HercegBosna.org

Josip321 · **Pridružen/a:** 02 kol 2010, 00:50 **Postovi:** 444

Na pretražniku sam tražio i nisam našao posebnu temu o njemu, samo o bojni koja nosi njegovo ime.
Ne mogu da vjerujem da na ovome forumu nema posebna tema o njemu. Ako ima, ispričajem se i onda molim moderatore da moj tekst prebace u nju.
Evo jedan c/p sa blijeska

Heroj o kojem se priča, koji je urođenom buntovnošću i srčanošću bio predodređen doživjeti mučeničku sudbinu. Ludvig Lutko Pavlović roden je 10. travnja 1951. u Vitini, općina Ljubuški.
Pošto se nadnevak poklapao s Danom NDH, vlasti su u matične knjige upisale 9. travanj kao dan rođenja, dok u krsnom listu stoji pravi nadnevak. Ludvigova skupina od 19 momaka, poznatija kao Bugojanska, pripremala se za akciju Fenix u logoru u Austriji i 20. lipnja ušla u Jugoslaviju kod Dravograda. Zaustavili su teretnjak s mineralnom vodom koji ih je prevezao do Vakufa. Nisu kanili ubijati, nego obznaniti da su upali i da stvaraju hrvatsku državu.

Prkosan od malena
- Bio je prkosan od malena. Prvi sin, treće dijete šesteročlane obitelji. Hrvatski jezik naučio je od oca Slavka, satnika u hrvatskim oružanim snagama iz Drugog svjetskog rata, te je imao probleme u osnovnoj školi kod nastavnika koji je tražio da nauči ''Jugoslavenski''. Ludvig nije trpio maltretiranja, te je preko Ilke Tomića koji je radio pri njemačkom veleposlanstvu, sredio vizu i iselio kod dvije sestre. Radio je na gradilištu u Ludwigshafenu, sa 17 godina se povezao s Hrvatskim revolucionarnim bratstvom (sjedište u Karlsruheu) i nakon gušenja Hrvatskoga proljeća 1972. krenuo podići narod protivu Jugoslavije - kazuje nam brat Iko, napominjući kako je obitelj znala za Lutkove aktivnosti.
Ludvigova skupina od 19 momaka, poznatija kao Bugojanska, pripremala se za akciju Fenix u logoru u Austriji i 20. lipnja ušla u Jugoslaviju kod Dravograda. Zaustavili su teretnjak s mineralnom vodom koji ih je prevezao do Vakufa. Nisu kanili ubijati, nego obznaniti da su upali i da stvaraju hrvatsku državu. Ostavili su na životu vozača teretnjaka i na desetke šumara koje su zarobili kako bi ovi prenijeli narodu kako se ustanak sprema. U skupini su bila i dva muslimana jer je trebalo podići sve narode protivu velikosrpske hegemonije. Iko tvrdi kako ih je prvotno trebalo upasti i više, ali su pojedinci odustali.
- Narod ih nije podržao, nisu im dali ni hrane ni vode, a stalno su se sukobljavali s pripadnicima JNA, milicije, Teritorijalne obrane i civilne zaštite. Nismo znali da je Lutko s njima dok milicija i UDBA nisu upali u našu kuću, premlatili oca i majku, rasturili stvari i pucali po zemlji, čemu je svjedočila i najmlađa sestra od osam godina. Obitelj je mjesecima bila u izolaciji - potresen svjedoči Iko.
Jugoslavija je mobilizirala više od 30 tisuća ljudi, Bugojanska skupina je pri prvom sukobu izgubila jednog čovjeka, te su se podijelili u skupine od po dvojice i pokušali prijeći u Hrvatsku. Ludvig je s Vladom Miletićem išao za Livno, ali ih je izdao Hrvat (milicioner) kod kojeg su tražili vodu. Pri prijelazu prometnice za Grahovo napao ih je rezerni sastav milicije, Vlado je ubijen, a Lutko je, ranjen u ruku, uspio raniti dvojicu milicionera, nakon čega je sproveden u Mostar.
Obitelj nije znala što se događalo s Ludvigom, niti za suđenje na kojem je, uz Mirka Vlasnovića, Đuru Horvata i Vejsila Keškića (ostatak skupine smaknut je na licu mjesta), 21. prosinca 1972. osuđen na smrtnu kaznu od Vojnoga suda u Sarajevu. Oslobođenje je, uz fotografije Vlade i Ludviga, objavilo kako su ubijeni, što je shrvalo obitelj. Od upada u Jugoslaviju 1972. obitelj je maltretirana, otac često odvođen i premlaćivan, dok 1980. nije podlegao ozljedama nakon ''tretmana'' u mostarskom središtu SDB-a. Jednom prigodom kada su oca tukli u kući umiješao se Iko (sa 16 godina) i od milicionera dobio udarac kundakom u vrat. Pukla mu je glasnica, nije mogao liječniku, premda je pljuvao krv. Ožiljak mu je vidljiv i danas, a govor osjetno hrapav.

U Kamenom SUP-u
- Oca su najviše tukli Rade Vukojević (i danas nastanjen u Vašarovićima, općina Ljubuški), Stipe Grizelj i Ivan Čolak (danas u Beogradu).
Mene su često odvodili, otimali mi imovinu, novo auto, a nikada neću zaboraviti odlazak u famoznu SDB-ovu sobu 113 u tzv. Kamenom SUP-u u Mostaru. Tako sam, već oženjen i otac dvoje djece, napustio zemlju i otišao u Njemačku - govori Iko.
Prije toga, školovao se u Sarajevu, gdje je prijateljevao s izvjesnim Matom, visokim časnikom JNA, koji mu je u siječnju 1973., nakon dosta popijena vina kazao: ''Ne mogu više izdržati slušajući te kako govoriš o pokojnom bratu. Tvoj brat je živ, ovdje u Sarajevu''. Iko je odmah sjeo u fiću, kaže doletio je do Vitine i prenio vijest ocu koji je na iskap popio dvije boce Zvečeva.
- Obavijest kako ga možemo posjetiti u Zenici dobili smo tek 1974., ali nas nisu pustili ni nakon 13 sati čekanja, a još su i oca pretukli. Na koncu je samo majka iza zatvorskih vrata čekala tri dana i uspjela ga vidjeti. Otac i ja s njim smo se susreli tek 1976. Izgledao je strašno, nisam ga mogao prepoznati. Tada nam je rekao: '' Život neću ostaviti u Zenici''. Preživio je sedam i pol godina samice, te bio prebačen u Sremsku Mitrovicu, gdje je 1987. završio osam mjeseci u samici jer se potukao sa Željkom Ražnjatovićem, kasnije poznatijim pod imenom Arkan - potkrepljuje Iko priču s autentičnim dokumentom.
Privremeno na slobodi
1990. obitelj dobiva pismo od Lutke s porukom da zatvorski upravitelj, izvjesni Crnogorac, traži deset tisuća njemačkih maraka za njegovo izmještanje u Lipovac, u Hrvatsku. Novac je obitelj skupila, Iko ga dostavio 2. studenog, a 23. prosinca primio Ludvigov poziv iz Lipovca kako je privremeno pušten na slobodu.
- Telefon je zazvonio dan uoči Badnjaka, javio se moj sin koji je danas hrvatski policajac po Ludvigovu nagovoru i kazao mi: Tata, zove striko. Odmah sam sjeo u taksi i zaputio u Lipovac. Te smo nedjelje pješačili od zatvora prema Sisku, Lutko je bio u zatvorskom teksasu, nitko nas nije htio povesti.
Sjeli smo na piće, a u kavani je prvi put vidio televizor. Taksijem smo stigli do Gruda i zastali u restoranu Jadran.

Povratak u Lipovac
Lutko je bio nervozan, potišten, nije htio doma, gdje ga je čekalo na desetke rođaka i prijatelja. Klečao sam pred njim i nagovorio ga da pođe doma. Nije prepoznao rođenu kuću, na koju je rođak izvjesio hrvatski barjak, a kad ga je Lutko vidio prošao je i pored majke na ulazu, pored kordona ljudi, plačući kao dijete došao do trobojnice i ljubio je ne vjerujući u ono što vidi - suznih očiju priča Iko.
- Lutko se onda vratio u Lipovac i bio uvjetno pušten na Uskrs, kada su uveliko razarani Vukovar i Ravno. Odmah se povezao s hrvatskim vodstvom do samoga predsjednika dr. Franje Tuđmana (koji je suradivao s HRB-om još 70-ih godina) i sudjelovao u organiziranju otpora u Hercegovini. Ja sam s Nedjeljkom Vegarom (bratom Pavla iz Bugojanske skupine), te Gojkom Bošnjakom i drugim iseljenicima kupovao oružje u Istočnoj Njemačkoj, pakirao ga u pakete Crvenoga križa (imali smo originalne markice) i slao u Zagreb.
Ludvig je sudjelovao u napadu na luku Ploče (Kardeljevo) i nakon pada mi javio: ''Brate, imamo oružja koliko ti volja hoće'' - sjeća se Iko.
Nije se uspio oženiti
- Lutko mi je prije smrti kazao da će se oženiti Marinom. Kada je ubijen bila je mjesec dana trudna, nije ju uspio oženiti, ali je njegov sin Ludvig priznat, nosi naše prezime.
Lutka se sjećamo kroza 60. samostalnu bojnu iz Vrgorca koja je nosila njegovo ime, Spomen ploču u Studenim Vrlinima otkrio je mr. Mate Boban, a spomenik Bugojanskoj skupini u Rumbucim kod Vakufa, Lutkov sin Ludvig. Također, postoji Lutkovo poprsje kod nas u Vitini - završio je Iko.

Suci koji su Bugojansku skupinu poslali u smrt!

Prema autentičnim dokumentima koje Iko posjeduje, Sudsko vijeće Vojnoga suda u Sarajevu činili su: pukovnik pravne službe Aleksa Bilan (predsjednik) i pukovnik pravne službe Luka Novak te suci porotnici: pukovnik zrakoplovstva Salih Zaimović, pješadijski potpukovnik Ratko Šubat, pješadijski potpukovnik Ivan Aušperger, uz zapisničarku, civilku Anku Krnjajić. Žalbu Bugojanske skupine razmatrao je i odbio 9. siječnja 1973.

Vrhovni vojni sud u Beogradu, sačinjen od: general bojnika dr. Vuka Gozze-Gucetića (predsjednika) i pukovnika Radovana Marića te sudaca porotnika: pukovnika Jerke Borasa, pukovnika Antuna Lovrića i potpukovnika Ive Grege, uz zapisničara satnika Petra Miličevića. Posljednju žalbu odbio je iste godine Vrhovni sud SFRJ, a činio ga je Ilija Došen (predsjednika Vrhovnog suda i toga vijeća), sudac dr. Božidar Kraua i Benjamin Marušić te sudac Vrhovnog vojnog suda Jugoslavije - pukovnik pravne službe Miomir Lutovac, uz zapisničarku mr. Milicu Zdravić. (dju)

Sa smrtne kazne na 20 godina robije

Ludvigu je jugoslavenski diktator Josip Broz Tito preinačio smrtnu kaznu u osam godina samice i 12 godina stroge robije jer nije imao dovoljno godina za izvršenje prvotne kazne. Mirko Vlasnović, Đuro Horvat i Vejsil Keškić strijeljani su nakon izrečenih presuda.

Prema mojim saznanjima, a tijekom samostalne istrage o bratovu ubojstvu, došao sam do mnogih ljudi i vrha bivše JNA, tijela su im pokopana u krugu bivše vojarne na Trebeviću, ponad Sarajeva, na današnjoj granici F BiH i RS.

Dugo sam prikupljao materijale, ali nitko od mjerodavnih nije bio zainteresiran za njih osim Bože Vukušića iz Povjerenstva za utvrđivanje žrtava II. svjetskoga rata i poraća Sabora Republike Hrvatske - razočaran je Ludvigov brat. (dju)

Žrtvovao sve za Hrvatsku, ubili ga Hrvati

- Ne znam kako se povezao sa Zlatkom Katićem (poginuo u prometnoj nesreći 2004.) i njegovih sedam Imoćana koji su se prije i tijekom rata bavili svakojakim kriminalom. Uglavnom, Lutko nije dopustio naplaćivanje oružja narodu koji ga je trebao dobiti besplatno, znao je mnogo o ljudima koji se se bogatili na mrtvima i naplaćivali kalašnjikove po nekoliko tisuća maraka.

Zato je i ubijen - tvrdi Iko. Prema njegovim riječima Ludvig je pozvan na akciju zaustavljanja tenkova JNA s Kupresa koji su trebali uništiti hrvatska sela i gradove do Mostara i pomoći svojima u napadu na taj grad. No u Studenim Vrilima, u usjeku u kojem je postavljena zasjeda, tenkovi nisu ni prošli. Ludvig je dobio metak u lijevo rame, koji mu je izišao u desnom predjelu trbuha i izbio bubreg.

Da su ga ubili vojnici JNA, kako je navedeno, bio bi pogođen odozdo iz kanjona, a ne odozgo i to iz neposredne blizine, vjerojatno iz pištolja kalibra 0,22, pokazala je istraga tijekom koje sam dovodio i francuske stručnjake za ubojstva. Brat mi je ubijen jer je volio Hrvatsku, a ne profitere - pojasnio je Iko napominjući kako je Ludvig u toj navodnoj akciji bio jedina žrtva. (dju)

(preneseno sa poskok.info)

Neretva73

Heroj...i opet Hrvat na Hrvata. Do kad cemo tako za Boga miloga.

max soldo

poveznica

Citat:

PENZIONER MITAR BAROS IZ SAJKOVICA KOD LIVNA PO PRVI PUT GOVORI O AKCIJI “RADUSA 72”

KAKO SAM ZAROBIO LUDVIGA PAVLOVICA

Malo selo Sajkovic, smjesteno podno visoke Dinare, sinonim je ustaskom otporu tokom Drugog svjetskog rata ne samo u Donjem livanjskom polju vec i u citavoj BiH.
Nakon sto su 6. juna 1941. godine ustase upale u ovo selo i uhapsilo deset najvidjenijih ljudi medju kojima i popa Ristu Catica, a potom ih likvidirali i bacili u jamu iznad Suhace kod Livna, Cvjetko Pajcin, u narodu vise poznat kao Cvijo Orascic okupio je sve muskarce iznad 16 godina koji su organizovali osmatracnice i straze u sumi iznad Sajkovica. Prvu vecu oruzanu akciju ustanici iz Sajkovica su izveli 27. jula 1941. godine kada su kod Banica mlina sacekalu motorizovanu kolonu iz pravca Crnog Luga i likvidirali desetine ustasa. Zahvaljujuci tom otporu u Sajkovicu, za razliku od mnogih srpskih sela, nije bilo masovnih pokolja, poput ^elebica gdje je za jedan dan na najmonstruozniji nacin umoreno 464 srpske duse ili u Donjim Rujanima gdje su ustase zaklale 111 clanova iz nekoliko porodica Lalic.
Igrom slucaj i poslije Drugog svjetskog rata Sajkovljani su se cesto sukobljavali sa ustaskim elementima. Poslije neuspjelog "Hrvatskog proljeca” iz 1971. godine, ustaska emigracija je u ljeto 1972. godine preduzela akciju "Fenks” na prostoru nekoliko opstina u BiH sa vecinskim hrvatskim stanovnistvom. Poznatija kao "Bugojanska grupa” od 19 ustaskih emigranata, koja je neopazeno upala u Radusu kod Bugojna, skoro dva mjeseca zadavala je velike probleme tadasnjim civilnim i vojnim vlastima u BiH.
Penzioner Mitar Baros (75) iz Sajkovica pristao je da po prvi put, poslije 35 godina cutanja, govori za "Glas Srpske” o akciji "Radusa 72” na hapsenju ustaskih emigranata. U toj akciji ucestvovao je veliki broj pripadnika tadasnje JNA, kao i gotovo kompletan aktivni i rezervni sastav policije iz Livna, Duvna (Tomislavgrada), Posusja, Bugojna i Gornjeg Vakufa.Baros je rijesio da otkrije dugo cuvanu tajnu o tome kako je, krajem jula 1972. godine, zarobio poznatog ustaskog emigranta Ludviga Pavlovica na jednoj cuki na Dinari iznad sela Prolog prema Sajicu i Odzaku.
Baros je kao putar u preduzecu "Livnoputevi” iz Livna i rezervni policajac zajedno sa komsijama iz Sajkovica, Gubina, Prova i Caprazlija, krajem juna 1972. godine mobilisan i odveden na "tajni zadatak”.
- Kada smo dobili pozive za mobilizaciju nismo znali da li idemo na vjezbu ili nekakvu stvarnu akciju. Trazio sam da se o mojoj mobilizaciji upozna rukovodstvo u "Livnoputevima” sto je i ucinjeno. Uzeli smo kompletnu opremu i ukrcali se u dva autobusa koja su nas cekala pored skole u Sajkovicu. Kad smo dosli u Livnu dali su nam oruzje i upoznali nas o cemu se radi. Rekli su nam da su se u rejonu Bugojna ubacila grupa od 19 hrvatskih emigranata iz Australije i nekih evropskih zemalja sa zadatkom da dignu narod na ustanak protiv komunisticke vlasti. Ono sto je najvaznije strogo su nas upozorili da o ovoj akciji ne smijemo nikome pricati, pa ni clanovima porodice. Sugerisali su nam da im kazemo da odlazimo na vjezbu i da smo dobili po 500 dinara.
Takodje, nam je naredjeno da danonocno motrimo na sva kretanja ljudi u rejonu gdje budemo rasporedjeni - prisjeca se Baros tih zadataka i uputstava koje su dobili od nadleznih policijskih i vojnih starjesina pred ucesce u velikoj vojnoj i policijskoj akciji "Radusa 72”.
Prema rasporedu Mitar Baros je odredjen u grupu sa tadasnjim komandirom Policijske stanice u Livnu LJubom Pacarom, koji je rodom iz Duvna i Ismetom Jahijafendicem iz Livna.

- Moja grupa je bila rasporedjena u rejon iznad sela Prologa, sa zadatkom da posebno motrimo na planinski prevoj Vaganj, kojim su svakodnevno saobracali autobusi na relaciji Livno - Sinj - Split. Radilo se o starom austrijskom putu preko Dinare koji je prolazio kroz sumu sa mnostvo serpentina i velikih uspona.
Komandir Pacar je strogo naredio da tokom noci ne smijemo pusiti dok iz zbunja osmatramo svaki sum. U to vrijeme bilo je mnogo komaraca, a dim je bio najefikasnije sredstvo da se od odbranimo od tih krvopija. Takodje, pored budnog osmatranja u sumi cesto smo morali intervenisati i silazi u polje kako bi upozorili cobane da u blizini sume i u sumi ne smiju napasati ovce i goveda. To iz razloga sto je postojala opasnost da cobani uspostave vezu ili da donose hranu razbijenoj grupi emigranata. Naime, radilo se o etnicki cistom naseljima u kojima su zivjeli iskljucivo Hrvati i dobili smo zadatak ne samo da pratimo ko dolazi u selo vec i ponasanje i kretanje domaceg stanovnistva. Takav zadatak su imale sve grupe, koje su bile rasporedjena na svakih 100-200 metara, pa tako i nasa trojka - tvrdi Mitar Baros.

Tokom potrage za emigrantima u Livnu i drugim gradovima zavedena je vrsta ogranicenoig kretanja gradjana. Mnogi nisu bili upuceni o cemu se radi. Tako su pocetkom jula 1972. u Livnu izvedena prava razija, tako sto su na ulicama hapseni mladici sa dugom kosom i u "marici” prevozeni u policijsku stanicu gdje su bili osisani na "nulu”. To je, kako je kasnije obrazlozeno, uradjeno radi lakseg raspoznavanja domaceg stanovnistva od razbijene grupe emigranata koja se preko Duvna i Posusja prebacila na teritoriju opstine Livno.

- Dvojica iz te razbijene grupe terorista naisla je na nasu zasjednu. Primijetili smo ih kako nam se priblizavaju kroz zbunje. Kada su dosli blizu nas iskocili smo iz zasjede i izdali komandu: "Rude uvis! U ime naroda, predajte se!” Jedan od emigranata brzo se snasao i potegao pitolj, ali Stipo Pacar je bio brzi i sasuo rafal u njega. Drugi emigrant, koji se nalazio na mojoj strani munjevito je skocio prema meni uhvatio me za nos i isukao noz "skakavac”. Nekako sam uspio da ga snazno udarim kundakom po ruci koja je u tom trenutku klonula, a noz pao na zemlju. Uperio sam pusku prema njemu i ponovo mu naredio da se preda sto je on i ucinio.

Pacar je odmah javio radio stanicom u Livno da nam posalju dvoja kola posto smo jednog emigranta zarobili, a drugog ubili. Iako do Livna ima 25 kilometara nismo dugo cekali. Stigla su dvoja patrolna kola. U kratkom ispitivanju Pavlovic je priznao da su on i upravo ubijeni Vlado Miletic lanirali da otmu neko vozilo ili autobus i da se preko planinskog prevoja Vaganj prebace u Sinj, a potom u Split - opisao je Baros zarobljavanje Ludviga Pavlovica iako priznaje da o njemu nista ranije nije cuo ni znao sve do sudjenju u Sarajevu.

Inace, na sudjenju cetvorici uhapsenih emigranata u Sarajevu, dok je preostalih 15 tokom akcije likvidirano, Pavlovic je osudjen na 20 godina zatvora. Kaznu nije odlezao do kraja posto ga je 1991. godine pomilovao tadasnji predsjedavajuci Predsjednistva SFR Jugoslavije Stjepan Mesic. Odmah po izlasku iz zenickog zatvora Ludvig Pavlovic, koji je rodom iz sela Vitine kod LJubuskog, se prikljucio pripadnicima paravojne formacije HOS-a. Medjutim, nije imao srece posto je vec u prvoj oruzanoj akciji poginuo u Studenim Vrilima kod Posusja. Krajem avgusta 1991. godine u pomenutom usjeku prema Posusju iz zasjede je napadnuta kolona JNA, koja se sa privremenog logora u Donjem Malovanu kod Kupresa kretala prema Mostaru. Tek poslije zavrsetka rata saznalo se da je u tom napadu HOS-a na kolonu JNA poginuo vodnik Vojko ^eh iz Slovenije, koji je bio na sluzbi u vojnoj policiji u Mostaru. Poslije ovog incidenta na putu izmedju Listice (Siroki Brijeg) i Mostara okupio se veliki broj mjestana koji nisu dozvolili prolazak kolone JNA. Na trazenje komanda JNA intervenisao je tadasnji predsjednik Predsjednistva BiH Alija Izatbegovic, koji je u nastojanju da umiri okupljenu masu ljudi porucio: "Kome cete vjerovate, ako necete meni i Tudjmanu”.
Radovan JOVIC

Dvadeseti covjek

Prema romanu "Dvadeseti covjek” autora Djordje Lucine ustaski emigranti su presli jugoslovensku granicu nedaleko od Dravograda. Dok je grupa emigranata razmisljala kako da se prebace u BiH, najmladji medju njima Ludvig Pavlovic je od kartona izradio laznu milicijsku kapu i tablicu "slop”, izisao na put i postavio zasjedu.

Pavlovic je ispruzio desnu ruku s tablicom i kamion "Radenske” MB 165-32 zaustavio se uz put. Naoruzani terorista munjevito je procijenio situaciju: vozac je sam u kabini, a tovarni sanduk prekriven gumiranim platnom; kao naruceno. Prikolica ga uopste nije zanimala jer je znao da se devetnaest ljudi moze smjestiti i na kamionu.

Franc Habernik, covjek za upravljacem, promolio je glavu kroz prozor, upitno gledajuci u tjeme covjeka koji ga je zaustavio. To mu nije bio prvi a, znao je, ni posljednji put da ga zaustavlja milicija. Navikao se vec na takve iznenadne nocne kontrole. Jedina stvar koja ga je cudila bila je uniforma; nikad dotad nije vidio milicionara u zelenoj bluzi i pantalonama.

Vozac kamiona tek kasnije je sahvatio da se radi o prepadu i da se nalazi u rukama opasnih terorista. Potom je kamion sa teroristima i svezanim vozacem prosao kroz Zidani Most, Novo Mesto, Karlovac, Bihac, Bosanski Petrovac, Kljuc, Jajce, Donji Vakuf i Bugojno.

U subotu 24. juna, oko tri casa ujutro, prosli su Bugojno, pa sela Zlavast i Vrbanju, i zaustavili se u Gracanici. Ilija Glavas, koji je bio iz tog kraja, predlozio je da dalje nastave pjesice, preko planina Raduse i LJubuse i Kupreskog polja.

max soldo

Moj Djed je njima dao vodu. Nisu htjeli hranu. Nazalost, nisu krenuli prema Grahova nego su se spustili dole na polju prema Dalmaciju.

Citat:

Tokom potrage za emigrantima u Livnu i drugim gradovima zavedena je vrsta ogranicenoig kretanja gradjana. Mnogi nisu bili upuceni o cemu se radi. Tako su pocetkom jula 1972. u Livnu izvedena prava razija, tako sto su na ulicama hapseni mladici sa dugom kosom i u "marici” prevozeni u policijsku stanicu gdje su bili osisani na "nulu”. To je, kako je kasnije obrazlozeno, uradjeno radi lakseg raspoznavanja domaceg stanovnistva od razbijene grupe emigranata koja se preko Duvna i Posusja prebacila na teritoriju opstine Livno.

Kao i mnogi drugih, caca moj je tada bio uhapsen i zatvoren.

lili · **Pridružen/a:** 08 vel 2010, 22:05 **Postovi:** 320

Kada je poginuo pokojni Ludvig Pavlović, na strani tkz.JNA poginuo je i jedan podoficir, koji se zvao ili mu je bio nadimak Čeh. Interesantno je napomenuti da se dotični pok.Čeh spremao da pobjegne iz JNA i priključi HV. Pokojni Ludvig je ubijen tkz "dum-dum" metkom jer kod obdukcije koju je sačinio rahmetli Ilijaz Dobrača ulazna rana je bila promjera do 10 mm a izlazna preko 30 cm.

caruga · **Pridružen/a:** 22 tra 2011, 00:49 **Postovi:** 808

Ludvig Pavlović nije ubijen kod Studenih Vrila.Svi znaju,a šute.

pagan · **Pridružen/a:** 24 ruj 2010, 22:57 **Postovi:** 2546

veliki sin hrvatski

caruga · **Pridružen/a:** 22 tra 2011, 00:49 **Postovi:** 808

lili je napisao/la:

Kada je poginuo pokojni Ludvig Pavlović, na strani tkz.JNA poginuo je i jedan podoficir, koji se zvao ili mu je bio nadimak Čeh. Interesantno je napomenuti da se dotični pok.Čeh spremao da pobjegne iz JNA i priključi HV. Pokojni Ludvig je ubijen tkz "dum-dum" metkom jer kod obdukcije koju je sačinio rahmetli Ilijaz Dobrača ulazna rana je bila promjera do 10 mm a izlazna preko 30 cm.

Ne seri i`sati.

Ministry of Sound

Citat:

Iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO HB, preko valova Radija Ljubuški, obavještavaju kako se u nedjelju, 18. rujna 2011. godine obilježava dvadeseta obljetnica pogibije hrvatskog viteza Ludviga Pavlovića-Lutka, prve žrtve velikosrpske agresije na prostorima BiH. www.radioljubuski.ba donosi Vam program obilježavanja:

15:30 sati – polaganje vijenaca na mjestu pogibije pokojnog brigadira Ludviga Pavlovića – Lutka u Studenim Vrelima / prometnica Posušje-Tomislavgrad

16:30 sati - polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu pokojnog Ludviga Pavlovića – Lutka na mjesnom groblju u Vitini

16:45 sati – polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod poprsja Ludviga Pavlovića – Lutka u parku u Vitini

17:00 sati - sveta misa u župnoj crkvi u Vitini kod Ljubuškog

18:00 sati – okupljanje oko zajedničkog stola – domjenak kod kuće pokojnog Ludviga Pavlovića – Lutka.

meri · **Pridružen/a:** 20 ruj 2012, 09:10 **Postovi:** 2

lili je napisao/la:

Kada je poginuo pokojni Ludvig Pavlović, na strani tkz.JNA poginuo je i jedan podoficir, koji se zvao ili mu je bio nadimak Čeh. Interesantno je napomenuti da se dotični pok.Čeh spremao da pobjegne iz JNA i priključi HV. Pokojni Ludvig je ubijen tkz "dum-dum" metkom jer kod obdukcije koju je sačinio rahmetli Ilijaz Dobrača ulazna rana je bila promjera do 10 mm a izlazna preko 30 cm.

To je bilo davno i zataskano je sve i niko nikada nece saznati sto se tocno izdesavalo a taj pok.Čeh je bio moj neko i mislim da nije istina to sto pricate

meri · **Pridružen/a:** 20 ruj 2012, 09:10 **Postovi:** 2

caruga je napisao/la:

Ludvig Pavlović nije ubijen kod Studenih Vrila.Svi znaju,a šute.

Da to je istina ali koja nikada nece biti potvrdjena i suvisan je ijedan komentar vise.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 14:45 **Postovi:** 32123

caruga je napisao/la:

Ludvig Pavlović nije ubijen kod Studenih Vrila.Svi znaju,a šute.

Što se uopće dešavalo sa njim?

budimo realni

lili je napisao/la:

Ludvig je ubijen tkz "dum-dum" metkom jer kod obdukcije koju je sačinio rahmetli Ilijaz Dobrača ulazna rana je bila promjera do 10 mm a izlazna preko 30 cm.

Što automatski znači da nije ubijen tim, tzv. "dum dum" metkom, ustvari, takav metak je neka vrsta "urbane legende", naročito kada se radi o klasičnim puščanim kalibrima.

tulove grede · **Pridružen/a:** 15 ožu 2011, 05:39 **Postovi:** 128

Neretva73 je napisao/la:

Heroj...i opet Hrvat na Hrvata. Do kad cemo tako za Boga miloga.

Sta Hrvat na Hrvata? Ovi sto su ubili pokojnog Pavlovica nisu Hrvati. To su udbasi i jugoslavenske komunjare. Ljudi bez morala, bez karaktera. Picke najvece i najveci neprijatelji Hrvata.

Jopa · **Pridružen/a:** 02 srp 2010, 12:57 **Postovi:** 2360

Ludvig ima sina koji živi u ZG..

BBC

Svi izgleda nešto znaju tko ga ubio i kako poginuo, ali nitko neće da napiše detaljno.

TG 925 · **Pridružen/a:** 15 srp 2013, 19:56 **Postovi:** 46

TG 925 · **Pridružen/a:** 15 srp 2013, 19:56 **Postovi:** 46

HercegBosna.org

Ludvig Lutko Pavlović

Online