Ima jedan lijep običaj kod Židova u dijaspori da se Židova koji je stranac u tvom mjestu poziva na večeru. Većina sinagoga ima programe koji spajaju te ljude sa svojim članovima. Jednostavno ako se zadesiš u nekom drugom gradu dok je Šabos, nazoveš sinagogu i oni ti nađu obitelj koja će te primiti na večeru. Obično se neka simbolična donacija da pogrebnom društvu u sklopu te sinagoge.
Sinoć je bio i Šabos i prva noć Pashe, tj. Seder večera. Ja imam sinagogu par blokova od mog studentskog smještaja. Nisam uopće bio otkad sam doselio, ali sam ih nazvao zbog Pashe. Rabin mi je rekao da nazovem jednu obitelj samo desetak minuta hoda od mene. Nazvao sam ih i zvučali su jako sretni da me mogu ugostiti. Ja sam otišao do njih i očekivao nešto u uskom krugu obitelji, a kad sam došao, vidio sam da je pravi dernek. Osim domaćina i njegove obitelji, tu je još bio njegov brat s obitelji, jedan brat domaćice s obitelji, jedna sestra s obitelji, i još jedan poslovni čovjek koji se slučajno zadesio u gradu i kao i ja nazvao rabina.
Čitava večer je bila super. Najveći židovski praznik Yom Kippur je u biti tužan i dostojanstven, pa je lijepo proslaviti Pashu uz pjesmu i veselje. A još kad uzmeš da se tradicionalno popiju 4 čaše vina u tijeku večere i da je meni domaćin sipao u pozamašnu čašu, bilo je malo gadno hodati kući po mraku. Odjednom su pločnici bili kao malo nakrivljeni. "It's a Passover miracle, Charlie Brown."
Jedino mi je bilo žao što sam malo zahrđao s ritualom pa sam skoro zaboravio oprati ruke prije no što smo jeli peršin.
P.S. Hvala svima na čestitkama i Sretan Uskrs.