O sukobu Bošnjaka i Hrvata u Varešu napisane su tisuće stranica i, gotovo bez izuzetka, krivnja za izazivanje sukoba uvijek je bila svaljena na Hrvate. Pukovnik HVO-a Ivica Rajić ovih dana je u Haagu i osuđen za zločine koje su Hrvati počinili u vareškom selu Stupni Dol, a u Zenici se, za isto to, sudi Dominiku Ilijaševiću Comi. "Slobodna" je u posjedu dokumenata koji nedvosmisleno ukazuju da su sukobe u Varešu ipak izazvali Bošnjaci, pripadnici Armije BiH, što cijelu priču o zločinima u Stupnom Dolu i uopće o događanjima u Varešu stavlja u sasvim drugi kontekst...



Mnogo prije događanja na Stupnom Dolu, već 11. lipnja 1993. godine, u vrijeme napada muslimanskih snaga na Kakanj, zapovjednik Armije BiH u Varešu Hazim Šadić brzojavom je od zapovjednika vareške brigade HVO-a "Bobovac" obaviješten o djelovanju postrojba 3. korpusa Armije po crtama HVO-a. Šadić o svemu izvještava tadašnjega zapovjednika Armije BiH Rasima Delića, obavještavajući ga da pripadnici Armije protjeruju Hrvate iz Kaknja, a brzojav završava rečenicom: "Još jednom molimo da jedinice A RBiH ne napadaju na Vareš."

Delić već narednog dana doista izdaje upute da se problem riješi, premda bez konkretne zapovijedi o prestanku napada na Kakanj i Vareš. Kakanjski Hrvati tih dana su protjerani, a najveći broj završio ih je u Varešu.

Četiri mjeseca poslije, 18. listopada, nekoliko dana prije događanja na Stupnom Dolu, Hazim Šadić ponovno se obraća Deliću s istim problemom.
"U toku obilaska jedinica OG 3 (1.01 bbr) dana 18. 10. 1993. godine u 16.30 časova dobio sam podatak od komandanta brigade Bobovac Vareš da su jedinice 3. korpusa (OpSSO Kakanj i Breza) u 19.30 sati dana 17. 10. 1993. godine izvršile napad na položaj brigade Bobovac u rajonima s. Liješnice, s. Kopijari i s. Pliješ.

Na licu mjesta sa organima komande korpusa i komandantom 1.01 bbr 18.10.1993. u 17.45 časova sam se uvjerio da su jedinice 3. korpusa izvršile navedeni napad koji i dalje traje.
Jedinice 3. korpusa napad na brigadu Bobovac izvršile su bez ikakva povoda i time su ugrozile z/o 2. korpusa.
Tražim da komandantu 3. korpusa odmah naredite da obustavi navedena dejstva i da se jedinice 3. korpusa koje su sudjelovale u napadu vrate na početne položaje.
U protivnome, a u cilju obrane z/o 2. korpusa, bit će prisiljen uvesti jedinice na linije razgraničenja, a što može imati dalekosežne posljedice.
S obzirom na to da se radi o vrlo hitnim mjerama, molim da ovo ozbiljno shvatite i poduzmete odgovarajuće mjere."

Niti su napadi prestali, niti je Hazim Šadić proveo u djelo prijetnju da će njegove postrojbe odgovoriti na napade 3. korpusa, niti je Delić odgovorio. Jest, doduše, ali zapovjedništvu 3. korpusa - da nastavi napade na Vareš!

Sto se tice Varesa, stvari su jasne da jasnije ne mogu biti, muslimanskoj vojsci je trebao put prema Tuzli, kroz Vares je prolazio jedan jedini moguci put koji povezuje Tuzlu i Zenicu (pravac preko Doboja drzali Srbi, alternativni pravac iz Zavidovica kroz dolinu Krivaje takodje Srbi u Vozuci, nize preko Ilijasa i Olova takodje drzali Srbi, dakle samo planinskim putevima iznad Varesa, pa prelazak Krivaje, i dalje Konjuh planinom ka Banovicima i ka Tuzli)

Oni bi Vares napali i ovako i onako, uostalom Stupni do je bio odredjen kao mjesto sa kojeg ce izvrsiti frontalni napad na grad Vares. U karti koju prilazem ispod, jasno se vidi da je Stupni do idealna pozicija za napad na sam grad Vares.
Selo je bilo krcato muslimanskim vojnicima, spremnim za napad na grad. HVO je munjevitom akcijom razbio iznenadjene muslimanske vojnike.
Ubijanje civila nije bilo nuzno, ali to je vec nesto sto je jako sumnjivo, i danas. Bez ikakvog razloga ubijeno je nekoliko civila nakon prestanka borbi, sto je Alija docekao na volej i dobio je medijsko pokrice za frontalni napad na varesku enklavu.

Nakon toga HVO sye povukao.

