RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Reagiranje na obmane i neistine iznesene od strane Svetlane Broz u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“

Napisano 13.09.2012. 12:09
Neđo Galić - SDB doušnik

HRT - Dobro jutro Hrvatska, emisija od 05.09.2012.

Domagoj Novokmet (D.N.) - A, u organizaciji Inicijative mladi za ljudska prava sutra u četvrtak u 20 sati u kino Gric bit će prikazan film „Neđo od Ljubuškog". Upravo ste vidjeli onaj kratki isječak iz filma. S nama u studiju su autorica filma, Svetlano Broz. Dobro jutro.


Na internet stranici Inicijative mladih za ljudska prava nije postojala niti postoji informacija o filmu kojeg tobože organizira Inicijativa. Na početku okruglog stola voditelj Amer Tikveša se uopće nije zahvalio niti je pozdravio organizatora. To samo potvrđuje da je Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske uopće nije organizator nego je njeno ime zloupotrebljeno od strane iskusnih manipulatora. Inicijativi mladih za ljudska prava poslan je upit putem e-maila o mjestu održavanja konferencije za tisak, nikakav odgovor nije došao na taj upit.


Svetlana Broz (S.B.) - Dobro jutro.

D.N. - I novinar Amer Tikveša (A.T.) - Dobro jutro.

A.T. - Dobro jutro.

D.N. - O filmu se dosta pričalo ali nažalost više o stvarima oko filma nego o samom filmu. Pa recite mi za one koju neznaju nešto o tematici filma.

S.B. - Film Nedo od Ljubuskog nastao je u okviru onoga sto radim, radi organizacije Gariwo iz Sarajeva a to je serijal dokumentarnih filmova o ljudima koji su dobili nagradu Duško Kondor za Građansku hrabrost, koje je prije pet godina ustanovila naša ne vladina organizacija. Dakle to su ljudi koji su se u teškin vremenima ponašali kao ljudi, koji su se sačuvali svoje moralne norme. Jedan od njih je veličansveni Neđo Galić, Nedeljko Neđo Galić iz Ljubuškog koji je u toku rata 1993. godine spasio preko hiljadu zatočenika iz logora Hiljodrom. To je čovjek koji je umro 2001. godine ali je dokumentarni film o njemu snimljen 2012. godine.


U filmu su sudionici filma izjavili da se sve odigralo u roku od 15 dana. Nije sporno da je Neđo neka garantna pisma falsificirao mijenjajući imena na garantnim pismima. Ukoliko je garantno pismo dolazilo faksom tada je trebalo pored osobnih podataka promijeniti i zaglavlje koje se nalazi na faksu. Sve te radnje u normalnim uvjetima kada imate redovito snabdjevanje električnom energijom zahtjeva dosta vremen. U to vrijeme niti su bili normalni uvijeti, suvremena tehnika niti redovito snabdjevanje strujom. Ako radite falsifikat za 1000 osoba podjeljeno na 15 dana što iznosi da se svaki dan moralo uraditi 66 falsifikata. Za jedan falsifikat ako ste dobar poznavatelj tehnike trebate 10 minuta što iznosi da ste morali dnevno i svaki dan raditi 11 sati samo za izdradu lažnih garantnih pisama. Ova analiza pokazuje da se radi o manipulaciji koja nema granica. U filmu Zlata Kadragić jednom kaže da su oni nosili garantna pisma u Mostar i izvlačili zatvorenike, a u drugoj izjavi kaže da su pisma nosili na policiju nakon čega su oni dovodili zatvorenike.

Istina je da pojedinac nije mogao ništa sam napraviti bez suradnje i podrške HVO-a koji je bio civilna i vojna vlast u to vrijeme. Veliki broj dokumenata i garantnih pisama koja su dolazila drugim osobama na druge načine HVO je kopirao u foto radnji kod Neđe Galića. Ako su svjedoci tog vremena ta dokumenta vezali uz veliku humanost jednog čovjeka tada se može doći do brojke od 1000 dokumenata, ali to ne odgovara istini.


D.N. - Sama primjera filma u Ljubuškom koja je bila prije nekih malo više od mjesec dana prošla je uz provosvjede. Ljubušaci su prosjedavali i sa riječima da ih film prikazuje kao fašisoidne, da je jednostran. Što vi kažete, kako to?

A.T. - Pazite bilo koji incident kada se dešava uzrok mu je nazionalizam u ovom slučaju mislim na incidente koji je privukao veliku medijsku pažnju. Što je slučaj sa ovim filmom. U ovom slučaj radi se o hrvatskom nacinalizmu i naravno mediji u tom djelu Bosne sa hrvatskom vičinom kao i upšte sredstva masovne socializacije su u stvari samo pružena ruka nacionalističke politike i naravno oni nastoje sozializirati ljude u skladu sa načelima tog hravatskog nazionalizama, kojem je u osnovne interes sačuvati takovine posljedni rata. Te tekovine su koncentracioni logori, proterivanje, etnička čišćenja i slinčno. Naravno ljudi pod takvim jednim političkim presingom i pod takvim vidom socijalizacijalizacij bilo koji vid humanosti unutar sebe, unutar vlastitog naroda doživljavaju kao izdaju i onda se i dešava ta neka obrnuta logika gdje se nečemu što u prinzipu bi trebalo biti afirmativno poticanje kao što je Neđo, oni da ga se isticu oni ga se odriču. To je ono što se nemože shvatiti. To je na nekin način da parafraziram što je Boris Žulić rakao hoće nosite majcu na kojoj piše „Svi smo mi Gotovina", a ne „Svi smo mi Neđo". Dakle, o tome se radi to je uzrukovalo nacionalistički autizam.

D.N. - Glavna protagonistica u filmu u stvari je Štefica Galić. Ona je doživjela ako možemo reći neugode, čak pretučena je bila u vrijeme te premijere filma, jeste li se čuli s njom, kako je ona to komentirala.

S.B. - Naravno ona nije glavna protagonistica filma ali jest suproga Neđe Galića, jeste osoba koje je sve u vreme sa njim radila da bi spašavala te ljude. Dakle i učestvovala, jeste glavni protagoniste dobrote koju su njih dvoje uspjeli da izkažu u tim godinama i u tom vremenu. Ona je živa a Neđo je umro dakle govorila je ona u filmu, jedna je od 17 sagovornika. Ali obzirom da je supruga da su zajedno spašavile te ljude onda je ona bila izložena tom praktičnom medijskom linču koji se na nekim web-portalima vezanim za Ljubuški pojavio nekoliko dana pre same premijere kada smo mi najavili i kada je pozivao na linč nje, mene kao autorice i ostalih učesnika u filmu, što je nažalost rezultiralo tim da je nakon 48 sati nakon primjere ona brutalno pretučena u gradu u kojem živi. Ja sam stalno u kontaktu sa njom i vjedala sam je nakon toga. Ono se naravno oporavila fizički od posljedica tog napada ali je i dalje vrlo nesretna što je to tako jer je to posljedne što čovjek koji rizikuje sopstveni život da bi nekoga spasio moze doživeti i očekivati nakon gotovo 20 godina od iskazivanjasvoje dobrote. To govori mnogo o sredini u kojoj ona živi i ja mislim to nju duboko pogađa.


Dostavljamo Vam dokumente koji osporavaju navode u emisiji. Priopćenje MUP-a Zapadnohercegovačke županije:

„Sinoć iza 22 sata na Trgu sv. Ante u Ljubuškom dogodio se prekršaj protiv javnog reda i mira u kojem su sudjelovale dvije ženske osobe. Naime, u 22:30 sati Policijska uprava (PU) Ljubuški zaprimila je prijavu da su, zbog lakših tjelesnih ozljeda zadobivenih u tuči, u Domu zdravlja Ljubuški medicinsku pomoć zatražile Š. G. (49) iz Ljubuškog i V. D. (56) s Humca.

Policijski službenici PU Ljubuški sinoć su uzeli izjave od Š. G. (49) te od V. D. (56), a u tijeku je uzimanje izjava od svjedoka. Prema pisanju medija, riječ je o Štefici Galić i Veri Dedić, a do incidenta je došlo zbog prikazivanja filma "Neđo od Ljubuškog", koji govori o pokojnom suprugu Štefice Galić.

Glasnogovonik MUP-a Zapadnohercegovačke županije Damir Čutura nije htio potvrditi da se radi o gore navedenim osobama, kazavši kako je prekršajna obrada o ovom događaju u tijeku, te da će ona dati odgovore o tom tko je izazvao incident i zbog čega.

Također, je kazao kako se tvrdnje pojedinh medija da je Š. G. pretučena, mogu kvalificirati kao huškačko novinarstvo".

Neslužbeno doznajemo od izvora bliskih MUP-u da je prijateljica Štefice Galić dala izjavu u kojoj je potvrdila da je Štefica Galić prva pljunula i udarila Veru Dedić nakon čega su se počele tući i naguravati. Dvije svjedokinje i svaka prijateljica od sukobljenih osoba nisu ni pokušale razdvojiti dvije ženske osobe pošto se nije radilo o ozbiljnoj tuči. Nakon dolaska gvardijana franjevačkog samostana koji je slučajno čuo galamu, dvije osobe su se razdvojile i prestale naguravati. Da se nije radilo o slučajnom sukobu potvrđuje činjenica da je samostan udaljen od gradske saobraćajnice i granice s gradom zračne linije 500 m i da rjetko tko dolazi pješke do samostana. Štefica Galić je objavila na svome portalu tacno.net da je pretučena pred očima gvardijana što je još jedna od mnogih manipulacija. U prilogu shema mjesta sukoba.

„Nigdje nikada nije izjavljeno da je hrvatski narod genocidan niti je to poruka ovog filma, za što sam dobila ekstremne optužbe i neviđene batine od Vere Dedić koja je učestvovala u demonstracijama protiv dokumentarca, pred očima gvardijana na Humcu, pred očima moje prijateljice i druge žene koja je bila tu, te sam se povukla u svoj dom sa ranama po tijelu i duši."-tacno.net


D.N. - Pa mnogi kažu to jest neki kažu da je nemoguće napraviti objektivan film o ovome ratu o ratovima na novim prostorima kada je identitat kulturni, vjerski različit.

S.B. - Pa znate šta. Kada bi se tako govorili pa postoji 6000 identiteta etničkih u svetu. Ako bismo na taj način doživljavali ono što radimo nikada nitko ništa nebi mogao da napravi ja na tome ne pristajem uopšte. Mislim da je to opet izvrenuta slika onoga što zapravo jeste. Nemožemo reći ako je 17 sagovornika u filmu govorilo o tom čovjeku, negovim delima, ako imamo dokumentarne materijale koji smo snimili, koji smo prikazali, nemože se govoriti o tome da to neće biti objektivan film. Zato što je 30 ljudi koji demonstriraju ispred sale u kojoj se treba da prikaže demonstrira protiv toga. Znate ja vjerujem ipak da je ogromna većina Ljubušaka svesna svega nakraju svi znaju šta se tačno dogodilo ali većina je svesna toga da se istina mora izneti. Istina od zlu koje se dogodilo i istina o dobrim ljudima koji na to zlo nisu pristali. Taj dokumentarni film je samo o čeveku koji nije pristao na zlo i koji je učinio sve što je mogao da to zlo smanji. Pomeni bi trebao dobit sva priznjana, a ne da ga negiraju, ne da na njega pristaju, a ne da njegovu ženu tuku zbog toga što su bili dobri ljudi. Ja kažem to najviše govori onima koji se suprostavljaju, koji ne pristanju, koji tuku a ne o samom filmu da li je on objektivan ili nije.


Na projekciji filma u kinu Grič, Svetlana Broz je izjavila samo nakon nekoliko sati od sudjelovanja u emisiji da "u svetu postoji više od 8000 etničkih identiteta ". O ovoj izjavi postoji tonski zapis. Sve to pokazuje kako se s informacijama i podacima manipulira.


D.N. - Kako ste došli do dokumenata, materijala za film, kakve?

S.B. - 17 sagovornika mislim da je dovoljan izvor dokumenata. To su ljudi koji su sami imali dokumente o tome da u roku 48 sati moraju napustiti Bosnu i Hercegovinu nakon što su pušteni iz logora. Dakle došli smo preko oni koji su te dokumente posedovali to nije veliki problem. Bez obzira koliko se nekad čini da će se istina sakriti i će dokumenti biti uništini, uvek preostane neki dokumenti koji se množe izneti na videlo i mora po meni izneti na videlo.


Upravo ovo su jedini dokumenti koji su prikazani u filmu. Upravo ti dokumenti su falsifikat I podvala javnosti I gledateljima filma. Pošto se svaki film sastoji od sličica lako je pregledati svaki detalji i utvrditi neistine.

Svetlana Broz je tobože dokumentima koji se moraju „izneti na videlo" pokušala obmanuti javnosti s dokumentima i svjedočanstvima koja su objavljena u filmu. Jedan od tih falsifikata je sljedeći: Memnuna Mahić je dana 24.08.1993. godine za sebe i djecu dobila Odobrenje od HVO Ljubuški koje je vrijedilo do 31.08.1993. za tranzit kroz Hrvatsku (7 dana). U Hrvatskoj je od Ureda za progranike i izbjeglice dobila Potvrdu o suglasnosti za tranzit kroz Republiku Hrvatsku dana 31.08.1993. godine radi odlazak u Njemačku. Na Potvrdi piše da je tranzit kroz Republiku Hrvatsku u trajanju sati -dopisano rukom 48. U filmu je podmetnut ovaj dokument kao dokaz na kojem piše da se u roku od 48 sati mora napustiti općina Ljubuški i Bosna i Hercegovina. U privitku Vam dostavljamo slike i prijepis Odobrenja koja se nalaze u filmu.

Od Ureda za progranike i izbjeglice u Zagrebu Memnuna Mahić je dobila Potvrdu o suglasnosti za tranzit kroz Republiku Hrvatsku dana 31.08.1993. godine radi odlazak u Njemačku. Na Potvrdi piše da je tranzit kroz Republiku Hrvatsku u trajanju sati -dopisano rukom 48.Pošto se na dokumentu vidi Ljubuški (kao mjesto rođenja, a ne izdavanja) i 48 sati to su autori filma željeli podvaliti da se radi o dokumentu koji je izdan u Ljubuškom i da nositelj tog dokumenta mora napustiti Bosnu i Hercegovinu u roku od 48 sati.


D.N. - Sutra nas isčekuje i zagrebačka premijera. Tko će govoriti sve na primijeri kako ce biti ona organizerana?

A.T. - Sutra je zagrebačka primjera u kinu Grič kako ste rekli u 20 sati. Govorit će Svetlana Broz, kao autorice filma, govorit će prof. sa Filozofskog fakulteta ovdje u Zagrebu, Žarko Puhovski, govorit će psihologinja Dinka Čorkalo Biruški i njegova ekscelencija ambassador Kraljevine Norveške Henrik Ofstad. Naravno da ne zaboravim jako važno taj čovjek koji je napisao možda jedan od najbolji tekstova u ovom slučaj to je Boris Pavelić, novinar Novog lista i tu ću bit ja prisutan kao morderator i zaključke medijske koji smo radili u okviru organizacije iznijeti.


Još jedna od podvala autora filma u Vašoj emisiji.

Svi lažni dokumenti kao i šokantni intervju Ivana Golubića, sina Svetlane Broz objavljen u Slobodnoj Bosni 2009. godine, poslani su uvaženom prof. Žarku Puhovskom prije projekcije filma.

Može se pretpostaviti da je to bio jedan od razloga ako ne i jedini razlog nedolaska Žarka Puhovskog na projekciju filma. Pošto organizator nije ništa rekao nakon filma I prije niti za vrijeme okruglog stola o njegovom nedolasku, niti je ispričao nedolazak najavljenog gosta koji je bio najavljen u medijima sa slikom i dan prije u Vašoj emisiji može se pretpostaviti da se prof. Puhovski, poštujući sve osobe na filmu, nije želio blamirati u društvu Svetlane Broz i govoriti o filmu koji je pun neistina i manipulacija.


D.N. - Gospođo Broz, kakvu ste suradnju imali s nacionalnim televizijskim kućama pri radnji ovoga dokumentarca?

S.B. - Ne, nismo. Mi smo nevladina organizacija koja ima svoj tim i kompletnu opremu nemamo potrebu za bilo kojom vrstom tehničke saradnje, a nismo ni tražili tu vrstu saradnje.

D.N. - Niste imali potrebu za nekim materijalima.

S.B. - A, za materijalima, ne u ovom slučaju ne. Ima slučajeva u kojim je to potrebno. Sada radimo drugi film gdje sarađujemo sa BH televizijom imamo sa njima ugovor o podršci. Dakle ako govorimo o državnim televizijama Federalna televizija i BH televizija imamo sa njima ugovore na temu određenih filmova, a ne ovoga Neđo od Ljubuškog. Za taj film konkretno nam nisu bili neophodni.

D.N. - Hvala na gostovanju. Evo možemo pozvati još jednom gledatelje da sutra u 20 sati u kinu Grič pogledaju film „Neđo od Ljubuškog".


Vaš poziv gledateljima nije urodio plodom pošto je u kinu bilo oko 80 osoba s gostima, organizatorima, novinarima, osobljem i osiguranjem (vidljivo na video snimci i fotografiji objavljenoj na internet stranici od Svetlane Broz „Gariwo").

http://www.gariwo.org/Novost.aspx?id=83

U Zagrebu je 6. 9. u kinu Grič održana premijera filma Neđo od Ljubuškog. Pred nešto više od 100 ljudi prikazan je film a poslije projekcije održan je i okrugli sto na kojem su učestvovali: Svetlana Broz, autorica filma, Nj.E. Henrik Ofstad, ambasador Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj, intelektualac Predrag Matvejević, novinar Boris Pavelić te psihologinja Dinka Čorkalo Biruški. Moderator je bio Amer Tikveša, PR osoba u NVO Gariwo. (www.gariwo.org)

Još jedna od neistina Svetlane Broz, na prikazivanju filma nije bilo više od 100 ljudi kako ona navodi u svom priopćenju. Skoro sve osobe se mogu prebrojiti na fotografiji.


Manipulacije dokazima 1

Manipulacije dokazima 2

Inicijativa građana "Zajednička budućnost je u istini - Ljubuški 1993." 

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi