Evo i mog recepta. Nisam još sve usavršio, ali bih mogao staviti ruku u vatru za sve ove, jer su dokazani. Podrazumijeva se da ovo važi samo za ljude koji su zadovoljili osnovne potrebe iz Maslowljeve hijerarhije.

Prije ovih malo težih, ajmo ljudima ponuditi nešto što 100% daje rezultate i što se jako brzo može sprovesti i djelo. Istinita je ona da smo mi na neki način prosjek svih ljudi s kojima smo okruženi. Isto je istina da su ideje i emocije zarazne, kao virus.

Nameće se zaključak da se treba okružiti s ljudima koji zrače pozitivnom, optimističnom energijom. Dodatni bonus ukoliko su duhoviti. Odstraniti emocionalne "vampire", ljude s kojima svaki susret rezultira smanjem vaše životne energije. Ukoliko je riječ o rodbini ili bliskim prijateljima, imate ih obvezu povesti na ispravan put, ali si zadajte neki razuman rok za raskidanje te veze ili prijateljstva koje se temelji na međusobnom uništavanju želje za životom.

Druga lagana stvar koja isto tako funkcionira 100% je šetnja u prirodi (ako može negdje gdje ima vrlo malo ljudi, i definitivno bez mobitela). Po mogućnosti pored bilo kakve vode (more, jezero, rijeka, potok).

A za ostalo malo složenije.

1. Preuzmi apsolutnu odgovornost (Bogu i lady Fortuni prepusti od 1-10% udjela u tvom životu). Spoznaja da si u ogromnom omjeru kreator vlastite životne priče ispunjava motivacijom i energijom. Definitivno, ne možemo kontrolirati 100%, ali kroz planiranje i trud uvijek možemo donekle amortizirati i ono što nam loša sreća nekad nabaci. Najbolja spoznaja za negaciju beznađa i "kismeta" koji paralizira određene kulture.

2. Budi najbolja moguća verzija sebe. OK, visok si 1.70, ne možeš biti košarkaš. Imaš IQ 105, ne možeš biti novi Einstein ili poduzetnik. Ali uzimajući u obzir neke fizičke ili inteligencijske limitacije, svejedno imaš 100% moć da postaneš najbolja moguća verzija sebe, i da si izgradiš najbolji mogući život. Najbolja stvar što se tiče toga je što nema nikakve veze što si pogriješio ili propustio do ovoga trenutka, jer svaki novi dan, tjedan, mjesec ili godina je mjerna jedinica za sebe. Već sljedeće godine možeš izgledati bolje, biti načitaniji, povećati plaću, i biti puno bolji brat/muž/otac/prijatelj.

3. Postavi si cilj svakog dana biti 1% bolji nego jučer. Svaka mala pobjeda (mali level up u igrici) nam daje energiju i motivaciju da isto probamo sutra, a i daje osjećaj postignuća koji je sastavni dio sreće.

4. Pronađi duboko u sebi neki razlog zašto postojiš, zašto se ujutru dižeš iz kreveta i što te pokreće u životu (npr. "Želim mojoj djeci omogućiti najbolji mogući život"). Ovo bi trebalo biti nešto vrijedno, plemenito i ambiciozno. To ti je neka središnja vrijednost, i tome se uvijek vraćaš u trenucima kad ponestane energije ili zagusti, odnosno kad ti uleti onaj crv sumnje u glavi s pitanjem poput "Koji mi *** sve ovo uopće treba?!" (uvijek ćeš imati spreman odgovor koji će te vratiti na pravi put).

5. Dan započni s nabrajanjem stvari za koje si dubinski zahvalan (nešto vrijedno tipa "Imam divnu obitelj", a ne "Imam najnoviji ajFon"). Može u glavi a može i glasno. Dokazano je da su ove afirmacije pozitivne, da donekle mogu hakirati mozak i prebaciti ga u pozitivu. Kad se tako krene u dan, ništa ne izgleda tako crno.

6. Živi u trenutku. Ne, ne na način praznoglavih motivacijskih izjava tipa "Carpe diem", nego nešto praktičnije. Meni je dugo trebalo kako bih spoznao da često nisam "prisutan" u datom trenutku. Mislima sam uglavnom bio u prošlosti (sjećanje negativnih ili pozitivnih stvari, nevažno) ili u budućnosti (brige o tome što će biti sutra ili sljedećeg tjedna, ili maštarije kako će mi život biti super u 2022.). To je čista krađa trenutka u kojem živiš. U biti uopće ne živiš život nego stalno vrtiš neki film u glavi (ili memorije prošlosti ili projekcije budućnosti). Definitivno treba imati vremena i za planiranje i na analizu prošlosti, ali to bi trebalo biti strateško promišljanje, a ne stalni film u glavi koji ti krade sve ono što je oko tebe u tom trenutku (zvukovi, mirisi, boje, druge osobe).

Sve se slažem, osim da je 1% dnevno mala pobjeda. Svatko tko je računao 1.01^365 zna da je to za godina dana 37 puta više.

sad će i četvrto
neka djece.

mislim da neki ovdje ne razlikuju sreću i zadovoljstvo. možeš biti sretan i nezadovoljan. to nezadovoljstvo te tjera da radiš na tome čime nisi zadovoljan. kad to postigneš, sjetiš se nečeg drugog itd. to je ljudska priroda. i dobro je da je tako.

Upast ću malo padobranski tu.

Hedonizam, materijalizam i površnost su užici koji brzo prolaze i ne mogu biti konstruktivan temelj sreći. Micanje od naopakog sistema vrijednosti, pogotovo sebičnosti i arogancije uvelike pomaže da se osoba osjeća sretnije. Ljudi koje danas susrećemo se često uvuku u spiralu bildanja konstantno poraženog ega i to ih čini užasno nezadovoljnima.

Kako bit sretan? Nema neke opće formule. Čini mi se da je dosta važno znati za što živiš, da otkrivaš svoju svrhu, svoj smisao, zašto si ovdje, što voliš, za što se boriš. Važno je spoznati da ima nešto više od nas samih, imati tu neku duhovnost, odnos sa Bogom. Također biti dio zajednice, kolektiva, obitelji i slično. No pojedinci se razlikuju i ne vrijede ista pravila za sve.

Po mojem iskustvu i opservacijama čini mi se da je jedna od ključnih stvari kako za samog individualca (njegovu sreću) tako i za jednu civilizaciju (njen prosperitet), da posjeduješ određene karakterne vrline. Da si zahvalan odnosno skroman, da si uporan, da si marljiv, da radiš (moli i radi), da se trudiš, da čitaš, da imaš raspored, da imaš svoj moralni sistem kojeg se držiš, da si relativno discipliniran, da se znaš opustiti i uživati (na miran način, a ne dopaminskim divljanjem), da djeliš ono što imaš, da si požrtvovan, da poštuješ i voliš svoje bližnje, raduješ se njihovom dobru i gledaš kako naučiti od njih umjesto da osjećaš zavist.

Kad osoba posjeduje unutarnji mir, jednostavno se osjeti da je na mjestu. U sebi ima određene ispravno postavljene vrline, a prepreke i okolnosti kakve god bile ne mogu ju pokolebati.

uživati (na miran način, a ne dopaminskim divljanjem)

Sve ispravno i sve na mjestu, osim što "dopaminsko divljanje" povremeno nije loše, ponekad valja iskočiti iz vlastitih okvira. Em dobro dođe, em da se ostane u skladu sa okolinom i dosezima vremena u kojem živimo.

Svako od nas drugačije doživljava sretne trenutke. Za mene lično sloboda je sreća. Sloboda u smislu da ne ovisiš o nekome, da se brineš isključivo za sebe (znam da je egoistički), da te ne budi alarm ujutro, da šef nije mjerilo dobrog ili lošeg dana, da sam biraš svoje okruženje, da uživaš u poslu ili hobiju koji voliš, da znaš posmatrati prirodu i s vremena na vrijeme stopiti se s istom...

Po meni je konstruktivno recimo otić na roštiljčinu i cuganje kad završiš neku cjelinu obaveza, kad si rasterećen od stresa i briga. Tad je najslađe. Kad sam u obavezama divljanjem više postižem kontra-efekt, potiskujem problem i poslije osjećam grižnju savjesti. Zato su mi dragi blagdani, ciklusi ljeto-zima itd., nekako ti strukturiraju u intervalima razdoblje rada i razdoblje opuštanja.

Sloboda nije svima ista. Meni je sloboda biti slobodan od poroka i ropstva grijeha. Krist je osloboditelj.

Ne postoji "dopaminsko divljanje", osim ako nisi drogiran ili si dobio sedmicu na lotou. Mozak to pušta u intervalima od sekundu, dve.

Zato ljudi smrču i idu u seksualne devijacije, zbog tih sekundi i minuta.

@lapo po meni nije isto ukrasit život povremenim pijankama i igranjem lota i zagadit život porocima u smislu alkoholizma, kockanja i sličnog.

Pa ja nisam mislila na teške poroke koje ugrožavaju život osobe i njenih bližnjih. Onako, sitni, slatki prekršaji koji neće nikoga oštetiti ili rastužiti.

Pa ja nisam mislila na teške poroke koje ugrožavaju život osobe i njenih bližnjih. Onako, sitni, slatki prekršaji koji neće nikoga oštetiti ili rastužiti.

Tu se razumijemo, samo koristimo drugačiju terminologiju.

Dakle umjerenost i izbjegavanje destruktivnih navika i ponašanja, to je poanta.

Kockanje je jako težak porok. I izaziva "dopaminsko divljanje".

Nisam ni znao koliko sam sretan dok ne vidjeh anketu!