Moje misljenje je da su se mogli boriti, i braniti grad i okolicu. Imali su logisticke puteve preko srpskih teritorija, na Palama (centru Karadziceve "drzave") zivjelo puno vareskih Srba, glavni pop na Palama je Varesak, pomogao je vareskim Hrvatima jako puno. Uglavnom, ti vareski Srbi u centru Karadziceve "drzave" su lobirali za Vares, nikakvih problema oko opskrbe nije bilo. Vares je bio krcat hranom i oruzjem, muslimani su bili u brojcanoj prednosti naravno ali... moglo se, da se htjelo.

Ovako, HVO se povukao, odrzali su se tek na ovim selima oko Dastanskog, muslimani to nisu ni pokusavali uzeti, jer ih je zanimao put za Tuzlu. Nije im se ginulo za okolna sela. Mislim da su zapravo pokusali uzeti ta sela, ali su popusili prvi put, i kasnije im se vise nije ginulo. Tada pocinje sverc izmedju HVO i Armije, kod Dastanskog, "neko" sa hrvatske strane plati recimo komadantima Armije odredjenu svotu novca, a ovi zauzvrat puste "nekog" iz zatvora. I slicno, trgovina ljudima, robama, oruzjem.

Nakon Vasingtonskog sporazuma, negdje sredinom 1994. HVO artiljerija krci put muslimanskim snagama koje napadaju obliznju Crnorjecku visoravan, nikada muslimani nebi uzeli Brgule i okolna srpska sela da im HVO nije pomogao artiljerijom. Nakon zauzimanja Brgula, muslimanska vojska prodire skroz do ceste Semizovac-Olovo, presjeca je na vise mjesta, malo juznije uzimaju Ravni Nabozic, sve u akciji deblokade Sarajeva, koja nikada nije zavrsena do kraja zbog ogromnih gubitaka na muslimanskoj strani. Pricao sam par Hrvata iz Varesa, koji su ostali u Varesu nakon upada muslimanske vojske, bili su u Civilnoj zastiti i zaduzeni za izvlacenje mrtvih muslimanskih vojnika na tim bojistima koje sam sad naveo. Na stotine mrtvih muslimanskih vojnika su izvukli, svjedoce. O tome se, naravno, u muslimanskim medijima manje vise suti.

Toliko o poanti rata u BiH. Lud zbunjenog...

Što se tiče Daštanskog, jesu li oni opskrbljivani preko Srba (vidim da su srpske linije bile blizu)? Znaš li koliko je ljudi (i vojnika) ostalo tu, a koliko ih je produžilo za Kiseljak i Hercegovinu (mislim otprilike, procentualno). Je li povratak u Vareš bio nešto uspješniji jer su se zadržali tu u blizini? Čitao sam u onom časopisu "Bobovac" da su se neki počeli vraćati već za Uskrs 1994. I zašto toliko zalaganje vareških Srba....mislim ako su izbjegli na Pale, je li moguće da nisu nimalo krivili Hrvate? Hrvati ih 92 spasili od Muslimana, šta li?

Nisu oni izbjegli ili prognani, vecina srpskih sela je pocetak rata docekalo na srpskoj teritoriji, vecina vareskih Srba su zivjeli po ovim selima iza Brgula tamo, ako gledas na ovoj karti. Oni su manje vise selili u Sarajevo, a onda su isli na Pale u ratu, neki su zivjeli i na Palama od ranije, i tako.
Nisu oni nesto ni specijalno sentimentalni prema Hrvatima, vec je ipak tu interes bio odlucujuci (kad su se Hrvati povlacili preko srpskih teritorija, civili i vojska, bilo je i odvodjenja muskaraca, pljacke civila i slicno). Velike su se pare okretale na svercu, Vares je imao pticijeg mlijeka ali ne za sebe, vec je to onda prodavano muslimanima u Brazi, Visokom, Zenici, sleperi i sleperi su se preljevali u ova mjesta po sistemu Srbi prodaju kilu brasna za, bubam, 5 maraka, Hrvati muslimanskim trgovcima za 10, a ovi svojim sugradjanima za 20. Svi dobri, osim krajnjeg korisnika, slicno se radilo i u Sarajevu uostalom, i u svim krajevima BiH koja su bila, ajmo reci, u nekakvom okruzenju.

Znas i sam, u Hrasnici je sve desetostruko jeftinije nego u Sarajevu, tunel je kljucna granica, gdje su se okretali milijuni.

Kako se HVO na Dastanskom opskrbljivao, ne znam, pretpostavljam svercom a jel sa srbima ili muslimanima, ne znam. "Ljubav" sa Srbima je pukla nakon tog povlacenja vojske i civila preko njihove teritorije, nakon pljacke i premlacivanja nekih HVO vojnika. Mislim da je bilo i nestalih.

Hrvati se u Vares vracaju od `94, da, ali ne u velikom broju. Vecina onih sto su otisli, zavrsili su u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Australiji, Kanadi (tamo cak postoji grad New Vares, u kojem istina zive vecinom kanadjani ali covjek koji je izgradio grad odnosno naselje iz kojeg je kasnije nastao grad, varesak je).

evo rajvosa par crta od (tada) djeteta koje je gledalo kako stupni do gori sa balkona.

nakon što je vareš pao sve je išlo preko srba. na daštanskom su ostali skoro svi vojnosposobni muškarci. meni su starog iz auta u semizovcu izvukli, a kasnije nam je prepričavao kako su im četnici prijetili (bilo je još muškaraca koje su skinuli) da će ići perun zauzimat (za one koji ne znaju perun je na zapadu, a selo daštansko na istoku, a u kotlini između ležao je vareš što se vidi iz ove karte). bilo je i muškaraca koji su uspjeli dogurat do kiseljaka ali su skoro svi onda vraćeni na daštansko.

za vrijeme sukoba ne znam kako je bilo na daštanskom, ali poginulo je par mojih susjeda, a kip sv. mihovila sa popisom svih poginuluh hrvata u tom ratu dugo vremena općinske vlasti u varešu nisu dale iznijeti iz crkve. ne znam jer sam tada bio u kiseljaku i kasnije lepenici (ako netko čita od tamo imaju veliko hvala od mene. sigurno im nije bilo lako s nama, ali ni nama s njima ).

za to vrijeme naša vojska imala je prvao dopusta i dolazili su preko vikenda u kiseljak ili lepenicu i to preko srpskog teritorija. tako da je sve išlo tim putem. i legalno i nelegalno.

povratak u vareš mogao je doslovno biti povratak da nije tog nesretnog drvara i raseljavanja vareških hrvata po drvaru, a ponešto i glamoču i bos. grahovu. tko je kriv teško je reći i uprijeti prstom olako.

što se tiče srba oni su nakon okršaja HVO-a sa srbima na planinici počeli se iseljavati, uglavnom po RS-u. dakle nitko ih nije tjerao niti su morali izbjeći. pa čak i za vrijeme sukoba sa armijom njihova vojska je mogla dolaziti u vareš (naravno bez oružja).

što se tiče stupnog dola ne znam točan broj civilnih žrtava, ali mislim da je najobjektivniji 17. U razgovoru sa vareškim muslimanima od humanitarne pomoći koju su primili za Stupni do onaj put od majdana do samog sela mogli su "zlatom popločat". prošle godine sam preko kraljeve sutjeske išao na bobovac, a kopjari su i dan danas razrušeni. bar ono što se vidilo s puta.

ne pada sad više ništa na pamet, pa ko se sjetim napišem.

uglavnom, ja imam nade da će semo se gore opet jednom vratiti, pa makar i kao njemi svjedoci

e da. uglavnom, varešani nisi bili sudbine kao kakanjci da odu u hercegovinu, pa smo se uglavnom rasuli po cijelom svijetu.

Baš kao i moj zem'o Jozo,i ja sam imao prilike iz daljine gledati Stupni dol kako gori,a toga se još uvijek dosta dobro sjećam.

Koliko se sjećam,stvar sa Srbima,bila je više ono kao,,ruka ruku mije'' a normalno je da svatko od nas ima subjektivne poglede i sjećanja na to razdoblje.
U Varešu nije bilo nikakvih trzavica između Hrvata i Srba,ali isto tako nije bilo ni nekih većih trzavica ni sa muslimanima sve do druge polovice 1993 god. a za Vareš se često znalo kazati da je oaza mira u tom paklu.

Vareš,koji je inače slijepo crijevo u ratu je postao praktički jedini put,a tranzit ljudi i robe kroz Vareš u tim vremenima mnogi su znali iskoristiti,pa je tako šverc zamijenio u ratu obustavljenu industriju.
Mnogi su znali reći da se u Varešu u vrijeme HVO-a,živilo bolje nego u miru.
Jedina ratna epizoda između vareških Hrvata i Srba,zbila se kada je HVO razoružao srpsko selo Planinicu,ali su im ostavili naoružanje za seoske straže,dok nedužnu srpsku nejač na teritoriju pod kontrolom vareškog HVO-a,nije nitko dirao niti zlostavljao,naprotiv,svi stanovnici Vareša bili su jednakopravni kao i do rata.
Nešto manje ,,ravnopravni''bili su izbjegli Hrvati iz Kaknja,koji i danas znaju prigovarati svojim domaćinima kako su njima Hrvatima iz Kaknja,kruh prodavali za 2 marke,dok su muslimanima prodavali za 1 marku,što je i bilo istina,jer vareški HVO je omogućio svim stanovnicima Vareša da kupuju neke stvari na posebne kartice i po tome nije bilo razlike jeli netko bio Hrvat,Srbin ili musliman,jedino što je bilo važno da je žitelj Vareša,ali to je bilo funkcioniralo mnogo prije nego su izbjeglice iz Kaknja došle.
Logično je da su kakanjski Hrvati bili ogorčeni jer su prognani od muslimana,te su valjda očekivali da vareški HVO protjera muslimane iz Vareša.
Možda Varešani nisu bili najbolji domaćini kakanjskim izbjeglicama,ali isto tako ni oni nisu bili najbolji ,,gosti'' ali to je sad već druga tema,a ono što je važno naglasiti da je vareški HVO,možda bio pojam najtolerantnije inajdemokratskije vojske koja je bila humana prema svim žiteljima svog grada bez obzira na nacionalnost i vjeroispovjest.
Možda su i Srbi bili dosta blagonakloni prema Varešu zato što su se Varešani pokazali korektni prema srpskim izbjeglicama sa muslimanskih teritorija,kada su prolazili kroz Vareš prema srpskom teritoriju.
Imao sam priliku vidjeti kada su jednom naše žene donosile hranu a vojska kruh,nekim Srbima koji su se raspitivali za put prema Brgulama,inače srpskom selu na vareškoj općini,pa pretpostavljam da su bili iz nekog od okolnih muslimanskih gradova.
Inače,većina vareških Srba,ostala je u Varešu do samog njegovog pada u muslimanske ruke,a oni koji su ranije odlučili otići,mogli su svu svoju imovinu odvesti s kamionima bez problema.
Kada se već svugdje po srednjoj Bosni i po Hercegovini ratovalo s muslimanima,konvoji humanitarne pomoći iz Hercegovine do Vareša,išli su preko srpske teritorije,a jeli i koliko se Srbima plaćalo za prolaz,ne znam,ali samo znam da su svaki puta iz Vareša kretali kamioni puni drvene građe iz naših pilana.
Jeli ta drvena krađa bila kompenzacija za prolaz Srbima,ili plaćanje za hranu i druge potrepšitene,to samo znaju oni koji su je dobili.
Istina je što je netko ranije rekao da je Vareš bio dobro opskrbljen sa svime,a većina od toga bila je zapaljena prilikom povlačenja HVO-a.
Znam da i neki vareški muslimani govore da im je u ratu bilo najbolje dok je vladao HVO,sve do zadnjih mjesec dana kada su počeli sukobi,jer kada su došli njihovi nastupila je glad.
Jedna naša lokalna luda i svima poznata ,,Cujka'' koja je bila još poznata po tome što je farbala kosu u narančasto i potpuno se oblačila u tu boju,a dimije zavraćala do koljena,pa smo mi to iz šale zvali ,,mini dimije'' navodno svaki dan dolazila u općinu kod zloglasne ratne gradonačelnice Mervane Hadžimurterzić i tržila da joj da jest,pa kako nije ništa dobila,sjela bi ispred općine i kukala ,,nisu me ubili,ali umrijet ću gladna'' te da je naricala i plakala za HVO'om.

Zanimljivo je još i to,da se u Varešu moglo vidjeti ono što je bilo gdje drugo,bilo nezamislivo.Dva školska druga,jedan u srpskoj vojsci u obližnjem srpskom selu Okruglica,a drugi u ARBiH u muslimanskom selu Dabravine,preko vikenda ili na dopust,dolazili bi roditeljima u Vareš koji je bio pod kontrolom HVO-a.Obojica u uniformama,jednom na rukavu ljiljani,drugom dvoglava ptičurina,a zajedno sjede,piju u kafiću sa drugim svojim prijateljima koji nose šahovnicu.
Mislim da toga nije bilo nigdje,da se mogu naći vojnici svih vojska,predratni prijatelji,a da se šale i zezaju,ali što je još žalosnije opet svaki na svoju stranu i možda pucaju jedni na druge.

Onaj koji nije u to vrijeme bio u Varešu,teško da može povjerovati u takvo nešto,ali istina je da su Varešani gotov dvije godine živili u miru kada je svugdje oko njih bijesnio rat i da se pitalo Varešana,većina njih bi i dalje nekako uspješno manevrirala i održali Vareš u miru do kraja rata,da se tu nisu prelamali veći interesi,ali činjenica je da je većina Varešana iz tog rata izašla neukaljanog obraza.

Nisu vareški Hrvati okrvavili ruke na Stupnom dolu,ali nisu ni vareški muslimani popalili Kopijare i Borovicu,istina ekstrema su uvijek svugdje nađe,ali u Varešu ih je bilo najmanje među svim narodima.

Pa jest, zanimljive teme si se dotakao. Doista nama izbjeglim Kakanjcima koji smo došli u Vareš nije bilo normalno da kruh kupujemo po nekoliko puta višoj cijeni (ne duplo nego nekoliko puta skuplje) od domaćih. Ono ispada, ako si izbjeglica valjda ti trebaš imati povlaštenu cijenu a ne oni koji su još svoji na svom. Ispalo je to veoma nezgodno, ne samo domaći Hrvati već i Srbi i muslimani su imali to pravo a oni kojima je bilo najpotrebnije to nisu imali. Doduše Varešaci su prigovarali Kakanjcima da ovi ni ne trebaju kupovati kruh jer imaju navodno osigurane kuhinje u kolektivnom smještaju što je bilo točno ali ta ishrana se temeljila na 1/4 kruha dnevno i nije bila dovoljna. Navodno su pripadnici Maturica iz Kaknja kad su bili u Varešu osakatili jednog vareškog pekara Albanca, uz riječi: - eto ti sad ruke i njom mijesi kruh pa nam ga prodavaj po 5x skupljoj cijeni.
Mada razumijem i ja Varešake, ipak je to bila jedna mala nerazvijena općina u kojoj se oskudno živjelo a mi smo im došli iznebuha, osjećali su nas kao neki teret na koji su ni krivi ni dužni bili osuđeni.
Meni osobno je bila veoma teška i neshvatljiva mržnja između Kakanjaca i Varešaka tog ljeta 1993. godine. Ipak bilo je dosta i finih i normalnih ljudi na obje strane koji su se izdigli iznad tih ograničenih i primitivnih shvaćanja.

što se tiče našeg gostoprimstva napisati ću sljedeće.
vikend prije nego su došli prognanici iz kaknja i kraljeve sutjestke u vareš su došli zarobljenici s manjače. uglavnom travničani. znam da su meni u kući bila trojica (kupanje, objed i sl.). na njih se dosta toga potrošilo, a nije bilo toga previše u zalihama u kućama (za skladišta HVO-a ne znam). možda je i to bio razlog naše "negostoljubivosti". koliko se dobro sjećam kakanjci su pred općinom imali prosvjed te su iznijeli nekoliko zahtjeva među kojima je bilo i istjerivanje muslimana iz njihovih stanova kako bi se oni uselili (nisam siguran jeli ovo istina, jer je većina njih ionako jedva čekala otići i vareša). uglavnom, nakon što su otišli kakanjci vareš je ostao prazan. doslovno prazan. osjećala se jeza u zraku. još se sjećam kako su odlazili sa majdanskog kolodvora za hercegovinu.

što se tiče povrtaka u vareš istina je da su se neki vraćali već za Uskrs '94., ali su se morali sakrivati, jer su bili proganjani od općinske vlasti i policije i vraćani u kiseljak. jedno vrijeme se i vojska (HVO) mogla spuštati u grad, ali su ih onda muslimani privodili na obavjesne razgovore. pa su i tu nastajale legende koje su se prepričavale. jednom su tako uhvatli neke naše i pitali ih šta imaju za jest gore na daštanskom. kad su ovi počeli nabrajat muslimani su ih od muke pustili ća. valjda onako gladni nisu mogli slušat.

Moze li netko od Varesana objasniti situaciju oko Dastana.
Navodno muslimansko selo a unutra HVO .
Koliki je bio rezervat pod nasom konmtrolom i opcenito sve ?

Ovo je zaista zanimljivo, a slabo medijski popraćeno i prilično nepoznato.
Dajte vi malo Kakanjci i Varešaci (Bobovac, DarthCroat, Graničar Jozo...) rasvijetlite tu situaciju početkom devedesetih oko HVO-a, Vareša, Kaknja, Kraljeve Sutjeske, međusobnih netrpeljivosti između Kakanjaca i Varešana, sukoba s Muslimanima, odnosa prema Vareškim Srbima i prema VRS, enklave u Daštanskom, progona i povlačenja nakon pada Vareša, Ivice Rajića...

Treba rasvijetliti 3 stvari:

1. Kada se spremala ofanziva muslimanske vojske na Vareš, njihova omiljena strategija je bila zauzimanje općina, jednu po jednu, dok su Hrvati često čekali i nisu djelovali zajedno, pa tako i mir u Varešu dok svugdje u srednjoj Bosni gori.
2. Je li Rajić sa svojim iz Kiseljaka došao iz nekih prizemnih pobuda, je li pokušavao otvoriti front u Varešu da bi se rasteretio Kiseljak i Kreševo, ili su došli kao pojačanja kao odgovor na grupiranja muslimanske vojske prema Varešu
3. Tko je izdao naredbu za povlačenje bez borbe (lokalni HVO ili Rajić)...je li procijenjeno da se nema snage za oduprijeti združenim snagama 2 i 3 korpusa ABiH?

Zar nije jedno vrijeme zapovjednik brigade Bobovac bio neki Musliman?

Emil Harah?

Tako nešto,moguće da je bio "kompromitovan",curile informacije i sl.

Ako Muslimani '92 nisu bili "pripremljeni" na rat sa Srbima a mi smo bili, u '93 mi nismo bili pripremljeni na rat sa njima što očito dokazuje da ga nismo ni planirali ni željeli. A oni su jako dobro isplanirano i koordinirano radili na svim područjima

Pogledaj mape sa rasporedom snaga,jedino budali bi bilo u interesu da napada u takvim okolnostima.Priče muslimanske politike služe za opravdanje njihovih planova.
Drugo,i naša politika je zakazala u sprečavanju sukoba,moglo se puno više uraditi da je npr. RH zauzela jasan i nedvosmislen stav-krenete li u sukob sa HVO,pečatimo granicu i sve puteve.

teško da ti ja mogu nešto napisati konkretno. ja sam tada imao 9 godina. od mojih nitko nije bio ni blizu zapovjedništva, a ne želim pisati na temelju rekla-kazala priča.

a što se tiče netrpeljivosti kakanjaca i varešana mislim da je to počelo tek kada su kakanjci došli u vareš i nisu dobili ono što su smatrali nekim minimumom. međutim, ne postoji takva reakcija varešana na kiseljačane ili kreševljake gdje smo mi bili smješteni. ne znam. bobovac je to pokušao objasniti. možda su očekivali više od nas.

što se tiče vareškog hvo-a svi smo mi bili uvjereni da je jedan od jače utvrđenih na području središnje bosne. a u mene je stari bio na liniji u borovici (sjeverozapad) i prema njegovim tvrdnjama ta linija nikad ne bi pala. sjećam se da su vojnici dolazili iz pravca planinice i slavina (jug) i govorili nam kako je slavin pao i šta mi u majdanu čekamo?! kada smo došli na daštansko gore je bio srpski VBR i na pitanje zašto ne pucaju rekli su da nisu dobili naredbe niti upute od HVO-a.

e sad, daštansko je bilo većinsko muslimansko selo međutim kako se hvo povlačio nije imao gdje drugo nego na daštansko. tu se ukopao jer su srbi sebi radili (hrvatski) štit od muslimana.

možda i najveća pogreška vareškog vodstva je bila što je pustila kakanjce da idu ća. iako nisam siguran kako je to funkcioniralo i bi li se oni uopće mogli zadržati u varešu

To si ti Jozo iz Majdana? Ja sam 1993 bio ona 4 mjeseca u Majdanu - Plava zgrada. Sjećam se da smo išli u krađu trešanja u neko muslimansko selo iznad. Kasnije ja pitam jednog tipa - kako se zove ono selo? Kaže tip - Stupni Do.

Što se tiče Emila Heraha, koliko ja znam njegovi preci su bili došli za vrijeme Austrougarske iz ne znam Austrije, Češke... a žena mu je bila Srpkinja.

Vezano za pad Vareša, po mom sudu crte obrane s postojećim snagama su bile neobranjive, jedina mala nada je bila da se se te crte bitno skrate i da se prepust veći dijelovi općine muslimanima, npr Vijaka, i onda pukuša obraniti dio općine. Navodno su i Srbi nudili vojnu pomoć ali je HVO to odbio.

Što se tiče puštanja Kakanjaca da idu prema Hercegovini, postojala je zapovjed da se svi zadrže, ali izgleda da to Vareški HVO nije bio u stanju izvršiti. Ipak je bilo tu riječ od oko 3500 vojnosposobnih ljudi od kojih je Ivica Rajič sebi probrao nekih 1000-1500 i odveo u Kiseljak a za ostalo ga nije bilo toliko briga, ili je računao da će to Varešaci ili Srbi zadržati, ali eto Varešaci nisu bili u stanju jer su u to vrijeme počeli muslimanski napadi pa je vojska bila na položajima a Srbi nisu bili pravovremeno obavješteni pa je konvoj sa 2000-2500 vojnosposobnih izišao iz Središnje Bosne u Hercegovinu i onda se u idućim danima večinom razmilio po Europi. Mada treba radi istine reči da je u Varešu ostalo nekoliko stotina vojnosposobnih Kakanjaca, kao i da je na području Hercegovine u formirana jedna bojna od Kakanjaca u sklopu brigade Knez Domagoj, kao i u još nekim brigadama i nekim postrojbama za posebne namjene - sveukupno skoro 1000 ljudi tako da su Kakanjci na kraju sukoba sa muslimanima imali oko nekih 2000-3000 ljudi u HVO postrojbama.
A što se tiče "nesporazuma" između Kakanjaca i Varešaka, to je jedna tema koja bi zahtjevala duboku i iscrpnu analizu, koliko ja znam objektivno su Kakanjci najviše zamjerali Varešacima činjenicu da je bilo dosta napuštenih uglavnom srpskih stambenih objekata koji su bili prazni i neiskorišteni dok su se u isto vrijeme naši prognanici spavali po tvorničkim halama, u ormarima, na stojevima, podovima. Također tu je i onaj mitski 5x skuplji kruh. Subjektivno, mnogi Varešaci (dakako, ne svi) jednostavno nisu voljeli Kakanjce koje su pogrdo zvali izjelice/ od izbjeglice a istina je - bili smo gladni, zvali su nas smrdljivci - a jesmo smrdjeli jer se nismo imali gdje okupati. Ali ono što je najviše boljelo jeste činjenica da smo u očima Varešaka bili nepismeni ekstremisti koji su sa 600 pušaka (koliko je HVO Kakanj imao) napali muslimanski III korpus i onda pobjegli nakon prvog metka i jedva čekali da dođu u Vareš da kao skakavci pojedu sve što se pojesti može i da kao gladni vuci pokolju sve muslimane.
Ne znam, nama se činilo da Varešaci nisu svjesni ozbiljnosti situacije, da je samo pitanje vremena kada će i oni postati izbjeglice kao i mi i kada će muslimani udariti na njih, kao što se i desilo na koncu. Kao da su živjeli u svom nekom malom svijetu i bojali da prihvate realnost- što razumijem, realnost je bila preteška i presurova za prihvatiti, a to je da im je glava već bila praktički na panju a sjekira za vratom. Jednostavno, postojala je jedna razlika u mentalitetu među nama, oni su nas smatrali onako malo ekstremnijima a mi njih onako više muslimanoljubcima.
Dakako da ne treba generalizirati. Bilo je i među jednim i među drugima ljudi koji su se izdigli iz tog nekog patetičnog animoziteta. Recimo zanimljiva stvar je da je meni od svih Varešaka u najljepšem sjećanju ostao jedan musliman koji je radio u plavoj zgradi, čuo sam da je kasnije bio ubijen od strane Maturica i bilo mi je zbilja žao tog veoma pristojnog, dobrodušnog i normalnog čovjeka.

Ja osobno čak smatram sa smo mi s obzirom na sve okolnosti i mogućnosti koje je Vareš imao, poglavito u smislu prehrane, bili zapravo sasvim solidno prihvaćeni, bilo je Varešaka koji su doista dragovoljno od usta odvajali da bi nama pomogli, istina takvi su bili rijetki.

I na koncu, susretajući se kasnije sa brojnim Varešacima svi su nekako vjerovali da smo mi Kakanjci bili veoma sretni kada je Vareš pao a oni krenuli u izbjeglištvo. Dakako da to nije bilo tako. Svi smo mi tada svim srcem bili uz te ljude i nadali se čudu, kao u Žepču, da će se Vareš obraniti i vjerujte mi, velika je i iskrena naša tuga bila kada je do pada došlo. Valjda je sav taj vještački animozitet jednih prema drugim nestao čim smo se od Vareša odmakli, isto kao što vjerujem da je se to isto desilo sa Varešacima kada je zadnji kamion sa Kakanjcima otišao sa prostora njihove općine a oni ostali sami, a Vareš pust. Valjda smo bar tada shvatili da zapravo mi kakvi da smo, ipak nemamo nikoga bližeg na svijetu od jedni drugih.

Jako zanimljivi upisi, momci, mnoge stvari prvi puta čujem i saznajem!

a mogu ja pitat kako to Kakanjci prvo u Vareš dospješe , zar im nije bio bliži Kiseljak , samo Visoko ih dijeli? doduše nisam ja baš sa geografijom tog kraja na ti , pa možda i lupam ,al eto

Pa zato što nisu imali kuda osim prema Varešu,jer svuda naokolo bili su muslimani.Istina da je lakše iz Kaknja preko Visokog u Kiseljak,ali kako kada su Visoko držali muslimani ?

I mi kada smo išli iz Vareša preko srpske teritorije u kamionima preko nekih planinčuga Bog zna kuda,putovali smo gotov cijeli dan i noć,koliko me sjećanje služi.

Jedan je kamion skliznuo s te uske makadamske ceste,valjda je jedna osoba i poginula,ali stvarno toga se baš i ne sjećam,samo znam da smo navečer kasno došli u Kiseljak i to nam je bilo kao rođenje nakon cijelog dana vožnje u prepunom kamionu po planinskim cestama.

To je bio studeni mjesec,bilo je hladno,padala je kiša,a jedan ili dva dana bili smo na Brgulama srpskom selu,ljudi su se pokrivali čim su mogli,bježali pod jelice od kiše,a ono što ću pamtiti kada su se u večer popalile vatre,pa to je cijelo polje bilo stotine vatrica.Poslije došla srpska vojska da pogasimo te vatre jer bi nas muslimani mogli granatirati.

Sjećam se još kada je naišla kolona srpske i naše vojske s đipovima i kamionima,žurili u pojačanje da zatvore liniju da muslimani nebi probili,jer bili su blizu.
Kada su oni naletili,to su se stvari,vreće torbe bacale da nas ne pogaze.

Kada gledam one snimke kolone izbjeglica iz Vukovara,odmah se sjetim kada smo mi krenuli u koloni,pa su nas pretresali srpski vojnici,valjda su tražili oružije,novce,tko zna što.

Još mi je bilo upečatljivo kada je prolazio jedan crni terenac sa velikom metalnom lubanjom(ili nekog drugog materijala) pa svi vikali to je Četnik Vasko.Nemam pojma po čemu je on tada bio popularan,ali vido sam da ga se svi boje.

Kako god je nama bilo u Varešu kada se slila rijeka Kakanjaca,tako je bilo i Kiseljačanima i Kreševljacima kada smo došli mi,s tim da su tu već bile i druge izbjeglice iz Fojnice i drugih okolnih općina,koje su protjerali muslimani,a dolazak 12 ili 13 tisuća Varešaka zagušio je Kiseljak i sve ono što su Kakanjci bili nama,to smo mi postali Kiseljačanima.

S Kakanjcima smo se opet sreli u Drvaru,gdje smo faktički grad podjelili na Vareški i Kakanjski,a čak su postojale i ulice u Drvaru sa nazivima ,,Vareška,Kakanjska''
Nakon što je Šipovo i Mrkonjić u Daytonu vraćeno Srbima,u Drvar su još došli Travničani koje su samo mjesec dana ranije doveli u Šipovo.

Mi smo iz Kiseljaka došli u Drvar,a Travničani su bili u izbjeglištvu po hotelima u Hrvatskoj,te su imali izbor ili van iz hotela na ulicu ili u Šipovo.

Njih su sa autobusima doveli u Šipovo i ,,istovarili'' ih na sred grada i ostavili tako,a oni su išli po kućama i useljavali se,da bi za mjesec dana ponovo morali izaći iz tih srpskih kuća i ići za Drvar.

Ma joj,mogao bih knjigu napisati o sjećanjima iz tog vremena,ali prije bih se trebao sabrati i pisati kronološki a ne na preskok,jer ovako priča mi nema ni glave ni repa.

ima toga još. samo za neke ću se stvari raspitat kod ćaće i ujaka, a i majke koja je radila u ratnom sanitetu.

@ Bobovac

ja sam živio u plavoj zgradi u majdanu. pretpostavljam da je tvoja plava zgrada bila Tvornica rezervnih dijelova koja je bila odmah ispod Stupnog dola. U prethodnom postu sam opisao kakav je vareš bio nakon što ste vi otišli. jeza...

a sad što se tiče tih nekakvih netrpeljivosti sam si rekao da je tu potrebna podrobnija analiza. al ta "netrpeljivost" je bila i između majdančana i varešana, a opet su iz toga nicali brakovi. i još jedna stvar, niste vi smrdili jer se niste prali nego zbog onog kabaša sapuna.


koga više zanima može pročitati ovdje. nege stvari su malo nategnute ali ipak je knjiga hvale vrijedna

http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/vares.htm

Ovo što govore sa UNPROFOR je živa istina i to će mnogi Varešaci potvrditi.

To kako su se unproforci ponašali u Varešu,mislim da nisu nigdje.Oni su bez problema prolazili kroz punktove HVO-a iz pravca Breze i Dabravina,dalje prema Tuzli,a kada je počeo taj opći napad AR BiH na Vareš,unproforci su u svojim transporterima prevlačili muslimanske vojnike i iskrcavali ih iza naših linija.

Takvom jednom događaju mnogu posvjedočiti mnogi,jer su tri transportera zastala u samom naselju Ljepovići na putu prema Zabrezju,te su iz tih transportera u sred naselja iskrcali nekolicinu vojnika,koji sigurno nisu bili unproforci a to se moglo vidjeti po uniformama koje ni izbliza nisu bile lijepe i uglađene kao one što su nosili UN-ovci.

Nekolicina tih otrčala je prema šumi,a transporteri su se žurno udaljili.

Netko je valjda obavjestio naše,pa su ubrzo došle Maturice(ili neki drugi specijalci HVO-a) sa par auta i uputili se za njima.

Tko su bili ti što su izašli iz UN -ovih transportera,koji su otrčali put šume,sam Bog zna,ali sumnjam da su UN-ovci.Pričalo se da su to bili neki diverzanti,što zvuči i logično,jer na Zabrezju poviš ljepovića,bila je vojarna HVO-a i skladište.

UN-ovci su zadnjih dana prije pada Vareša,stvarno bili drski i bezobrazni,ali i mi smo im jednom uzvratili kada smo kamenovali njihov konvoj na izlazu iz Vareša prema Ponikvama.(dobro,tada smo bili dječurlija )

Isto su radili i u našoj Dolini.UN trupe su *** od vojske.