HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 19 tra 2024, 10:40.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Livanjska prezimena
PostPostano: 20 ruj 2010, 10:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 08:25
Postovi: 43997
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
http://www.relax-livno.com/zanimljivosti/Li-prezimena.htm

ANTUNOVIĆ - Postoje dva izvora, nalazimo ih u Dalmaciji, ali i u Bosni. Postoji obiteljska predaja da su se davno doselili iz Poljica - Tugara Dalmacija. To isto potvrđuje jedan povijesni dokument t.j. mletački izvor iz 1570. g. gdje ih veže upravo za ovo već izrečeno mjesto. Drugi izvor, su biskupski popisi iz 1743 i 1768. god. koji pokazuju da se nalaze i u Bosni, točnije, susreću se u Uskoplju, Jajcu, Banjoj Luci, Travniku, Kraljevoj Sutjesci, Kreševu i.t.d. Drugim riječima, postojalo je tada 13 registriranih obitelji u kojima je živjelo ukupno 99 članova.

BABIĆ - Podrijetlom su iz Voštana (Dalmacija), odakle su se oko 1840. god., doselili u Vržerale, a 1842. g. u Podhum. Nekoliko obitelji se seli iz Vržerala u Podgradinu oko 1870. godine.

BADROV - U oba biskupska popisa (1743 i 1768) evidentirani su u Vržeralima kao starosjedioci, te u Podgradinu dolaze nakon 1800. g. Obiteljska predaja navodi da su podrijetlom negdje iz srednje Bosne. Iz popisa još saznajemo da je 1743. god., nekakav domaćin Mihael Badrov u svojoj kući tada brojao 16 članova svoje obitelji.

BATINIĆ - jedno od najstarijih prezimena ovoga kraja. Biskupski popisi iz 1743 i iz 1768.g. ih vode da se nalaze u Mišima, kao što su to i danas, ali vjerojatno su oni ovdje i od ranije. Kako se može vidjeti iz nekih spisa: 1723.g., Džaja, M., u svom spisu ''Osvrt na prošlost Livna'' piše i spominje 'zemljište Batinića' u Mišima, te nam tako daje do znanja da su Batinići bili još ranije nastanjeni u Mišima. Po nekoj predaji Batinići su dobili svoje prezime tako što je neki njihov predak nosio batinu i bio harambaša, pa su po njemu prozvani 'Batinići'.

BERIĆ - ovo prezime potječe sa Sablića Kose kod Tijarice (Dalmacija), odakle su se doselili u Golinjevo - 1852.g. Prije su se nazivali Sablić.

BILIĆ - doselili su se iz Miša u Podgradinu, a inače potječu iz Studenaca (Dalmacija). Još od 1870 g. nastanili su se u Miše.

BLAŽEVIĆ - doselili su se iz Voštana i to nakon II. svjetskog rata oko 1947/48. No, zanimljivo je da su četiri obitelji Blaževića bile poznate još 1768.g., jer postoje zapisi da su se te obitelji nalazile u Komoranima, u Prologu, u Zabrišću i u Guberu. Sve četiri obitelji brojile su oko 40-tak članova. Čak Stanići iz Gubera navode da su se prije prezivali Blaževići i da su 'došli iz Livna' t.j. njihovo podrijetlo.

BOJANIĆ - još daleke 1768.g., u Podhumu je registrirana obitelj Bartolomeja Bojanića s deset članova. Vjerojatno su se doselili iz Srđevića, gdje je 1743.g., ovo prezime prvi put i evidentirano. Bila je to Markova obitelj s pet članova.

BOLOTIN - po obiteljskoj predaji potječu s Aržana, nekad su se prezivali Ledići, da bi dolaskom u Livno 1834 godine ( možda i ranije) to ime promjenili u Bolotin. Po pričanju starijih kažu da su bila tri brata. Jedan se nastanio u Grborezima , drugi u Biloj dok se treći nastanio kod svećenika kao pomoćnik u crkvi,( nisam sigurna da li je to bila crkva u Biloj) pa je uzeto prezime Bolotin po nekadašnjem "Buletinu" -potvrda s kojom se išlo na ispovijed. Danas žive raseljeni po Splitu, Zagrebu, Njemačkoj, Americi...

BREŠIĆ - Novodoseljena obitelj u Golinjevo sa Megdana (župa Vidoši).

BRČIĆ - Biskupski popis iz 1743.g., evidentira obitelj 'Josepha Barchicha' sa osam članova. Susrećemo ih, također, i u Otoku kod Sinja. Postavlja se pitanje zašto se ponovno vraćaju u Livanjski kraj, točnije Bilo Polje, nezna se. Ali se zna da su se pri povratku u naše krajeve zadržali i na Kamenskom, da bi se onda oko 1900-te, pojavili na našem teritoriju t.j. Bilom polju.

BULIĆ - Porijeklom su iz Tugara (Dalmacija). Nešto prije 1800.g., dolaze u Podgradinu, zatim u Vržerale. Bulići su se nekad zvali Mikulići, kao što ih i biskupski popisi donose u Vržeralima 1800.g. Dok obiteljska predaja Bulića u Podgradini spominje da im je staro prezime bilo Klemić. Bulići su bili kmetovi zloglasnih livanjskih kapetana - 'Firdus begova'. Nakon Podgradine i Vržerala 1768.g., Bulići dolaze i u Podhum (iz Vržerala). Postoje, također, muslimanske obitelji Bulića u Podhumu, vjerojatno su to islamizirane katoličke obitelji, koje je taj proces zahvatio za vrijeme turskih osvajanja po Bosni.

CIKOJE - (Cikojevići) - po predaji potječu iz Studenaca (Dalmacija). Doselili su se u Golinjevo oko 1861. godine.

ČEKO - Biskupski popis iz 1743. g. ih evidentira u Srđeviću. Kada dolaze u Podhum nema podataka, ali najstariji križ u groblju na Selimovcu iz 1810. god., nosi ime Joze Čeke. Možemo samo zaključiti da su došli u Podhum, vjerojatno, nešto prije. U Vržerale su se doselili iz Podgradine, a u Podgradinu iz Čuklića. Postoji mogućnost da su išli linijom: Srđevići - Čuklić - Podgradina - Vržerale - Podhum, a možda i ne ...

ČELAR - Doselili su se na Bilo Polje oko 1840. g. iz Dobranja (Dalmacija). Staro im je prezime 'Vrljić'. Obiteljska predaja kaže da je 'pradid Ante sam doselio iz Dobranja u Bilo Polje'. Ovdje mu je neki 'Hajdarbeg Čengić' dao zemlju na kojoj je kao kmet radio. Nadimak 'čelar' dobili su zato što jer je 'pradid Ante' pored svega posla što je obavljao, još nadgledao i begove pčele, pa ga ovaj nazvao - 'moj čelar' .

ĆALETA - Od starine potječu iz Voštana (Dalmacija), odakle su se, oko 1867.g., doselili u Podhum. Mišljenje je da su se nekada prezivali Babić, te da im je, navodno, novo prezime nastalo od 'sinjskog narječja' : 'otišli su ća' - pa ih tako prozvaše Ćaletama.

ĆURIĆ - Njihova obiteljska predaja govori da su najstariji 'Ćurići' podrijetlom iz Boke Kotorske (Crna Gora), odakle su davno preselili u Konjic, a odande u Duvno (Tomislavgrad), zatim u Korita, da bi konačno oko 1790.g., preselili u Podhum. Danas u Podhumu žive na tri mjesta: u Bandovrljama, u Prilivodi i Rici.

DRINJAK - Vrlo malo, gotovno ništa, ima podataka od ovom prezimenu. Crkvene matice kao i obiteljska predaja ne bilježe ništa o ovom prezimenu. Pa se predpostavlja da je prije ovoga prezimena bilo drugo prezime, koje je vjerojatno pred turskom najezdom 'silom prilika' bilo mjenjano da bi se preživjelo. Sličnost nalazimo kod prezimena 'Grabovac', koje je, također, mijenjano za vrijeme Turske vladavine, iz prezimena 'Kopčić', po 'grabu' u Grabovac. Moguće je onda da tako i prezime Drinjak došlo po 'drinu'.

ERANOVIĆ - Još od starine se susreću u Kamenskom, (Dalmacija) pod prezimenom 'Krolo', odakle i dolaze u Vržerale i Podhum sredinom 19.st., a poslje i u Podgradinu, te u novije vrijeme iz Vržerala dolaze i u Miše. Kako i zašto su promjenili prezime ostaje obiteljska tajna.

GALEŠIĆ - jedno od najstarijih plemena (uključujući Sučiće i Mihaljeviće) u cijelom Livanjskom kraju. Prvi put se spominju 1326.g. u Livnu, za vladanja bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, kada su se do vlasti domogli sinovi nekog Galeše ili Galešići. Zatim se spominju 1332.g., prilikom boravka bana Stjepana II. Kotromanića u Dubrovniku, kojega prati ugledni i veliki vojvoda Vladislav Galešić. I napokon, se spominju 09.11.1356. god., kada je Georgius Galešić ustupio svoj grad Bistricu u Hlivanjskoj županiji, a kralj Ljudevit I. Anžuvinac mu je u zamjenu dao kraljevsku zemlju Čavu u Slavoniji. Crkvene matice ih bilježe oko 1821.g. kao Galešiće - Keviće. Odakle su ? Kevići u Drniškoj Krajini navode da su doseljenici iz 'Bosanske Slavonije', ali im nije poznata bilo kakva veza s Galešićima iz Livna koji su onamo u Čavu doselili oko 1356. g.

GRABOVAC - doselili su se u Vržerale prije 1820.g., vjerojatno iz Dalmacije (Proložac - Imotski). Postoji više teorija, čak i književno djelo od Ivana Aralice: ''Graditelji svratišta'', o seobi plemena Grabovac* no, ukratko, možemo s velikom vjerojatnošću konstatirati da se 'Grabovci' spominju prvotno u okolici Rame, gdje za vrijeme turske vladavine susrećemo dva prezimena Grabovac - Kopčić, odakle iz jedne obitelji 'Grabovac' jedan brat prolazi islamizaciju postaje 'beg Kopčić', te predstavlja moćnu, uglednu i respektabilnu instituciju onoga vremena, drugi zadržava prezime Grabovac, (u njegovoj lozi se rađa i čuvena svetica i djevica - Diva Grabovčeva) koji je zbog nenamjernih sukoba s turskom vlasti, prisiljen na odlazak, za vrijeme opčće seobe (1687 god.) u Dalmaciju (okolica Visovca), odatle, vjerojatno u Sinj i okolicu, pa onda u Proložac - Imotski, zatim u susjedno mjesto Grabovac, odakle se opet neke obitelji sele u Grabovicu, gdje ih biskupski popis evidentira 1743.g., kao vrlo brojnu obitelj. Da bi opet odatle, po drugoj teoriji, dio jedne obitelji se selila i neko vrijeme boravila u Mišima, te napokon, se naselili u današnjem mjestu boravka - Vržeralima (1817.g.) .

Postoji jedna predaja da je selo Grabovica dobilo ime po nekada gustoj grabovoj šumi koja je u davna vremena pokrivala ovaj kraj, druga predaja se odnosi na prezime Grabovac, te da je, upravo, ime Grabovice nastalo od prezimena Grabovac. Treća predaja glasi da su najstarije pleme Grabovaca iz mjesta Grabovac u Imotskoj općini i da su oni dali ime tom mjestu, kao i župi - mjestu na istočnoj strani Buškog jezera t.j. Grabovici, te da svi postojeći Grabovci potječu od njih, bilo kako bilo, uglavnom, hvala Bogu, ima nas po cijeloj 'Lijepoj našoj', (gornji i dojni Proložac, Grabovac - Imotski, Sinj i okolica, okolica Benkovca i Obrovca, Grabovac - između Tušilovića i Plitvica, Bjelovar i okolica, gradovi Rijeka, Split, Zagreb i njihova okolica, Zadar, Šibenik i okolica i.t.d.)
Bosni i Hercegovini, (Rama i okolica, Bugojno, Livno, Sarajevo, Mostar, Grabovica, Vržerale i.t.d.), kao i 'raspršene širom bijeloga svijeta' (Australija, Austrija, Njemačka, Kanada, . . .)

IVKOVIĆ - Novonaseljena obitelj iz Livna t.j ' Zagoričana'.

JAKELJIĆ - prvi put evidentirani u Golinjevu još 1768.g. ('Natalis Jageglich' s ukupno 9 članova). Ostalo nije poznato.

JANDRIJEVIĆ - Prema staroj obiteljskoj predaji 'Jandrijevići' su starosjedioci u Mišima. Odavde su se u novije vrijeme selili u Podhum i druga mjesta. Tradicija govori da su se prije prezivali Batinić. Priča dalje kaže da su se jednog dana tri brata (Ante, Pavao i Jandre) podjelili. Ante je kao najstariji ostao na ''ognjištu'', drugi je otišao ''blizu groblja'', a treći ''sašo' na mandek'' . Bio je upravo to onaj 'Jandre' po kojem su se ovi kasnije i prozvali 'Jandrijevići' .

JURIŠIĆ - (Cvitanović) - podrijetlom su iz Zagorja kod Posušja (Hercegovina). 1768.g. u Zagorju postoji zadruga Marka Jurišića s 40-tak članova obitelji. Nadimak Cvitanović (drugo prezime) dobili su po nekom Cvitku - Cvitanu. Neki drugi pokazatelji upućuju u to da su ovi Jurišići u Čaprazlijama doselili iz Bitelića kod Sinja (Dalmacija) i da su se nekada zvali 'Đapići'. Biskupski popis 1743.g. evidentira u Strupniću (kod Livna) jednu oveću obitelj Cvitanovića sa 12 članova (čeljadi).

KATAVIĆ - Ne poznaju svoju povijest i porijeklo loze, ali se pretpostavlja da su u Podhum došli iz Prologa. Zato što je ondje (u Prologu) 1743.g. evidentirana obitelj Pavla Katavića sa 6. članova, a 25. godina kasnije evidentirana je i obitelj Martina Katavića sa 10. članova.

KLIŠANIN - (Čame) (Čaja) - (Džaja) podrijetlom su vjerojatno iz Dalmacije ispod Klisa (Klis - Klišanin). Staro prezime im je bilo Džaja, ali kada su doselili u Miše promijenjeno je u Klišanin. S tim da nije bilo zaboravljeno i ono staro prezime, jer u biskupskom popisu iz 1743.g. nalazimo dvije obitelji Klišanin sa ukupno 28. članova i jedna obitelj ''Caio'' (Čaja ili poslije će biti Džaja) sa tri člana. Ova obitelj će odseliti u Livanjsko polje, od koje će poteći sve današnje obitelji Džaja. Pretpostavlja se, također, da su obje ove obitelji doseljene iz Aržana (Dalmacija). Iz Miša se sele u Golinjevo, jer već 1768.g. u Golinjevu se nalazi obitelj Mihaela Klišanina sa 9. članova. Postoji još jedna teorija da su Klišanini, prvotno Džaje, staro bosansko-hercegovačko prezime podrijetlom iz Konjica, gdje i sada postoji muslimansko selo Džajići. Naime, u vrijeme islamizacije (turčenja) svi stanovnici, toga sela, koji nisu htjeli postati muslimani morali su se seliti. Trojica braće tako krenu i stignu do ušća Rame. Tu se rastadoše. Jedan ode put Dubrovnika, a ostala dvojica u Ramu. Tu su bili do velike seobe kad Ramski fratri s narodom odoše u Dalmaciju (Sinj) (1687.g.). Odatle se raziđoše na sve strane. Livanjski su od Aržana, odakle su najprije došli u Miša, a onda dalje . . . Nadimak ''Čame'' su dobili po nekoj babi. Pitali je: ''Bako, šta to radiš'' ? A ona odgovori: ''Evo, sinko, ČAMIM sama''. I od tada su poznati pod nadimkom - ''ČAME''.

KULIŠ - Postoje dvije grane Kuliša. Jedna starija potječe od Mihaljevića, a kasnije prozvana Kuliš. Dok druga je ona koju biskupski popis iz 1743.g. evidentira kao Mrkonjić. Postoji teorija da su se današnji Kuliši nekada zvali Mrkonjići. 1768.g. nalazimo prezime ''Culisich'' i to obitelj Antonova koja broji 13. članova, dok se prezime Mrkonjić više ne pojavljuje u Livanjskom kraju. Gdje je? Nalazimo ih u Glamoču i to Ilijina obitelj sa tri člana. Mrkonjića danas ima i u okolici Imotskog. Dakle, Kuliši postoje u Golinjevu od 1768.g., a kasnije će se seliti dalje, najprije u Miše, onda u Podhum, te na Bilo Polje i konačno u Vržerale.

KROLO - Po obiteljskoj predaji podrijetlom su s Kamenskog (Daslmacija) odakle su se doselili u Podhum 1815.g. Zanimljivo, biskupski popis iz 1743.g. bilježi njihovo prezime u Mišima, Prispu i Priluci.

LUJIĆ- Doselili iz Lovreća 1833 i to najprije u Zagoričane,a zatim godine 1839 preseljava u Dobro.

MARKIĆ - Nekada su se prezivali Đonlić. Doselili su iz Biska kod Trilja (Dalmacija). No, obiteljska predaja kaže da potiječu iz Voštana (Dalmacija). Po biskupskom popisu iz 1768.g. evidentirani su u Golinjevu sa 6. članova obitelji Đonlić. U Podhumu se nalaze od sredine 19. stoljeća.

MANDIĆ - Oni su starosjedioci u Livanjskom polju. Došli su na Bilo Polje, a onda prije tridesetak godina preselili su se u Podhum. Ima ih i u Prologu.

MATIĆ - Potiječu s Kamenskog (Dalmacija), odakle su se doselili u Bilo Polje oko 1890.g.

MAGANIĆ - je vrlo rijetko prezime, i javlja se tek u dva sela na području Livna ( Mali i Veliki Kablići) te u području Sinja (Čitluk). Zgodno je napomenuti da je ovo prezime oblikovano upravo na ovom području Cetinske krajine (Čitluk), a u Livnu se prvi put spominje 1743. Da bi objasnili etimologiju prezimena Maganić, valja prvo opisati etmologiju prezimena Maganjić iz kojeg se i razvilo zadano prezime. Prezime Maganjić izvedeno je od riječi ''maganja'' što označava reg.stanje u kojem ne što nedostaje (manjka) u odnosu na drugo, odnosno kad je nešto ili netko lošiji u odnosu na drugog. Naizgled nemoguća veza između prezimena Maganjić i imenice mana ipak postoji. Naime, neka etimološka istraživanja pokazala su isti korijen u ova dva izraza. Kao što je već navedeno, prezime Maganjić izvedeno je od imenice maganja (tal. magagna) dok je imenica mana, inače riječ štokavskog govora, balkanski turcizam arapskog podrijetla. Nakon što sam pokušala donekle objasniti etimologiju prezimena Maganjić, etimologija zadanog prezimena Maganić usko je vezana za porijeklo prezimena Maganjić. Naime, prelistavajući crkvene matične knjige rođenih primijetila sam da nastanak oblika prezimena Maganić nije ništa drugo nego grafijska pogreška kojoj nitko nije pridavao veliki značaj i ne sluteći da će zbog nje nastati novo prezime. Dakle, svi Maganići nekad su bili Maganjići što znači da je etimologija prezimena Maganić identična već navedenoj etimologiji prezimena Maganjić. Postoje podatci o postojanju prezimena Maganja u Istri, dok je prezime Maganić nastalo tvorbenim procesom u kojem se na obličnu osnovu imena ili nadimka, u ovom slučaju maganja, dodao tvorbeni sufiks -ić. maganj(a) + ić > maganjić Sufiks -ić dodaje se na jednosložne, dvosložne, hipokorističke i dr. osnove, a u nekim slučajevima može imati deminutivno-hipokorističko značenje. A kako je nastalo Maganić? Kao što sam navela, rezultat je grafijske pogreške uvjetovane fonološkom neutralizacijom parova konsonantskih fonema(u ovom slučaju sonata /n/ : /n/) koja za posljedicu ima svođenje binarnog fonološkog para na jednu jedinicu koja je uvijek jedna od onih u paru, a ne nova jedinica. Do toga dolazi u područjima gdje je fonološki sustav nešto siromašniji ( primjerice u muslimanskim gradskim govorima jer se u tursko vrijeme u gradovima formirao sloj bogate aristokracije, tj. zatvoreno društvo unutar kojega su postojale posebne norme ponašanja).

MAGIĆ - Potječu sa Ugljana kod Trilja (Dalmacija). Doseljavaju se u Golinjevo oko 1818.god.

MIHALJEVIĆ - Izgleda da su jedna od najstarijih hrvatskih obitelji u podhumskoj župi i livanjskom kraju uopće. Još 1322.g. spominju se 'sinovi Mihovilović iz Livna'. Povijesničari se slažu da su današnji Mihaljevići potomci te stare kneževske obitelji Mihovilovića. U biskupskom popisu iz 1743.g. evidentirane su dvije obitelji ''Miaglevich'', a to su Pavlova s 26. članova i Grgina sa 11 članova. Mnogo prije ovoga biskupskoga popisa Mihaljevići se nalaze u Golinjevu, jer i 'Klaić' objašnjava da su Šubići izgubili Livno upravo zato što su protiv sebe imali ''filli Mihovilovich de Clivuna'', a to se dogodilo još davne 1322.g. Iz Golinjeva se sele u Miša oko 1790.g., i Podhum oko 1815.g. Danas žive na dva mjesta: Mihaljevići kod mosta na Mandeku i Mihaljevići - Prkeljići u 'Palačeku'. Ostali Mihaljevići su podrijetlom odatle.

MILARDOVIĆ - Svojim podrijetlom su iz Dobranja (Dalmacija), odakle se doseljavaju u Golinjevo oko sredine 19. stoljeća.

MILOLOŽA - Korijeni su im iz Voštana (Dalmacija), a u Miše se doseljavaju još prije 1820.g. Zatim, dolaze u Podhum oko 1820.g. Nakon izvjesnog vremena se sele i u Vržerale. Da bi, onda, jedna grana Miloloža odselila iz Vržerala oko 1885.g., u Bilo Polje.

MIOČ - (Mijoč) Došli su iz Grgurića, gdje su starosjedioci. Ondje biskup Dragičević 1743.g., evidentira obitelj Tome Mioča sa 30. članova (čeljadi). Danas žive u Vržeralu, Zagrebu, te po cijeloj Republici Hrvatskoj i šire.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Livanjska prezimena
PostPostano: 20 ruj 2010, 10:23 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 08:25
Postovi: 43997
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
OMAZIĆ - Još vrlo davno doselili iz Rošnjače kod Vinice, gdje su ih oba biskupska popisa (1743.g. i 1768.g.) evidentirala.

ORLOVIĆ - Prezime je s jezičnog motrišta izvedeno od imenice orao, naziva najveće ptice grabljivice hrvatskih planinskih krajeva (rod Aquila, red sokolovke), snažnih pandža i jakog kljuna, simbola snage i junaštva. Naziv orao slično glasi u mnogim jezicima: praslavenski or6l6, ruski orel, poljski orzel, staronjemački aro, novonjemački Aar, gotski ara, latinski aquila, litavski erelis, grčki ornis = ptica itd. U Hrvatskoj danas živi 1.546 osoba s prezimenom Orlović (sjeverna Dalmacija, Lika i istočna Slavonija). Istog su postanja i prezimena: Orlić (1.665, Istra, Primorje, Lika), Orlovac (Petrinja, Čakovec, Crikvenica), Orlovčić (istočna Slavonija). Orlovići se na mućkom području pojavljuju u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, kad su u Muću Donjem zabilježene obitelji Mate i Mije Orlovića; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću Donjem 5 obitelji s prezimenom Orlović. Danas u Muću Donjem živi 5 obitelji tog roda s ukupno 25 duša.
Istog su podrijetla Orlovići u Budaku pokraj Benkovca, Donjoj Ploči pokraj Gračaca, Ljubaču pokraj Knina, te današnji Orlovića iz Malih Kablića pokraj Livna, kojih su tu doselili upravo iz Muća Donjeg ... (tekst poslala Irena T.) Hvala.

PADRO - (Padrić) Ne zna se odakle su podrijetlom. Uglavnom oko 1829.g., preselili su se iz Miša u Podhum, gdje ih biskupski popis 1768.g., evidentira sa 7. članova obitelji (Antonius Padrich)

PAVIĆ - Podrijetlom su iz Tijarice (Dalmacija), gdje su u 'davna vrimena' doselili iz Doca pod Mosorom (Dalmacija). Sa Tijarice jedni su odselili na Dobranje (Dalmacija) (odakle su kasnije ponovno se selili po cijeloj Dalmaciji), drugi u Rašeljke, a treći u Podhum, točnije, u Miše gdje se prvi put i spominju, u biskupskom popisu 1743. g., (kuća Nikole Pavića sa 11 čeljadi). U Podhum se sele oko 1768. g. Danas u Podhumu žive na tri mjesta: 'u Pavićima', 'Bjanušićima' i 'Ivkićima'. Pavići u Vržeralima doselili su se oko 1800.g. iz Sinja i okolice, a Pavići u Podgradini došli su, također, iz Dobranja oko 1820. g.

PAVLINOVIĆ - Obiteljska predaja Batinića govori da su se nekada prezivali Pavlinovići i da su doselili iz Studenaca (Dalmacija), a obiteljska predaja Pavlinovića govori o svom doseljenju iz Makarskog primorja. U starim maticama stoji godina 1864., kada su vjerojatno doselili u Miša, a mnogo poslije i u Vržerale.

PAVLOVIĆ - Oni su u Mišima, vjerojatno, starosjedioci. Ako se vratimo na prezime 'Jandrijević' tu susrećemo tri brata: Pavao, Ante i Jandre. Po tom Pavlu koji se doselio 'blizu greblja', dobili su svoje prezime 'Pavlovići'. Prije su se prezivali Batinić, nekada Pavlinović, a zapravo Pavlović. Dakle, slijedi zaključak da su Pavlovići, Batinići i Pavlinovići zapravo jedna te ista loza ?! Možda su potomci vlastelinskih Pavlovića . . . ?

PERKOVIĆ - potječu iz Mijakova polja kod Vinice. Tamo ih je biskupski popis iz 1743.g. evidentirao kao vrlo brojnu zadrugu. Samo u Mijakovu polju u četiri obitelji bilo je 34 člana. Inače su oni 'na daleko čuveni kosci' - (Ivan (baba), Tadija i Marko Perković). Iz Mijakova polja se sele u Grabovicu, zatim Prisoje i Golinjevo (Puđin brig), a onda 'ćaća i tri sina' sele u Vržerale oko 1807. god., pa u Podhum i konačno na Bilo Polje.

PERVAN - starinom su iz Tijarice (Dalmacija), odakle su se doselili u Vržerale oko 1822. g. Na Tijaricu su došli nešto prije 1780. g., iz Brotnja (Hercegovina), gdje ih 1743. god., biskupski popis evidentira. U Podgradini su od 1823. god.

PLAZIBAT - novodoseljena obitelj oko 1940. god., dolazi u Vržerale, također, iz Tijarice.

PROPADALO - prema obiteljskoj predaji nekada su se zvali 'Tomaševići', tj. stara bosanska kraljevska loza. Nakon dolaska Turaka imali su status 'nepoturčenih' plemića, te su se mogli svuda kretati, pa tako i ovim našim krajevima. Kad bi ih beg susretao, postavljao bi im uvijek isto pitanje: ''Kud se skitate 'PROPADALE' moje ?'' , te se od tada tako zovu. Postoje još neki ne službeni izvori da su se nekada zvali 'Gašpar(ov)ići' i da su se doselili iz Roškog Polja, gdje ih biskupski popis iz 1768. g. evidentira i to Marijanova i Lukina obitelj sa ukupno 19 čeljadi. U Podhum se sele iz Vržerala pod kraj 19. stoljeća.

PUĐA - jedna od najstarijih obitelji našega kraja, jer još 1743. god., biskupski popis ih evidentira samo u Mišima i nigdje drugdje uzimajući u obzir cijeli tadašnji bosanski vikarijat. Pa se misli da su oni ovdje najraniji starosjedioci.

RIMAC – Misli se na Rimce iz Dumana, koji su došli 1590 g. iz Dalmacije od Sinja selo Brnaze, udomljuju se u selo Kovačić kod Livna. Rimac Anton r. 1745 g. vj. Manda Kurbaša sele se sa svoja četiri sina iz Kovačića u Čelebić. (od 1777 do 1840 g.). Antonov sin Nikola r, 1787 g. vj. 1809 g. Manda Džepina seli se sa svojom dj. iz Čelebića u Ljubunčić (od 1840 do 1862 g. gdje je i pokopan 1856g. na ljubunčića groblju). Nikolin sin Ilija r. 1826 g. vj. 1843 g. Manda Perić vraćaju se sa svojom djecom iz Ljubunčića 1862 g. u Kovačić. Ilijin sin Nikola r. 1846 g. vj. 1869 g. Perku Bilić imali četiri sina Mate, Pere, Stipe i Jakov. Otac Nikola šalje Peru i Stipu na rad u Ameriku a kod njega u Kovačiću ostaju Mate i Jakov. Po povratku iz Amerike sinova Pere i Stipe otac Nikola kupuje dva mlina u Dumanu, iznad mosta kupuje se 1918 g. od Samardžića , a niže mosta (Prikorika) 1919 g. od Vodopije. Nakon diobe 1934 g. u gornji mlin dolazi i Kovačića 1948 g. stipin sin Ivan ( Ivančić ), a u dojni mlin 1951 g. Mićin sin Mirko. (tekst za prezime poslao M. Rimac) tnx

ROGULJIĆ - starinom su iz Roža (Voštane - Dalmacija). U Podhum su se doselili između dva svjetska rata.

SOLIĆ - nalaze se odavnine u župi Podhum. Nekada su se prezivali Pandža, jer ih tako oba biskupska popisa (iz 1743 g. i 1768 g.) pronalaze u Mišima - odakle se sele i u Vržerale nešto prije 1800 g. Obiteljska predaja kaže da im je sadašnje prezime nastalo tako što se jedan od njih stalno zaklinjao riječima ''soli mi ..'', pa su ga prozvali 'Solić'.

SABLIĆ (SABLJIĆ) - došli su u Podhum oko 1815. g., sa Sablića Kose (Tijarica - Dalmacija).
Ondje su, vjerojatno, starosjedioci.

SUČIĆ - je, svakako, jedno od najstarijih plemena i prezimena u Livanskoj okolici. Iz nekih izvora saznajemo da su nekada zvali i 'Sučečić'. Spominju se u darovnici kralja Stjepana Ostoje iz 1400. god., kao jedna od 12 plemena Livanjske župe (okolice). U tradiciji je poznato da nakon što su Turci osvojili Bosnu, vrlo jak otpor u to vrijeme pruža knez Miroslav Sučić s bratom Vatroslavom u Orguzu kod Livna. Nakon što ih Turci, ipak, pobijede s mnogobrojnom vojskom, oni pobjegnu u Dalmaciju. Poslije se, nakon Turskog 'zuluma', jedan od braće povrati natrag u Bosnu, te se vjeruje da od njega potječu svi Sučići u Livanjskom kraju. Današnji Sučići u Mišima su se, vjerojatno, bar prema njihovoj obiteljskoj tradiciji doselili iz Potočana ili Zagoričana, gdje su 1743. god., jedino i evidentirani vezano za današnju Livansku općinu.

dopuna;
Sučići su starosjeditelji u Livanjskom polju, potomci jednog od 12 plemena tog kraja, koje spominje darovnica kralja Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju Vukčiću god. 1400. Vjekoslav Klaić piše o njima da su oni plemićka hrvatska obitelj i da su se nekad zvali Sučečići odnosno Suč'čići. S tim se očigledno slaže obiteljska predaja Sučića u Lusniću kod Livna, koja tvrdi da su se oni nekada zvali Sučičić i da su iz sela Orguza, upravo iz mjesta odakle je i spomenuto livanjsko pleme po povelji iz god. 1400. J. Erdeljanović ih nalazi u dalmatinskoj, ličkoj i bačkoj bunjevačkoj grupi, a bili su svakako jako bratstvo, čiji se rodovi i ogranci u vrijeme turske najezde i kasnije razilaze na sve strane.

Ipak livanjski Sučići nipošto nisu bunjevačko pleme nego starohrvatski plemići iz župe Livno. Sučići Bunjevci mogli su lako nastati od narodnih sudaca, kakvih je inače bilo i kod katoličkih Vlaha XV. I XVI. vijeka, pastira na Velebitu. Popis 1768. nalazi Sučiće u livanjskom kraju Bukovoj Gori, Buškom Blatu, Gredi – Zagoričanima (2 porodice, 38 duša) i Mišima.

Iz historijskih vrela ništa ne znamo o Sučićima u stara vremena na Kupresu. Prije okupacije (1878.) dolazi na Suho Polje Pavao (Pavan) Sučić iz Sturbe (Livno) kao sluga kod fratara. Od njega potječu Sučići u Zloselima. Pavan je imao tri sina: jedan je ostao na Suhom Polju, drugi, Ivo, bio je handžija u Gornjem Malovanu, dok su treći, Mirko, nastanio u gradu. Od njega potječu sinovi Jozo, činovnik tvornice u Jajcu i Ing. Jako, profesor šumarskog fakulteta u Sarajevu.

S njim nije u rodu obitelj Jandre Sučića, koji dolazi na Kupres iz grada Livna kao pomoćnik u trgovini svom daidži (ujaku) Miji Kutleši oko god. 1898., tu se oženio i imao osmoro žive djece, četiri sina i četiri kćeri. (Dopunu poslao Zdravko S. tnx)

ŠARIĆ - svi Šarići u Livanjskom polju, doselili su se sa Tijarice (Dalmacija), to je jedna od teorija. Druga teorija, kaže da su ipak 'kupreški Šarići' starinom iz Makarskog primorja, odakle su se preselili u Imotsku krajinu - selo Zijavci. Ondje su se, navodno, tri brata podijelila i zaputila svaki na svoju stranu. Jedan je ostao u selu, drugi je pošao u Livno (od njega, vjerojatno, potječu svi Livanjski Šarići), a treći na Kupres. Šarići se nalaze u Vržeralima od 1817. god.

ŠESTO - podrijetlom su iz Dalmacije, vjerojatno, Karakašica kod Sinja. Biskupski popis iz 1743.g., evidentira obitelj ''Joannesa Sestova'' s 12 članova. Po jednoj teoriji se misli da su se nekada prezivali Šestić. Šeste u Podgradinu dolaze, vjerojatno, iz Kablića kod Livna, negdje između 1880. i 1900. god.

ŠKARO - doselili su se sa Tijarice (Dalmacija). U Vržerale stižu početkom 19. stoljeća. Biskupski popis iz 1743.g., nalazi jednu obitelj Škara u 'Eminovu Selu' (Duvno - današnji Tomislavgrad), bila je to obitelj Ivanova sa ukupno šest članova. I danas postoje obitelji Škaro u Tomislavgradu.

ŠIMUNAC - potječu iz Roškog polja. Biskupski popis ih evidentira i kao ''Ljubasoviće'' - tako su se nekada prezivali. Već 1768. god., doselili su se u Podhum, a u novije vrijeme i u Vržerale.

ŠUĆA - dolaze iz Glavica kod Sinja (Dalmacija). Biskupski popis iz 1743 g., registrira u Mišima obitelj ''Lucasa Suchie'' s ukupno devet članova.

TIRIĆ - po obiteljskoj predaji potječu s Tijarice (Dalmacija), odakle su prije 'dvista godina došli ovdje - u Golinjevo'. Moguće je da su i prije došli, jer iz biskupskog popisa (1743. g.), je vidljivo da je tada postojala obitelj ''Georgiusa Tire'' sa 22 člana.

TOPIĆ - ne znamo točno odakle su se doselili Topići u Golinjevo, ali je vjerojatno, po nekim izvorima da potječu iz Livanjske okolice, moguće iz Srđevića, jer im je odande najbliži prirodni prijelaz u Podhum, gdje se 1815 god., spominje jedna obitelj Topića koja će se, vjerojatno, negdje oko 1836. god., nastaniti u Golinjevu.

VELIĆ - starinom iz Velića kod Sinja (Dalmacija). U biskupskom popisu iz 1743. g., evidentirana je u Glamoču: obitelj Joze Velicha sa osam članova. Već od sredine 19. stoljeća Velići egzistiraju na ovim našim prostorima (Podhumu, Vržeralama i Podgradini).

VIDOVIĆ - Nijedan ih biskupski popis ne nalazi u Livanjskom polju. Po nekim izvorima se misli da su starinom iz Mijakova polja, odakle su se ''svajdi selili''. Zato njihova obiteljska tradicija govori da su od ''svagdale''. To bi se, također, moglo povezati s njihovom današnjom brojnošću i rasprostranjenošću, ali ne samo u Livanskom polju, nego i šire. Uglavnom u Podgradini su od 1830. god.

VODOPIJA - su starosjedioci u Vržeralima, jer ih biskupski popis iz 1768. g., upravo ovdje zatiče i evidentira. Dok raniji biskupski popis iz 1743. god., ih spominje u Eminovu Selu tj. Duvnu ili današnjem Tomislavgradu, sa tri obitelji i ukupno 21-im članom. Predpostavlja se da su upravo odande, između ova dva biskupska popisa, preselili se u današnje mjesto bivovanja - Vržerale.

VUKADIN - obiteljska predaja govori da potječu iz današnje Seoničke župe (Tomislavgrad), jer ih tu i raniji biskupski popis (1743. g.) evidentira udružene u moćne zadruge. U 7 obitelji bilo je ukupno 103 člana. U isto vrijeme i u Livnu se spominje jedna obitelj ''Vucadinovicha'' i to Stjepanova sa sedam članova. Početkom 19. stoljeća evidentirani su prvi Vukadini u Livnu, to su bili doseljenici iz Duvanjskog polja. Zatim ih nalazimo u Srđevićima, Grborezima, Držanlijama, Žabljaku i u Podgradini kamo dolaze negdje oko 1830. god.

ŽIVKO - slično kao i Solići, prezime Živko je od davnine u župi Podhum. Čak i prvi biskupski popis (1743.g.) ih evidentira u Mišima (Obitelj Andreasa Xivkovicha sa 7. članova). Tada su se još prezivali ''Živković'', da bi 25. godina kasnije, točnije 1768. g., prvi put evidentirani u Vržeralima.

ŽULJEVIĆ - po obiteljskoj tradiciji doselili su se oko 1860 g., iz Čaporica kod Trilja (Dalmacija). Dok su po nekim izvorima Žuljevići u Komoranama doselili iz Otoka kod Sinja (Dalmacija). Biskupski popis iz 1743. god., ih zatiče u Rami i to dvije obitelji, da li su u vrijeme opće seobe 1687. god., zajedno sišli s Ramskim franjevcima u Sinj i okolicu ? - Vjerojatno da, a dalje je onda poznato.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Livanjska prezimena
PostPostano: 10 pro 2010, 11:29 
Offline

Pridružen/a: 10 pro 2010, 11:25
Postovi: 1
ovdje nema pola livanjski prezimena


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO