HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 10:18.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Košarkaške legende
PostPostano: 08 kol 2012, 19:03 
Offline

Pridružen/a: 18 srp 2009, 14:14
Postovi: 5261
Lokacija: Na dženazi BiH
prije mjesec dana je bila 19. obljetnica smrti košarkaškog Mozarta Dražena Petrovića, pa sam njemu u čast želio otvoriti temu ali nisam stigao, pa sad otvaram ovu temu posvećena svim legendama ovog sporta.

DRAŽEN PETROVIĆ
slika

po meni najveći europski igrač svih vremena, Dražen je otvorio put ostalim neameričkim igračima u NBA. velika šteta što nas je napustio u naponima snage, sigurno bi bio jedan od najboljih strijelaca NBA u povijesti i Hrvatska bi imala sigurno pokoju medalju s velikih natjecanja. osim što je bio veliki igrač, bio je veliki čovjek i domoljub, štrajkao je glađu ispred UN-a da priznaju RH. za vrijeme rata ga je spiker u Chicagu nazvao Jugoslavenom, Dražen je od spikera tražio ispriku: "Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat!", od tada ga nitko nije više zvao Jugoslavenom u Americi.

jedan comment s YT-a:
najjače šta san čuja o njemu je kad je počeja rat pa je pratija našu ligu i zove neznan koga i dobiva sve rezultate i prije kraja razgovora pita Pećo:"E čuješ kako je igra neznan Dalvin "ili neko ko je igra 2 ili 3 ligu,legenda nad legenadama,dolaze u kamp,a naši reprezentativci govore:"Pa ode ćemo spavat,a on kaže ajmo judi nan ginu žive u skloništima bez vode i struje,a vi pitate oćemo li ode spavat,ovo je luksuz zapamtite,tu smo zbog njih"

O Draženu:

LeBron James:
Bio sam tada još klinac, ali stvarno sam ga volio gledati. Bio je neviđen šuter, igrač kakav do tada nije viđen u NBA-u što se stranaca tiče. Kada je zabio Houstonu 44 koša bio sam oduševljen... Sjećam se da me znao oduševljavati i svojim asistencijama, a to je dokaz da je itekako razumio igru.

Michael Jordan:
Uživao sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao, do kraja koncentriran. Borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji su uvijek bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost, bili su to kratki dvoboji. Za kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti.

Larry Bird:
Dražen je tip igrača kakvog volim! Igrao sam protiv njega mnogo puta, bio je fantastičan šuter i odlično je koristio blokove suigrača. Znate, upoznao sam mnogo ljudi, koji su mu bili bliski i svi do jednog su mi govorili da je on najbolji momak na svijetu. Kad pričam o Draženu, sjetim se Barcelone 1992. gdje je Hrvatska imala doista dobru momčad, no činjenica je da smo mi imali najjaču moguću momčad. Nisam tada mogao dati puni doprinos jer su me leđa strašno boljela.

Gary Payton:
Uh, Dražen Petrović! Koji je to igrač bio. Najbolji Europljanin u NBA, definitivno. Znam koliko je taj momak naporno radio i trenirao, on je prokrčio put svim Europljanima i strancima koji su u NBA stigli nakon njega. NBA bez stranaca nikad ne bi bila ovo što jest danas.

Kobe Bryant:
Dražen? Uhh, o njemu sam mnogo slušao od oca, nevjerojatan šuter, čuo sam da je bio veliki radnik. Šteta što je otišao u naponu snage.

Shaquille O'Neal:
Da, Dražena se jako dobro sjećam. Iskreno, on je jedan od najboljih šutera u povijesti košarke. Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey da je bio nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoju normu. Bio je šuter kakav se rijetko viđa. Šteta što više nije među nama. Uhh, Dražen je bio jedan od najvećih...

Clyde Drexler:
Krasan čovjek, jedan od najdražih mladića koje sam ikad upoznao. Živio je za košarku, nevjerojatan radnik. Nije bilo boljeg košarkaša izvan Amerike. Bar ga ja nisam vidio. Stvarno sam ga volio. Dražen je zaista bio najveći europski košarkaš.

Tim Duncan:
Najbolji europski košarkaš u NBA-u? Dražen Petrović! On je bio čudo. Nemojte misliti da sam vam to rekao jer ste iz Hrvatske. Zaista tako mislim jer znam kako je europskim igračima bilo zabijati 22 koša svake večeri prije deset godina. Danas kada im treneri vjeruju situacija je sasvim drugačija. To je ogromna razlika.

Bill Russell:
Sjajan je bio onaj momak koji je poginuo u prometnoj nesreći. Dražen Petrović mi se sviđao kao igrač, on je bio jedan od onih koji su mogli ravnopravno igrati u NBA ligi.

Charles Barkley:
Petro je bio velik igrač. Kada sam čuo vijest da je stradao, igrao sam za Phoenix finale protiv Bullsa i svi u NBA smo osjećali kao da nam je umro netko u obitelji.

Danny Ainge:
Želio je postati All-Star i tada se vratiti kući kako bi tamo završio karijeru. Zaista je želio dokazati da netko tko je odrastao igrajući u Europi može uspjeti u NBA ligi.

Chris Dudley:
Marljivije i napornije je radio da poboljša svoju igru nego bilo koji igrač kojeg znam. Nakon što bi šuterski treninzi završili on bi opet otišao do teretane i još malo dizao utege i vozio bicikl. Zatim bi još malo šutirao, došlo je i vrijeme kada su mu treneri morali govoriti da mu je dosta treninga za taj dan.

Jason Kidd:
Dražena svi u New Jerseyju spominju s velikim poštovanjem. Došao sam u ligu 1994., a on je stradao godinu ranije tako da ga nikada nisam gledao uživo i žao mi je zbog toga.

Steve Nash:
Dražena sam gledao često na TV-u kada sam studirao u Santa Clari i u njemu sam prepoznao jednog od najboljih bijelih igrača u NBA svih vremena. Uhh, kakav je samo odličan strijelac bio, vrlo brz šuter, čvrst i borben. Ipak je on svojim igrama i to kao bek, što je još teže, dokazao Amerikancima da i europski igrači i te kako dobro znaju igrati. Mnogi smo mu danas zahvalni na tome.

Dominique Wilkins:
Dražen je imao sve da bude najbolji i to ga je zadržalo u NBA-u. Iako je bio stranac, igrao je kao da je naš! On je bio prvi europski igrač koji je pokazao da i igrači iz Europe mogu igrati jako dobro, bio je ravnopravan sa svima nama. Igrao je u NBA-u samo četiri sezone, ali je svima dokazao da može igrati na visokoj razini. Bio je vrlo čvrst i nezgodan za čuvanje.

Dikembe Mutombo:
Petrović je bio jedan od najboljih bekova protiv kojih sam igrao. Došao je kao europska zvijezda i uspio. Strašan šuter, često ga nismo mogli zaustaviti i moram priznati da mi jako, jako nedostaje. Otvorio je vrata svim europskim igračima koji su danas ovdje, pogotovo s prostora bivše Jugoslavije.

Larry Brown:
Dražen Petrović je prvi dokazao da se može ravnopravno nositi sa svim igračima, prvi je dokazao da europski igrači mogu igrati u NBA. Bio je izvanserijski strijelac te nevjerojatan šuter i definitivno All-Star kategorija.

Chuck Daly:
Dražen je bio rođeni pobjednik po svemu. Siguran sam da bi nakon te sezone, kada je neopravdano zaobiđen, sljedećih nekoliko godina bio All-Star. Pa za njega se zanimalo 5-6 velikih klubova. Dražen je bio velik igrač, ali i velik čovjek. Stradao je na vrhuncu karijere, taman je trebao odigrati svoje najbolje utakmice. Kakav je to samo šuter-killer bio, hladnokrvni košarkaški ubojica, a uz to je volio uzeti loptu odluke i odlučiti utakmicu. To mogu samo najveći i zato mu i jest mjesto u Kući slavnih, u društvu odabranih.

Rudy Tomjanovich:
Ohh, Dražen. On je bio čudesan. S kakvom nam je samo lakoćom postigao 44 koša... Stalno sam mijenjao način obrane na njemu, ali kad je Dražen bio ON FIRE, bilo ga je teško zaustaviti. Znate, imali smo gotov plan kako da ga dovedemo tog ljeta u Houston jer je bio free agent. Čuo sam se s njim telefonom nakon završetka sezone i rekao sam mu da nam takav igrač treba. Točno sam znao da takav odličan šuter uz Hakeema Olajuwona može funkcionirati savršeno. Vanjski šutovi su nam donijeli jedina dva naslova jer Hakeem ipak nije mogao sve sam. Dražen je igrao s nekom posebnom strašću i željom za pobjedom, željom za dokazivanjem kakva se rijetko viđa. Imao je veliko srce, a njegove šuterske sposobnosti se rijetko viđaju i dan-danas. Kakav bi to dvojac bio: Hakeem The Dream i Dražen... Dražen je, kako su mi mnogi rekli, bio velik čovjek. Samo takve osobe imaju sve predispozicije da postanu odlični igrači. Šteta što nas je napustio sa 28 godina.

Mirko Novosel:
Bio je pobjednik, osim tog prokletog ponedjeljka kada nije imao šanse preokrenuti poraz u pobjedu.

Goran Ivanišević:
Često mislim na njega, svaki dan. O svemu što ima veze s njim, o njemu samome, o reprezentaciji bez njega, o činjenici da je bio europski Michael Jordan.

Franjo Arapović:
O Draženu mi je najteže govoriti. Taj dio života čuvam za sebe i ne volim o tome pričati nikome. Drugi možda čak i previše govore o njemu, a neki i pretjeruju. On je jednostavno genij kakav teško da će se ikada više roditi. Četiri godine koje sam igrao s njim uspomena su mi za čitav život. Naš odnos i neke naše privatne stvari nitko nikada neće saznati. To je moja i samo moja uspomena i smeta mi kada čitam o njemu svakakve stvari.

Toni Kukoč:
Svi znaju da je Dražen bio igračina, košarkaš koji se rađa jednom u 100 godina. Dražen je bio veliki čovjek, prijatelj koji nije bio nimalo sebičan. On nam je svima bio zvijezda vodilja.

Dino Rađa:
Slušao sam puno puta o tome tko je najbolji košarkaš svih vremena u Hrvatskoj. Uglavnom su se uvijek vrtjela tri imena: Krešo Ćosić, Dražen Petrović i Toni Kukoč! Za mene dvojbe nema: Dražen je broj jedan! Nitko u hrvatskoj košarci nije bio toliki pobjednik kao genijalni Dražen. Ne samo da je on za mene najbolji hrvatski košarkaš, uvjeren sam da je on i najbolji europski košarkaš svih vremena.

Stojko Vranković:
Od Dražena sam naučio mnogo toga. Prvo, vjeru u rad, rad i samo rad. On nije vjerovao ni u što osim rada, ni talentu ni perspektivi, samo radu. To ga je stvorilo onakvim igračem. On je bio i za zafrkanciju i za izaći vanka, ali kad bi se krenulo raditi, tu nije bilo zbora. Odradio je treninge uvijek najbolje što je mogao, a uz to šutirao do besvijesti, pa malo radio trbušnjake, pa sklekove i tako svaki dan.
Recimo, jedna od zanimljivih anegdota. Krenemo iz Sarajeva autobusom i stignemo rano ujutro u Šibenik. Ja produžim za Zadar i pitam ga: 'Di ćeš ti sad?,' a on odgovori: 'Idem ravno u dvoranu!' Kume, bilo je šest sati ujutro! 'Pa dobro tko će ti otvoriti dvoranu?' pitam ga ja, a on će sav sretan: 'Imam ja ključ.' Tad bi, recimo, šutirao do osam sati, vratio se doma, otuširao se i krenuo u školu. Vjerovao je da kvalitetu možeš dokazati samo na parketu. Kod njega nije bilo ovog prepucavanja po novinama, on je svoje pokazao na parketu svakome tko mu se suprotstavio. Takav čovjek i igrač neće se više nikada roditi. U to sam sto posto siguran.

Vlade Divac:
Dražena sam obožavao, užasno me pogodilo što smo se razdvojili i što je otišao a da nikad nisam imao prilike razjasniti neke stvari.

Dejan Bodiroga, bivši košarkaš Zadra i reprezentativac Srbije kojeg je otkrio Krešimir Ćosić:
Dražen je bio bog! On je svakako utjecao na najviše mladih sportaša. Meni se pogotovo sviđao jer je bio veliki radnik, što je provodio toliko puno vremena na parketu. Kasnije sam nastojao izgraditi svoj stil i biti Dejan Bodiroga.



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 12:33 
Offline

Pridružen/a: 05 lis 2010, 15:52
Postovi: 2769
Lokacija: Žepačko-bobovačka županija
Dražen je jedan i jedini, neponovljivi

Evo dvi muve jednim udarcem. Iliti dvi legende.

slika

:basket

_________________
Herceg-Bosno brdovita, zemljo mila plemenita, sva prkosna i od pjesme osvojit te nitko ne smije.
ivica je napisao/la:
Tuđman je za muslimane učinio više i od alije...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 12:42 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 13 sij 2012, 16:01
Postovi: 12319
slika

Citat:
Mnogi su ga smatrali “drvom” na parketu, no Alihodžić je na svakoj utakmici davao sve od sebe, igrao za momčad i obavljao “rudarski” posao.
Bio je svjetski juniorski prvak s Jugoslavijom, osvojio je mnogo domaćih trofeja s Cibonom, a i triput je igrao na EP-u s reprezentacijom BiH.
Dobro se sjeća mnogih detalja iz bogate karijere, koju je okončao 2007. u KK Zagrebu, a posebno rijetkih trica koje je zabijao. Tri sezone zaredom u Euroligi bi šutnuo po jedanput. I pogodio.
- Zadnji put protiv Barcelone. Te su godine (sezona 2002/2003., op. a.) bili europski prvaci, jaki kao danas. Došli su u Zagreb kao jedina neporažena momčad Eurolige, a dobili smo ih 17 razlike. Primio sam loptu na trici, šutnuo i pogodio. Mislio sam da će se dvorana srušiti. Taj je detalj ostavio snažan dojam - prisjetio se Dževdo.
No bilo je i teških trenutaka.
- Uh, ispadanje od Olimpije u osmini finala Eurolige, kad nam je Stepania zabio u zadnjoj sekundi...
Nakon završetka karijere neko je vrijeme radio s mladima u KK Zagrebu. Nakon toga izvanredno je upisao Visoku sportsku školu u Sarajevu da bi nastavio obrazovanje. A baš je uz školu vezana simpatična anegdota. Jedanput je na pitanje o najdražem predmetu u školi ispalio: “Gum’ca”.
- Pitao me netko na brzinu prije treninga, nisam odmah shvatio da misli na školski predmet, poput povijesti. A kao klinci uvijek smo se gađali gumicama, pa mi je prvo pala na pamet...



Nakon Čelika i Bosne došao je u Cibonu. Vani je igrao u Turskoj, Francuskoj, Italiji i Rusiji, a karijeru je završio u KK Zagrebu. Danas je obiteljski čovjek.

''S NJIM SMO SE UVIJEK VALJALI OD SMIJEHA''
Iako je bio tehnički limitiran, sve je odrađivao besprijekorno. A izvan terena takav izvorni bosanski humor nikad nisam vidio. I u najtežim trenucima s njim smo se valjali od smijeha. S njim sam imao isključivo pozitivne vibracije, rekao je Aco Petrović, koji ga je nekoliko sezona vodio u Ciboni.

