o hrvatima u juznoafrickoj republici,
1.Tvrtko Andrija Mursalo -
Hrvati na jugu Afrike (1757 - 1997)http://www.croatia.ch/kako/090114.php"Mursalova knjiga je zapravo opsežan dokument života i rada naših iseljenika na jugu Afrike, koji pokriva razdoblje dulje od 240 godina prošlog i pretprošlog stoljeća."2.http://sportske.zabranjeni.url/index.php?c ... k_id=214993.http://www.geografija.hr/clanci/1225/is ... znu-afrikuIseljavanje u Južnu AfrikuJužnoafrička Republika (JAR) bila je uglavnom dosta udaljena od ustaljenih ruta iseljavanja iz Hrvatske. Zato je i danas tu nešto manji broj naših iseljenika nego na drugim kontinentima. Pretpostavlja se da su se prvi naši emigranti nastanili u Cape Town-u oko 1885.g., ali riječ je uglavnom o neorganiziranom i pojedinačnom doseljavanju. Mnogi od tih prvih doseljenika radili su na brodovima engleskih i nizozemskih kompanija kojima je Cape Town bio prolazna ruta, pa su tu odlučili i ostati.
Ograničavajući faktor kod useljavanja naših emigranata u ovu zemlju bilo je preferiranje useljavanja Nijemaca, Šveđana, Švicaraca, ali prije svega Engleza i Nizozemaca. Na žalost, točan broj useljenih Hrvata u ovu zemlju u 19.st. nije poznat. Razlog tomu je što su se doseljeni pojedinci selili dalje, drugi se vraćali kućama da se ožene i ponovo vrate, a neki su se zauvijek vratili u domovinu.
Od onih naših emigranata koji su se za stalno nastanili u Južnoj Africi, prije negoli je otkriveno zlato, većina je nakon ukinuća Istočnoindijske kompanije, za život zarađivala u poljoprivredi. Doseljavanje Hrvata u JAR (naročito Dalmatinaca i Primoraca) postalo je učestalije nakon 1895.g. i kada su postali manualna radna snaga na građevnim radovima, bilo na cestama, u lukama i naseljima, a naročito na željezničkim prugama od Cape Town-a prema unutrašnjosti. Time su se primakli svojem kasnijem glavnom odredištu Johannesburgu i Pretoriji.
Otkriće zlata, međutim, namamilo je doseljenike u novootvorene rudnike kao i čvrsto jamstvo trajnijeg zaposlenja. Tako se od 1870.g. većina naših iseljenika u JAR našla u rudarstvu a samo je manji broj ostao na farmama. Rudarskim poslovima bavili su se pretežno doseljenici iz Dalmacije (naročito oni s Pelješca, iz doline Neretve, Makarskog primorja, sjevernog Biokova). U mnogim rudnicima zlata, bakra, azbesta i platine u Transvaalu radili su i brojni hrvatski iseljenici s otoka Visa, Brača i Korčule.
Od početka 20.st. naši doseljenici počinju napuštati rudarstvo, a zarađeni novac počinju ulagati u prodavaonice, uglavnom za prodaju mesa i mesnih prerađevina, male restorane (tzv.kaffir eating houses) te obrte. U to vrijeme na području JAR bilo je oko 2 tis.Hrvata. Ova brojka nije se promijenila ni neposredno prije 1.svj.rata.
Smatra se da je u narednih tridesetak godina tj. uoči 2.svj.rata ovdje živjelo oko 3,5 do 4 tis. Hrvata, dok ih je danas oko 6 ili 7 tisuća. Najviše naših iseljenika živi u Johannesburgu i Pretoriji, znatno manje u Cape Town-u i Durbanu, a ima ih i u Vanderbijlparku, Pinetownu, Stellenboschu i još nekim manjim mjestima.
Literatura:
1. Anić, J. (1991): Vanjske migracije i naturalizacija migranata iz Hrvatske (ratna perspektiva), Migracijske teme, 7, 2: 115-125, Zagreb
2. Antić, LJ. (1988): Osnovne značajke hrvatskog iseljeništva u španjolskoj Južnoj Americi do prvog svjetskog rata; Migracijske teme , 4, 4: 413-437, Zagreb
4. Čizmić, I. (1996): Emigration and emigrants from Croatia between 1880 and 1980, GeoJournal, vol. 38, br. 4, 431-436
5. Čizmić, I. (1998): Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku kao dio europskih migracijskih tijekova, Društvena istraživanja, br.1-2, 33-34, 127-147, Zagreb
6. Laušić, A., Anić, J. (2000): Južna Afrika i Hrvati, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb