce a i u naselju Vakuf, bilo ih je malo, pa u Grahoviku sve, u Puticevu Gornjem, Slimenima. To su izvršavali narednih dvadesetak, mjesec dana, do kraja šestog, sedmog mjeseca. Ubojstava je bilo dosta na rubnim podrucjima gdje je ostalo nešto svijeta u selima oko Travnika.

Ubijen je Maroš u kuci. On je srednji brat od tri brata. Jedan je Bero, glazbenik, pa Alojzije pravnik, nastavnik. Srednjeg su brata došli tražiti. Mislim da je bio vozac, star 52-53 godine. Došli su mu u kucu, zvali njegovu ženu. On je izišao na prozor, a žena je izišla van. Oni su ženu gurnuli i ušli su unutra. Njega su mitraljezom sasjekli i onda su izišli van i na onaj prozor gdje je on izišao ubacili su bombu i bomba je eksplodirala, tako da ga je ubijenog raznijela. Njegova se kuca nalazi u naselju Polja.

Guvna su sva spaljena, sve do jedna. Bile su dvije-tri muslimanske kuce u tom selu Guvna da su ostale netaknute. Osobno sam pošao nakon mjesec dana gore u Gornji Dolac. To je strava i užas što su radili od crkve, Župnog ureda, župne kuce. Jedan dio crkve je oštecen, a unutrašnjost je skroz devastirana.

Pošao sam u stan Božic Stanka i njegove supruge Janje. Dobio je informaciju, od jedne žene, gdje mu je sin. Bio je zatrpan ispod zemlje, a viri iz zemlje. On je bio jedinac. Ime mu ne znam. Imali su i kcerku, staru 12 godina. Saznali smo da je u garaži ŠEPEROVICA (muslimana), poslovode "Elme", s kucom u Slimenima, muslimansko selo, da su muceni, masakrirani i ubijeni. Stanko je sa svecenikom Pavom Nikolicem pošao i po petama i obuci je poznao svoga sina koliko je bio masakriran.

Od tog vremena, pa do mog uhicenja mi smo desetak dana dobivali komadice nekog ovjerenog papira na kojima nam je odredena, zapovjedena i data zapovijed o radnoj obvezi. Te papirice je potpisivao, pošto parafe, rukopise i grafologiju poznajem, jer ležalo mi je iz tog studija, potpisivao je BEGOVAC EŠREF. To sam kasnije u njegovoj nazocnosti provjerio. On je profesor, oltokolog, predavao je sociologiju u školi. Inace je bio direktor Marksistickog centra i predsjednik OPŠTINE Travnik, bivše, za vrijeme komunizma. On je izdavao te radne obveze.

Mi smo morali raditi, bili smo prisiljeni. Uglavnom profesori su imali radnu obvezu, da idu u školu. Cim nastupi granatiranje sklanjali smo se. Profesori su predavali, šta je tko predavao. Ostalo je jako malo djece, možda stoti dio djece. Škola bi radila, pa prekine i tako. Možete zamisliti kako je bilo raditi u školi gdje je bilo i uniformirane djece. To su bili mladici i djevojke srednje škole. Provocirali su i dobacivali. U zbornici bilo je profesora odozdo, a i svi travnicki profesori muslimani, osim jednog izuzetka, su s nama bili na distanci, a nama nisu dozvoljavali da se trojica nadu na okupu i da se bilo što komunicira.

Iza toga nakon jedno dvadeset dana te radne obveze poslala je njihova policija, jedna bojna civilna, cega sve nisu imali, u stanove da daju zapovijed i odrede satnicu kada treba ici u to zborno sabirno mjesto i odatle su vozili da kopaju rovove put srpskih bojišnica, prema Vlašicu. Svi su se profesori iz straha, jer veci dio ima djecu, su se odazvali osim mene. Meni su poslali i tu krajišku policiju. Ja nisam htio. Rekao sam: "Pucajte, ja necu". Krajiška policija je vojna policija. Primijetio sam, da je bila i travnicka policija. Nikada ne bi moj susjed moj HASIB, koji je bio vrata do vrata, otvorio vrata kada oni dolaze po mene i tražili da idem.

Medu onima koji su kopali rovove bilo je i Srba, profesora. Muslimani nisu, ni za Boga, išli kopati. Nece oni ici kopati. Išli su samo Hrvati i neki Srbi. Pucali su im s leda. Tako su Bere Kramera sina i Dragana Anica (obojica Hrvati) pucali u noge (Draganov otac je Mladen). Izranjavali su ih. Nakon toga naši su ih nosili doma. U bolnicu nisu smjeli ici. Bolnica je bila puna onih koji su napali Bugojno i koji su bili ranjavani na bojišnicama prema Novom Travniku i Vitezu i Novoj Biloj. Tada je vozac, bivši vozac, jedan Slovenac, Milan, koji citav život nije naucio hrvatski govoriti nego miješano, njemu su ruku otkinuli. Bio je dugo, dugo, dvadeset godina, opcinski vozac. Za njega samo znamo da je otišao kopati rovove i vratili su ga bez ruke. Kopao je rovove isto gore prema Vlašicu.

Tada su formirali… Na celu je bio navodno zapovjednik Kotula Ante, isto Hrvat. Bio je ucitelj, a bavio se biznisom jer je imao svoju cvjecarnu. Inace suprug je Maticke ciji je otac odležao dvadeset godina u zatvoru poslije rata, kao Hrvat. Njegova zadaca je bila da pokupi sve hrvatske intelektualce kada završe posao u školi i da idu cistiti govna, odnosno mesti ulice, kanale po gradu jer je takav smrad zavladao po gradu. On je bio eto kao predradnik, zapovjednik, a ne kao povlaštena osoba nego je bio u još nepovoljnijoj poziciji. On je morao podnijeti spisak tko je došao, tko nije došao i zašto ga nema.

Jednom sam istupio samo da im podignem tlak jer taj posao nisam htio obavljati iako su delegacije travnickih intelektualaca na celu sa doktorom primariusom KREHOM IZETOM i vrlim pod navodnim znacima Hrvatom Smiljanom Pavlovicem koji je profesor hrvatskog jezika, SEADOM SARICEM, doktorom HUBIJAROM MUSTAFA i ekonomistom BEGANOVIC ENVEROM, došli su mi u stan posavjetovati mene da i ja radim poslove koje rade travnicki Hrvati, da cistim ulice, da idem i ja kopati rovove, jer ce me ubiti. Ja sam odbio.

Iz ove grupe ljudi prije desetak dana nego što ce mi doci u stan IZET KREHO, doktor primarius, SEJO SARIC, celnik ekspertne grupe travnickih intelektualaca, nazovi intelektualaca, i vrli profesor Smiljan Pavlovic su došli ispred moje zgrade na jedno 50 metara. Zvali su. Ja sam izišao. Zamolili su me, moram priznati, pristojno da idem s njima da se ocisti crkva koju su onecistili Križni put, oborili križ na vratima crkve, izvršili nuždu u prostorima crkve. Ja sam tu informaciju dobio jutrom rano preko jednog muslimana kojeg su kasnije, navodno da je on poginuo od mine, ja pretpostavljam da su ga oni ubili, on je dobio radne kmetove u Turbetu, došao je i priopcio mi je da je crkva devastirana da je on to vidio a da nije smio prici.

Ja sam ga poslao da ode u stan Stojan Milaša i napisao sam mu ceduljicu da uzme kameru ili foto-aparat i da to pokuša snimiti. Stojan Miloš je došao pred crkvu u 10:00 sati i našao je pred crkvom BEGANOVIC ENVERA, diplomiranog ekonomistu, i ovaj mu nije dao snimati, cak je pokušao da ga udari nogom. Ja sam dobio povratnu informaciju da nema mogucnosti. Onda sam poslao od Bore Puljevica sina, jednog i drugog, jer je jedan bio u miješanoj policiji. Bio je oženjen. Majka im je muslimanka. Rekao sam da uzmu kameru i da mi to snime i da mi to pohrane. Oni su to snimali iz prostora isusovacke gimnazije. Koliko su uspjeli? - to ne znam. Iza toga je ova grupa došla meni da idemo cistiti.

Rekao sam - gospodine doktore KREHO, vi cete svojim ulaskom onecistiti crkvu, vi nemate pravo tražiti da idete cistiti, da mi cistimo vaša govna, vašu zlocu kako biste vi doveli britanske snimatelje i CNN-ove kako to nije, a onemogucio je vaš iz vlade, iz ratnog predsjedništva ENVER BEGANOVIC da se snimi da mi imamo za dokumentaciju. Potjerali ste covjeka. Vi ne smijete uci, a mi smo vec našli mogucnosti i obavijestili kardinala, onda biskupa, Puljica. Biskup Puljic je došao nakon par dana u transporteru. Njemu smo poslali obavijest preko jednog katolickog svecenika Irca koji je bio u Vitezu i u Biloj stacioniran a imali smo vezu s njim. U toj crkvi, Svetog Ive, bio je petrovac a ne franjevac. Tada su oni otišli. Došao je biskup Puljic. Tada sam ja, ni s kim se konsultirajuci ucinio to.

Muslimani su, da ne zaboravim, kada se stanje smirilo nakon par dana poslije 03. lipnja, oni su pokušali pred svijetom da u tu svoju muslimansku vladu, ratno predsjedništvo, opcinske strukture, da inkorporiraju jedan dio Hrvata, ali po svom nahodenju. Bili su predložili Marka Vujnovica, odvjetnika, Jankovic Vinka, diplomiranog ekonomistu, Bilica, isto ekonomist, ne sjecam se još jednoga. Dali su cak jednu prostoriju u zgradi opcine s telefonom, koji nije nikada radio, dali su to eto kao da ima neki ured da se ko eto organizira neka pomoc. Da. Organizirali su neki sastanak na koji su pozvali sve Hrvate koji su ostali u tom užem dijelu grada, a da nešto znace u gradu. Datuma se ne sjecam, to je bilo možda petnest-dvadeset dana poslije 03. lipnja. Tako, može biti u srpnju. Ja sam došao na taj skup i tamo su postavili te jadne ljude kao radno predsjedništvo i vidio sam šta se želi.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 10:36 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lip 04, 2009 9:30 pm
Postovi: 438
Lokacija: desno kod placa
Markane odakle si skinuo ??

_________________
Gotovina i Markač Hrvatski heroji domovinskog rata, p.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: pon lis 26, 2009 10:59 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto kol 18, 2009 11:00 am
Postovi: 1718
Lokacija: ...................
zanima me jesu li hrvati vecina i dalje u ovim dijelovima Travnika: Bojna, Gornji DOlac, Kalibunar i Pirota, posebno ova zadnja dva...

_________________
Cuius regio, eius religio


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO