Ma jasno. Nema tu nikakvog filozofiranja. Moja se kritika odnosila na poratno razdoblje.

nisu to gluposti, sjeti se da je na prvim višestranackim izborima u Varešu pobijedio SDP to je bio dovoljan razlog da se vares brise sa karte Herceg-Bosne, dokaz mozes potraziti na stranici tjednika DANI i tamo mozes procitati transkripte razgovora Dr. Franje Tuđmana, Gojka Suska i Slobodana Praljka bit ce ti mnogo jasnije stvari, a poznajem ljude koji su bili na sastanku kriznog stozera Varesa na kojem se raspravljalo sto dalje, nakon sto je receno Pejcinovicu 1992 da je Hrvatima Varesa namjenjen Stolac, samo sto tada nitko od naseg tadasnjeg vodstva nije vjerovao u scenarij kakav se dogodio 1993 pa se nije išlo u javnost s tim...

ovo ću provjerit. nije teško. ali ne iz tjednika dani.

Da ti skratim priču. Čovjek laže. U tuđmanovim transkriptima nema niti riječi o tome da je neko mjesto namijenjeno Hrvatima Vareša. Još je Tuđman bio ljut što su se ljudi izvlačili, da je trebala ostati hrv. većina u mjestu i pregovarat onda o gradu.
To se sve da lagano provjeriti. Tuđmanovi transkripti su u knjižnicama, pa....

Ma naravno, Nigdje veze ovo sa Tuđmanovim transkriptima.

Inače, danas je 17 obljetnica stradanja vareških hrvata.

Pokoj svima stradalima i laka im zemlja.
A za ovog koji izvlači iz tjednika dani, dao Bog da o njemu pisali.
Sve se vraća sve se plaća

Nemam pojma gdje ti sve ovo pokupi i u rijeci pretvori veze svezom nikakve nema kakva presljenja stolac vares busovaca pa zar postoje ljudi koji vjeruju u stvari sto ih ti navede i ispisa ovdje /

hahahaha pa brate jozo zar i ti u tu glupost mozes povjerovati hahahhaha

ha ha.

Da je ovo istina ne bi ja bio u izbjeglištvu u kiseljaku dok su oko i na crveni križ padale granate.

ima u Kanadi New Vareš, pa ono...

1. Pošto sam se, uslovno rečeno, u to doba nalazio sa "ove strane", ne znam odkud ti pomisao da je Vareš bio tako "neutralan" dok srednja Bosna gori!?
Vareš je već sa početkom hrvatsko-bošnjačkog sukoba zatvorio svoje granice prema susjednim opštinama, osim djela koji gravitira prema VRS-u. Sa njima su cijelo vrijeme švercovali, o tome možeš šire pročitati na nekim ovdašnjim srpskim portalima o vezama HVO Vareš, olovskog vojvode Milovana Žugića i stanovnicima Crne Rijeke. Gladao sam svojim oćima komšiju Hrvata koji u to doba ide po robu u Vareš, i prodaje je svojim komšijama Bošnjacima, jer je on, kao Hrvat, mogao jedino u Vareš. Bošnjacima i psima-ulaz zabranjen, slikovito rečeno. Isto tako do pada Vareša, pogotovo rejon Vijake, šverc je cvjetao, bizarno je govoriti o tim slučajevima gdje imaš ljude koji danas zajedno švercaju cigare, a već sutra pucaju jedni na druge.
2. Koliko znam Komanda 2. Korpusa je pokušavala da urazumi vareško političko i vojno rukovodstvo, pregovarali su sa njima, ogovarali ih od bilo kakvih sukoba, ali je Stupni Do samo prelio čašu, tako da je vojna akcija bila neminovna. Ovdje neki spominju Vareš kao neko idilično mjesto pod HVO-om, a nigdje ne govore logorima za Bošnjake, kao što je to bila Srednja škola, i desetinama ubijeni i isprebijanih . Toliko o objektivnosti ovdašnji forumaša-Varešaka. Ubjeđen sam da je sukob mogao biti izbjegnut da je bilo više pameti, al', jebi ga, nije je bilo. Na historiji je da utvrdi ko snosi najveću odgovornost.
3. Koliko me sječanje služi, Vareš je pao, bar sa olovske strane, bez ikakvog otpora, ako izuzmemo jednog poginulog havajca u Vijaci, koji se odbio predati vlastitim komšijama. Na noć ili dvije prije toga, je napustio svoje selo, koje se nalazilo na olovskoj strani. Zanimljivo je reći, a što se to na ovakvim foruma otvoreno prešučuje, da su Hrvate koji su krenuli da bježe prema Varešu iz hrvatskog sela Okruglica (olovska opština) vratile njihove prve komšije iz sela Kamensko. Ti ljudi su tu živjeli cijelo vrijeme rata, i danas su tu. Niti im je drano u crkvu, niti u kuće. Na noć prije napada, to sam čuo od jednog od svjedoka, vareški HVO je putem razglasa obavještavao stanovništvo da se sprema napad, te da se mmoraju evakuisati. Što se tiće tadašnjeg stanja, evo i link iz tog perioda koji su zabilježili švedski unproforci netom poslije pada Vareša, mnogi će prepoznati djelove olovske i vareške opštine iz tog perioda: http://media.militaryphotos.net/photos/album116?page=2

Ovaj post iznad, zapravo i nije post nego jedan trećerazredni politički pamflet pisan za one koji ne poznaju stvarno stanje na terenu i razvoj događaja, i koji obiluje neistinama, poluistinama i proizvoljnim interpretacijama.

Ovako je zapravo izgledao taj čuveni muslimanski merhamet.

Hrvatska sela:






Crkve:





Poharana groblja:




Naše žrtve:

U ratnom sukobu između Armije BiH i HVO-a Hrvati su imali 57 žrtava, od toga je bilo 1 dijete, 41 odrasli civil i 15 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a. U selima Duboštica i Kopijari 18. i 19. listopada 1993. godine ubijeno je po 6 Hrvata, u Borovici je 5. studenoga ubijeno 6 civila i masakriran jedan vojnik HVO-a, a u egzodus je krenulo 8500 Hrvata. U jednoj noći i jednom danu vareška općina je gotovo očišćena od Hrvata. Po ulasku postrojbi Armije BiH u Vareš nastala je nezapamćena pljačka hrvatske imovine, a pljačkaši su dolazili iz Breze, Kaknja, Viskog, čak iz Zenice.
Selo Borovica je 5. studenoga 1993. potpuno uništeno, nijedna kuća ili gospodarska zgrada nisu ostala uzgor. Župna crkva s vjeronaučnom dvoranom i župnim stanom je srušena i zapaljena. Jozo Pavić (80), zvani Kardelj, ostao je u Borovici i tu je zaklan, električar Marko Perić (1932.) izgorio je u svojoj zapaljenoj kući, Stijepo Marković, sin Ilijin (1938.), govorio je da neće bježati iz svoga sela jer će doći njegovi prijatelji Muslimani, a liječnička obdukcija je pokazala da je udaren tupim predmetom u potiljak glave, da je pretučen, da je u njega ispaljen metak i da je uboden nožem u leđa, Ilija Zovkić (1945.) zaklan je u svome svinjcu. Zarobljeni vojnik HVO-a Kruno Đaković, sin Željkov, nađen je mrtav smrskane glave, zatiljka rasječena oštrim predmetom, s dva uboda na grudima oštrim predmetom, gornji dio tijela mu je bio nagoren, a lijeva šaka je izgorjela. Ivi Vukančiću su presječene vene na rukama i ostavljen je u kući da iskrvari i umre.

Major Hakan Birger, zapovjednik 8. čete NORDBAT 2 - nordijskog bataljuna u sastavu UNPROFOR-a, izjavio je je da je šteta što zločin u Borovici nije prikazan kao zločin u Stupnom Dolu.
Kako su stradavali zarobljeni vojnici HVO-a iz pukovnije "Bobovac"? Leš Pere Čokare, rođen u Kaknju 1951., bio je u raspadanju i teško prepoznatljiv, a to je namjerno učinjeno da se ne bi vidjeli tragovi nasilja, tijelo Kreše Pantića pokazivalo je tragove ozljede glave teškim tupim predmetom, oštrim predmetom su na očnim jabučicama naneseni ubodi, bajonetom mu je proboden grudni koš, na desnoj šaci bila je vidljiva razderotina. Identifikacija je pokazala da je Anto Šimkić (1959.), sin Gabrijela, bio zaklan, da je gorio i zadobio opekline po glavi i duž tijela. Ivanu Pogarčiću (1955.) glava je bila razmrskana, a leš Marka Andrića (1973.) pokazuje da je bio zaklan i djelomično spaljen. Miki Filić, rođen u Kosovskoj Mitrovici 1956. godine, imao je potpuno deformiranu glavu.
U gradu Varešu je 6. studenoga 1993. ubijen Ivo (Blaško) Pejčinović (1910.), zvani Altoka, i to ispred kuće svoga zeta. On je gledao kako vojnici Armije BiH pljačkaju kuću njegova zeta i zapitao "je li to ta poštena Alijina vojska", a na to ga je jedan od pljačkaša udario metalnom polugom po glavi i on je ostao na mjestu mrtav". Jerko Terzić (1925.) iz Vareš Majdana bio je gluh, a 11. studenoga 1993. cijepao je drva ispred obiteljske kuće. Uto su naišli vojnici Armije BiH i nešto ga zapitkivali, a on je samo odmahnuo rukom dajući im do znanja da ne čuje. U tom trenutku jedan vojnik je izvadio bajonetu/nož, bacio ga na Terzića i pogodio ga u vrat te je odmah preminuo.

U Varešu su silovane četiri žene, i to na vrlo grub i okrutan način. Za silovanje su optuženi Nedžad Čerkezović i Džafer Brčanović, oba iz Živinica, vojnici Armije BiH. Vojnik Armije BiH Mujo Valjevac optužen je zato što je utvrđeno da je 7. studenoga 1993. godine u Visokom pred svjedocima pokazivao desetak ljudskih prstiju nanizanih na konop hvaleći se da ih je odsjekao vareškim Hrvatima. I Mirsad Salčinović, zvani Komuna, na ulici u Brezi hvalio se prstima koje je odsijecao vareškim Hrvatima.
Nakon tragedije Vareš i njegova hrvatska sela postali su pustinja krvlju oblivena i požarom opaljena. Stanje u Varešu i njegovoj okolici ovako je oslikao vareški župnik fra Mato Topić: "Grobovi i činjenice pokazuju, a slijepima će tek postati jasno, da je kudikamo veći zločin učinjen nad Hrvatima u Varešu negoli nad Muslimanima u Stupnom Dolu. Jasno mi je da nije to bitno ni potrebno svjetskoj javnosti, ali mi nije jasno da je to, izgleda svejedno hrvatskim medijima! Ako mnogima nisu bitni ljudi, kako će im tek biti važno koliko je kuća srušeno, zapaljeno, oštećeno i opljačkano? Ili koliko su Alijini momci - kako on sam reče - ne ruše crkve, oskvrnuli crkava?!"

Kako mi je to poznato:

Topovi okrenuti prema Zenici (iako ni pušaka nije bilo a kamoli topova).

Nismo mi ba nikom ništa ( a da odu do Ovnaka vidjeli bi i danas kako izgleda, da ne pričam što, u ono što nisu porušili, su uselili mudžahedine)

Nismo mi imali Stupni Do pa opet napadoše... Vela halve...

osvojen grad kad ono 57 zrtava..i cetiri silovane zene.

srbi osvoje gradic otprilike te velicine kad ono 8000 mrtvih

nemoj da me shvatis pogresno, svaka zrtva je jedna suvise ali trebali bi biti realni - bio je rat, u selendri ahmicima pobise vise ljudi nego sto pogide hrvata u varesu tokom cjelokupnog HVO i ARBiH sukoba.

Poštuj da bi bio poštovan!

postujem zasigurno vise nego sto sam danas dozivio postovanja u pogledu na ahmice (druga tema, na politici).

Ništa ti ne znaš, vidiš ja sam bio u sličnoj situaciji samo u okruženju abih...

Bio sam u kasarni drugog korpusa u tuzli dva mjeseca prije vareških događanja, na obuci. Odmah po dolasku u kasarnu nadređeni su me zvali ustašom, trpio sam 5 dana i onda sam napustio obuku. Poslije 3 dana privela me VP 2 korpusa. Jedan od razloga za moje napuštanje obuke je bilo predavanje bezbjednjaka, koji se nama obratio doslovno ovim riječima: Do sada smo ratovali protiv četnika, od sada moramo i protiv ustaša. Naše jedinice napreduju dolinom Neretve i izaći ćemo na more. Uzeti ćemo ustašama more, imati ćemo i svoju ratnu mornaricu.

Nakon privođenja isti taj bezbjednjak me ispitivao, u lice sam mu rekao sve kada me pitao jeli me tko uvrijedio. Da me je on uvrijedio nazivajući moj narod ustašama, i da mi nije jasno na čijem će to moru on imati ratnu mornaricu.

Čitav dan sam proveo na ispitivanju, pred spavanje su me dopratili do sobe sa ostalim regrutima, čuo sam gdje nadređeni istima govori da me tijekom spavanja prebiju. Kada je zavladala tišina, klincima u sobi sam zaprijetio da ako se tko pomakne da ću ga zaklati , znali su da sam već iskusan ratnik (posavina, majevica).

Sutra dan je bilo opet ribanje i davanje izjava, odbio sam da ću potpisati zakletvu arbih. Vojsci je zapovjeđeno da 'alahilaju' u kasarni.

Dan poslije je bilo polaganje zakletve, pred visokom delegacijom abih koja je dosla iz sarajeva, nisam siguran ali mislim da je bio sefer halilovic i kompanija. Meni su smjestili da dižem zastavu, tj tek kada su pročitali moje ime tada sam saznao :) Naravno zastava nije bila kod mene, niti sam znao gdje se ta jebena krpa nalazi. Tu je izbio 'skandal', ustvari samo su tražili povod da me smaknu.

Zastava je dignuta sa 20 minuta zakasnjenja, expresnom brzinom, izrugao sam tu zastavu i nazočnu vojsku, tako što sam zastavu digao na jarbol za max 4 sec, čitav proces je trebao trajati koliko i sviranje trube, pola minute i vise. Vidio sam komješanje na svečanoj bini, poslije su govornici sa bine opet spominjali ustaše i hrabre nepobjedive vojnike armije bih.

Isti dan sam otpušten i udaljen iz kasarne, husinska buna / husein kapetan gradascevic.

Naselja koja je kontrolisao drugi korpus bila su na meti srpskog topnistva i to tako da su srbi mogli gađati tuzlu iz tri pravca, ozren, majevica, i vis između kalesije i šekovića. u sličnoj situaciji su bila i ostala naselja pod kontrolom 2 korpusa. Unatoč tome što su srbi sa majevice dalekozorom mogli nadgledati sva kretanja armije bih, pa čak i pokrete na istočnom ozrenskom ratištu lukavac-banovići. planeri armije bih su radili na razvijanju planova kako se riješiti hvo vareš, a nedugo zatim i hvo soli. Iskreno malo nas je slutilo takav scenarij. Radili su to lukavo.

Veče pred napad na Vareš...

Sa svojim prijateljima nalazim se u holu hotela Tuzla, čekamo da se otvori tadašnji disko 'kameleon', kako bi se malo zabavili. Bio sam u maskirnoj odri, na jakni nije bilo oznaka kojoj vojsci pripadam. Iznenada u hol počinje ulaziti vojska, njih stotinjak uz povike 'alah ekber' ispunili su prostor ispred recepcije (za neupućene radi se o velikom prostoru), sa svojim prijateljima sam bio na galeriji iznad recepcije i zbunjeno promatrao o čemu se radi. Vidjeli smo oznake 'džamijskih golubova' i jedinice iz teočaka. Vojska je čitavo vrijeme vikala i pjevala vjerske pjesme, onda su se postrojili i njihov nadređeni je pročitao zapovijed da idu na Vareš boriti se protiv ustaša. Noge su mi se odsjekle tada, jer su počeli pjevati: oj bobane pripremi salate biće mesa klati ćemo ti hrvate.... oj bobane jebemo li ti nanu , sad ćeš vidjeti što si se zamjerio muslimanu,..

Nas trojica golobradih mladića na galeriji isto smo razmišljali tih trenutaka, da imamo kod sebe oružje ili bombe istog trenutka bi ga i upotrijebili , gledali smo nemoćno u hrpu njihovog oružja, zolje , bombe, sanduci sa municijom, na koje je trebalo baciti par bombi i da nastane opći masakr alahovih budala.

Izvukli smo se polako iz hola hotela, i ugledali vani kamion i dva autobusa koje nitko nije čuvao, idealno za diverziju, no nismo imali čime. Ispratili smo zloglasne džamijske golubove koji su krenuli na krvavi pljačkaški pir u Vareš, pucajući u zrak i zazivajući alaha...

Par dana poslije smo bili svjedoci povratka pripadnika 2korpusa iz vareša natovarenih kao magarci ukradenom robom. Poznavao sam jednog pripadnika VP 2 korpusa koji je sa grozotom poslije pričao na što su sve naišli u akciji pretresa i čišćenja terena.

Mjesec i pol dana nakon Vareša pušteni su probni baloni među hrvate soli, počele su kolati priče kako će 'zenge' doći preko srpskih teritorija iz pravca brčkog i izazvati sukob. Prvenstveno se mislilo na područje Čelića u blizini kojega je 115 brigada HVO-a držala položaj prema srbima. Narod se strašno bojao tih 'zengi', priče o njima su dolazile iz muslimanskih krugova. Postalo je jasno da smo mi sljedeći na redu. Područje Čelića nije slučajno odabrano za izmišljeni desant 'zengi' jer iz tog mjesta je i komadant ABiH. Bez čije suglasnosti nije mogao započeti krvavi pir, vjerojatno se pomoću tih 'zengi' htjelo potaknuti Delića da izda naredbu o zauzimanju hrvatskih naselja u Soli.

Naš narod je bio svjestan, da nemamo šanse protiv 2 k abih i većina je odlučila ako dođe do bilo kakvog pokreta, da će sami spaliti svoje kuće i imovinu, kako dušmanima ne bi palo što u ruke, jer su se nagledali konvoja iz Vareša.

Prošao je božić 93 i stigla je naredba o skidanju oznaka HVO i stavljanja oznaka abih kao jedna od opcija, u oči nove godine donesena je odluka da se neće stavljati nikakve oznake i da se 115 brigada raspusti.

10.1.1994 godine 115 brigada HVO je zvanično prestala postojati, dio bojovnika je otišao u 108 brigadu HVO Brčko, dio razvojaćenih je nakon par dana nasilno mobilizirani u abih, dio se prebacio na srpsku stranu, pa su završili u Žepču, Srednjoj Bosni, Hercegovini, par njih je završilo u VRS jer su im žene bile srpkinje, jedan od prebjega iz tog vremena je i prvi haški optuženik Dražen Erdemović, učesnik masovnog strijeljanja u Srebrenici.

Poslije 115 brigade ista sudbina je čekala 108-u, kojoj je ultimatum isticao onaj dan kada je potpisan vašingtonski sporazum, te je ostala sačuvana do kraja rata.

Poslije otvaranja puta preko srednje bosne 80% mladih hrvata soli je napustilo svoj rodni kraj. Vratili su se 4 godine poslije, no opet su 2001 počeli masovnije odlaziti, jer vamo nije bilo posla.

Eto to ti je život nemuslimana u muslimanskom multietničlom okruženju ratne 93 i 94, iz prve ruke

Šuti, dobro si ti proš'o jarane...

Živ, zdrav...Nit' si vidio ni gabele ni dretelja

Ih što smo mi Bošnje merhametli majko mila

Šuti, dobro si ti proš'o jarane...

Živ, zdrav...Nit' si vidio ni gabele ni dretelja

Ih što smo mi Bošnje merhametli majko mila [/quote]



Sreca da nisi bio u zenici,muzickoj skoli ili mozda u bilalovcu gdje su bili logori samo za Hrvate.

Pa dobro, što ti je bilo u tim logorima?

Imate temu o logorima u Hercegovini na ovom forumu, pa tamo nastavite. Ovo je topic o Varešu.

pod 1) to nema veze s vezom šta ti pišeš. bošnjacima i srbima ulaz zabranjen. samo ću te priupitat jednu stvar. od čijeg vojnika, tj. čije bombe je poginuo jedan desetogodišnji dječak kod stadiona u majdanu (neću mu ime spominjat). drugi dječak koji je bio teško ranjen je bio bošnjak. kako možeš lagat da je ulaz bio zabranjen psima i bošnjacima? ovaj događaj je bio prije sukoba koji su počeli napadom na kopijare, a ne napadom na stupni do kako se to veli.

ad 2) što se tiče šverca samo ću jednu stvar napomenuti, a to da nehrvati nisu imali vojnu obvezu.

ad 3) logori. kada su ti logori uspostavljeni? jel možda kad je HVO izvršio naopad na srbe planinicu ili kad je ABiH napala kopijare. ajde bolan ne seri.

ad 4) što se tiče evakuiranja. kako je vareš pomalo padao tako se vojska pomalo povlačila prema varešu i pržićima. nisam siguran ali mislim da je bilo 03.11. oko podne dolazi jedan vojnik sa slavina i planinice i pita nas (civile) šta mi još radimo tu, da je crta davno pala. toliko o razglasu i cjelonoćnoj evakuaciji. nadodat ću ovo da je vareški HVO na svoju sramotu pustio na EP pumpi gorivo da curi jer ga nisu mogli/znali/stigli izvuć. toliko o organioziranosti.

ovaj teskera je najogavniji forumaš ovdje. nije čudo da su šupka svugdje banirali.

offtopic @ Sultan, postojala su mjesta za mlaćenje nepodobnih, na sva tri sam bio, Dom Penzioner i podrum zgrade 'cipelići' gdje sam dobro prebijen od strane 'manevarske policije', te strelište Paša Bunar, gdje su me priveli nakon racije u Tuzli, u veljači 1994 godine. Dvojica mojih kolega su bili zatočeni u prostorijama rudnika bukinje, uspjeli su pobjeći tijekom noći, preko zaleđenog sljakišta.

Kroz Vareš sam prošao odmah po otvaranju puteva, put je vodio preko Kladnja, Muške vode, Sve je bilo popaljeno i srušeno...

[quote="teskera
nemoj da me shvatis pogresno, svaka zrtva je jedna suvise ali trebali bi biti realni - bio je rat, u selendri ahmicima pobise vise ljudi nego sto pogide hrvata u varesu tokom cjelokupnog HVO i ARBiH sukoba.[/quote]

Meni je iskreno žao svake nevine žrtve, bez obzira kojoj naciji pripadali - sve je to naša bosanskohercegovačka sirotinja.
Ipak, ovo je topic o Varešu i u svom postu sam se osvrnuo na post ovoga "duhovnog prosjaka" koji je, kako sam i napisao iznio niz bedastoća o humanosti ABiH i nepotrebnosti evakuacije hrvata sa tog područja.
Praksa na terenu je u to vrijeme bila da skoro gdje god dođe muslimanska vojska u neko hrvatsko selo za vrijeme ratnih dejstava ili neposredno nakon toga, da uslijedi masakr. Sumnjam da bi se mrtvi brojili na tisuće, ali na stotine sigurno da, a ostatak bi većinom bio teško zlostavljan i do kože opljačkan.

Ja te pogađam direktno sa činjenicama, a ti budi mangup pa ih demantuj! Niko ti ne brani.

Ja sam lično posmatrao kako po kazni pripadnici 1. Muslimanske (Podrinjci) idu nazad, pješice u Kladanj, jer su zapalili nekoliko hrvatski kuća u Duboštici. To što ovdje neki forumaši pokušavaju izjednaćiti 2. i 3. Korpus, i zločine u njihovim zonama odgovornosti je čista propaganda. Kopijari i Vijaka se ne mogu porediti, jer ova druga jeste opljačkana od strane "ljiljana", ali nije spaljena do temelja, jer je Vojna Policija 2.Korpusa osiguravala teren. Da li je to bilo najperfektnije, jer se pljačke u doba kad je kutija cigareta "sa ove strane" kretala do 20 DM nisu mogle spriječiti, nije, al' zločina širi razmjera nije bilo.
Zašto vojne vlasti u Varešu nisu postuple u slučaju Stupog Dola? Tamo nije ni mačka ostala, a vaše laži o istom selu graniče sa naučnom fantazijom. Jebo te, selo u totalnom okruženju pokušalo izvesti sveopšti napad na Vareš?? Je l' to neko sis'o veslo.
Stupni Do su odradili Como i Firga, uz nesebičnu pomoć Varešaka, kako to ovaj prvi reče u svom svjedočenju, jer su ih domicilni doveli do sela i pokazali položaje "mundžosa" iz Stupnog! Znao je za taj napadi Rajić, bez njegovog amina to ne bi bilo izvodljivo, al', koliki ste vi licemjeri, podmečete da je to bio okršaj zbog šverca. Maturice su imale poseban razlog da se napiju muslimanske krvi, pogotovo Como koji je u to vrijeme u Kiseljaku izgubio bližu rodbinu u granatiranju Kiseljaka. Klasičan osvetnički pohod za koji se znao unaprijed rezultat. Da je sve onako kako vi to želite prikazati, onda zbog Stupnog Dola niti jedna hrvatska glava ne bi ostala ni u Magulici, Stojčićima, Maoči i Stipinom Hanu, hrvatskim selima koje se graničili sa vareškom opštinom. A osatli su svi živi i zdravi, Bogu hvala, a kako im je bilo-oni su najpozvaniji da govore o teome. Posebno ovi iz Magulice kojim je signalizirano iz Vareša da napuste vlastito selo.
Ja niti koga favorizujem, niti hvalim, samo govorim o onom što sam svjedočio, a ti, bujrum, ako želiš-provjeri. Ono što je fakat je činjenica da je 2.Korpus bio mnogo tolerantniji prema Hrvatima, i zahvaljujući njima mnogi su Hrvati ostali tamo gdje su vjekovima živjeli, bar kad je riječ o onima sa olovske i zavidovičke teritorije. Kad ste već znali da ste tako "nespremni" odakle vam onda muda da napravite onaj masakr u Stupnom Dolu?