CITATI:
''Svugdje sam ostavio dobar dojam, sjećaju me se i pitaju kako sam."
"Žalim što nisam vidio kako izgleda NBA i što nisam bio na OI-ju''


:smajl034


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 12:59 
Offline

Pridružen/a: 07 ožu 2012, 15:05
Postovi: 1295
Sjetim se Dževde dok je nastupao za Cibonu.
Utakmice u Zadru su posebno bile napete.
Ide Dževdo na liniju slobodnih bacanja a Jazine grme.NOOOOSONJAAAA,NOOOOSONJAAA :zubati


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 13:09 
Offline

Pridružen/a: 18 srp 2009, 14:14
Postovi: 5261
Lokacija: Na dženazi BiH
Krešimir Ćosić
slika



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 13:17 
Offline

Pridružen/a: 07 ožu 2012, 15:05
Postovi: 1295
Žare Paspalj

slika

Paspalj Žarko je košarkaš rođen u Pljevlju, 1966

Jedan od najboljih igrača koji je igrao za SFRJ. Krilo ubojitog šuta, nenadmašnih brzih kontri. Ljevoruki šuter. U karijeri igrao za Budućnost iz Podgorice (tada Titograd), Partizan iz Beograda, oprobao se u NBA ligi, na žalost bez većeg uspeha, najblistavije trenutke doživeo kao član grčkih Olimpijakosa i Panatinaikosa.

Nezamenljiv u reprezentaciji. Ostaju upamćene njegove minijature protiv američkih profesionalaca u dresu reprezentacije 1989 na McDonaldsovom turniru i posebno prvo poluvrijeme u finalu Olimpijskih igara u Atlanti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 13:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 30 svi 2009, 22:01
Postovi: 19704
Vlade Divac

slika

Citat:
Vlade Divac (Prijepolje, Jugoslavija, sada Srbija, 3. februar 1968) je bivši jugoslovenski i srpski košarkaš. Igrao je na poziciji centra u Slogi, Partizanu, Los Anđeles Lejkersima, Šarlot Hornetsima, Crvenoj zvezdi (dve utakmice) i Sakramento Kingsima. Bio je jedan od prvih Evropljana koji je zaigrao u NBA. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je dva svetska prvenstva u košarci, tri evropska prvenstva i dve srebrne medalje na Olimpijskim igrama.

Divac je, iako aktivan igrač, bio na položaju predsednika Partizana u periodu od 2000. do 2004. Nakon završetka igračke karijere postao je skaut Los Anđeles Lejkersa i sportski direktor košarkaške sekcije Real Madrida. Divac se pojavio u manjim ulogama u nekoliko filmova i serija.

Divac se bavi i humanitarnim radom. Sa Žarkom Paspaljem, Aleksandrom Đorđevićem, Predragom Danilovićem, Zoranom Savićem, Dejanom Bodirogom i Željkom Rebračom osnovao je humanitarnu organizaciju Grupa 7. Divac je zbog svog humanitarnog rada postao ambasador dobre volje Ujedinjenih nacija.

Karijera

Jugoslavija

Pre nego što se bavio košarkom Divac je trenirao fudbal i bio je golman u mesnom klubu. Međutim, sa fudbalsku karijeru je prekinuo jer je na jednom treningu odbio da se baca u blato, pa mu je trener preporučio da se bavi nekim drugim sportom.

Divac je košarku trenirao u rodnom Prijepolju u klubu KK Elan kod trenera Milovana Bogojevića. Njegova profesionalna karijera u Jugoslaviji počela je kada je zaigrao za Slogu iz Kraljeva i odmah skrenuo pažnju na sebe tako što je u utakmici sa Crvenom zvezdom postigao 27 poena.[1]. U leto 1986. Divac je bio najveća zvezda prelazne sezone, nakon što je potpisao za KK Partizan za 14.000 nemačkih maraka.

Debitovao je za reprezentaciju Jugoslavije u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvu u Španiji 1986. godine. Prvu utakmicu za plave u seniorskoj reprezentaciji odigrao je u Den Helderu protiv Holandije, gde je postigao četiri prva poena.

Iste godine je, sa 18 godina, debitovao za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije na kvalifikacijama za Svetskom prvenstvu 1986. u Madridu, na poziv selektora Krešimira Ćosića. U debitantskoj utakmici za seniore protiv Holandije je postigao 4 poena. Nedelju dana kasnije u meču protiv Mađarske dao je 27 poena. Međutim, odličan debitantski učinak na Svetskom prvenstvu je u senku bacio događaj u polufinalu protiv Sovjetskog Saveza: jedan minut pre kraja utakmice, Jugoslavija je vodila sa ubedljivih 9 poena razlike, ali su Sovjeti sa tri šuta za tri poena izjednačili: jedan šut je bio nakon Divčeve izgubljene lopte na sredini terena nakon nepotrebnog driblinga. U produžetku su Sovjeti lako savladali šokirane Jugoslovene, koji su na kraju osvojili bronzanu medalju. Divac je zbog izgubljene lopte zaplakao, a Dražen Dalipagić ga je tešio rečima: „Mali, nema veze, sledeći put su tvoji.“ Ova scena je kasnije bila inspiracija za reklamu za Atlas pivo u kojoj su učestvovali Dalipagić i Divac.

Sledeće godine Divac je bio deo tima koji je osvojio zlato na Svetskom juniorskom prvenstvu u Bormiju. Ovaj događaj je bio odskočna daska za mladu generaciju jugoslovenskih košarkaša, uz zvezde poput Dina Rađe i Tonija Kukoča. Pre raspada Jugoslavije, ova generacija je donela Jugoslaviji srebro na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu, zlato na Evropskom prvenstvu u košarci 1989. u Zagrebu i zlato na Svetskom prvenstvu u košarci 1990. u Buenos Ajresu.

Partizan je godine 1987. uz Divca, Đorđevića, Paspalja, Obradovića, Grbovića, Savovića i, na mestu trenera, Duška Vujoševića, imao sjajan tim koji je osvojio prvenstvo Jugoslavije, ali nije uspeo da osvoji Kup evropskih šampiona, sledeće sezone, pošto je izgubio od Makabija u polufinalu fajnal-fora u Gentu. Jugoplastika je sa Kukočem, Rađom i Savićem bila jači tim sledeće tri godine i osvojila je tri prvenstva Jugoslavije i tri Kupa evropskih šampiona. Partizan i Divac su 1989. osvojili Kup Radivoja Koraća.

Divac je imao neobičan stil za centra u ondašnje vreme; uprkos svojoj visini, posedovao je dobru pokretljivost, dobro je vodio loptu i imao je dobar šut sa distance. Ponekad je delovao kao plejmejker. Divac je takođe voleo da izvodi šaljive poteze na terenu: na Evropskom prvenstvu 1989, podigao je saigrača Zorana Radovića da bi on mogao da zakuca. U samo 4 profesionalne sezone u Evropi, Divac je uz Arvidasa Sabonisa postao jedan od najboljih evropskih centara.

NBA

Los Anđeles Lejkersi

Los Anđeles Lejkersi su odabrali Divca na draftu 1989. kao 26. pika. Divac je uz Sabonisa, Dražena Petrovića, Šarunasa Marčuljonisa i Žarka Paspalja bio pripadnik talasa evropskih igrača koji su prokrčili put ostalim neameričkim igračima ka NBA. Lejkersi su prethodne sezone imali odličan tim predvođen Karimom Abdul-Džabarom (završio karijeru na kraju te sezone), najboljim asistentom u istoriji NBA Medžikom Džonsonom, Džejmsom Vortijem i Ej Si Grinom. Pod Džabarovim i Džonsonovim tutorstvom, Divac je popravio svoju igru i usvojio američki stil igre. Uprkos tome što nije znao engleski jezik, brzo je postao popularan među saigračima i publikom zbog svog šarma i duhovitosti. U sezoni 1989/90. Divac je odigrao 82 utakmice, deleći minutažu sa Majklom Tompsonom i postizao je prosečno 8,5 poena za 19,6 minuta po utakmici. Divac je među Lejkersima bio najbolji u broju u blokada i drugi po broju skokova. Njegovo zalaganje mu je donelo mesto u timu novajlija na Ol-star vikendu 1990. Divac je sa reprezentacijom Jugoslavije 1990. osvojio zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu 1990. u Argentini. Nakon pobede u finalu nad Sovjetskim Savezom, Divac je uzeo hrvatsku zastavu od iseljenika u Argentini i bacio je na pod. U predvečerje raspada Jugoslavije, ovakav čin je u hrvatskoj javnosti okarakterisan kao izliv nacionalizma, mada je kasnije Divac kasnije izjavio da je to uradio jer su tada svi igrali pod jednom zastavom i da to nema nikakve veze sa nacionalizmom.

U sledećoj sezoni Divac je postao startni centar Lejkersa, prednjačivši u skokovima, postigavši peto mesto u procentu šuta u NBA ligi. Mnogi su bili iznenađeni kada je Los Anđeles stigao u finale NBA lige 1991. godine, gde je poražen od Čikago Bulsa predvođenih Majklom Džordanom, a sa, zbog rata, okrnjenom reprezentacijom Jugoslavije je osvojio Evropsko prvenstvo u Rimu.

Divčeva operacija leđa ga je sprečila da igra u 44 utakmice sezone 1992/93, ali se odmah nakon potpunog oporavka vratio u prvi tim Lejkersa. U sezoni 1993/94, Divčevo ime se pojavljivalo na listama najboljih centara lige, a te godine bio je dvanaesti u NBA sa 40 "dabl-dabl" učinaka. Ranije u sezoni imao je 24 skoka u jednoj utakmici, što je bilo najvie za Lejkerse od 1979. godine kada je Abdul-Džabar zabeležio 25 skokova. Divac je bio među prvih 40 u ligi po broju postignutih pogodaka, skokova, blokada, asistencija, procenta šuta i oduzimanju lopte. [5] Te sezone Divac je sa Đorđevićem, Danilovićem, Savićem učestovao u humanitarnoj utakmici, kojom je trebalo da se prikupi novac za lečenje Slobodana Jankovića, koji je ostao invalid.

Sledeće sezone je imao 4,1 asistenciju i tako postao vodeći centar NBA lige u dodavanju lopti. Dve utakmice za redom u kojima je postigao 20 poena i 20 skokova su prve za Lejkerse od 1975. godine kad je takav uspeh zabeležio Abdul-Džabar. U leto 1995. Divac je sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio Evropsko prvenstvo u Atini, prvo zvanično takmičenje za Jugoslaviju od uvođenja sankcija 1992.

U sezoni 1995/96 Divac je takođe je bio među prvih 25 u ligi po blokadama i procentu šuta, ali je broj poena po utakmici opao. Na kraju sezone, Lejkersi su odlučili da pokušaju da naprave novi tim dovođenjem Šakila O'Nila iz Orlando Medžika. Klub je odlučio da napravi mesta za O'Nila u startnoj ekipi i da skupi novac za njegov ugovor, pa je poslao Divca u Šarlot Hornetse u zamenu za super-talentovanog tinejdžera Kobija Brajanta.

Šarlot Hornetsi

Na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti, Divac je sa reprezentacijom osvojio srebrnu medalju, nakon poraza od Sjedinjenih Država u finalu.

Hornetsi su prethodne sezone trampili Alonsa Morninga i Larija Džonsona sa Majami Hitom u zamenu za Glena Rajsa i Meta Gajgera, i u sezoni 1996/97 su uspeli da pobede u 54 utakmice (najviši u klupskoj istoriji), a Divac se plasirao među vodeće igrače u NBA ligi, po broju skokova i blokada, a prevazišao je sve NBA centre u asistencijama. Zbog povrede propustio je Evropsko prvenstvo u košarci 1997. u Španiji, na kom je Jugoslavija odbranila titulu šampiona.

Divac je sa Metom Gajgerom je u sezoni 1997/98 godine činio centarsku postavu i zajedno su doprineli kvalitetnoj igri Šarlota na poziciji centra. Ostvarili su zajedno skoro 22 poena i 15 skokova po utakmici.

Sakramento Kingsi

Štrajk profesionalnih NBA košarkaša je sprečio Divca da učestvuje na Svetsko prvenstvo u košarci 1998. u Atini, na kom je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju ispred Rusije i reprezentacije SAD sastavljene od igrača iz amaterskih i evropskih liga. Kako se štrajk NBA igrača produžio, Divac je potpisao ugovor sa Crvenom zvezdom, kako bi joj pomogao u Evroligi. Sa Divcem u timu Crvena zvezda je savlada u Pioniru potonjeg prvaka Evrope, litvanski Žalgiris, a poražena je od Po Orteza u gostima. Ipak, kako se štrajk uskoro okončao, Divac je 22. januara 1999. potpisao ugovor sa Sakramento Kingsima. Sakramento je te sezone trampio zvezdu Miča Ričmonda za problematičnog Krisa Vebera, odabrao Džejsona Vilijamsa na draftu, a u ekipu je došao ranije odabrani Predrag Stojaković. Nova postava Kingsa je uspela da izvuče klub iz godina osrednjosti i da se domogne plej-ofa, gde ju je u četvrtfinalu zaustavila ekipa Jute Džez sa 3:2 u seriji. Vlade Divac je tog leta predvodio reprezentaciju do bronzanu medalje na Evropskom prvenstvu u košarci 1999. u Francuskoj.

Kingsi su sledeće sezone ponovili ovaj uspeh, a ovaj put su ih zaustavili potonji šampioni Los Anđeles Lejkersi identičnim rezultatom. Divac je tog leta odlučio da se ne odazove u reprezentaciju Jugoslavije za Olimpijske igre 2000. u Sidneju na kom je Jugoslavija zauzela razočaravajuće 6. mesto, navodeći kao razlog želju da uživo prati Evropsko prvenstvo u fudbalu 2000. u Belgiji i Holandiji.

Sledeće sezone Kingsi su trampili beka Korlisa Vilijamsona za Daga Kristija i odabrali Hidajeta Turkouglua. Zbog svoje atraktivne igre, Kingsi su dobili nadimak „Najveći šou na terenu“. Ove sezone su napravili korak dalje u plej-ofu, izbacivši Finiks Sanse, ali su ih novi-stari šampioni Lejkersi ovaj put glatko dobili u polufinalu sa 4:0. Ova sezona je za Divca bila upamćena po tome što je učestovao na Ol-star vikendu 2001. i tako postao prvi Evropljanin kome je to uspelo, a da nije studirao u Americi (pre Divca na Ol-staru su učestvovali Nemac Detlef Šrempf i Holanđanin Rik Smits).

Odlučni da konačno budu bolji od Lejkersa i osvoje titulu, Kingsi su trampili Vilijamsa sa Vankuver Grizlisima u zamenu za plejmejkera Majka Bibija. Divac je doveo do savršenstva tehniku iznuđivanja faula u napadu, što je bilo presudno u borbi sa fizički jačim centrima, kao što je Šakil O'Nil. Te sezone su dominirali u ligaškom delu takmičenja, sa 61 pobedom i 21 porazom i osvojenim prvim mestom u Zapadnoj konferenciji i celoj ligi ispred najvećih rivala Lejkersa i Meveriksa. U finalu Zapadne konferencije, finalu pre finala, Lejkersi su u vrlo neizvesnoj seriji savladali Sakramento 3:2, a u jednoj utakmici su slavili trojkom Roberta Orija, do koga se odbila lopta, pošto ju je Divac izbacio iz reketa. Ipak, Divac je prihvatio da pomogne reprezentaciji Jugoslavije i da učestvuje na Svetskom prvenstvu u Indijanapolisu, na kojem je Jugoslavija osvojila poslednju zlatnu medalju u svojoj istoriji. Divac je bio jedan od najzaslužnijih za pobedu Jugoslavije nad SAD, jer je uspešno zaustavio američke centre. Posle prvenstva se oprostio od reprezentacije.

