http://poskok.info/wp/?p=33207

Američki “The National Interest”: Bauk separatizma kruži Europom, na redu su HercegBosna, Katalonija, Škotska….

I dok se američka diplomacija u BIH predvođena onim turko-bošnjačkim klaunom Patrickom Moonom i Valentinom Bogobojaznim na sramotu demokratskih dostignuća vlastite zemlje, razgoropadila u ponavljanjima neootomanskih frazetina i unitarističkim parolama koje ne dolikuju zapadnim demokratama a koje sve redom pozivaju na kršenja ljudskih i kolektivnih prava upravo protiv demokratskih dostignuća koje na istom tom Zapadu , kad u BiH pokupe pare,propovijedaju, u isto to vrijeme ugledni američki vanjskopolitički časopis predviđa novu mapu Europe , a od separatizma ne isključuje niti samu Ameriku. Eto još jednog dokaza da centrala u Americi pojma nema šta u BIH propovijeda i za čiji interes radi odmetnuti kauboj Moon i njegova svita….

_______piše: Gordon N. Bardos l poskok.info

Izgleda da bauk separatizma u novije vrijeme kruži Europom. Od Belgije, Britanije i Balkana do Katalonije i Kavkaza, regionalni pokreti za neovisnost ili autonomiju svugdje sve više jačaju. A ako se Europska unije u ovoj egzistencijalnoj krizi ne snađe, povijest nas uči da će ti pokreti još ojačati i postati uspješniji te vratiti Europu u stanje od prije dvadeset godina.

Uspješnost pokretâ za neovisnost i separatizam generalno je pratila sve one veće prevrate u europskom geopolitičkom poretku, što su se u zadnjih sto i pedeset godina događali svake dvije ili tri generacije. Tako su promjene uravnoteženosti moći u Europi u vrijeme Bizmarkovog ujedinjenja Njemačke i slabljenje Otomanskoga carstva pokrenule procese u kojima su na Berlinskom kongresu 1878. male zemlje kao Bugarska, Crna Gora i Srbija stekle međunarodno priznanje.



A propast velikih carstva (Habsburško, Otomansko i Rusko carstvo) krajem I. Svjetskog rata 1918. dovela je do novoga prekrajanja granica na karti Europe. Nastale su nove države kao Albanija, Baltičke zemlje, Čehoslovačka i Poljska i postale pune članice međunarodne zajednice.

Nakon 1945., krajem II. Svjetskoga rata i procesa dekolonijazacije imamo treći val nastajanja država na cijelom globusu kad su europske kolonije u Africi i Aziji stekle nezavisnost.

A u četvrtom i za sada najnovijem valu, nakon urušavanja komunizma i pada Sovjetskoga saveza, 1989.-1992., u Europi su opet nastale nove države. Na geografskom prostoru samo triju bivših država (Čehoslovačka, Sovjetski savez i Jugoslavija) danas imamo između 23 i 24 države (ovisno tko i kako ih broji).

Govoreći globalno, brojevi nam veoma lijepo objašnjavaju: početkom I. Svjetskog rata 1914. u svijetu je postojalo 59 neovisnih država, 1950. bilo ih je 89, a 1995. bilo je 192 država.

Međutim, taj proces nije završen. Balkan i Kavkaz stvaraju noćne more kartografima i diplomatima koji pokušavaju pomiriti etničke teritorijalne zahtjeve. U Kavkazu i istočnoj Anatoliji, Abkaziji, Čečeniji, Nagornem-Karabahu, Južnoj Oseciji, Kurdi u istočnoj Turskoj i sjevernom Iraku, Turci na sjevernom Cipru, svi su oni proglasili neku vrstu neovisnosti ili autonomije.

U jugoistočnoj se Europi, naravno s pravom, rodio pojam “balkanizacija”. U BiH Hrvati sanjaju o ponovnom uspostavljanju entiteta iz vremena rata (Herceg-Bosna) ili jednoga dana o ujedinjenju s Hrvatskom, Srbi se ne bi protivili neovisnosti Republike Srpske ili pripajanju samoj Srbiji. Istovremeno, u Sandžaku muslimanski pokret za neovisnost bio bi sretan da se ujedini sa svojom vjerskom braćom na sjeveru i stvori Veliku Bosnu. Na sjeveru Kosova Srbi su proglasili autonomiju i neovisnost od Prištine, a Albanci u Preševskoj dolini izrazili želju za jedinstvom s Kosovom. Slično je i u zapadnoj Makedoniji, gdje su Albanci 1990. proglasili Ilirsku Republiku i sada zahtjevaju svoj vlastiti federalni teritorij. Veliki broj Bugara vjeruje kako njima pravno pripada istočna Makedonija. Autonomaško i iredentističko raspoloženje među Mađarima u Transilvaniji stvara Rumunjskoj velike brige, a tako i Moldovi opasnost odvajanja regije Transnistrije.

A što je također važno, rast separatizma u zadnjoj dekadi u samoj Zapadnoj Europi dokazuje kako nisu u pravu oni koji obično tvrde kako demokracija i ekonomsko blagostanje smiruju nacionalističke napetosti i težnje. Separatizam se u Zapadnoj Europi pojavljuje u dva oblika: odbacuje postojeći državni poredak (u Belgiji, Španjolskoj i Velikoj Britaniji) ili odbacuje samu Europsku uniju. U Škotskoj je nacionalizam stekao veću moć nego li ikada do sada. Slično je u Belgiji gdje je flamanski nacionalizam u zadnjoj dekadi neobično ojačao. U Kataloniji su u regionalnim izborima u studenom 2012. separatsističke stranke osvojile skoro dvije trećine glasova. Politička stranka u EU-parlamentu – “Europska slobodna alijansa” sa sjedištem u Briselu trenutno objedinjuje oko 40 nacionalističkih i autonomaških stranaka diljem Europske unije. Ni SAD nisu pošteđene: nedavno je 113.000 građana potpisalo peticiju za neovisnost Teksasa.

Pooštravanje separatističkih i secesionističkih pritisaka na postojeći geopolitički poredak prouzrokovalo je i jačanje nezadovoljstva s EU. U Velikoj je Britaniji u studenom 2012. visoka većina od 56 % Britanaca zagovarala izlazak iz EU. U Njemačkoj, u ljetu prošle godine 49 % Nijemaca vjerovalo je da bi im bilo bolje bez EU.

Sve nam to govori kako se Europa nalazi u stanju jedne veoma krhke ravnoteže kao i o tome što je ustvari u igri u raspravama o budućnosti EU, ali i NATOa. Ako bi EU pod težinom svojih unutarnjih problema pala, posljedično preuređenje europskog geopolitičkog prostora proizvelo bi prigodu i politički prostor za mnoge skrivene europske nacionalizme.

Na nesreću, povijesni primjeri pokazuju da je stvaranje novih država najčešće strahovito krvav posao. Čehoslovačka baršunasta revolucija bila je iznimka od povijesnog pravila, dok je krvava propast Jugoslavije bila veoma tipičan primjer.

Budući da se zadnje preuređenje europske geopolitičke strukture dogodilo 1989.-1991., a izgleda da se takve značajne promjene događaju svako dvije ili tri generacije, s pravom se postavlja pitanje da li se nalazimo na pragu jednoga takvog preokreta. Političarima i ekspertima je drago u svakom trenutku vidjeti dugovječnost i stabilnost svjetskog poretka, koliko god ta stabilnost u stvarnosti bila prolazna. Hitlerovo “tisućljetno carstvo” ispalo je na sreću puno kraće, a ni sovjetsko uvjerenje kako njihov sustav predstavlja konačni stadij u socio-ekonomskom razvoju čovječanstva nije trajalo puno duže. Izjava jednog europskog diplomate 1992. kako sprečavanje krvoprolića u Jugoslaviji predstavlja “odlučujući trenutak za Europu”, bila ja kronološki puno preciznija nego što je mislio. A na ovoj strani Atlantika, govor o “novom američkom stoljeću” nije nadživio ratove u Afganistanu i Iraku.

Neopravdana lagodnost često otežava primjećivanje prijetećih problema tek malo iznad horizonta.

Autor Gordon N. Bardos, zamjenik je direktora Harriman Instituta na sveučilištu Columbia u New Yorku, eskpert za politička i sigurnosna pitanja. Članak je objavljen u američkom vanjskopolitičkom časopisu The National Interest 17.1.2013. ( http://nationalinterest.org/commentary/ ... ?page=show )

Nije to nikakav bauk.

Ako ljudi ne mogu skupa...svaki svojim putem i idemo dalje. Zašto se patiti?

Život ti prođe i onda se zapitaš, zašto? Zbog nekog majmuna Cerića se 50 godina patiti zbog nekakve islamske države koju ne možeš postić. Gubitak vremena.

Ne zagovaram ali se niti ne protivim najavljenom separatizmu. Kako ljudi hoće.

Ali mi je stalo da se naši ljudi emancipiraju. Ako Hrvati hoće Herceg Bosnu to je njihovo pravo. A ne da sramežljivo pričaju o svojim željama. Da im nekakvi nacionalistički šovinisti iz Sarajeva prodaju da su oni napredni jer žele nametati svoju volju polovici zemlje, a Hrvati su separatisti u nekom negativnom kontekstu jer žele vladati sobom.

Hrvatski narod ima pravo izraziti svoju volju koja nije ni manje ni više loša ili vrednija od druga dva naroda. Štoviše Herceg Bosna možda nije najbolja ideja ali je sigurno bolja ideja od ove nakaze od protektorata zvane BiH.

Gore ne može.

Ne mislim da ovo vrijedi za veliku većinu ali treba ohrabriti i manjinu koja je kolebljiva pod pritiskom ovim nasilnika.

Bog i Hrvati.

(za ovo zadnje, znate na kaj mislim)

Iskreno receno mislin da bi poludija kao Hrvat u BiH, jer za formiranje Herceg Bosne ne postoji kadar, sve ovo je zajebavanje naroda. Svo ovo zazivanje je pucanj u prazno.

A za BiH su kapaciteti tu??

Ma tko će sa onim četnicima živjeti u istoj državi. Normalno da će se to raspasti. Što ti misliš onako iz perspektive dalmatinskog tovara ?

BiH zivi na aparatima medjunarodne zajednice, a i takva je jaca od politicara koji nisu spremni zrtvovati sebe. Drugacije nece. Bosnjaci, koliko su zaglibili ne ce ponoviti pogresku Srba i izazvati oruzani sukob.

Ja ne postoji kadar al je postojao 90-ih... Aj puntar majke ti...

Ne razumijem te, kaj bi se Čova trebao ritualno spaliti da pokrene neku reakciju??

Covic nije Tudjman. Citan usera vipera ammodytes, i sigurno nekima ne pase sto pise o HDZ-u BiH i Covicu, ali razumljivo je.

Glavni problem nije što su naši političari nesposobni, već to što su Ameri protiv stvaranja Herceg-Bosne i bilo kakve jedinice zasnovane na etničkom principu. Bez protivljenja Amera i tzv.međunarodne zajednice, ne bi bio veliki problem uspostaviti hrvatsku federalnu jedinicu. U sadašnjoj situaciji to je gotovo nemoguće tko god da predstavljao Hrvate i koliko god sposoban bio.

Vipera kao glavni protagonist vjecne panike i defetizma je uistinu mjerna jedinica hrvatske politicke misli u BIH.
Jebote...

Tuđman je nakon prvotnog protivljenja međunarodne zajednice priznanju RH, ipak dobio međunarodno priznati okvir u kojem su Hrvati velika većina. A Čović ima situaciju u kojoj su Hrvati najmalobrojniji od tri naroda, zatvoreni u entitet sa muslimanskom većinom, koje u majorizaciji Hrvata podržava međunarodna zajednica, koja i jest odgovorna za izmjene sporazuma na štetu Hrvata i sve ostale odluke koje su omogućile majorizaciju. Tako da situacija nije uopće usporediva. Teže bi bilo i Tuđmanu izboriti se za prava Hrvata da je svijet odlučio da Jugoslavija ostaje, a da je RH u nekakvom entitetu u kojem su Hrvati malobrojniji, npr. u Federaciji Srpsko-hrvatskoj sa glavnim gradom Beogradom.

To niko ne tvrdi, ali sigurno pridstavlja jedan segment iste. Nekome sve ide prisporo, nekome prinaglo. Kako ko, kaze koka.

Predstavlja otprilike iste one kojima su i dan danas u Hrvatskoj za sve krivi Srbi, komunjare i UDBAsi.
Jel odlazak Milanovica u BG ili je 360.000 nezaposlenih adresa je ista - Srbi.

To su politicki promaseni i fiksirani pojedinci koji funkcioniraju i analiziraju na temelju nekih ustaljenih shablona.
Po istim pricama odavno smo trebali nestat iz BIH al vidi vraga ima nas i dalje. Pola milijuna.
A to sto smo vec par puta isli glavom kroz zid pa je glava zaboljela trebalo bi znaciti da smo nesto i naucili a ne da nemamo kadra.

Predstavlja otprilike iste one kojima su i dan danas u Hrvatskoj za sve krivi Srbi, komunjare i UDBAsi.
Jel odlazak Milanovica u BG ili je 360.000 nezaposlenih adresa je ista - Srbi.

To su politicki promaseni i fiksirani pojedinci koji funkcioniraju i analiziraju na temelju nekih ustaljenih shablona.
Po istim pricama odavno smo trebali nestat iz BIH al vidi vraga ima nas i dalje. Pola milijuna.
A to sto smo vec par puta isli glavom kroz zid pa je glava zaboljela trebalo bi znaciti da smo nesto i naucili a ne da nemamo kadra.

Kad Inzko za deset godina se bude pospao pepelom i imao naknadnu pamet, gađat ću ga majkemi.

Treba lobirati u inozemstvu. NIšta drugo, doli lobirati u inozemstvu. Nažalost mi ni Hrvatsku ne možemo izlobirati. Kad je trebalo Hrvatskoj svi smo se digli na noge, kad treba BiH Hrvatima - od Hrvatske dobijemo par priopćenja. Za vrijeme Sanader-mesić vladavine - ni toga.

Prvo nek RH udje u EU da i to skinemo s kurca.
Onda ce definitivno biti nesto lakse ...

Lokalne zajednice, asimetricni etnicki entiteti, odnece prevagu nad centralizovanom drzavom, to su procesi koji su vec u toku u svetu

Samo za moju braću Teksašane






Uz želju da slobodarski Texas što prije oslobode od ljigavih USA okupatora

How yes no.

Kud ce ErcegBosna sama u bijeli svijet

Vi glumite Mujage iz viceva i kad vam ovakve analize dolaze sa zapada.

PA jest. BiH i nakon 20 godina ne može sama. Američka ambasada upravlja protektoratom.

Kako-tako će bolje od tzv. BiH.

Ako mislite na onaj bunker u Šeheru, ja bih prije to nazvao vojnom bazom nego ambasadom.
Zamislite paradoksa, u Šeheru im ambasada liči na vojno utvrđenje a navodno su među prijateljima a konzulat u Banja Luci im liči na najobičniju administrativnu zgradu kakva i treba biti.
Doduše, bilo je i ovakvih detalja ali niko im ni tad nije šetao s automatom po dvorištu i pucao po zgradama, kao u prijateljskom Šeheru

http://www.24sata.hr/svijet/htjeli-demo ... luci-51527