Uhapšen Sakib Mahmuljin

Radi se o predmetu Kategorije 2. u kojem je istraga započeta u tužiteljstvu pri MKSJ nakon čega je predmet proslijeđen pravosuđu BiH. Postupajući po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, policijski djelatnici SIPA, lišili su slobode Sakiba Mahmuljina, rođenog u Kozarcu. Osumnjičeni je pod istragom i osumnjičen je da je u svojstvu zapovjednika 3. korpusa Armije RBiH, postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija.

Pet osoba optuženo za ratne zločine na području Viteza

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv pet osoba za ratne zločine na području Viteza.

Optužnica je podignuta protiv: Mineta Akeljića (1957.), Šabana Haskića (1972.), Senada Bilala (1969.), Hazima Patkovića (1969.) te Šemsudina Đelilovića (1967.).

Optuženima se stavlja na teret krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen nad žrtvama hrvatske nacionalnosti u zatvoreničkom objektu zvanom „Crna kuća“ u Kruščici, općina Vitez piše N1.

Oni se terete da su u tom zatvoreničkom objektu nečovječno postupali prema žrtvama civilima i ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti zatvorenim od srpnja do studenog 1993. godine.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu Bosne i Hercegovine, priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

"Crna kuća" u Vitezu
Još prije 18 mjeseci u javnost je procurila informacija da je Županijski sud u Novom Travniku podignuo optužnicu protiv tri osobe bošnjačke nacionalnosti zbog osnovane sumnje da su u tijeku protekloga rata počinile ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, pripadnika HVO-a i hrvatskih civila u "zatočeničkom objektu" (logoru op. a.) zvanom "Crna kuća" u mjestu Krušćica, općina Vitez, piše Večernji list BiH. Brzo se saznalo kako je riječ o pripadnicima Vojne policije Armije BiH Minetu Akeljiću, Esadovu (18. 2. 1957.), Šabanu Haskiću, Šabanovu (27. 4. 1972.) i Senadu Bilalu zvanom Zaim, Muhamedovu (24. 11. 1969.), sva trojica iz Viteza.

No, sve do petka, 11. prosinca, ove godine iz pravosuđa nije bilo nikakvih službenih informacija, kada je javnost obaviještena da je Tužiteljstvo BiH podignulo optužnicu protiv spomenute trojice, proširenu i na još dvojicu Vitežana, također pripadnika postrojbe Vojne policije Armije BiH Hazima Patkovića (1969.) i Šemsudina Đelilovića (1967.).

Svi se oni terete da su u "Crnoj kući", u viteškom naselju Krušćica koje je cijelo vrijeme bošnjačko-hrvatskog rata u Lašvanskoj dolini bilo pod kontrolom Armije BiH, nečovječno postupali prema civilima i ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti u vremenu zatočeništva od srpnja do kraja studenog 1993. godine. A riječ je, prema optužnici, o zarobljenim pripadnicima HVO-a i to pripadnicima IV. bojne "Viteška" brigade HVO-a i civilima hrvatske nacionalnosti.

Naime, navodi se u optužnici, prilikom pojedinačnih ispitivanja na okolnosti rasporeda postrojbi HVO-a, rasporeda i mjesta iskopanih rovova, posjedovanja i vrsta naoružanja pripadnika postrojbi HVO-a u Vitezu..., fizički i psihički zlostavljali su zatočenike, tukli ih nogama, šakama, gumenim palicama..., sve dok oštećeni nisu gubili svijest. Prisiljavali su ih da se međusobno udaraju gumenim palicama..., nanoseći im teške i za život opasne ozljede. Koristili su ih za kopanje rovova, tranšeja, za izgradnju zemunica. Tjerali su ih trotilskim mecima privezanim na leđima u minsko polje kako bi na taj način razminirali pojedina minirana područja, uz prijetnju aktiviranja metaka u slučaju pokušaja bijega... A svakodnevna mučenja, fizička i psihička, trajala su sve do kraja studenog 1993. god. kada su posredovanjem Crvenog križa razmijenjeni.

Međutim, prema spoznajama koje ima Večernji list, realno je očekivati da će tijekom procesa optužnica biti dopunjena i proširena, prije svega na zapovjednike Armije BiH s tog područja koji su, nedvojbeno je, znali i odobrili sve ono što su tada sadašnji optuženici činili zatočenicima. Očekuje se kako će se konačno otkriti i sudbina Vinka Čerkeza kojemu se iz "Crne kuće" gubi svaki trag i već 22 godine vodi se nestalim. U cijeloj ovoj priči zanimljivo je, a da nije tužno, bilo bi smiješno, da je optužni predmet Šabana Haskića bio u Haagu, potvrđen je i vraćen bosanskohercegovačkom pravosuđu, kao i niz drugih optužnih predmeta osumnjičenih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Haskić je tada, prije 12 ili više godina suspendiran s radnog mjesta policajca u Policijskoj postaji u Vitezu, ali je sve to vrijeme primao 80% plaće. Čak je, ove godine, primio i jubilarnu nagradu koja se policajcima dodjeljuje za dvadesetogodišnju vjernost instituciji u kojoj su zaposleni. Svih tih godina bio je aktivni igrač FK Vitez, trener (odgojitelj op.a.), mladih dobi ovoga kluba, a podignuta optužnica zatekla ga je na mjestu trenera prve momčadi.

Nakon ove akcije i podignutih optužnica, a nakon što je u srpnju 2014. podignuta optužnica protiv Jasmina Čalomera iz Zenice, za zločin počinjen nad zarobljenim hrvatskim civilima u selu Prnjavor u općini Vitez, među ovdašnjim Hrvatima "oživljavaju" se i aktualiziraju i drugi brojni, rekli bismo, mnogo teži i masovniji zločini. Jer o strašnom zločinu Hrvata u Ahmićima sve se zna i treba se znati, u Haagu su zbog tog zločina bili i krivi i nedužni, a o zločinima Bošnjaka nad Hrvatima Viteza, u Mahali (travanj), Kamenjačama (lipanj), Zabilju (rujan), Bobašima (listopad), Križančevu Selu (prosinac) 1993. godine i 9. siječnja (Buhine Kuće) 1994. godine, bosanskohercegovačko pravosuđe, pa i bosanskohercegovačka javnost, prije svega bošnjačka, ništa ne znaju ili je bolje reći - ne žele znati. Hoće li, konačno, pitaju Hrvati Viteza (i ne samo Viteza), nadležne pravosudne institucije okrenuti drugu stranu medalje, hoće li, konačno, početi odmotavati veliko klupko zločina Armije BiH počinjenih nad Hrvatima u Vitezu i pred lice pravde izvesti počinitelje, zapovjednike, naredbodavce (zapovjedna odgovornost).

Hoće li se, konačno, skinuti aureola, (svetokrug), poštenja, profesionalnosti, nečinjenja zločina..., pripadnika Armije BiH, koja se tako vješto, uporno i drsko, stvarala i čuvala. Jer, Božja, ljudska, pravosudna..., načela kažu i svakodnevno se mogu čuti: Pravda mora biti ista za sve, zločin je zločin, žrtva je žrtva... Je li baš tako?

VL

Napad Armije BiH na Markale

Zaštićeni svjedok Odbrane Ratka Mladića je rekao da su napad na sarajevsku pijacu Markale u zimu 1994. godine organizovali Alija Izetbegović i islamski vjerski poglavar Mustafa Cerić, a sproveli generali Armije BiH.

Svjedok GRM-116, koji je dao iskaz skrivenog lika i elektronski izmijenjenog glasa, izjavio je da je, kao pripadnik specijalne jedinice “Biseri”, od 1992. do 1994. godine bio na obezbjeđenju Predsjedništva BiH.

GRM-116 je rekao da je mogao čuti šta su predsjednik Izetbegović i drugi zvaničnici govorili na sastancima, te dodao da je najsnažniji uticaj na Izetbegovića imao upravo reisul-ulema Cerić.

Perma riječima svjedoka, glavni cilj Izetbegovića bio je da osigura intervenciju Zapada na strani Muslimana “izazivanjem masovne patnje” u Sarajevu i Srebrenici. Po svjedoku, reis Cerić je “brzo ubijedio” Izetbegovića da je “to ispravno” i da se “žrtve moraju podnijeti”.

Govoreći o napadu na Markale, GRM-116 je posvjedočio da je “ta ideja potekla od Cerića, a sproveli su je generali Sefer Halilović i Mustafa Hajrulahović zvani Talijan.

“Njih dvojica iznijeli su taj plan da se minobacač postavi u pravcu Špicaste stijene, kod sela Mrkovići, jer se znalo da Srbi tamo imaju artiljeriju koja gađa često, tako da se ta granata utopi u tu paljbu. Alija i reis su to prihvatili, a Sefer se okrenuo ka Talijanu i rekao: ‘Talijan će to…’”, opisao je svjedok, naglašavajući: “Bio sam prisutan kada je Alija to odobrio.”

Na sljedećem sastanku, kako je rekao svjedok, Halilović je izvijestio da “prvi pokušaj nije uspio” jer je “granata pala na krov blizu Markala”, a zatim je za novi pokušaj čekano da na osmatračkom položaju UNPROFOR-a bude ista posada, sa kojom je postojao dogovor da “ne broje naše granate”.

“Alija im je rekao: ‘Pokušajte ponovo.’ Oni su otišli i uskoro smo čuli šta je bilo s Markalama”, izjavio je GRM-116.

Mladić je, kao komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za terorisanje građana Sarajeva, kroz kampanju snajperskih i artiljerijskih napada. Prema optužnici, granata koja je 5. februara 1994. ubila 66 građana na Markalama je bila ispaljena sa položaja VRS-a.

Prema riječima svjedoka, Izetbegović i Cerić susretali su se i sa komandantom 28. divizije Armije BiH u Srebrenici Naserom Orićem. Naložili su mu da organizuje napade na okolna srpska sela kako bi “isprovocirao Srbe da granatiraju Srebrenicu, ne bi li izazvao međunarodnu intervenciju protiv Srba”.

“Čuo sam kako pričaju da Naser dobro obavlja posao”, kazao je GRM-116.

Mladiću – koji je optužen za genocid počinjen u Srebrenici i još nekoliko opština, progone i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce – suđenje se nastavlja u srijedu, 16. decembra.

Podignuta optužnica protiv Sakiba Mahmuljina

Tužilaštvo BiH navodi da je bivši komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine osumnjičen za ratne zločine odreda 'El Mudžahidin'.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv nekadašnjeg komandanta Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine, generala Sakiba Mahmuljina, javlja Anadolija.

"Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu u predmetu kategorije 2. protiv optuženog Mahmuljin Sakiba, nekadašnjeg zapovjednika Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine", saopćeno je iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine, uz napomenu da će uskoro objaviti više detalja iz optužnice.

Mahmuljin je lišen slobode po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine decembra ove godine.

Sud Bosne i Hercegovine je dan kasnije Mahmuljina pustio na slobodu, uz mjere zabrane.

Tužilaštvo je u informaciji o lišavanju slobode navelo kako je Mahmuljin osumnjičen za ratne zločine odreda "El Mudžahidin".

"Osumnjičeni je pod istragom i osumnjičen je da je, u svojstvu komandanta Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine, postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija", navelo je u informaciji o lišavanju slobode Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

U optužnici se navodi da su pripadnici jedinice "El Mudžahidin" tokom borbenih dejstava ubili gotovo 50 ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti, prethodno otetih od druge jedinice Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine koja ih je zarobila.

Dodaje se kako se tereti i za nečovječno postupanje prema blizu 20 ratnih zarobljenika i civila koje su navedeni odbijali odmah predati jedinici vojne policije, u skladu s komandama.

Izvor: Agencije

Armija BiH nije nikad zauzela selo,ušli su u dio sela i dio okolnih šuma,iz kojih su expresno istjerani isti dan.Zadržali su par rovova i par kuća,koji su također vraćeni u akciji koja je slijedila kasnije...

Optužen upravitelj logora Musala u Konjicu zbog zločina nad Hrvatima i Srbima
Objavljeno 11.01. - 11:59

Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu protiv Edhema Žilića zvanog “Edo“, rođenog 5. kolovoza 1962. godine u mjestu Tušila, općina Trnovo, gdje je i nastanjen, ranije osuđivanog, državljanina BiH.

Optuženi se tereti da je za vrijeme rata u BiH, u vrijeme oružanog sukoba između Armije BiH, Vojske Republike Srpske i HVO-a, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata.

Prema navodima optužnice, optuženi je u svojstvu pripadnika 4. bataljona vojne policije Armije RBiH i osoba nadležna za navedeni zatočenički objekat, u prostorijama sportske dvorane “Musala” općina Konjic, koji je služio kao zatočenički objekat za nezakonito zatočene civile hrvatske i srpske nacionalnosti, osobno činio, naredio, omogućio i nije sprečavao nečovječna postupanja prema nezakonito zatvorenim civilima.

On se tereti da je u razdoblju od mjeseca svibnja do kraja listopada 1993. godine, u više navrata, u prostorijama objekta “Musala” i uredu koju je koristio kao upravnik, omogućio njemu podređnim stražarima nečovječno ponašanje prema zatvorenicima.

Također se tereti i da je omogućavao neovlaštenim osobama ulazak u zatvor da bi tukli zatvorenike, te je čak i sam činio nečovječna djela.

Optuženi je u više navrata tukao raznim predmetima i zlostavljao zatočenike koji su bili odvođeni i na prinudne radove, ukoliko bi kod njih pronašao komad kruha ili hrane.

U optužnici se navodi da je optuženi osobno nanosio teške tjelesne ozljede žrtvama koje su ostavile trajne posljedice i tjelesna oštećenja kod žrtava.

Zatočenicima su ozlijede nanošene raznim predmetima, a i seksualno su zlostavljani, prisiljavani na međusobna seksualna općenja, uključujući mučenja s užarenim predmetima po genitalijama.

Zbog svega navedenog, optuženi se tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona SFRJ.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH, priopćeno je iz Tužiteljstva BiH./HMS/

Bivši zapovjednik Armije RBiH Hanefija Prijić izručen Italiji
Objavljeno 19.02. - 20:56

Bivši zapovjednik Trećeg bataljona 317. brigade Armije RBiH Hanefija Prijić izručen je Italiji nakon što je 28. listopada uhićen na aerodromu u Dortmundu po potjernici Italije, javlja N1.

Prijić je Italiji izručen nakon što je u pritvorskoj jedinici u Dortmundu proveo skoro 120 dana. U pratnji pripadnika Servisa za međunarodnu policijsku suradnju, on je u večernjim satima prebačen u Milan.

O njegovom slučaju odlučivao je i Sud za ljudska prava u Strasbourgu, ali žalbe odvjetnika Almina Dautbegovića i bh. konzula u Njemačkoj Dževada Šaldića nisu urodile plodom.

U toj zemlji će mu suditi zbog ubojstva italijanskih državljana 29. svibnja 1993. godine na planini Radovan kod Gornjeg Vakufa kada su ubijeni Fabio Moreno, Sergio Lana i Guido Puletti, zločina zbog kojeg je već osuđivan u našoj zemlji.

Naime, za ovaj zločin Prijić je po zapovjednoj odgovornosti osuđen na Kantonalnom sudu u Travniku na 15 godina zatvora.

Nakon provedenih 13 godina i četiri mjeseca u KPZ Zenica, Prijić je pušten na slobodu 6. lipnja 2013. godine na osnovu rješenja Komisije za privremeni otpust.

Međutim, Italija nikada nije povukla potjernicu za Prijićem koji je krajem listopada prošle godine uhićen u Dortmundu na aerodromu prilikom posjete članovima svoje obitelji./HMS/

ZELENIKA: Tužitelj Salihović logor Armije RBiH u Jablanici naziva sabirnim centrom kako se ne bi sudilo za zločine nad Hrvatima
Objavljeno 01.03. - 15:56

Mirko Zelenika, jedan od 600 Hrvata mučenih u logoru u jablanici
Danas se navršava 22 godine od raspuštanja logora Armije R BiH koji se nalazio u Muzeju “Bitka za ranjenike” u Jablanici ratnih 1993. i 1994. Bivši zatočenici u jablaničkom muzeju položili su danas vijenac i upalili svijeće u spomen na ubijene i umrle zatočenike, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Muzej u Jablanici bio je mjesto u koje je prisilno dovedeno i zatočeno oko 600 dominantno civila Hrvata iz Jablanice i okolnih mjesta.

Najmlađi logoraš u jablanickom muzeju bila je beba starosti 28 dana. Svjedoci- logoraši kažu kako su u jablaničkom muzeju na najokrutnije načine fizički i psihički mučeni i izgladnjavani. No, još nitko nije odgovarao za počinjene zločine.

Bosiljko Kožulj proveo je u logoru 11 mjeseci. -Tukli su me, maltretirali, odvodili na prisilni rad, prisjeća se kroz suze bivši logoraš.

Za zločine u logoru Armije R BiH još nije izrečena ni jedna pravomoćna presuda. Bivši logoraši ogorčeni su i zbog negiranja postojanja logora i nazivanja Muzeja sabirnim centrom za Hrvate, bez obzira na brojne svjedoke zločina u tom objektu.

To nije slučajno, tvrdi logoraš Mirko Zelenika:

-Glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović je rekao i napisao da je logor u Jablanici bio sabirni centar, kako bi time abolirao od bilo kakve odgovornost logorske dželate, jer u kaznenom zakonu ne postoji nigdje izraz sabirni centar, prema tome za sabirne centre se ne može ni odgovarati, pojašnjava Zelenika.

Kaže , kako to nije bio nikakav sabirni centar već logor u kojem su uvjeti bili slični uvjetima u nacističkim koncentracijskim logorima.

Uvjeti za zatočenike bili su kao u nacističkim konclogorima, kaže Zelenika

-No, zahvaljujući toj pravosudnoj mafiji, da upotrijebim izraz predsjednice Suda BiH gospođe Meddžide Kreso, do danas nemamo ni jedne pravomoćne presude. za zločine u logoru Armije R BiH u Jablanici, kaže Zelenika. Da je pravde u ovoj državi Salihović ne bi bio na mjestu na kojem je sada, dodaje.

On podsjeća da su u tom logoru neki umrli od gladi, a neke je ubila granata na prvim crtama gdje su odvođeni prisilno na kopanje rovova.

Zatočenici u jablaničkom muzeju oslobođeni su posredstvom međunarodnog Crvenog križa na današnji dan prije 22 godine. Do danas Tužiteljstvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora./HMS/

VIDEO DUJE ŠANTIĆ ZA TVKISS: Dudakoviću, gdje su ostaci moga oca!?
Objavljeno 04.03. - 11:40



Uskoro se navršava dvadeset jedna godina od nestanka generala HVO-a za operativnu zonu Bihać, Vlade Šantića. Dva desetljeća neznanja i agonije.

Ostaci nestalog generala nikada nisu pronađeni. Institucije Unsko-Sanskog kantona, pa ni one u Sarajevu, nisu poduzele konkretne mjere u nastojanju da se ostaci pronađu. General HVO se do danas vodi kao Nestala osoba. Obitelj ga odbija proglasiti mrtvim bez posmrtnih ostataka. Žele ga dostojanstveno pokopati, uz sve vojne počasti. Prema posljednjim izvještajima, general Šantić je ubijen.

Mučko ubojstvo

Duje Šantić otvoreno osuđuje Armiju BiH, preciznije Atifa Dudakovića, Hamdiju Abdića i vojnu policiju Armije BiH da su mučki ubili njegova oca!

Vidno potresen, za TV KISS Duje Šantić detaljno je opisao tijek događaja te nesretne noći, koja mu je zauvijek promijenila život, osvrćući se na događaje koji su prethodili istoj, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Službeno Sarajevo cijeli slučaj stavlja pod tepih. Šantić posebno ističe ironiju da su trojica od sedam osumnjičenih pripadnika vojne policije Armije BiH, nakon rata su odlikovani Zlatnim Ljiljanom.

U jednom trenutku, postojale su indikacije koje upućuju na lokaciju posmrtnih ostataka. Tijekom istrage, nakon višemjesečne agonije i čekanja rezultata DNK analize, utvrđeno je da se ne radi o generalu Šantiću. Naime, Duje je naknadno saznao da je analiza rađena od uzorka smjese koja, po riječima stručnjaka, nije imala nikakve veze s ljudskim ostacima.

Kako je moguće da nakon 20 godina istrage, niza pravnih i političkih zavrzlama, preko tri stotine ispitanih svjedoka i niza dokaza, ubojice slobodno šeću čuvajući tajnu za sebe? Nameće se pitanje: Tko to stoji iza Atifa Dudakovića? Tko mu pruža političko zaleđe i sigurnost? Ako je Dudaković tek pijun koji se, po naredbi, usudio ubiti generala Šantića tko je istinski naglodavac smrti generala Šantića?

Ratni zločin prekvalificiran u civilno ubojstvo

Važno je istaknuti da je cijeli slučaj 2013.godine prekvalificiran iz ratnog zločina u civilno ubojstvo. Prekvalifikaciju je naredio Goran Salihović, aktualni glavni tužitelj BiH, kako bi Dragan Lukač dobio zeleno svjetlo za rad. Obitelj Šantić je u šoku: „Generala jedne vojske odvede vojna policija druge vojske i brutalno ga ubije, a slučaj se vodi kao civilno ubojstvo?“

Atif Dudaković, po zapovjedničkoj dužnosti, ne može odgovarati za civilno ubojstvo!

„Atif je heroj. Obranio je Bihać. To mu ne osporavam, ali i za heroje mora postojati zakon. Moga oca je zvao bratom, godinama su usko surađivali, nisam mogao vjerovati što se dešava. Nitko nije…“ rezignirano tvrdi Duje Šantić.

Spomenimo i velike strateške i ratne uspjehe nestalog generala. Poznato je kako je 1994. godina bila najteža ratna godina u Bihaću. General Šantić držao je 44 kilometra linije s tek 600 vojnika. Nikada nije izgubio niti milimetar položaja. Mediji su ga nazivali „Generalom koji je porazio Ratka Mladića.“ Krajem 1993. Srbi ulaze u Bihać i djelomično ga zauzimaju. U tom trenutku general Šantić bio je s obitelji u Zagrebu. Sam Dudaković ga poziva u pomoć. „Ne možemo ovo bez tebe, hitno si nam potreban u Bihaću“ . Odmah po pozivu Šantić odlazi u Bihać te u akciji 13. 01. Vraća cijeli teritorij grada Bihaća. Samo godinu dana nakon, Šantić postaje žrtvom političko vojne urote.

Podrška obitelji šantic na Facebooku

Dvadeset jednu godinu poslije, hrabri Duje nastavlja svoj život. Svake godine, početkom ožujka pokušava na što dostojanstveniji naćin odati počast nestalom ocu. Za TV KISS izjavio je kako je prije nekoliko dana, spontano, na društvenoj mreži napisao status u kojem je iznio bol koja mu leži na srcu te da je status neočekivano odjeknuo pozitivnim reakcijama. Na Facebook-u je osnovana i grupa podrške obitelji Šantić koja već broji nekoliko tisuća članova. Duje je sretan što je naišao na odobravanje okoline i ponosan što grupa okuplja Hrvate, Bošnjake i brojne prijatelje diljem Europe. Dodaje kako nema negativnih komentara niti nacionalizma. „Previše je godina prošlo, nema potrebe za nacionalizmom“ tvrdi.

Upravo ova grupa u suradnji s Udrugom maloljetnih branitelja Domovinskog rata i obitelji Šantić, organizira mirni prosvjed u čast nestalom generalu. Prosvjed, odnosno mirna šetnja, biti će održan u Mostaru, 08. 03., u 12 sati na Trgu Hrvatskih Velikana (Rondo), ispred spomenika. Obitelj Šantić poziva sve ljude dobre volje da se pridruže ovom događaju s porukom da smo zajedno jači. Pomognimo jedni drugima u nevolji i podignimo svijest političara i sudstva. General je zaslužio dostojanstven pokop. Obitelj je zaslužila istinu.

U Bihać se nije vratio

U Bihać se nikada nije vratio, iako ga najljepše uspomene iz djetinjstva vežu upravo za taj grad. Svoj mir pronašao je u Mostaru.

Duje je izgubio oca, glavu obitelji. Tvrdi kako mu je taj trenutak oblikovao ostatak života. Njegovoga oca više nema, a njemu je uskračeno pravo da ga sahrani i da se pomoli na njegovu grobu. Ova osobna tragedija ne može se prevazići. Duje kaže kako ga misli o ocu konstantno prate, njegova podsvijest uvijek je koncentrirana na taj nemili događaj.

Za kraj intervjua Duje kaže: „Ja ne tražim suđenje. Mene ubojice ne zanimaju, naša država je šarada. Ja sam oprostio. Za oprost mi je trebalo mnogo godina i mnogo snage, ali mržnja me opsjedala, s mržnjom se ne može živjeti. Samo Vas molim, iskreno od srca; Dudakoviću, dajte mi posmrtne ostatke moga oca! Pružite mojoj obitelji duševni mir. Riješite nas agonije i budite ljudi!“/HMS/

GV HNS BiH: Zbog čega, ni nakon 21 godine, nema optužnice za ubojice generala Šantića?

Objavljeno 07.03. - 20:00

Odjel za branitelje HVO-a i Domovinski rat HNS-a BiH podržava mirni prosvjed i pridružuje se zahtjevima obitelji nestalog u Domovinskom ratu generala HVO Vlade Šantića i udruge Maloljetnih branitelja HVO-a koji se organizira 8. ožujka u Mostaru, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

-Pozivamo nadležne policijske i pravosudne institucije u BiH da konačno, nakon dvadeset i jedne godine od nestanka našeg generala Vlade Šantića otkriju i procesuiraju odgovorne osobe za njegov nestanak..I u ovoj prilici ističemo da do sada utvrđene činjenice vezano za nestanak generala Šantića jasno ukazuju tko je odgovoran. Stoga, držimo moralno, politički i zakonski nedopustivim nepobitne opstrukcije mjerodavnih policijskih i pravosudnih institucija u BiH u procesuiranju ovoga zločina. Isto tako začuđuje nas i pasivan odnos predstavnika međunarodne zajednice u BiH koji bi mogli dati doprinos u utvrđivanju pune istine i odgovornosti vezane za nestanak generala Šantića, navodi se u priopćenju Glavnog vijeća HNS BiH.

U priopćenju se dodaje kako cijela javnost u BiH s pravom pita zašto nakon 21 godine od dana nestanka generala Šantića još nema optužnice kako za nalogodavce tako niti za počinitelje .

-S pravom tražimo i očekujemo da mjerodavni u BiH pokrenu aktivnosti te ovaj slučaj u potpunosti rasvijetle, a odgovorni da snose odgovornost za svoje propuste i činjenja, stoji na kraju priopćenja GV HNS BiH./HMS/

PISAO IZ AUSTRIJE Svjedok Sijamija spreman otkriti sve o likvidaciji bugojanskih Hrvata, ali institucije i dalje šute

Objavljeno 19.03. - 14:25

Stadion Iskre bio je logor za bugojanske Hrvate

Blagdan je svetog Josipa. Za 294 bivša zatočenika logora Armije BiH “Stadion” u Bugojnu 19. ožujka već 22 godine drugi je rođendan, piše Večernji list BiH. Na ovaj su datum 1994., nakon nezamislivih osmomjesečnih tortura koje su prošli boraveći pod tribinama NK “Iskra”, razmijenjeni.

Tragični događaji

Nažalost, mnogi od logoraša nisu preživjeli svakodnevna izgladnjivanja, premlaćivanja, prisilna vađenja krvi, odvođenja na kopanje rovova gdje su služili kao živi štit. Osim onih koji su podlegli torturama, razmjene nije bilo ni za 26 bugojanskih logoraša, intelektualaca, uglednih bugojanskih Hrvata koji su iz “Stadiona”, ali i drugih logora Armije BiH odvedeni u nepoznato. Za tijelima 19 njih obitelji tragaju godinama.

Za to vrijeme kreatori i nalogodavci zločina, na čelu s Dževadom Mlaćom, predsjednikom Ratnog predsjedništva, su na slobodi, a mnogi od njih nagrađivani su najvišim političkim dužnostima. Jedan od osumnjičenih Selmo Cikotić, zapovjednik Operativne skupine Zapad Armije BiH, u čijoj je zoni odgovornosti bilo Bugojno, bio je i ministar obrane BiH, a sada je savjetnik člana Predsjedništva BiH bakira Izetbegovića.

I dok bošnjački politički i vojni vrh u Bugojnu godinama izbjegava odgovornost za zločine nad Hrvatima, još uvijek skrivajući istinu o tijelima 19 nasilno odvedenih logoraša, jedan od egzekutora godinama bezuspješno pokušava pravosuđu dati iskaz o onome što zna, a sudeći prema pismima koja su u posjedu “Večernjaka”, zna puno.

Prije nepunih 5 godina Enes Sijamija, koji sada živi i radi u Austriji, pisao je Slavici Terzić, državnoj tužiteljici koja je vodila istrage u slučaju Bugojno. Jedan primjerak pisma poslan je i “Večernjaku”. Sijamija, koji je tada tražio da ga se sasluša pred bh. ili haaškim pravosuđem, isto traži i u pismu koje je nedavno poslao poznaniku iz Bugojna (ime primatelja pisma poznato Redakciji).

U pismu poznaniku Anti, Sijamija kaže kako više ne vjeruje ni policiji ni pravosuđu.

“Sad će godina kako sam im predao svu dokumentaciju, zapovjedi o privođenjima Hrvata na stadion Iskre gdje je bio logor, a ne zatvor, kao i videokasete o spaljivanju trojice Hrvata u zemunici. Dao sam sudu i policiji izjavu o svim događajima i ubijanju ljudi, kao i kriminalnim radnjama na 28 stranica. Razočaran sam što se ništa nije dogodilo, a pojedince treba biti sram ljudi koji traže svoje najbliže”, pisao je Sijamija prijatelju iz Bugojna. On i ovaj put prstom upire, prije svega, u Dževada Mlaću, ali i sve članove Ratnog predsjedništva Bugojna za koje tvrdi da su se u ratu enormno obogatili te da skrivajući istinu o nestalim štite i bogatstvo koje su stekli na okrutnom zločinu.

Prijetnje i pokušaj ubojstva

Sijamija u pismu ponovno spominje svakodnevne prijetnje koje dobiva telefonom, te četiri pokušaja njegova ubojstva. Kaže i kako bi se rado vratio u Bugojno kad bi imao od čega živjeti, a uz strah za vlastitu sigurnost, nemogućnost pronalaska posla odvela ga je u Austriju.

“Za sve prijetnje i pokušaje mojega ubojstva krivim policiju i pravosuđe koji nisu uhitili zločince. Bilo bi mi žao da me ubiju, a da ne kažem što znam o zločinu nad tim ljudima koji su poubijani, pa spaljivani. Samo da kažem što znam pa neka me odmah ubiju. Najsretniji bih bio da odem u Haag i kažem ono što znam o zločincima koji se slobodno šeću Bugojnom i misle kako im nitko ništa ne može”, navodi Enes Sijamija u pismu u čijem smo posjedu./HMS/

U srijedu počinje suđenje Mahmuljinu

U Sudu BiH u srijedu, 23. marta, počeće suđenje nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu kojeg optužnica tereti za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Vozuće 1995. godine.



Tužilaštvo BiH najavilo je da će saslušati 71 svjedoka, tri vještaka i da će biti podneseno 990 materijalnih dokaza.

Među svjedocima koji će biti saslušavani biće i zaštićeni svjedoci i svjedoci koji su saslušavani u predmetima ratnih zločina pred Haškim tribunalom.

Na statusnoj konferenciji 25. februara rečeno je da će suđenje početi čitanjem optužnice i iznošenjem uvodnih riječi i Tužilaštva i odbrane. Predviđeno je da suđenje traje 36 radnih dana ili 140 radnih časova i dogovoreno da se ročišta na suđenju Mahmuljinu održavaju svake druge srijede sa početkom u 13.00 časova.

Sud BiH potvrdio je 7. januara optužnicu koja Mahmuljina tereti za zločin nad ratnim zarobljenicima, ranjenicima, bolesnicima i srpskim civilima na području opštine Zavidovići.

U optužnici se navodi da Mahmuljin, u svojstvu komandanta Trećeg korpusa u čijem sastavu je djelovao i odred "El mudžahedin" tokom 1995. godine, dok je trajala vojna akcija na širem području Zavidovića i Vozuće, nije ništa preduzeo da spriječi zločin pripadnika ovog odreda nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti na tom području.

Mahmuljin je, navodi se u optužnici, imao informacije da se pripadnici ovog odreda spremaju da počine zločin, a nakon počinjenog zločina nije preduzeo ništa da počinioci budu kažnjeni.

U optužnici se navodi da su pripadnici odreda "El mudžahedin", među kojima su bili borci iz afroazijskih zemalja, nakon zarobljavanja civila i sanitetskog osoblja srpske nacionalnosti, ubili više od 50 zarobljenika od kojih su neki ubijeni ritualnim odsijecanjem glava koje su nakon toga pokazivane drugim zarobljenicima.

U optužnici se dodaje da su pripadnici ovog odreda zlostavljali i mučili zarobljenike, odsijecali im uši i boli ih po tijelu, vezali i premlaćivali raznim predmetima, primjenjivali izuzetno surove oblike mučenja, odnosno vezivanje zarobljenika u zgrčenom položaju sa omčom oko vrata koja bi se, usljed pomjeranja, stezala i gušila žrtvu i tako su ih ostavljali više sati.

Od zlostavljanja i premlaćivanja mnoge žrtve imaju trajne posljedice i invaliditet.

Nakon rata, posmrtni ostaci desetak žrtava pronađeni su, identifikovani i sahranjeni, a za tijelima ostalih žrtava se još traga.

Mahmuljina optužnica tereti da je znao za ubistva i zlostavljanja zatvorenika, koja su trajala više od 15 dana u periodu jul-avgust i u drugom slučaju tokom septembra 1995. godine, te da nije ništa učinio da ove zločine spriječi, zaustavi ili da kazni počinioca.

Na ročištu održanom 4. februara Mahmuljin se izjasnio da nije kriv po optužnici koja ga tereti za zločin protiv srpskog civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjen 1995. godine na području Vozuće.

Mahmuljin je uhapšen prema nalogu Tužilaštva i Suda BiH početkom decembra prošle godine, nakon čega je, uz mjere zabrane, pušten da se brani sa slobode.

U utorak nastavak suđenja Oriću i Muhiću

Pred Sudom BiH će u utorak, 22. marta, biti nastavljeno suđenje ratnom komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku te vojske Sabahudinu Muhiću, optuženim za ubistvo trojice zarobljenih Srba 1992. godine na području Srebrenice i Bratunca.

U nastavku suđenja trebalo bi da budu saslužana dva svjedoka Tužilaštva BiH.

Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH koji nosi oznaku "O1" rekao je na ročištu 8. marta da u iskazima koje je ranije dao Agenciji za istrage i zaštitu BiH /Sipi/ i Tužilaštvu BiH u vezi sa ubistvima srpskih zarobljenika na području Bratunca i Srebrenice, iz straha nije spominjao optužene Orića i Mehića.

U nastavku unakrsnog ispitivanja odbrane, svjedok je tada putem video-linka iz Beograda rekao da su se Orića svi bojali, a da je Muhić bio "njegova jedina podrška u ratu", zbog čega se on i njega bojao, iako ga je od ranije lično poznavao.

Svjedok je potvrdio da su za smrt Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića odgovorni Orić i Muhić, i tako promijenio iskaze koje je dao 2003. i 2014. godine, u kojima ih tada nije pominjao.

Kako bi potvrdio vjerodostojnost svjedoka, tužilac Miroslav Јanjić ga je upitao da li je u proteklom ratu izgubio nekog bližeg člana porodice, na šta je svjedok odgovorio da su njegovog člana porodice, koji je imao samo 16 godina, ubili pripadnici Vojske Republike Srpske.

Sud BiH potvrdio je 9. septembra prošle godine tri tačke optužnice protiv Orića i Muhića za zločine nad ratnim zarobljenicima, odnosno da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.