Nakon osvajanja još jednog prvog mesta u svojoj diviziji Pacifik u sezoni 2002/2003, Kris Veber je doživeo tešku povredu kolena, zbog koje nije igrao u polufinalu plej-ofa Zapadne konferencije, u kom su Kingsi poraženi od Dalas Meveriksa. Veber se na teren vratio pred plej-of u sezoni 2003/04, ali je Minesota izbacila Sakramento u plej-ofu.

Ponovo u Lejkersima

Nakon isteka ugovora 2004. godine sa Sakramentom, Divac se vratio u Lejkerse. Lejkersi su nakon poraza od Majamija u finalu NBA lige,trampili ili otpustili većinu svojih igrača, uključujući Šakila O'Nila, a trebalo je da Divac popuni tu prazninu. Međutim, zbog povrede leđa je propustio veći deo sezone. Konačno je 14. jula 2005. objavio svoje povlačenje, nakon 16 godina u NBA.

Karijera van košarke

Partizan

Krajem 2000. nakon političkih promena u Srbiji, Divac i njegov bivši saigrač Predrag Danilović su preuzeli upravu nad KK Partizan. Divac je postao predsednik kluba, a Danilović je bio potpredsednik. Kako je Divac još uvek igrao u NBA, zapravo je Danilović vodio klub.

Iako ovaj dvojac to nikad nije direktno izjavio, njihov glavni motiv je bila privatizacija Partizana kada Zakon o sportu bude usvojen u Skupštini Srbije. Pošto je tačna vlasnička struktura u društvenoj organizaciji kao što je KK Partizan nejasna, potencijalni investitori su odlučili da se ne mešaju, barem do usvajanja zakona. Iako su se Divac i Danilović pojavili iznenada, uživali su podršku navijača i javnosti, jer je većina želela da vidi voljeni klub koji poseduju i vode bivše zvezde, nego neka korporacija. Ipak, nakon nekoliko godina njih dvojica su izgubila strpljenje i povukli se iz projekta u jesen 2004, pošto je vođenje kluba postao finansijski teret za njih dvojicu.

Lejkersi

Nakon završetka karijere 2005. Divac je bio skaut Lejkersa u Evropi. Na tom mestu je ostao do 2006.

Real Madrid

U junu 2006. preko svog prijatelja Predraga Mijatovića, Divac se povezao sa Ramonom Kalderonom, kao deo Kalderonove kandidature za mesto predsednika sportskog društva Real Madrid. Kada je Kalderon pobedio na izborima 2. jula 2006, Divac je postao sportski direktor košarkaške sekcije Real Madrida.

Međutim, Divčeva uloga u radu kluba je simbolična, a sam Divac je zagrebačkom nedeljniku Globusu izjavio: „U Madridu bukvalno ništa ne radim, već sam samo deo imidža kraljevskog kluba. Mesto sam prihvatio zbog prijatelja Peđe Mijatovića, koji je tamo direktor“.[4]

Humanitarni rad

Vlade Divac je jedan od osnivača Grupe 7, humanitarne organizacije koja pomaže deci na prostoru bivše Jugoslavije,koju je osnovao 1998. sa šest svojih saigrača iz reprezentacije (Paspalj, Savić, Đorđević, Danilović, Bodiroga i Rebrača). Krajem 2007. Divac je osnovao humanitarnu organizaciju „Možeš i ti“, čiji je cilj pomaganje izbeglicama u Srbiji. Srbija ima oko 500.000 izbeglica iz ratova na teritoriji SFRJ i država je koja ima najveći problem sa izbeglicama u Evropi. Oko 7.800 ljudi još uvek živi u kolektivnim centrima u lošim uslovima, pa se organizacija posvetila kupovini napuštenih kuća, kako bi se konačno rešio problem smeštaja.

Od 21. do 13. septembra 2007. Divac je organizovao zvanični oproštaj od aktivne košarkaške karijere u rodnom Prijepolju i Beogradu, istovremeno promovišući svoju „Možeš i ti“ kampanju.

Pored svoje organizacije, Divac učestvuje i akcijama drugih osoba. Učestvovao je na oproštajnoj utakmici Siniše Mihajlovića 28. maja 2007. u Novom Sadu, gde je prihod sa utakmice išao štićenicima Doma za nezbrinutu decu u Sremskim Karlovcima i sportistima-inalidima iz Novog Sada.

Popularnost

Tokom vremena provedenih u Lejkersima, Divčevu popularnost i marketinški potencijal je primetila američka televizijska industrija. Divac se pojavljivao nekoliko puta u los-anđeleskim večernjim emisijama kao što su „Šou Arsenija Hala“ (eng. The Arsenio Hall Show) i „Veče sa Džejom Lenoom“ (eng. The Tonight Show with Jay Leno). Takođe se pojavio u američkim komedijama „Bračne vode“ (eng. Married... with Children) i „Trener“ (eng. Coach), kao i kratko emitovanom serijom „Dobri sportovi“ (eng. Good Sports) sa Farom Fosit u glavnoj ulozi. Na velikom platnu Divac se pojavio u filmovima sa košarkaškim temama: „Edi“ (eng. Eddie), „Svemirski basket“ (eng. Space Jam) i „Džuana Men“ (eng. Juwanna Mann). Divac se pojavio kao specijalni gost u seriji „Crni Gruja“ i filmu „Mi nismo anđeli 3“. Takođe se pojavio kao specijalni gost na Pesmi Evrovizije 2008. u Beogradu. Lopta koju je Divac bacio u publiku je bila znak za početak telefonskog glasanja.

Divac se zvanično se oprostio od košarke serijom događaja od 21. do 23. septembra 2007. u Beogradu i Prijepolju. Svečanosti u Beogradu je prethodila humanitarna akcija Možeš i ti. Akciji su se pridružili i bivši saigrači Kris Veber, Glen Rajs, Predrag Stojaković, Skot Polard, Toni Kukoč kao i političari, umetnici i kraljevska porodica Karađorđevića. Spektakl u Beogradu je održan pred oko 10.000 ljudi ispred zgrade Narodne skuštine.[12]

Početkom 1990ih, beogradska grupa Deca loših muzičara je snimila pesmu Vlade Divac, posvećenu njegovom prelasku u Lejkerse. Grupa je konačno upoznala Vlada i otpevala pesmu na njegovoj oproštajnoj zabavi.[13] Godine 2005. pop-pank grupa Strejt Ota Džunior Haj je snimila pesmu „Vlah-Day Dee-Vatt“.

Porodica

Vlade Divac i njegova supruga Snežana imaju dva sina, Luku i Matiju, i usvojenu kćerku Petru. Njene biološke roditelje su ubili pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova.[14]

Glavni uspesi u karijeri

Reprezentacija:

Srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1988. i 1996.
Zlatne medalje na Svetskim prvenstvima 1990. i 2002.
Zlatne medalje na Evropskim prvenstvima 1989, 1991 i 1995. i bronzane na Evropskim prvenstvima 1987. i 1999.
Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu za kadete u Rusiji i Bugarskoj 1985.
Zlatna medalja na Evropskom juniorskom privenstvu u Austriji, 1986.
Zlatna medalja na Svetskom juniorskom prvenstvu u Bormiju, Italija,1987,

Klubovi:

Prvak SFRJ 1987.
Kup Jugoslavije 1989.
Kup Radivoja Koraća 1989.

NBA:

Izabran za prvi tim NBA lige na Ol-star utakmici 2001.
Rangiran kao 2. u istoriji Kingsa na po broju postignutih pogodaka (14,3 ppu), broju skokova (10,0 spu-ili 10. mesto u NBA), asistencija (4,3 apu) i blokada (1,2 bpu) u 1998-99
Rangiran kao 4. u istoriji Lejkersa sa 830 blokiranih šuteva
Učestvovao sa Los Anđeles Lejkersima u finalu NBA 1991 godine protiv Čikago Bulsa i imao prosečnih 12,9 poena, 7,7 skokova i 2,4 asistencije po utakmici u ukupno 63 odigrane NBA plejof utakmice
Izabran za prvi tim novajlija na Ol-star utakmici 1990. nakon prosečnih 8,5 poena i 6,2 skokova po utakmici postignutih u Lejkersima.
Pridružio se Karimu Abdul Džabaru i Hakimu Olajdžuonu u Dvorani velikana NBA lige kao jedan od trojice igrača koji su jedini u NBA istoriji postigli više od 13000 pogodaka, 9000 skokova, 3000 asistencija i 1500 blokada.

slika

Kralj bio, kralj i ostao. :klanjam

_________________
Smrt fašizmu! Sloboda ili smrt! Slava Rusiji! Denacifikacija Ukrajini!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 13:38 
Offline

Pridružen/a: 07 ožu 2012, 15:05
Postovi: 1295
Vlade je as!
Naročito mi je se svidio u filmu o Draženu.
Samo da nisu ubacivali onog papka Arapovića u cijelu priču.




Vrh
   
 
 Naslov: Re: Košarkaške legende
PostPostano: 09 kol 2012, 13:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 30 svi 2009, 22:01
Postovi: 19704
Evo sad gledam neke stare snimke na internetu.

Prvo ona stara Jugoslaija pred raspadom...



...pa zatim ona skracena Jugoslavija.



Onoliko mala drzavica bila sparam onolike ogromne drzave kao sto je Amerika koja je ulagala i dan danas ulaze u kosarku ogromna sredstva (jer je to dio njihovog ponosa - zbog svjetski poznate NBA lige) i opet izgubise od neke male zemlje koja je bila u *** do guse. Sta su ti talenti i dokaz da ponekad i veliki talenti presudni za pobjedu, a ne samo velika lova.

Uhvati me sportska kosarkaska jugonostalgija. :zubati

_________________
Smrt fašizmu! Sloboda ili smrt! Slava Rusiji! Denacifikacija Ukrajini!


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 6 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO