Evo već si pristojniji . Lijepo .

Koliki je danas omjer Bošnjaka i ostalih naroda u Bugojnu ?

Je li 100% etnički očišćeno ? Ili "samo" 95%.

ok sve pet,izvinjavam se.samo sto mene malo buni to sto se franjevci izjasnjavaju kao bosanski katolici.



jesi li ti ikad bio u Bugojnu?prvo mi to odgovori a onda cu ja tebi da odgovorim.

u bugojnu danas ima
oko 5000 Hrvata
znači oko 15000
ih je istrebljeno
što raseljeno
što pobiveno

Wow, 15000.

Dobri su muslimani etnički čistači. I sa takvima treba Vartu graditi. Danas neće ni da priznaju svoja zlodjela.

Ja neznam ni jednog koji se tako izjašnjava,a vjeruj mi da sam prošao dosta mjesta po Bosni.
Znam onog Fra Petra Jeleča koji i nije fratar jer se više bavi politikom,a veze sa crkvom nema.

jeleč......fujjjj....pljuc
skoči mi tlak na iljadu
pri spomenu tog pedofila
2 brata mu zaklali
muslimani kod fojnice
a on im liže čmar
trebalo bi ga podvrgnit
*krštenju* kod irokeza

Bugojanska župa imala je 1991. godine 11.000 vjernika (1974: 9.500). Zbog nedavnih ratnih događanja njihov se broj smanjio. Danas župa broji 4.360 vjernika.

malo se informisite prije nego sto napisete nesto sto nekoga moze dovesti u zabludu.

http://www.zupa-bugojno.org/dokumenti/p ... jnaci.html

malo obratite paznju na mjesto stradanja i na odnos CIVIL-VOJNIK

stvarno mi nije namjera da nekog uvrijedim ili da nesto omalovazavam. ginuli su ljudi na svim stranama,nazalost,ali ne mogu da sutim kad neko lupa gluposti i pise neke cifre koje nemaju veze sa pamecu.

Daj neki link za to.
Ja sam rođen i odrastao u srcu Bosne, okružen fratrima, kršten u franjevačkom samostanu Kraljeva Sutjeska, imam rođaka fratara dovoljno da napune 3 samostana, i nikada, ali ama baš nikada nisam čuo od njih to što ti govoriš.

Samo egzekucije po kućama, kućnim dvorištima i ulicama s imenima i prezimenima.

1. Franjo Žulj, sin Rafaela i Ljube r. Šarić, rođen 1960. g., živio je u Golom Brdu, a dana 25. svibnja 1993. godine ubijen je i izboden nožem na svojoj njivi pored kuće u Golom Brdu. Sahranjen je 28. svibnja 1993. na groblju u Kandiji.

2. Miro Telenta, sin Dragana i Pavke, dana 17. srpnja 1993. ubijen je dok se vozio u civilnom odijelu, u kratkim hlačama i bez ikakva naoružanja kroz Vrbanju.

3. Mijo Vučak, sin Marijana i Lucije r. Grabovac, rođen 10. studenoga 1965. godine, ubijen je skupa s Mirom Telentom; on je u automobilu bio ranjen pa je odveden do Mektaba, gdje su mu iz neposredne blizine pucali u potiljak.

4. Stipe Gvozden, sin Ive; ubio ga je muslimansko-bošnjački snajperist 16. srpnja 1993. godine. Sahranjen je na groblju "Biljeg" u Glavicama.

5. Vlado Marina, sin Ratka i Ljube r. Kapetanović, ubio ga je muslimansko-bošnjački snajperist 18. srpnja oko 15. sati dok se vraćao s pogreba prijatelja, njegovo tijelo je pokopano noću 19. srpnja na groblju "Biljeg" u Glavicama.

6. Mirko Kasalo, sin Ive, ubijen je na Mandalcu.

7. Juričić, maloljetna osoba, nađen mrtav.

8. Niko Grabovac, sin Pere iz Bugojna, nastanjen u Ulici bratstva i jedinstva, odveden iz podruma zgrade "Koprivnica", gdje se bio sklonio sa ostalim stanarima. Odvele su ga dvije uniformirane osobe, proveden je pored crkve Sv. Ante i ubijen u parku ispred BH banke. Tu mu je tijelo ležalo nekoliko dana, nakon čega je prevezeno iza šljunčare na Ciglanama, a poslije, nakon identifikacije pokopano.

9. Pavka Maros, r. Menjak, žena Ive, iz Jaklića, strijeljana je na svom kućnom pragu. Ubojica je Enes Manjušak iz Jakelića kod Bugojna.

10. Jela Mršo, rođena Turalija

11. Slavko Mršo, sin Marka, rođen 1934. godine.

12. Tereza Vojna-Mrško, r. 1941. godine. Žrtve pod brojevima 10, 11 i 12 su zajedno strijeljane u podrumu jedne zgrade u gradu, na prostoru gdje je bila smještena prva bojna Armije BiH. Nakon toga su njihova tijela uklonjena i nikada nisu pronađena.

13. Franjo Kirn iz Bugojna, rođen 1907., nastanjen u Ulici A. Mavraka, bio je evakuiran iz svoje kuće i nastanjen s drugim starim osobama u Domu časnih sestara. Jednoga dana, prilikom obilaska svoje kuće, ubijen je pred njom, a nakon toga pokopan.

14. Ivica Jezidžić, sin Stipe i Ljube r. Vujević, rođen 28. kolovoza 1948. Ne zna se dan smrti. Njegov brat Nikica našao ga je izgorjena u kući brata Marka 24. kolovoza 1993. Pokopan je na groblju u Čaušlijima.

15. Marijan Bekavac, sin Joze iz Vučipolja. 16. Jure Dusper, sin Ilije iz Bugojna.

17. Blaž Ivić, sin Blaža iz Bugojna.

18. Dominko Lučić, sin Frane iz Zlavlasti.

19. Frano Lebo, sin Jure iz Vučipolja.

20. Josip Markić, sin Ante iz Kandije.

21. Marijan Nosić, sin Ivana iz Vučipolja.

Civili između rednih brojeva 15 i 21 krenuli su bez dopuštenja muslimansko-bošnjačkih vlasti iz Bugojna, s namjerom da napuste grad, 30. listopada 1993.; u podnožju brda Gorica uhvaćeni su i svi ubijeni hicima u potiljak.

22. Marica Marina, kći Stipe, rođena 1944. ubijena je 19. srpnja 1993. kod svoje kuće. Prije toga je sve njeno opljačkano, a oteto joj je i oko 10 tisuća DEM. Najprije pokopana kod svoje kuće, a poslije je tijelo preneseno u groblje "Biljeg".

23. Josipa Visković, kći Karla, sedamnaestogodišnja djevojka, vođena je od muslimansko-bošnjačke do muslimansko-bošnjačke kuće i u jednom momentu ubijena iz snajpera.

24. Ivo Visković, rođen 1906. u Kuli, spaljen je u svojoj kući. Privremeno je pokopan u vrtu, a poslije prenesen u grob na Bristovima.

25. Pero Palinić, sin Frane i Mare r. Tomasić, rođen 1933. godine.

26. Ljuba Palinić, r. Marić, 1934., žena Pere.

27. Vinko Palinić, sin Ive i Mare r. Brajković, rođen 1934.

Žrtve pod brojevima 25, 26 i 27 ubijene su 24. studenoga 1993. u kući Pere Palinića s po dva hica iz vatrenoga oružja svaki. Pokopani su na groblju u Bristovima.

28. Tadija Vujević, sin Pere iz Poriča, bio je sam kod kuće kada je odveden od strane nepoznatih osoba i ubijen u Mačkovcu na putu prema Veseloj.

29. Ivo Grabovac, sin Ante i Luce r. Lučić, rođen 13. rujna 1929., odvele su ga nepoznate uniformirane osobe (Armija BiH) u noći između 6. i 7. rujna 1993. godine. Sutradan u poslijepodnevnim satima pronađen u mlaki, djelomice potopljen u vodu s prostrijeljenom sljepoočnicom.

30. Ana Lozić, r. Jezdižić, 1927. ubijena je pred ulaznim vratima u svoju kuću 20. ili 21. srpnja 1993. godine. Tri dana kasnije njena kuća je spaljena, a s njom i Anino tijelo. Ostaci tijela nikada nisu pokopani.

31. Mijo Križanović, sin Ante.

32. Janja Strujić.

33. Jozo Klarić, star oko 60 godina.

Žrtve pod rednim brojem 31 i 33 su izmasakrirane, nađene su u Čipuljiću; tu su vjerojatno dovezene, a ubijene u selu Vrpeći.

34. Niko Miloš, zvan Ćibo, sin Ilije i Anđe r. Govorušić.

35. Pavo Miloš, sin Tadije i majke Ruže r. Maros.

37. Mladen Miloš, sin Ivice i Marije r. Radoš.

38. Draško Miloš, sin Ivice i Marije r. Radoš.

Svi Miloši, pod brojevima od 34 do 38, zarobljeni su u selu Gračanica i držani u kući Ivice Miloša, pa u kući Ferida Čuste i pred njim ubijeni, svi osim Mladena Miloša. On je tada uspio pobjeći, ali je poslije uhvaćen, odveden u kuću Mehmeda Bambura i tu ubijen.

39. Mara Jazvić, kći Stipe, rođena 1936. iz Kordića, zarobljena je u svome selu i odvedena u zatočeništvo u selo Zlavast. Kasnije je ubijena a njen leš je pronađen u blizini Vrbasa. Sahranjena je na groblju Humac.

40. Stipo Bošnjak iz Crniče, ubijen je u Gračanici, a prethodno je bio zarobljen u Crničkim Podovima.

41. Jakov Gašpar, sin Stipana i Jele r. Luburić, rođen 1929.

42. Dragutin Bartulović, sin Fabijana, rođen 1933.

43. Zdravko Keškić, sin Stjepana i Anđe r. Perić.

44. Stipo Stipić, sin Marka i Anke r. Matić, rođen 1952.

45. Ilija Keškić, roden 1906.

Civil pod rednim brojevima od 41 do 45 zarobljeni su u selu Odžak, zatvoreni u školu, a nakon nekoliko dana ubijeni.

46. Mara Lučić, r. Lončar, 1939. godine uhvaćena je 20. srpnja 1993., vezane su joj noge i ruke za namještaj u njenoj kući, silovana je i nakon toga ubijena višestrukim ubodima u leđa.

47. Ana Blatančić, žena Stipe, ubijena je u svojoj kući.

48. Marija Čokljat, r. Čokljat, kći Ive i Ane r. Grgurić, rođena 3. rujna 1929. godine otišla je 9. kolovoza 1993. u Kandiju da bi iz svoje zemlje iskopala krumpira. Dugo se nije vraćala kući pa je njen muž Nikola u pratnji muslimansko-bošnjačke policije otišao u Kandiju i tu ženu našao mrtvu, masakrirane glave i ostalih dijelova tijela.

49. Ivka Konta, kći Ive i Klare r. Grabovac-Jerkić 1928., 10. rujna 1993. otišla je u Kandiju vidjeti kuću svog brata i tu je ubijena. Pronađena je zapaljena u bratovoj kući. Valja napomenuti da je bila mentalno retardirana osoba.

50. Dragija Svalina, kći Ikana i Kate r. Antunović, rođena 1927. godine, bila je mentalno retardirana osoba. Ona je ostala u Kandiji nakon odstupanja Hrvata. Nađena je mrtva 8. kolovoza 1993. te sahranjena na groblju u Sultanovićima.

51. Stipo Udovičić, sin Jakova i Cvite r. Kustura, rođen 1928. godine. On je 30. rujna 1993. otišao s Rašidom Manjušakom, iz Jaklića u Golo Brdo s namjerom da Rašidu proda sijeno. Tom prigodom na njih je bačena eksplozivna naprava od koje je Stipe Udovčić poginuo, a Rašid Manjušak teže ranjen.

52. Dragija Kustura, kći Ive i Mare rod. Udovičić, rođena 21. srpnja 1930. godine ubijena je 21. srpnja 1993. godine u Goruši i tu je pokopana.

53. Jozo Milardić, sin Luke i Kate r. Zeko, rođen 24. siječnja 1914. godine.

54. Milica Milardić, rod. Ljubas.

Bračni par Jozo i Milica Milardić su, 21. srpnja 1993. godine, zatečeni u svojoj kući u selu Goruša i ubijeni, a kako je potom kuća zapaljena i oni su u njoj izgorjeli.

55. Ljuba Dujmović, kći Ilije iz Glavice ostala je u kući iako su iz nje pobjegli njen otac i brat. Od tada nema joj traga i pretpostavlja se da je ubijena.

56. Božo Sučić, sin Pere i Ljube r. Miloš, rođen 1939. godine, dana 19. srpnja 1993. ubijen je u svojoj kući. Pokopan je noću na groblju u Kandiji.

57. Pero Gavrić, sin Stojana i Janje, rođen 1958. godine. Zarobljen je u selu Lugu i ubijen u selu Čaušlijama, a pokopan u groblju u Sultanovićima.

zivim od crkve Sv Ante na Bistriku nekih 100-150 metara. tu sam odrastao,isao u skolu i sad tu zivim tako da te price o tome da ti ne ponajes ni jednog meni nista ne znace.
ja poznajem

Dobra ta vaša bošnjačka propaganda. "Zbog nedavnih ratnih događanja..."

"Zbog nedavnih ratnih događanja fali 8000 muslimana u Srebrenici." No big deal, negdje nestali.

opet ti o katolicima
jesi li glup ili si samo glupast???

ne znam sad sta mi govoris.
jel hoces reci da zupa bugojanska laze ili?
imas spisak na tom linku gdje fino pise ime,prezime,datum i mjesto rodjenja,datum i mjesto pogibije i status poginulog.
ja ne znam sta nije jasno.

pokoj im dusi svima

Momak... ne bih ni ja da te vrijeđam, mislim stvarno da nisi tako loš kako neki misle, samo su ti neki malo napunili glavu nekim bubicama...
Prvo, župa Bugojno je samo dio općine Bugojno - gradsko središte i par sela okolo.
Drugo, je li se odnos CIVIL-VOJNIK može primjeniti i na mrtve Srebreničane?

pa sto se sad ti zestis??

Ima ih samo na internetu i forumima virtualno. Nitko nikada nije upoznao nijednog. Ja sam iz Središnje Bosne podrijetlom, stvarno nikad čuo za tu naciju - Bosanac katolik. Smiješno ime nacije
To se samo na sarajevskim forumima kao mit provlači i potencira. Čak se i Šarčević, Markešić i Jeleč, koliko ja znam, izjašnjavaju Hrvatima, redovito govore iz diskursa kao Hrvata. Ionako, nekoliko ljudi od 500.000 ljudi uzimati za neku paradigmu je zlonamjerno. A ti jesi zlonamjeran. Kao drugo takvi na popisu 1991. godine se nisu ni izjasnili Hrvatima, tako da nemaju veze s našim korpusom.
Kao treće ne znam, zašto svi katolici moraju biti Hrvati i kakve veze imaju ti nehrvati katolici s nama.

Samo znam, da je tzv ABiH pravila etničko čišćenje i masovni zločin u Bugojnu. Egzekucije po kućama, etničko čišćenje, konc logori su elementi genocida, po vašim mjerilima.

Župe nemaju veze sa granicama općinama. Koji isprani mozak.

Woow, znaš li možda Ognjena Krejovića i jednu učiteljicu Sairu??
U onoj ulici su gdje je samostan, malo tamo Prema ulici Hrvatin ( čuj imena ulice, LoL)

Zna i Dodik jednog muslimana u Banjaluci. Nepriksnoven dokaz da je RS multi-kulti.

ovaj musliman misli
da je broj katolika
jednak boju Hrvata
općina bugojno je do
rata brojila 20 tisuća
Hrvata

pa mi ne pricamo o Parizu nego o Bugojnu.

ja uopste ne mislim da mi je glava napunjena bubicama samo pokusavam normalno da razgovaram i evo popravljamo se lagano.

po mom misljenju (znam da svako za svojim zali ma kako da je poginuo i zasto) u ratu bi trebali da ginu vojnici ali u ovom nasem posranom ratu vojnici su najmanje ginuli.

primjeni slobodno taj odnos i na Srebrenicu. imao sam priliku razgovarati sa ljudima koji su prezivjeli tu patnju. skoro citava 28. divizija (koja je branila Srebrenicu) je presla na slobodnu teritoriju bez vecih gubitaka.

Ima još jedna stvar o kojoj se ne govori... o kojoj je teško govoriti nama Hrvatima... a to je da su muslimanski vojnici izvršili veliki broj silovanja Hrvatica u Bugojnu. Donedavno se to nije spominjalo isto kao i veći broj silovanja Hrvatica nakon pada Vukovara a što se krilo.
Teška tema doista...

Prepuštam ga vama . Nemam više snage.