HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 16:53.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 13:04 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
Postavit cu nake djelove relevantnih i provjerenih djelova jedne knjige koja se ne bavi rekla/kazala, vec je autor sve informacije prikupljao od vise izvora, ne samo zaracenih starna u BiH vec i od prisutnih medunarodnih snaga.

Prema tim podacima je napravljena knjiga koja se bavi skljucivo i samo isljucivo vojnom tematikom, uzrocima i posljedicama dogadanje izmedu ABiH i HVO-a. I nema govora o jednostranom misljenju!


slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 13:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 lis 2009, 18:58
Postovi: 35278
Lokacija: Gl. grad regije
Inače taj isti Šerif Patković (predsjednik Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja u FBIH) koji je vodio vojsku na Dusinu je vođa ovih što prosvjeduju za boračke, hebi ga mislio čovjek da je zadužio BiH sa svojim operacijama...

Kod njih se oni koji su sudjelovali u sranjima šetkaju i još su najglasniji...

To pod hitno treba mijenjati a ne šutit da nas ne bi dirali jer nas BiH ne zanima nego samo mjesta gdje su Hrvati u većem broju...

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 13:38 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
Svaka cast Dipalo, bas sam se pitao ko ce primjeti Patkovica ... i vjerojatno je Ganic (koji je trenutacno u Londonu) pocetak konacnog rjesavanja ratnih zlocina, pa i od strane ABiH.
Inace, slabo je mediski popraceno kao ovo tako i ostala djela koja se bave tematikom na bazi cinjenicnih dokaza, sto je nevjerojatno i oslikava nesposobnost politicara pod hrvatskim predznakom, koji su u sustini sposobni samo za donosenje priopcenj,deklaracija ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 14:06 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 14:45
Postovi: 32057
zomby je napisao/la:
Svaka cast Dipalo, bas sam se pitao ko ce primjeti Patkovica ... i vjerojatno je Ganic (koji je trenutacno u Londonu) pocetak konacnog rjesavanja ratnih zlocina, pa i od strane ABiH.
Inace, slabo je mediski popraceno kao ovo tako i ostala djela koja se bave tematikom na bazi cinjenicnih dokaza, sto je nevjerojatno i oslikava nesposobnost politicara pod hrvatskim predznakom, koji su u sustini sposobni samo za donosenje priopcenj,deklaracija ...


Imate već temu na pdf Povijest...
rat-bih-hrvatskoj/hrvatsko-muslimanski-sukob-t1161.html

Nešto o (bivšem) pukovniku Armije BiH, Šerifu Patkoviću-Geleru:

On se spominje u optužnicama muslimanskim časnicima gdje stoji kako je zapovijedao postrojbom koja je izvršila zločin nad Hrvatima u Dusini. I zamislite sad ovo: taj ubojica Hrvata iz Dusine, Šerif Patković bio je svjedok tužiteljstva ICTY-ja u procesu protiv generala Blaškića, 1998.g.. Ali ne samo on, tamo je svjedokom tužiteljstva bio i jedan «ugledni političar» iz Hrvatske, zaštićeni svjedok, koji i danas ostaje kod tog svjedočenja ali i uvjerenja kako je Hrvatska bila agresor u BiH; i ne samo on. Temeljem njihovih svjedočenja general Tihomir Blaškić je dobio uistinu drakonsku kaznu od 45 godina robije, odležao u pritvoru 9 godina, nakon toga u obnovljenom suđenju oslobođen svake krivnje a nepravedno odležanih devet godina uračunato mu je u 'zatvorski staž'; to je ta haaška pravda, to su ti krucijalni svjedoci optužbe! A Šerif Patković nikad nije suđen niti je osuđen za počinjene zločine u hrvatskom selu Dusina. Sačuvaj-bože, postao je on čak i ministrom, kojeg li sarkazma, ministrom za prava branitelja zeničko-dobojske kantonalne vlade. U tom svjedočenju kod Blaškićeva suđenja sudjelovala je i Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je pod prisegom izjavila da joj se Šerif Patković hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muža Zvonka.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 14:07 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 08:25
Postovi: 43997
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Knjiga je već 5-6 godina dostupna na engleskom dijelu portala.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 14:12 
Offline

Pridružen/a: 16 lip 2009, 13:37
Postovi: 900
Zeljku Rajic su mediji odavno okvalificirali kao nepouzdanog svjedoka.

Pitam se samo ciji mediji.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 19:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 14 ruj 2009, 16:26
Postovi: 22751
Ministry of Sound je napisao/la:
Knjiga je već 5-6 godina dostupna na engleskom dijelu portala.


ima li gdje na hrvatskom scan / ocr ove knjige? Ustvari kako se ova knjiga zove?

_________________
Sanjam da pripojim RH BiH


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 18 tra 2010, 22:31 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
Imam knjigu, skenirao sam je u uvezao, a zove MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRDANSKI TAR I SREDISNJOJ BOSNI

OBJAVIO BI JE OVDJE, ALI IMA PREKO 250 STRANICA I ZNAS , PRAVA AUTORA I ZE ZAKONSKE PREPREKE, pa postavim po nesto sa vremena na vrjeme.

Ali je izuzetno opsirna i obuhvaca izvjesca i dokumente svih strana u Bih kao i medunarodnih, humanitarnih i nakon toga se zakljuci u stvari namecu sami.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: HVO - ABiH
PostPostano: 19 tra 2010, 09:09 
Offline

Pridružen/a: 13 ožu 2010, 16:39
Postovi: 2989
Charles R. Shrader
MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRAĐANSKI RAT
U SREDNJOJ BOSNI
Copyright © 2004., Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb
Sva prava pridržana
Nakladnik
Golden marketing – Tehnička knjiga
Jurišićeva 10, Zagreb
Za nakladnika
Ana Maletić
Naslov izvornika:
The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia
A Military History, 1992-1994
Texas A&M University Press
Copyright © 2003 Charles R. Shrader
ISBN 953-212-178-1
Charles R. Shrader
MUSLIMANSKO-HRVATSKI
GRAĐANSKI RAT U
SREDNJOJ BOSNI
Vojna povijest 1992.–1994.
S engleskoga preveo
Zoran Bošnjak
Golden marketing – Tehnička knjiga
Zagreb, 2004.

Onima koji su patili
6
„Stoga su humanitarno i reformski raspoloženi Englezi redovito
odlazili na Balkanski poluotok ne bi li ustanovili tko tu zapravo koga
zlostavlja. No kako se zbog same prirode svojega perfekcionizma nisu
mogli pomiriti sa strašnom pretpostavkom da svatko svakoga zlostavlja,
svi su se vraćali s dubokim uvjerenjem da neki od tih balkanskih
naroda trpi, da je nedužan, da ga vječno masakriraju i da sam nikada
ne masakrira.”
Rebecca West,
Crno janje i sivi sokol: Zapis s putovanja Jugoslavijom 1937.
(Rebecca West, Black Lamb and Grey Falcon: The Record of
a Journey through Yugoslavia in 1937,
Macmillan Publishers Ltd., London, 1946.)
7
Predgovor hrvatskom izdanju . 9
Proslov . 15
Predgovor . 19
Uvod 25
1._Operativno okruženje . 29
2._Ustroj sučeljenih snaga . 49
3._Zapovjedništvo, nadzor i komunikacije . 74
4._Obuka, doktrina, logistika 97
5._Navještaj građanskog rata u srednjoj Bosni . 108
6._Probni napad Armije BiH, siječanj 1993. . 119
7._Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. Područje
Viteza . 133
8._Glavni udar Armije BiH, travanj 1993. (Busovača,
Kiseljak, Zenica ..) . 161
9._Nastavak muslimanske ofenzive, svibanj – lipanj
1993. . 191
10._Nastavak muslimanske ofenzive, srpanj – kolovoz
1993. . 210
11._Operacije rujan 1993. – veljača 1994. . 228
12._Zaključak . 239
Prilozi . 247
Ilustracije . 255
Bilješka o izvorima i literaturi . 263
Kratice . 271
Kazalo 273
Sadržaj

9
Knjiga Charlesa R. Shradera o muslimansko-hrvatskom sukobu u Bosni
1992.–1994. vremenski se odlično uklapa u sadašnje razdoblje,
u kojemu su uljepšani izvještaji i politička podrška Pariza islamskom
svijetu dio naše svakidašnjice. Iako je knjigu napisao mnogo prije nedavne
iračke krize, autor zaključuje da ti stavovi i događaji mogu biti
korisni u objašnjavanju vrlo proturječnog „rata unutar rata”, koji se
dogodio prije deset godina u samom dvorištu Europe.
Shrader, bivši logističar američke vojske, danas je glasovit vojni
povjesničar i profesor na američkim vojnim akademijama. Za ovu knjigu
ponajviše se koristio transkriptima sudskih postupaka Međunarodnoga
kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY; MKS) protiv Blaškića,
Kordića i drugih optuženika iz srednje Bosne. Njegov je temeljni zaključak
vrlo jasan: svatko tko zna išta o vojnim pitanjima (i o dokazima)
nikad ne bi zaključio da su Hrvati započeli sukob u srednjoj Bosni.
Nije postojao veliki plan etničkog čišćenja tog područja od Muslimana,
kao što je ICTY pogrešno presudio. Zapravo, bilo je sasvim obratno,
piše i dokazuje Charles Shrader.
Shrader tvrdi da je još vrlo rano, u jesen 1992. godine, muslimansko
vodstvo u Sarajevu donijelo strategijsku odluku o pokretanju rata
protiv Hrvata zato što su oni bili slabiji od Srba. Osim toga, cilj im
je bio preseliti muslimanske izbjeglice iz istočne Bosne i Posavine u
Lašvansku dolinu i preuzeti kontrolu nad tvornicama za proizvodnju
Predgovor hrvatskom izdanju*
Predgovor hrvatskom izdanju
* Ovaj predgovor je temeljen na tekstovima u Association for Croatian Studies Bulletin,
jesen 2003., te u „Vjesniku” od 31. srpnja i 1. kolovoza 2002.
10
MUSLIMANSKO - H R VAT S K I G R A ĐA N S K I R AT U S R E D N J O J B O S N I
oružja u Busovači, Vitezu i Novom Travniku, koje su bile u rukama
Hrvata.
I general Sefer Halilović, prvi načelnik glavnog stožera Armije Bosne
i Hercegovine (ABiH), u svojoj knjizi Lukava strategija (S. Halilović,
Marsal, Sarajevo, 1997.) pisao je o istoj politici. Glavni je cilj te strategije
bio osvojiti vojno-proizvodna postrojenja u Goraždu, Konjicu, Bugojnu
i Novom Travniku. Posljednje tri tvornice bile su u rukama HVO-a.
Vrlo je zanimljivo da Halilović u spomenutoj knjizi naglašava kako
su Hrvati od početka smatrani jednako opasnima po budućnost BiH kao
i Srbi, te su stoga isto tako bili cilj muslimanskih napada. Kao časnik
školovan na vojnim učilištima u Beogradu, Halilović je za Hrvate često
rabio pogrdni naziv ustaše. Taj bivši najviši časnik Armije BiH piše i o
bliskim odnosima Izetbegovićevih suradnika i Miloševićevih izaslanika
tijekom razdoblja 1992.–1993., uključujući i razgovore o razmjenama
teritorija te podjeli BiH između muslimanskog i srpskog prvaka. U kasnijim
intervjuima Halilović često spominje rasprave unutar muslimanskog
vodstva o naseljavanju muslimanskih prognanika na područjima u
kojima su tradicionalno Hrvati bili većinsko stanovništvo. Taj oblik promjene
etničke slike naseljavanjem, tzv. ethnic stacking, podržavali su i
Halilović i većina onodobnog muslimanskog vodstva. Takva je politika,
izgleda, imala i međunarodne dimenzije. Prema pisanju Ceesa Wiebesa,
Intelligence in the War in Bosnia 1992–1995, Iran je putem Hasana
Čengića zagovarao muslimansko-pravoslavni savez protiv katolika.
Nešto slično je i meni rekao jedan visoki bošnjački dužnosnik u proljeće
1993.: muslimansko vodstvo ne želi pregovarati s Hrvatima, jer u
Sarajevu prevladava mišljenje da ih se može lako poraziti. Naglasio je
kako Sarajevo vjeruje da su Hrvati mnogo slabiji od Srba; da im Hrvatska
neće mnogo pomoći budući da i sama ima dovoljno problema. Usto,
taj je dužnosnik naglasio kako Hrvati u Bosni žive u gospodarski najnaprednijim
područjima, u Lašvanskoj i Neretvanskoj
dolini, te da imaju
pristup moru. Naposljetku, po njemu, doći će do velikog rata između Srbije
i Hrvatske, u kojemu će HVO biti prisiljen na povlačenje prema jugu
i na bočna područja, kako bi pomogla Hrvatskoj vojsci oko Dubrovnika
i Knina, a to bi Armiji BiH još više olakšalo probijanje prema jugu.
U prosincu 1992. tijekom Izvanredne sjednice Organizacije islamske
konferencije (OIC) u Jeddi, u Saudijskoj Arabiji, sudjelovao sam na sastanku
tadašnjeg hrvatskog ministra vanjskih poslova Zdenka Škrabala i
Alije Izetbegovića. Na tom je sastanku hrvatski ministar apelirao na Izetbegovića
da prihvati ponudu da se tako bori protiv srpskih ekstremista.
11
Predgovor hrvatskom izdanju
Izetbegoviću je prepušteno da odluči hoće li zapovjedništvo biti u Zagrebu
ili u Bugojnu. „Predsjednik Tuđman drži da se Beograd
neće zaustaviti,
niti će ikad Zapad pomoći nama ili vama. Zato se moramo okrenuti
jedni drugima i zajednički se obraniti,” rekao je ministar Škrabalo.
Hrvatski je ministar sa sobom doveo svoje vodeće diplomate Hidu
Biščevića i Marija Nobila, te zagrebačkog muftiju Šefka Omerbašića. I
Omerbašić se uključio u lobiranje, naglašavajući kako je riječ o iskrenoj
Tuđmanovoj ponudi te njezinoj podudarnosti s pomoći Zagreba u
naoružavanju Armije BiH. No, Izetbegović je odbio ponudu, ustvrdivši
da bi takav savez izazvao još veće neprijateljstvo Srba. Veća je vjerojatnost,
međutim, da je Izetbegović odbio prijedlog zato što je Halilovićeva
strategija već postala aktualna.
Naime, Shrader tvrdi da je Armija BiH u siječnju 1993. izvela, kako
on to naziva u vojnom žargonu, „probni napad”, s ciljem da ispita
borbenu spremnost HVO-a. Već u travnju 1993. uslijedio je prvi
opći napad. Probni je napad iznenadio hrvatsku stranu, ali ne i glavni
napad. Nakon siječnja 1993. Hrvati su počeli prikupljati informacije
o ABiH-u i time pravodobno predvidjeli da će glavni napad uslijediti
15. travnja. Činjenicu da Hrvati prije toga uglavnom nisu „špijunirali”
Armiju BiH, Shrader kao vojni povjesničar u razgovorima mi je tumačio
kao svojevrsni krunski dokaz da Hrvati nisu imali zlih namjera
prema Muslimanima.
Tihomir Blaškić, zapovjednik HVO-a u središnjoj Bosni, pripremio
je i provodio, kako to Shrader naziva, „aktivnu obranu”, uobičajenu
preventivnu taktiku NATO-a. Prvi pokušaj ABiH-a da podijeli Lašvansku
dolinu i izolirana hrvatska područja bio je neuspješan, ali tijekom
jeseni slijedila su još dva napada. Shrader inače procjenjuje da bi
ABiH bila uspjela zauzeti Lašvansku dolinu da u proljeće 1994. godine
nisu sklopljeni Washingtonski sporazumi. Naime, hrvatska je strana
bila potpuno opkoljena i imala premalo ljudi i oružja.
Shrader uspoređuje stanje u kojemu su se našli Hrvati u srednjoj
Bosni s nevoljama francuskih snaga u Dien Bien Phuu 1954. godine.
Kao i francuska vojska, koja je taktički i brojčano bila u nepovoljnom
položaju u Nam Yum dolini, opkoljena vijetnamskim vojnicima koji
su držali sva okolna brda, tako su i Hrvati bili stisnuti čak i na manjem
području u Lašvanskoj dolini, okruženi muslimanskim snagama
na okolnim uzvisinama. No, za razliku od francuske vojske, Hrvati su
se uspjeli obraniti do Washingtonskih sporazuma zahvaljujući Blaškićevoj
strategiji aktivne obrane.
12
MUSLIMANSKO - H R VAT S K I G R A ĐA N S K I R AT U S R E D N J O J B O S N I
Shrader piše da ne postoje nikakvi dokazi o djelovanju Hrvatske
vojske ili savjetnika iz redova HV-a u srednjoj Bosni. Međutim, u jednoj
fusnoti dodaje da postoje dokazi o prisutnosti snaga Hrvatske vojske
na području Gornjeg Vakufa početkom 1994. godine, ali i naglašava
da te postrojbe nisu bile uključene u borbe u srednjoj Bosni. U veljači
1994. Vijeće sigurnosti UN-a uporabilo je izvješća o tim pokretima
HV-a kao dokaz o hrvatskom vojnom upletanju u BiH.
Izvješće o okupljanju snaga HV-a u Gornjem Vakufu poklapa se s
tvrdnjama po kojima je vojska tamo poslana u prosincu 1993. godine,
jer je vlast u Zagrebu strahovala da će Lašvanska dolina pasti. Hrvatsko
je vodstvo, naime, u tom slučaju željelo kontrolirati mogući golemi
val izbjeglica koji bi destabilizirao Dalmaciju. Osim toga, Zagreb je
htio spriječiti daljnje napredovanje ABiH-a prema jugu, kako se Dubrovnik
ne bi ponovo našao izoliranim i odsječenim.
Shrader se velikim dijelom koristi izvješćima UNPROFOR-a i Promatračke
misije Europske zajednice (ECMM) o događajima u Lašvanskoj
dolini. Po njegovu mišljenju UNPROFOR-ova izvješća prilično su
uravnotežena, a poboljšala su se osobito nakon početne iznenađenosti
razvojem događaja. No, Shrader tvrdi da su, za razliku od UNPROFOR-
a, promatrači ECMM-a neprestano krivo tumačili događaje na
štetu Hrvata i umanjivali zločine počinjene nad Hrvatima (koji su bili,
čini se, i brojniji i rasprostranjeniji).
U poglavlju „Izvori” na kraju knjige Shrader krivnju za takvo izvještavanje
sa strane ECMM-a pripisuje francuskom veleposlaniku
Jean-Pierreu Thebaultu, šefu Promatračke misije EZ-a. Pretpostavlja
da je Thebault postupao sukladno tajnim uputama svoje vlade, odnosno
pariškoj politici podržavanja muslimanskih i arapskih interesa na
Zapadu. Kao dodatni argument, Shrader primjećuje da su se izvješća
ECMM-a poboljšala nakon što je sir Martin Garrod preuzeo vodstvo
misije u listopadu 1993.
Moguće je i da je razlog Thebaultova pristrana izvješćivanja bila i
već tada uvriježena škola mišljenja o sporazumu Miloševića i Tuđmana
o podjeli BiH, te da je, primjerice, povlačenje Hrvatske vojske iz
Posavine u drugoj polovini 1992. godine bila prva, a sukob u srednjoj
Bosni druga manifestacija te politike. Međutim, Thebault je morao
znati da sporazuma, bez obzira na razgovore, nije bilo, te da je povlačenje
HV-a iz Posavine bilo rezultat pritiska europskih sila na Zagreb
počevši od ljeta 1992. Povlačenje HV-a tada su zahtijevali čak i Alija
Izetbegović i Haris Silajdžić.
13
Predgovor hrvatskom izdanju
Razlog Thebaultove pristranosti mogao je biti i tzv. Owen-Stoltenbergov
plan, kojim je EZ htjela dati trećinu teritorija Bosne i Hercegovine
republici s muslimanskom većinom. Glavni pregovarač EZ-a, Lord
Owen, htio je taj postotak postići time da većinu Lašvanske doline pripiše
muslimanskoj republici. Kao činovnik EZ-a Thebault je možda
kao
dio svoje zadaće shvatio i stvaranje izvješća koja bi pridonijela ostvarenju
političkih ciljeva pregovaračkog dvojca, odnosno pomaganju ofenzive
Armije BiH kako bi ona zauzela što više teritorija. Sir Martin Garrod
je isto tako mogao biti potaknut na promjenu osnovnog tona izvješćivanja,
kad su u jesen 1993. Bruxelles i David Owen počeli vršiti pritisak
na muslimansku stranu da prihvati Owen-Stoltenbergov plan o
stvaranju triju republika, koji su Hrvati prihvatili toga ljeta.
Sjetimo li se iračke krize, jednostavno ne možemo zaobići pojam
uljepšavanje izvješća. Međutim, Thebault je zaista pretjerao. Zapravo,
nije uljepšavao te analize, već ih je preobražavao. Posljedica toga
je da se uvriježilo potpuno iskrivljeno mišljenje o hrvatsko-muslimanskom
sukobu. No, nažalost, takvo je mišljenje ostavilo trajnog i
dubokog traga među povjesničarima. Tako je, primjerice, i Blaškićeva
obrana u neku ruku prihvatila pretpostavku Tužiteljstva ICTY-a o velikom
hrvatskom planu etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva
i naivno tvrdila kako je Blaškić, iako je bio glavni zapovjednik hrvatskih
snaga u srednjoj Bosni, nevin zato što nije sudjelovao u provedbi
toga [nepostojećeg] plana.
Na neki je način ova knjiga izašla prekasno da bi išta promijenila
u procesima pred Haaškim sudom povezanima uz srednju Bosnu. No,
zbog izvrsnog istraživaškog rada na osnovu kojeg je knjiga napisana
te uporabe aktualnih pojmova u međunarodnim odnosima, ova bi
knjiga u budućnosti mogla postati utjecajnim dokumentom. Usto, riječ
je o prvoj knjizi o sukobu u srednjoj Bosni. Blaškić i drugi će je možda
moći uporabiti kao novi dokaz na državnim sudovima zemalja u
kojima će služiti svoje nepravedne kazne.
U najmanju ruku, Shraderova knjiga poslužit će i kao izvor i poticaj
za dodatna istraživanja – i među povjesničarima u regiji i izvan nje.
Samo takva istraživanja mogu pridonijeti traganju za istinom na našim
prostorima, a time i pomirbi i trajnom miru.
Možda će nas baš kasnija saznanja o događajima vezanima za srednju
Bosnu isto tako podsjetiti kako je istina prva žrtva svakog rata te da
je predrasude iz rata najbolje smjestiti u prošlost, a ne – u povijest.
Vitomir Miles Raguž

15
Knjiga Charlesa Shradera o ratu u Bosni i Hercegovini bavi se prije
svega hrvatsko-muslimanskim građanskim ratom unutar šireg rata
kojeg je devedesetih godina vodila Srbija. Ona podsjeća na onaj tip
detaljne, stručne analize koju možemo vidjeti na tv-mreži C-Span,
kad nastupaju vojni stručnjaci za razne povijesne bitke, poput bitke
kod Plattsburgha. Umirovljeni potpukovnik, Shrader nudi sličnu vojnu
analizu, osjećaj za detalje i objektivnost koju može posjedovati samo
američki časnik bez ikakvih osobnih interesa i naklonosti. Držim
da Shraderova knjiga može biti važna za međunarodnu zajednicu i u
sklopu stalnog suočavanja s pitanjem postnacističkih ratnih zločina.
Prije svega zbog toga što, osim ponuđene detaljne vojne analize, ili
možda upravo zbog nje, on rasvjetljuje uzroke, narav i eventualno rješenje
etničkog sukoba na ograničenom zemljopisnom prostoru. Takva
će analiza biti korisna svima koji će proučavati etnički sukob u različitim
akademskim disciplinama.
O ratu u Bosni i Hercegovini mnogo se pisalo i izvještavalo, ali se
on i dalje slabo razumije, osobito s vojnog gledišta. Većinu knjiga o
tom sukobu napisali su novinari i one se uglavnom svode na svjedočanstva
o ljudskim patnjama. To i jest posao novinara: oni izvješćuju
o događajima. Ali, po svojem obrazovanju ili iskustvu, oni su rijetko
osposobljeni da ulaze u vojne, sociološke ili pravne aspekte tih događaja.
Shrader koristi vojno-povijesni pogled da bi ponudio mnogo
cjelovitije razumijevanje onoga što se doista dogodilo u Bosni. Pri tomu
se osobito usredotočuje na vojnu strategiju vojnih snaga bosanskih
Muslimana, koja nije bila isključivo obrambene naravi. Ne vjerujem
pri tomu da bi se Shraderov pristup trebao odbaciti kao primjer
Proslov
16
MUSLIMANSKO - H R VAT S K I G R A ĐA N S K I R AT U S R E D N J O J B O S N I
„okrivljavanja žrtve”. Bosanski su Muslimani neosporno bili glavne
žrtve raznih ratova u Bosni i Hercegovini. Ali, važno je imati na umu
da je istodobno vođeno nekoliko uporednih građanskih ratova: Srba
protiv Hrvata, Srba protiv Muslimana, pa i Muslimana protiv Muslimana
(Fikret Abdić vodio je secesionistički pokret protiv vlade Alije
Izetbegovića). Smrtonosnu dramu raspada Jugoslavije započeli su
Srbi, kao neosporni glavni nasilnici nad ostalim etničkim skupinama,
da bi se ona zatim premetnula u grotesknu priču o glavnim stradalnicima
(Hrvatima i Muslimanima) koji provode nasilje jedni nad drugima.
Taj proces pretvaranja žrtava u nasilnike užasavajući je s psihologijskog,
sociološkog i pravnog stajališta. Podvojene osjećaje koje on
izaziva sažimlje epigram koji Shrader navodi iz knjige Rebecce West
Crno janje i sivi sokol. Čak i kad su dobronamjerni ljudi nastojali zaustaviti
krvoproliće u Jugoslaviji, bili su paralizirani nemogućnošću da
jasno razluče žrtve od krvnika – koliko u povijesnom smislu, toliko u
vezi s događajima tijekom devedesetih. Osobno, čini mi se da to najbolje
sažimlje sljedeća metafora: beogradski režim postupao je kao zatvorski
čuvar prema zatvorenicima (bosanskim Muslimanima i Hrvatima),
koji su pak nastojali probiti se iz zatvora i u tom procesu krenuli
jedni na druge. Rat u Bosni i Hercegovini bio je – kaos. Kakav „idealni
i normalni” promatrač očekivao bi da žrtve ostanu saveznici protiv
agresora, ali umjesto toga, saveznici su udarili jedni na druge. Shrader
nastoji u to prividno psihopatološko stanje stvari unijeti sređeni
pogled i pristup.
Naprimjer, Shrader tvrdi da je pad Jajca označio pravi početak hrvatsko-
muslimanskih napetosti u Bosni i Hercegovini. Nitko, dakako,
ne može znati je li pad Jajca bio dio smišljene srpske vojne strategije
izazivanja kaosa i sukoba između žrtava, ali je taj događaj neosporno
izazvao upravo takve posljedice. Dok su rijeke izbjeglica počele prodirati
u većinski hrvatske gradove i sela, prenapučenost je izazivala suparništvo
oko ionako oskudnih sredstava za preživljavanje. U takvim
okolnostima, kako pokazuju i laboratorijski pokusi s životinjama, psiholozi
potvrđuju da dolazi do agresivnosti. Među žrtavama Beograda,
to je izazivalo agresiju – dio je bio usmjeren ka Srbima, dio pak prema
supatnicima. Hrvati i Muslimani stvarali su neorganizirane obrambene
snage iz redova traumatiziranih tvrdokornih ljudi sklonih osveti.
Sedamdeset posto teritorija Bosne bilo je pod srpskom kontrolom.
Shrader uočava da nema neospornog i neposrednog dokaza koji bi potvrđivao
da su Hrvati i Muslimani racionalno planirali da „etnički očiCharles
R. Shrader
MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRAĐANSKI RAT
U SREDNJOJ BOSNI
Nakladnik
Golden marketing – Tehnička knjiga
Zagreb, Jurišićeva 10
tel.: 01/4810-819, 4810-820, faks: 01/4810-821
e-mail: [email protected]
www.golden-marketing.hr
Urednik
Franjo Maletić
Izvršni urednik
Ilija Ranić
Lektorica
Sanda Uzun-Ikić
Korektor
Almir Elezović
Likovno rješenje korica
Studio Golden
Grafički urednik
Nenad B. Kunštek
Tisak i uvez
Hrbat graf d.o.o., Zagreb
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb
UDK 335.4(497.6) "1992/1994"
SHRADER, Charles R.
Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni
: vojna povijest 1992. - 1994. / Charles R. Shrader ; s
engleskoga preveo Zoran Bošnjak. – Zagreb : Golden
marketing – Tehnička knjiga, 2004.
Prijevod djela: The Muslim-Croat Civil War in Central
Bosnia.
A Military History, 1992-1994 – Kazalo.
ISBN 953-212-178-1
I. Rat u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.) -- Hrvatskomuslimanski
sukob
440210051


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: hoblatopla, Karabaja, Naša Kvačica, Patriota, Robbie MO, Tomba17 i 281 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO