https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1516087720281068&id=100056395627409
Za slučaj da objava nestane
Citat:
BANJA LUKA PRESTONICA NDH
(Uloga Kristijana Krekovića)
Nije nepoznato da je Ante Pavelić razmišljao da od Banje Luke načini nekakvu prestonicu, sjedište diplomatskog kora i vlade NDH. O tome je javno govorio ratnim izvještačima i novinarima, a u jednom mađarskom listu s početka 1943. godine čitamo obrazloženje te ideje. Banja Luka, kako se veli, ima dobar položaj „zaštićen visokim planinama”, a njena „istorijska i vjerska prošlost, objašnjavaju zašto je nova hrvatska država izabrala upravo ovaj mali grad za svoju buduću prestonicu”. Banja Luka je, dodaje se, „grad orijentalnog izgleda, smješten u prelijepoj dolini i okružena vrtovima”, te kao takva još sa svojim centralnim položajem „više odgovara karakteru nove Hrvatske nego zapadnjački orijentisani Zagreb, koji se nalazi blizu novih državnih granica”.
Odluka poglavnika Ante Pavelića da Banju Luku tretira kao buduću prestonicu objašnjava se i prenaseljenošću Zagreba. Planovi su, kako čitamo, već pripremljeni, a po njima Banja Luka bi trebalo da postane sjedište vlade NDH i diplomatskog kora, dok bi Zagreb i dalje ostao privredni i kulturni centar države. U gradu na Vrbasu je predviđena, navodno, izgradnja velike administrativne četvrti, novih vila i stambenih naselja. Postojeći centar grada bi se modernizovao i pretvorio u trgovačko središte, dok je na periferiji planirana zona za fabrike koje bi koristile lokalne resurse. Posebno odeljenje hrvatskih državnih željeznica dobilo je zadatak da Banju Luku uključi u glavnu železničku mrežu zemlje. Planirano je podizanje pruge Banja Luka–Bihać, te novih veza prema Dalmaciji, kao i povezivanje sa glavnom prugom Zagreb – Zemun trasom preko Lijevča.
Zanimljivo, do danas je malo poznato da je za izradu planova „nove Banje Luke”, koja bi se zvala samo „Luka” (po nekima „Antingrad”), angažovan Kristijan Kreković (1901–1985), već tada priznati slikar i arhitekta, rodom iz okoline Modriče. Kreković je djetinjsko i mladost proveo u Tuzli, a potom studirao slikarstvo i arhitekturu u Beču i Parizu. Bio je veoma darovit, pa je još kao mladić nagrađivan prestižnim međunarodnim slikarskim priznanjima. Sa trideset i nešto vratio se u Tuzlu, te radio u Zagrebu, Beogradu (portretisao je i kralja Aleksandra Karađorđevića)... Kada je rat zahvatio Evropu, preko hiljadu djela prebacio je u Beograd, ali su upravo tamo stradala od njemačkih bombi. Zanimljivo je da Paveliću u odluci da upravo Kreković napravi planove za novu Banju Luku, kao još nekoliko revolucionarnih projekata preuređenja Zagreba (recimo, kolosalni Hrvatski panteon sa Pavelićem na vrhu na mjestu Kolodvora), nije smetao umjetnikov brak sa Jevrejkom iz Pariza, Zinom Pevzner, darovitom pijanistkinjom.
Poglavnik je o Banjoj Luci kao glavnom gradu velike hrvatske države, navodno, maštao još prije rata, a u prilog tezi da je po dolasku na vlast imao ozbiljne planove ide činjenica je već krajem aprila 1941. godine odlučio da se potpredsjedništvo Vlade NDH i neka ministarstva stacioniraju upravo u Banjoj Luci. Kasnije će se početi i rušenjem nekih objekata u Meštrovićevoj ulici, u blizini Ferhadije, te sa polaganjem temelja za vladina zdanja. Ti impulsi dali su krila Viktoru Gutiću – koji je, kako svjedoči Hrvoje Magazinović, i sam pred rat najavljivao da će Banja Luka biti nova prestonica – da rasplamsa strasti i glorifikuje značaj takve politike, time i sebe samoga. Ovdje, ipak, valja naglasiti da odluka o novoj prestonici NDH nikada nije zvanično donesena, a ustanci na terenu i ukupni tok rata su fokus poglavnikove politike neminovno zakretali na sve intenzivniji oružani otpor ustaškoj strahovladi i, uopšte, egzistiranju NDH. To daje prostora tvrdnjama da je cijela priča bila „mamac” sa ciljem da se za ustašku državu pridobiju bosanskohercegovački muslimani. U svakom slučaju, odluke i poslovi u vezi sa novom prestonicom prolongirani su za „bolja vremena”, a cijenilo se da bi se čitav projekat mogao završiti za nekoliko godina, u čemu je Pavelić, jasno, računao na pobjedu nacista.
Ishod rata je, ipak, bio drugačiji. Bježeći od ruke pravde, Pavelić se našao u „pacovskim kanalima”, a Kreković je od novih vlasti suđen zbog saradnje sa neprijateljem (neki autori posljednje riječi stavljaju pod navodnike – mi nećemo). Zabilježeno je da je 1947. godine i nesuđeni arhitekta „nove Banje Luke” pobjegao iz Jugoslavije, a život i veoma uspješnu karijeru nastavio u Evropi, da bi se 1955. godine, od ranije fasciniran civilizacijom Inka, nastanio u Peruu. Za afirmisanje peruanske prošlosti i kulture dobio tamošnje državljanstvo i titulu počasnog građanina Kuskoa, kao i jednu ulicu u tom drevnom gradu. Uskoro se vinuo među najcjenjenije svjetske portretiste a postao je, čak, i angažovani zagovornik tolerancije među rasama, narodima i religijama, mada se i danas za njegovo najpoznatije djelo uzima velika kompozicija „Egzodus dvadesetog stoljeća”, posvećeno stradanju ustaša u Blajburgu krajem rata. Portretisao je mnoge svjetske uglednike, družio se krunisanim glavama, sa Gandijem, papama... Poznat je njegov portret pape Jovana (Ivana) Pavla II sa četvoro djece različitih rasa. Posljednje dvije decenije života (1965–1985) proveo je u Palma de Majorki, gdje danas postoji Krekovićev muzej, koji je još za njegova života otvorila španska kraljica Sofija.
O Kristijanu Krekoviću se mnogo zna, ali ne i o njegovoj ulozi u vezi sa Banjom Lukom. Uistinu, konkretniji poslovi sa ciljem pretvaranja Banje Luke u ovakvu ili onakvu prestonicu NDH su, kako smo rekli, ostavljeni za poslije rata, ali to ne znači da Kreković nije ništa radio na povjerenom mu zadatku. U tom smislu, nije nam poznato da li je načinio bilo kakva idejna rješenja ili skice „nove Banje Luke” i da li je šta od toga sačuvano. Ako jeste, bilo bi to zanimljivo vidjeti. Ili je bolje da takvo nešto – ako i postoji – zauvijek ostane prekriveno prašinom. Iz više razloga!
Zoran Pejašinović
Citat:
mislim da je taj ustašetina projektovao i ustaško naselje tamo iza hrvatskog konzulata. I izgrađene su neke kuće.
Pričalo se da se na livadi kod Elektro fakulteta još nalaze zatrpani temelji budućeg dvorca Ante Pavelića i B.Luke kao sjedište fašističke NDH
Da, postoje ostaci temelja. To su ti temelji koje spominjem. Negdje sam viđao i neke stare fotografije
komunisti su temelje poravnali a nalazili su gdje bio Vodovod i parking vodovoda.Kuca mi je od 1932e na adresi Slavka Rodica 5 .Kod nekad Čelik radnje
temelji ministarstva
.....
Kada je Katolički koncil 1900. u Zagrebu donio konačne smjernice akcije stvaranja čiste hrvatske države bili su to nevjerovatni zadatci. Nepunih stotinu godina od tada sve je bilo realizovano. Nisu Hrvati odustali od svog novog glavnog grada i granice na Drini. To su projekti dugog trajanja i obični naivni puk nije toga ni svjestan.
