Uglavnom nešto vezano za sociologiju, tipa post-konfliktna društva. Ili za studente prava ili međunarodnih odnosa koji proučavaju implementaciju mirovnih sporazuma i konsocijacijske aranžmane u multinacionalnim/multietničkim državama.

Kada kažeš postkonfliktna društva i sociologija kao što je BiH, misliš li pri tome na proces pomirenja?

Nije li Dejtonski okvir konsocijacijski?

Da, ima sijaset tih studija iz Rwande i drugdje.

A istih o BiH nema? Možda napraviti komparativnu studiju.

- "Analiza drzavnog uredjenja BiH i njegova korelacija sa vec primjenjenim sistemima u visenacionalnim drzavama"
- "Pronalazenje velicine statisticke greske u ispitivanju ljubavi Srpskog naroda prema BiH"
- "Objedinjavanje tri razlicita gledista na dogadjaje u BiH nakon raspada Jugoslavije"
- "Odrzivi razvoj BiH"

Vjerojatno bih pisao na temu uloge BiH u jugoistočnoj Europi, interesu i utjecajima međunarodnih faktora u njoj.

Koja bi ti bila glavna teza? I kako bi to istrazio metodoloski? Kvantitativno ili kvalitativno?

Evo, jedna tema vezana za vrlo značajnu 2000. godinu, i za bosanskohercegovačku, ali i za hrvatsku i srpsku (političku) povijest.

Ova godina bila je godina široke mobilizacije međunarodne zajednice protiv tzv. nacionalističkih režima u Zapadnom Balkanu - u Hrvatskoj, u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini.

Franjo Tuđman umro je u prosincu 1999. godine. Međunarodna zajednica dala je podršku SDP-ovoj koaliciji, koja je dobila izbore i sastavila novu vladu u siječnju 2000. U veljači predsjednik je postao Stjepan Mesić. Hrvatska se obvezala na dokidanje podrške bosanskohercegovačkim Hrvatima, u financijskom i političkom smislu. Diktat međunarodne zajednice (MZ) bio je taj da hrvatska vlada, kada je u pitanju BiH mora podržavati multietničku i građansku državu.

U Jugoslaviji je također pokrenuta opća mobilizacija protiv Slobodana Miloševića. MZ je podržala Demokratsku opoziciju Srbije (DOS, ili žargonski dosmanlije). Milošević je oboren u Buldožerskoj revoluciji 5. listopada 2000.

U Bosni i Hercegovini, iste godine, ali u srpnju, Ustavni sud BiH donio je odluku o konstitutivnosti tri naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Ovu je odluku javno kritizirala hrvatska javnost, ali i tada od MZ-a podržani Milorad Dodik i njegov SNSD. Promijenio se Izborni zakon, odnosno način biranja izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH i Parlamentarne skupštine BiH. Cilj je bio da se dokine utjecaj HDZ-a BiH, tako što je omogućeno Bošnjacima da biraju tuđe zastupnike. Uz podršku MZ-a tzv. 'umjerenim' strankama (NHI, Sloga, SDP, itd.) na vlast je došla Demokratska alijansa za promjene predvođena SDP-om.

Revoltirano, hrvatsko vodstvo osnovalo je Hrvatski narodni sabor u listopadu. Paralelno je s općim izborima održan referendum o samoupravi (prvi referendum i jedini od 1992!, a danas Srbe kritiziramo zbog istog). Samouprava je proglašena u studenom. Travnja iduće godine brutalno je zatvorena Hercegovačka banka (glavni izvor financiranja Samouprave, HDZ-a i jedina domaća banka u BiH u to vrijeme). Šest mjeseci kasnije ugašena je Samouprava, HDZ-ovo vodstvo je smijenjeno zbog sudjelovanja u funkcioniranju Samouprave. MZ je vjerovao da je konačno slomljena posljednja nacionalistička stranka u BiH.

Moja osobna opservacija. Zanimljiv lik u cijelom metežu je Martin Raguž, de facto premijer Samouprave, jer je bio predsjednik Međužupanijskog i međuopćinskog vijeća. Izvukao se iz meteža kao ljigavac. Poznata je i njegova uloga u odugovlačenju proglašenja Samouprave (što naravno nije nužno negativno). No i njegova uloga u HDZ-u kasnije bila je mutna. Premijer Samouprave imao je bezrezervnu podršku MZ-a da kao umjerenjak naslijedi Jelavića, ili u konačnici postane lider HDZ-a. I njegova uloga kod izglasavanja Travanjskog paketa nije bila baš najčasnija, ali koga zanima naći će. Povijest njegove izdaje je dugačka.

No, gdje smo sada? Strani analitičari, novinari, političari u ono su vrijeme slavili konačnu pobjedu nad nacionalizmom. A 2014. stare nacionalističke stranke ostale su glavni zastupnik svojih naroda. Izglednije nego ikad, upravo će one odredit putanju suvremene BiH.

Od starijih i upućenijih forumaša volio bih čut što se od 2000. - 2014. dogodilo s pristupom MZ-a prema pitanju BiH.