HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: sri vel 19, 2020 10:58 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 189 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 4, 5, 6, 7, 8
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: pon ožu 24, 2014 2:29 pm 
Offline

Pridružen/a: sri sij 15, 2014 11:38 pm
Postovi: 1165
neo je napisao/la:
dudu je napisao/la:

pa ovo je najveći obračun srba i hrvata ikad. a oluja ispada mala maca prema ovome :-zubati

Moja spoznaja:

Jedan mali ispravak cetnici Đurisica su prije dolaska u Krajinu preko Drljevica imali potpisan ugovor sa Ustasama kao Crnogorska vojska. Istovremeno Mihajlovic izdaje neki proglas o izdaji ,Đurisic se predomisli i krene nekim trecim putem .
Ustase su na nagovor Drljevica krenuli u sukob sa cetnicima.
Od zarobljenih cetnika tko se je izjasnio Srbogorcem ostao ziv,Srbi classic pravac Jasenovac i Stara Gradiska.
Cetnici Đurisica su nakon ugovora predali ranjene i bolesne i tek onda krenuli "svojim putem"

Jel putem Jasenovca.....

_________________
Pozovi i pomozi,budi covjek,ne mlati praznu slamu,djeluj.
BH Telekom 090-231-032
Mtel 1458
HT Eronet 092-890-830
Za pomoc RS iz Srbije 2161
Srbija 1003
Hrvatska 060-90-11


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: pon pro 08, 2014 5:36 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2451
IVAN ČALJKUŠIĆ - BITKA NA LIJEVČA POLJU

Eej kliknu vila s velebitskih stijena eej doziva svoga pobratima gdje si pobro Velebita sine što ne pjevaš bitke domovine gdje li su ti gusle i gudalo što ti je od djeda ostalo strune su ti puste zahrđale koje no su rodu besjedile kako Hrvat svoju grudu brani što ju kleti otimlju dušmani. Ej starac pita posestrino moja koju pjesmu od kojeg li boja tisuću smo vodili bojeva pa im svima ne znam ni brojeva na tisuće junaka biše koji ljute bojeve vodiše i dušmane protjeraše klete iz Hrvatske naše zemlje svete pjevaj pobro ako ti je volja ljutu bitku sa Lijevča polja starac svoje gusle prihvatio pa kroz gusle 'vako govorio slavo naših pradjedova britka sabljo naših vitezova. Ej na tisuću deveta stotina četrdeset i peta godina na početku od travnja mjeseca i Svih svetih znamenitog sveca eej vojsku kupi Draža đenerale od Srbije države propale pusta nada srbijanskog rata krvopija ljuti od Hrvata ej kad svoju vojsku sakupio vojvodama svojim govorio čujte gedže srpske moje vođe zaštitnici srpske slobode osvetnici boja sa Kosova širitelji carstva Dušanova sada treba u osvete ići ej do Trsta grada prići Hrvatsku pod nas okrenuti ni spomena od nje ne će biti podavit ću Latine i Turke svu Hrvatsku uzeti u ruke Englezi su nama poznati kao ratni dar će nam ju dati pa onda neka vide Englezi kako tuku srpski mitraljezi pa dozivlje Pavla Đurišića i vojvodu Petra Bačevića poslušajte moje srpske vojvode u ime kralja i srpske slobode na boju se oba proslaviše kada žene i djecu pobiše i Turčinu odsjekoše glavu ej podigoše staru srpsku slavu. Sve do rijeke Bosne ćete stići tu ćete se na oružje dići i u njeni spomen udariti tu svršetak Hrvatske će biti kad oboje razumiše priču u šumi gustoj svakoj ptici viču još dozivlje popa Perišića krvopiju kao i Đujića čuj vladiko sine svetog Save širitelju stare srpske slave Bog je Srbin to odavno znadeš ti njegovu poruku imadeš uništiti sve što srpsko nije parola je sada k'o i prije podaviti Latine i Turke svu Hrvatsku uzeti u ruke moli Boga da se boj dobije za slobodu Velike Srbije pop zaziva Boga Gospodina pod mantijom kama sakrivena kama oštra kao zmija ljuta ogreznula po tisuću puta u pravednoj krvi od Hrvata pa se pop za tu kamu hvata ej kamu pop više sebe diže mjesto križa na kamu priseže sveti Savo naša srpska slavo ne bi li nam kakvu pomoć dao da hrvatsko uništimo pleme i neka im ne ostane sjeme pa se starac na noge podiže de četnici priđite mi bliže da podarim blagoslov vam sveti blagoslov vam sada mnogo vrijedi mjesto vina krvcu ćete piti krv hrvatska vino će vam biti. Eej nikakav obzir ne imajte sve poklati je li razumjete nasta puka u nebesa vika tih trideset tisuća četnika kliču kralju i bradatom Draži svaki od njih krvi piti traži kad se pobro uputiše oni već se deru cijela šuma gori kad bi netko gled'o izdaleka sam bi sebi možda tiho rek'o Bože mili kuda prođe ovo sve će biti carstvo Dušanovo to gledala Hrvatica vila pa se vila podiže na krila leti vila do Papuka planine i zavika s one visine kako viknu zemlja se potresa mislio bi ore se nebesa. Zove vila pobratima svoga Metikoša sina hrvatskoga ej on spava brinuo se nije eno barjak četnički se vije i trideset tisuća četnika bit će pobro jada prevelika skupljaj vojsku kako god znadeš dokle još vremena imadeš a ja odoh Luburića naći da im može u susret izići pa se vila do Gradiške vinu u slavonsku pušta se ravninu Jasenovcu dolazila biše ej vjeruj brate tako povijest piše pa zaori iza svega glasa sva se trava poljim' zatalasa oj viteže Luburiću Vjeko je li znadeš je li ti tko rek'o silna vojska četnika Draže smrt Hrvatskoj bezuvjetno traže pripremi se pobratime mili da se možeš oduprijeti sili digni svoje hrabre obranaše koji no se četnika ne plaše a ja ću ti u pomoći biti pa ćeš Dražu lako pobijediti a sad idem do Zagreba Anti jer i njemu želim vijesti dati što njegovi vitezovi čine u obrani svoje domovine pa se vila u oblake vine čuvaj mi se dragi pobratime. Kad Luburić vilu razumio nemilice na noge skočio pa brzoglas on je prihvatio i kroz njega 'vako govorio generala hoću Metikoša je li tamo il' je negdje poš'o sve časnike na okup sazvati potrebite upute im dati neka svatko na svom mjestu stane i nek' čeka dokle bitka plane pa doziva bojnika Vrbana mrkog vuka s velebitskih strana čuj bojniče de pripremi bojne i pregledaj naše puške strojne zovi meni Pavlovića Marka u kojeg je srce od junaka Matijević, Hadžija i Rudo bit će pobro od četnika čudo pripreme se postrojbe vojne podmažu se hrvatske strojne a tenkovi zaškripaše laki vidio je tada vojnik svaki da će biti boja žestokoga nasred Lijevča polja velikoga. Kamioni zazujaše jače netko vikne tovari bacače bacač ljuti što milosti nema ej Đurišiću crno ti se sprema pa da vidiš hrabre domobrane ustašije vojske odabrane pozor pade general naiđe pa sve bojnu za bojnom obiđe svakog momka pogledao pobro pa im stade govoriti dobro djeco moja hrabri obranaši svi bojevi do sad bihu naši nemojte se djeco prepanuti pobjeda će i sad naša biti odani smo gospodaru svijeta za njegova načela presveta za slobodu rodu hrvatskome najvjernijem savezniku svome život nam je u rukama tvojim zato smrti ja se i ne bojim to su riječi mlada generala Gospodine rek'o ti je hvala kliknu kreni! vila ljuta dušmanina ukloni s puta snažne ruke pritegnuše strojne a pjesme se zaoriše bojne poglavniče naš sokole sivi ne ćemo te ostaviti živi više majka ne će rodit' ptića što je majka Maksa Luburića idu bojne general pred njima jao ti je vama četnicima to gledala s Velebita vila gledala je pa je govorila Bože mili na svemu ti hvala što je tvoja sveta milost dala rodu momu 'vake vitezove na braniku slave pradjedove eno barjak u tri boje vije kojega su ustaše razvile ej grb kockasti na svetinji stoji koji no se dušmana ne boji slobodarsku on nam krunu plete za slobodu Hrvatske nam svete pa se vila diže u oblake iz oblaka pratila junake. Ej kad Lijevču polju dolaziše na četiri se strane podijeliše tu general rasporede daje ej sva'k' znade gdje se tko zastaje Metikošu zauzmi dolinu i propusti gedže u ravninu čuvaj pute do Gradiške grada pa ćeš vidjet' od četnika jada tu Metikoš prvi vatru daje pa ih tuče nikad ne prestaje ej kada se borba otvorila kao da se zemlja prolomila ej strojne štekću a bacači laju a četnici k'o snoplje padaju pa da vidiš topničkoga topa kako brzo grobnice kopa i postavlja tupe haubice ej četnike tuku nemilice kad zapovijed od časnika pade među gedžam' panika nastade ej da vidiš žestokoga boja u proboju kraj sela Razboja bunkeri su izgrađeni ljuti svi su kleti zatvoreni puti. Iz bunkera ovih vatra sijeva a za strojnom ustaša popjeva strojno moja al' si podmazana za četnika i za partizana vriska stoji hrvatskih junaka ej četnici kukala vam majka je li znate kukala vam majka da je ovdje misa od junaka nijedna vas žive vidjet' ne će smrt konačna pred nosom vam kreće ovo je boj junaka vitezova slavnih potomaka praunuci Trpimirovića a sinovi Ante Pavelića duh slobode Ante Starčevića ej britka sablja bana Jelačića. Pa kad glavna zapovijed je stigla raketa se ka nebu podigla crven signal što od borbe biše eej tad muškarci ljuti zacviliše vika stoji šarca neumorna jauk stoji gedže žalosnoga Bože mili što se čudo stvori kad tenkovski dreknuše motori vatra sijeva ispred gusjenica s kupole su zakleta trojica prolijeću četničke kutije pa četnike iza leđa bije ej da ti je stati pa vidjeti to ustaša nemilo ih mlati čujem viku bojnika Vrbana od daleko poznatih strana dušmanin se sudario biše što četnicim' u pomoć hodiše Srbin Srbinu u pomoć pohita a ideal to se i ne pita pa da vidiš Koče Popovića kako žali Pavla Đurišića i njegove bradate četnike da još vidiš nevolje velike eeej kad Vrban udario biše eeej sa zada tako pero piše deset puta protivnik je jači za ustašu to ništa ne znači kada brani hrvatsku slobodu, dom i život hrvatskome rodu boj se bije a pjesma se ori kad hrvatsko srce progovori Za dom spremni! zemlja se potresa a glas leti gore do nebesa ej tu se srpstvo sjediniti htjelo al' ustaša dočeka ih smjelo eej ... pobratime istina je cijela. I on ide u pomoć Vrbanu odoljeti kletom partizanu tuče Vrban rodila ga majka za pogotke čast mu svaka ne ćeš Kočo preko mene proći dokle živiš možeš Titu reći pa se bojnik združi s generalom i stuče ga vjeruj kao šalom pa kakav je otpor stvorio da Koča ne bi dohvatio eej s druge strane Pavlović se čuje četnicima kako dovikuje eej poručite i kralju i Draži da na Drini eej da na Lijevču grobove potraži Hrvatom se nikad ne bi zvao kada bi vam junak uzmakao pa zavika što mu grlo nosi a glas mu se kroz polje pronosi na puške djeco obranaši smrti nitko neka se ne plaši motoristi palite motore i nek' ljuti šarci progovore ej do neba se tutanj prolomio kao da je struju provodio po bojištu se uzdigla prašina od nemilih motorskih mašina bajonete opet svjetlucaju, šarci štekću, četnici padaju. Ej motorci jurišnike vesele s motora krvav megdan dijele tenkovi njih opkoliše eej četnike redom pritisoše ej vriska stoji hrvatskih momaka a u svakog srce od junaka al' se vriska namjerila biše na vojvodu tako pero piše kad se obruč stiskati počeo a vojvoda potpuno se smeo pa kukavac stade uzmicati i četnike sebi dozivati pa četnici ruke podignuli a oružje u travu bacili kad vojvoda ovo je vidio on se negdje u grmlje sakrio ej kako ne bi utekao ustaša ga brzo pronašao daj počekaj Pavle Đurišiću da te pita vitez Luburiću što trijebiš nedužne narode što silova djevojčice mlade što se ono od Kozare čuje ono Vrban s vojskom podvikuje jer je dobra lova ulovio Perišića da ga Bog ubio a kakav je gromovi ga tukli a meso mu gavrani razvukli crnu bradu do pasa spustio a za pasom noža dotaknuo šubara mu pala na ramena dabogda mu nestalo plemena pa Metikoš njega priupita zašto se je ovamo doskit'o zašto pale gradove i sela i vrše nečovječna djela vidiš pope da te Bog ubio kolike si ljude izgubio kako bre to mene pitat' smete i kako vi to ne razumete amanet to je boja kosovskoga strategija carstva nebeskoga šuti pope ujela te zmija kakva ti je ovo strategija ej dvadest tisuć' četnika je palo a ostalo u ropstvo dopalo evo mi te uhvatismo živa uzalud je tebi dokazivat' sad ćeš biti drugi sveti Sava sada će ti poletjeti glava. Kad četnici popa opaziše nemilim ga okom udariše kolju popa po srpskom receptu možda bi se zgadilo i psetu Dražinu cijelu dinastiju, Đurišića i cijelu Srbiju. Tako brate za četiri dana žestokoga boja i megdana nesta vojske Pavla Đurišića i molitve popa Perišića hrvatska ih vojska dočekala na Lijevču ih polju savladala eej tako se branila država i njezina svakolika prava gdje ste mudri što povijest pišete zašto brate pravo ne pišete ustaštvo se galamom ne guši jer je ono narodu u duši bez njega bi svagdje roblje bili silom brate odgovaraj sili slava borcim' palim za slobodu što su vjerno služili narodu Lijevče polje sjaju naše slave iz tvoje će mlade niknut' trave barjak sveti u tri boje mile kojega su ustaše razvile te pred vojskom poglavnika svoga najvećega sina hrvatskoga slava vama vitezovi roda sa vama nam živjela sloboda jude će se povješati sami izdajica svakoga se srami a dika je hrvatskog vojnika eej biti za dom i za poglavnika.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: čet tra 09, 2015 3:36 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2451
Nema skoro nikakvih podataka o zapovjednicima HOS-a u veličanstvenoj pobjedi na Lijevča polju, Vladimiru Metikošu i Marku Pavloviću. Jučer i danas sam nakon što sam isisao sve što se guglajući o njima može naći napravio nažalost šture članke na Wikipediji. Jučer sam napisao i također nažalost šturi članak o Radojici Perišiću, a od prije su tu članci Pavle Đurišić, Petar Baćević i Milorad M. Popović. Čudno kako o tako važnim osobama i proslavljenim generalima nema ništa na svemreži, komunistička diktatura učinila je svoje. U enciklopedijama i udžbenicima iz doba SFRJ spominju se samo ustaše Ante Pavelića i četnici Draže Mihailovića, nema ništa o drugim važnim imenima. U Općoj enciklopediji JLZ nema članka o Luburiću, Francetiću, Bobanu, niti jednom ministru NDH, Đujiću, Pećancu, Đurišiću, Lašiću, Stanišiću, Kalabiću, Jevđeviću, Rokviću, Đukanoviću, Drenoviću, Dangiću, Bogunoviću itd. Komunisti su nastojali da svi ti ljudi padnu u zaborav, ali ipak su opet oživljele uspomene na njih.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Metiko%C5%A1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Pavlovi%C4%87

http://hr.wikipedia.org/wiki/Radojica_Peri%C5%A1i%C4%87

http://hr.wikipedia.org/wiki/Milorad_M._Popovi%C4%87

http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Ba%C4%87evi%C4%87

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pavle_%C4% ... %A1i%C4%87


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: čet tra 09, 2015 3:50 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 10, 2013 9:41 pm
Postovi: 9331
Vaskoliki srpski živalj ti je zahvalan što si oživio uspomene na Radojicu Perišića, Milorada Popovića i Petra Baćevića.

_________________
I live in a ramshackle pseudo-state...


Vrh
   
 
 Naslov: Ustaše vs Četnici-bitka na Ljevča Polju(drugo Kosovo)
PostPostano: sub srp 04, 2015 8:06 am 
Offline

Pridružen/a: sub srp 04, 2015 7:44 am
Postovi: 18
Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga NDH s jedne strane te Jugoslavenske vojske u otadžbini tj. četnika s druge strane; nedaleko Banja Luke. Snagama NDH je zapovjedao general Vladimir Metikoš, a četničkima vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena potpunim porazom četnika. Nakon 2. sv. rata četnički emigranti su ju nazivali "drugim Kosovom".


Snage NDH koje su su nalazile u blizini činile su 27.940 ljudi. 30. ožujka 1945. četničke snage su prešle rijeku Vrbas i zauzele selo Razboj. Odatle je četnički Sandžački korpus krenuo prema rijeci Savi i selu Dolinama na putu prema Bosanskoj Gradišci. U isto vrijeme tri satnije 5. bojne 10. ustaškog Stajaćeg djelatnog zdruga su po zapovjedi generala Metikoša krenule iz Banja Luke prema Bosanskoj Gradišci te zauzele položaj kod sela Gornje Doline. Tamo su se sukobili sa četnicima ali su zbog nesrazmjera u broju morali početi uzmicati. Istovremeno je i domaće hrvatsko stanovništvo počelo bježati prema Bosanskoj Gradišci u strahu od četnika. Tih dana su četnici poharali sela Junuzovce i Gornje Doline a pretpostavlja se da su ubili 2.500 civila.

2. travnja general Metikoš je sa oklopnim snagama 6. hrvatske divizije napao četnike nedaleko Dolina i u poludnevnoj borbi odbacio ih. Tom prilikom ustaše su zarobili četničkog oficira, kapetana Mijukovića. Crnogorac po nacionalnosti, pristaša ideje nezavisne Crne Gore i sljedbenik Sekule Drljevića, Mijuković se nije slagao s četničkom ideologijom i dao je ustaškim časnicima informacije o namjerama četničke vrhovne komande.


Iz dobivenih podataka general Metikoš i zapovjednik 17. hrvatske divizije general Marko Pavlović donose odluku o što skorijem odlučnom udaru na četnike. General Pavlović je isti dan prebacio u Bosansku Gradišku Oklopni sklop iz Novske i Topnički sklop iz Nove Gradiške te poslao još dvije pješačke bojne. Metikoš i Pavlović su se sastali u Bos. Gradišci i dogovorili plan napada. 5. bojnu 10. stajaćeg djelatnog sdruga su postavili u mjesto Vrbačko kao osiguranje od mogućeg partizanskog napada. Istog dana u 12.00 sati ustaško topništvo je sa tri mjesta započelo artiljerijsku vatru na četnički Sandžački korpus. Istodobno je ustaški oklopni sklop od 24 oklopna vozila i 4 tenka "Tigar" punom brzinom ušao u Doline i vatrom iz strojnica počeo pucati po četnicima koji su počeli bezglavo bježati. Nakon sat vremena borba je bila gotova. Ustaše su zarobili 400 četnika, među njima i nekoliko oficira dok je na bojnom polju ostalo ležati 2.000 mrtvih i ranjenih četnika. Ispitivanjem zarobljenih časnika ustaše su saznali da su četnici planirali taj isti dan napasti Bosansku Gradišku. Saznali su i sastav četničke vojske: Sandžački korpus, kojim je zapovjedao kapetan Kalajitović, Drinski korpus pod zapovjedništvom vojvode Draškovića te 5.000 crnogorskih četnika pod zapovjedništvom vojvode Agrama. Saznali su i da su četnici tijekom dolaska na to područje imali pomoć Nijemaca.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Ustaše vs Četnici-bitka na Ljevča Polju(drugo Kosovo)
PostPostano: sub srp 04, 2015 8:06 am 
Offline

Pridružen/a: sub srp 04, 2015 7:44 am
Postovi: 18
Zbog neočekivanog poraza njihove prethodnice, u glavnini četničke vojske došlo je do razmirica pa i do oružanog obračunavanja među oficirima. Vojvoda Đurišić je tada dao strijeljati nekoliko crnogorskih četničkih časnika kako bi primirio ostale i spriječio pobunu. No to je samo pojačalo nezadovoljstvo Crnogoraca koji su najvećim dijelom bili prisilno mobilizirani i nisu se željeli boriti za ideju Velike Srbije. Kako je kapetan Mijuković pred ustaškim časnicima i predvidio, u noći 2./3. travnja 5.000 Crnogoraca je dezertiralo iz četnika, prešlo ustašama i ponudilo im pomoć u borbi protiv četnika.

To je natjeralo Đurišića da promjeni plan. 3. travnja donio je odluku da neće napadati ni Bosansku Gradišku ni Banja Luku nego da sve preostale četničke snage trebaju prijeći na lijevu obalu rijeke Vrbas, zauzeti Lijevča polje i sela Topole, Dubrave i Maglajan, ondje se opskrbiti namirnicama i konjima te odatle krenuti preko Kozare prema Kordunu gdje bi se spojili sa četnicima vojvode Đujića koji su im trebali krenuti u susret iz Slovenije.

Dana 4. travnja Đurišić se odlučio na proboj kroz ustaške redove. U međuvremenu ustaše su na brzinu gradili i pojačavali bunkere na cesti Bosanska Gradiška-Banja Luka. Izgradnjom bunkera upravljao je inženjerijski dopukovnik Josić. U bunkerima je bila smještena domobranska 2. bojna 4. lovačkog Sdruga. Svaki bunker je bio naoružan sa po dva minobacača i jednim mitraljezom a posadu je činilo tridesetak ljudi. Bunkeri koji su bili smješteni na raskrižjima cesta, Novoj Topoli, Gornjoj Topoli, Maglajanima i Laktašima bili su dodatno ojačani sa po jednim protuoklopnim topom. Na 40 km dužine ceste bila su izgrađena 22 bunkera. U Laktaše su neprimjetno stigli jedan ustaški oklopni sklop te dvije pješačke bojne i smjestili su se uz cestu prema Razboju. General Pavlović je postavio jedan oklopni sklop Ustaške obrane na cestu prema Donjim Doljanima, iza njega 4. bojnu na kamionima a jednu oklopnu satniju u selo Bukovac. 3. bojnu pod zapovjedništvom ustaškog bojnika Ante Vrbana poslao je u okolicu Vilusa kako bi spriječili mogući napad partizana s Kozare.
Glavna bitka

U jutro 5. travnja u 2.00 sati četnici započinju frontalni napad na bunkere i obasipaju ih ručnim bombama, vatrom iz pješačkog naoružanja te bacača. Domobrani u bunkerima su pričekali da im se četnici približe na dovoljnu blizinu a zatim su otvorili vatru iz strojnica, minobacača i topova što stvara velike gubitke četnicima i unosi pometnju među njih. To je potrajalo cijeli dan i nastavilo se u noć.

Četnik Mihajlo Minić je nakon rata opisao bitku ovim riječima:"Dolina Lijevča polja odjekuje grmljavinom od eksplozija granata i ručnih bombi. Ustaški tankovi brekću i seju vatru na sve strane. Noć se je pretvorila u dan."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Ustaše vs Četnici-bitka na Ljevča Polju(drugo Kosovo)
PostPostano: sub srp 04, 2015 8:07 am 
Offline

Pridružen/a: sub srp 04, 2015 7:44 am
Postovi: 18
Ipak 6. travnja u 6.00 sati četnički odredi Garani i Omladinski odred pod vodstvom kapetana Perišića uspjeli su se probiti između bunkera i krenuli napasti 3. bojnu s leđa. General Pavlović je sa dijelom svoje divizije začepio mjesto četničkog prodora a zatim svoju pričuvu, dvije oklopne satnije, poslao cestom Bukovac-Turjak u pomoć 3. bojni. Sa ostatkom snaga Pavlović se dao u lov na četničku grupu koja je činila oko 1.000 ljudi. Uskoro su ih njegove oklopne snage sustigle i napale, pritisak na 3. bojnu je otklonjen a od 1.000 četnika ubijeno je 500 dok su preostali pobjegli prema Kozari. 3. bojna, ojačana dvjema oklopnim satnijama krenula je u lov na preostalih 500 četnika. Dva dana kasnije jedna bojna 4. hrvatske divizije pod zapovjedništvom generala Zdenka Begića naišla je na tu četničku grupu i u potpunosti ju uništila.

Tijekom noći sa 6. na 7. travnja zahvaljujući radu ustaških diverzanata panika u četničkim redovima dostiže vrhunac i četnici počinju bježati s lijeve na desnu obalu rijeke Vrbas s namjerom da se rasprše po obližnjim šumama. No u jutro 7. travnja ustaško topništvo počinje gađati čamce kojima su prelazili i time im odsjeca odstupnicu.

Kako su se u blizini Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta počele okupljati partizanske snage a ne želeći voditi istodobno borbu na dvije strane, zapovjednik 4. Sbora general Josip Metzger donosi odluku o konačnom napadu na preostale četničke snage koje su brojale još 10.000 ljudi.

Točno u 11.00 sati snage 6. i 17. hrvatske divizije započinju opći napad na četnike koji su se ukopali oko Razboja. Preko Dolina i Glamočana prema razboju kreće 1. oklopni sklop Ustaške obrane predvođen sa 4 tenka "Tigar", za njim motorizirana strojnička satnija i kamioni sa pješadijom. Jedan oklopni sklop 1. zdruga Ustaške obrane kreće cestom Brezovljani-Glamočani. Sa juga Oklopni sklop 6. divizije tjera četnike iz mjesta Kukolj prema Razboju. Iza njega dolaze motorizirana strojnička satnija i dvije pješačke bojne koje započinju sa četnicima frontalnu borbu. Domobrani izlaze iz bunkera i otvaraju oštru strojničku vatru.

Pod naletom ustaških tenkova i oklopnih kola lomi se četničko desno krilo i ustaše dospijevaju u njegovu pozadinu te ga strojnicama tuku s leđa. Četnički Drinski korpus se osipa a četnici uzalud pokušavaju zatvoriti mjesta ustaškog prodora. Pod neprekidnom ustaškom vatrom popraćenom ručnim bombama nastaje panika i rasulo među četnicima. Četnici napuštaju svoje položaje i pokušavaju se spasiti bijegom ali uzalud jer su bili opkoljeni sa svih strana. Ustaško pješaštvo uništava i poljednji otpor četnika koji se predaju. U 13.00 sati bitka je bila gotova. Crnogorci koji su prethodnih dana dezertitrali iz četnika pokopali su mrtve. Ratni plijen je bio golem. Zarobljeno je oko 5.000 četnika, među njima i vojvoda Đurišić koji je pronađen kako se skriva ispod kola nadajući se da će po noći pobjeći.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: sub srp 04, 2015 8:09 am 
Offline

Pridružen/a: sub srp 04, 2015 7:44 am
Postovi: 18
Basta, Milan-Rat je završio sedam dana kasnije
Proces protiv Draže Mihailovića, Vijesnik 1948.
"Američki Srbobran" od 2. listopada 1950.
"Iskra" München, od 24.05.1951. članak "Kad je krvca iz zemlje provrela".
Iz zapisnika o preslušavanju popa Perišića 01.05.1945. pismohrana časopisa "Drina".
Alvin E. Conski, izvještaji Draže Mihailovića, pročitano na zasjedanju Američkog kongresa 24.05.1945.
Boško N. Kostić, "Za istoriju naših dana", München.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: ned srp 05, 2015 8:22 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lip 24, 2015 3:01 pm
Postovi: 1646
Kraj rata i planovi trange frange. Djurisic dobija toboz dojavu od Draze da dodje u Bosnu hitno sa svojima. Po dolasku Draza mu saopstava da on to nije porucio i da nema nameru napustati Jugoslaviju. U igri je bio izrod neonacisticki Ljotic , tada u Sloveniji koji u saradnji sa ustasama vrbuje Djurisica tj da podje za Sloveniju sa borcima a da je on sredio sa ustasama zajednicko povlacenje. I biva tu propustanja na teritoriji pod kontrolom ustasa do mesta gdece upasti u klanicu lijevce polje i tako zavrsava. Ustasi je to srbin bio partizan bio cetnik. Od klasicne sacekuse napfaviste junacko delo.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: ned srp 05, 2015 8:24 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lip 24, 2015 3:01 pm
Postovi: 1646
Drljeviceva kurvolovka verovanje ustasi a ne pominjemo. Od bezanije i raznih kurvarluka u dogovorima eto bar jedna bitka da se upise kao dobitna. Nije sramotno faliti se kvinslinzima i nacistima? Stidi se guzice kad nemas obraza rece posten svet.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: ned srp 05, 2015 12:48 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 10:09 am
Postovi: 15780
Lokacija: Heartbreak Hotel
kolubara je napisao/la:
Kraj rata i planovi trange frange. Djurisic dobija toboz dojavu od Draze da dodje u Bosnu hitno sa svojima. Po dolasku Draza mu saopstava da on to nije porucio i da nema nameru napustati Jugoslaviju. U igri je bio izrod neonacisticki Ljotic , tada u Sloveniji koji u saradnji sa ustasama vrbuje Djurisica tj da podje za Sloveniju sa borcima a da je on sredio sa ustasama zajednicko povlacenje. I biva tu propustanja na teritoriji pod kontrolom ustasa do mesta gdece upasti u klanicu lijevce polje i tako zavrsava. Ustasi je to srbin bio partizan bio cetnik. Od klasicne sacekuse napfaviste junacko delo.


Hajde ne kenjaj. Đurišić je dobio koridor prema Sloveniji ali se nije držao dogovora, promijenio je rutu i vrijeme i usput klao sve hrvatske civile. Samo u selu Doline kod Bosanske Gradiške je tada poklano 500 civila.
To neko preseravanje da su eto Hrvati zahebali Đurišića, da su ga uvukli u unaprijed planiranu klopku je glupost. Što je vlast NDH trebala učiniti? Da mirno pušta da četnici pokolju sve na svojemu putu do Slovenije?

_________________
I'm not trying to be sexy. It's just my way of expressing myself when I move around.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: ned srp 05, 2015 2:08 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lip 24, 2015 3:01 pm
Postovi: 1646
Laz. Djurisicevci su gledali maknuti se sto pre. Vera u drljevica im dosla glave.

A sacekusa ispade toboz bitka junacka... drugo kad kazesh ndh meni neprijatno. To je nasilna drzava koja je uzurpirala citavu bosnu. A pickasto cutala zabaru kad je capio dalmaciju.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: pon pro 02, 2019 12:02 am 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2451
Četnik Milorad Popović, poginuo u ovoj bici.

Vukota Govedarica - Kapetan Milorad Popović

Da zapjevam, s' mukom, rodu mome
o velikom junaku srpskome
o sivome od sokola tiću
Miloradu slavnom Popoviću.
Što bijaše srpskom rodu nada
rodio se iznad Gacka grada
na Dražljevu, selu glasitome
na ognjištu srpskom junačkome.
Brzo lete dani i godine
raste sivi soko sa planine
sve vrline velikoga oca
barjaktara, dičnog Hercegovca.
Vojskovođe, solunskog ratnika
zakletoga kraljevog vojnika
Milorad je mladi slijedio
Gospod mu je dragi podario.
Svu ljepotu ovoga svijeta
nije bilo ljepšega momčeta
u cijelome gatačkome kraju
a mlade se cure otimaju
koja će mu svoju ljubav dati
i njegovom đevojkom se zvati.
U Beograd, glavni grad Srbije
upisa se na vojne studije
i pristupi u kraljevu gardu
nije bilo ravnog Miloradu.
Po ljepoti, poštenju i znanju
i njegovom vojničkom držanju
pa bijaše pogledati dika
Popovića, mladog poručnika.
No kad Hitler, fašista prokleti
krenu da se pravoslavlju sveti
u tom teškom krvavom vremenu
Srbija se nađe u plamenu.
Milorad je u to teško doba
prvi megdan vatreni oproba
k'o komandir konjičkoga puka
junački se s' fašistima tuka.
U beskrajne banatske ravnice
a brojnije švapske jedinice
i njihova sila i tehnika
primoraše srpskog poručnika.
Da se s' vojskom Pančevu povlači
jer nadiru ljuti osvajači
što za pravdu i milost ne znaju
krv nevinu srpsku prolivaju.
Pa kad zemlja bez vlade ostade
a vojska se razbi na komade
Popović se našao na muku
zar da gleda skrštenijeh ruku?
Kako zemlja svetosavska gori
Milorad se sili ne pokori
to mu kuća i ponos ne daju
pa se vrati svome zavičaju.
I zakle se na krst i svijeću
srpsku vjeru ja izdati neću
krst će časni izronit' iz mraka
putem mojih slavnijeh predaka.
I ja ću poći, sa vjerom u Boga
u odbranu srpskog roda moga
Gačane ću pod oružje dići
pravi Srbin pod krunu će prići.
Ali ne bi što Milorad želi
nesrećno se srpstvo podijeli
pa brat brata ubijati stade
Bože dragi, šta to Srbi rade?
Jesu li to ostali bez uma
đe kum svoga da ubije kuma
đe da otac puca u dijete
jada srpskih i sudbe proklete.
S' jedne strane Savez komunista
onih što su pljunuli na Hrista
na krst časni i srpske svetinje
na sve čim se srpski rod zaklinje
na svetoga Savu i na Boga
zar šta ima strašnije od toga?
S' druge strane svaki Srbin pravi
pod Dražinu komandu se stavi
da se bori za kralja i krunu
da ih stari predaci ne kunu.
Nego da ih do nebesa slave
u te teške dane i krvave
Gacko polje, slavno od davnina
dočekuje ravnogorskog sina.
Gorskog zmaja đenerala Dražu
i njegovu ravnogorsku stražu
i majora Pavla Đurišića
pukovnika Baja Stanišića
i vojvodu Petra Baćovića
i ostale četničke prvake
sve birane ljude i junake.
Kod bijele kule Bogdanove
tu đeneral svoje sokolove
upoznava sa ratnijem planom
do pobjede borbom neprestanom.
Bog i pravda na našoj su strani
braćo moja, ponosni Gačani
danas mi je pozdraviti dika
Popovića, mladog poručnika.
Što od boja i smrti ne preza
zato ovog srpskoga viteza
proglašavam ja časa ovoga
komandantom korpusa prvoga.
Nevesinjsko-gatačkih četnika
a Perišić popa, ustanika
za četničkog postavljam vojvodu
svi za srpstvo, kralja i slobodu.
Od tog dana, pa do kraja rata
pod komandom hrabrog komandanta
nevesinjsko-gatački četnici
u svakome boju i prilici.
Za krst časni hrabro vojevaše
poklekoše pred njima ustaše
i ostale Hitlerove sluge
a u julu četrdeset druge.
Milorad je, po ratnome planu
nadirao s' vojskom ka Jadranu
kod Makarske srpski barjak povi
orden kola s' mačevima dobi.
Koji krasi najviše junake
uz njega su uzdanice jake
to priznanje i njima pripada
a u bici kod Prozora grada.
Đe su bile borbe najstrašnije
Popoviću ravnog bilo nije
u junaštvu i ratnoj vještini
tako Srbin služi otadžbini.
U grudima srce mu je lavlje
samo da se spasi pravoslavlje
ideje je jedna i jedina
bila toga velikog Srbina.
A da nije pravi vitez bio
zar bi orden za hrabrost dobio
Karađorđa, vožda velikoga
za krst časni, a s' vjerom u Boga.
Pružila se vjekovna prilika
da se stvori Srbija Velika
i obnovi carstvo Dušanovo
ali đavo dođe po njegovo.
Okrenuše leđa saveznici
a Titovoj mračnoj politici
pružili su pomoć svekoliku
Hitlerovom ljutom najamniku
to ohrabri Broza i Partiju
pa u crno zaviše Srbiju.
Posle toga sloma četničkoga
i velikog raskola srpskoga
Milorad je s' dijelom svojih trupa
preko Bosne kren'o da odstupa.
Mrka lica prekrile im brade
zamisao njihova propade
nastupaše iskušenja teška
pa morade ta vojska viteška.
Krenut' dalje, tamo put zapada
tinjala je još poslednja nada
saveznici da im pruže ruke
kroz golgotu i velike muke.
Probiše se do Lijevča polja
đe ih strašna zadesi nevolja
oko njih se crni obruč steže
a ustaše krvožedne reže.
Udariše s' nekoliko strana
a sa leđa horde partizana
mučki juriš na četnike čine
otpadnici svoje otadžbine.
U krvi je sve Lijevče polje
Bože dragi, srpske li nevolje
nije šala, dvanaest hiljada
tu srpskih junaka nastrada.
Izginuše četnički prvaci
razbiše se krstaši barjaci
utihnuše puške najsvjetlije
još Popović boj krvavi bije.
Teško ranjen, ali otpor dava
momačka mu snaga malaksava
dvaput ranjen u pola je sata
pa doziva svog Dušana brata.
Ljute su me osvojile rane
preklinjem te, ubij me, Dušane
stegni srce, a skrati mi muke
jer živ neću dušmanu u ruke
grijeh nije, jedinog mi Boga
ne postoji izbora drugoga.
Ali Dušan Miloradu zbori
iz bijela grla progovori
oprosti mi, moj veliki brate
ruku podić' ja ne mogu na te.
Vidi moje crne pogibije
đe brat brata moli da ubije
zar šta ima strašnije od toga
mora gledati brata rođenoga.
Sva u krvi, sa dušom se bori
a Milorad svom rođaku zbori
nategni mi pištolj, Milomire
jedanput se živi i umire.
Milomir se našao na muku
a rođaku dodade u ruku
šta sve snađe u život čovjeka
a Milorad ni časa ne čeka.
No revolver nasloni na čelo
tren vječnosti dok klonu tijelo
a duša se na nebesa vinu
vječna slava gatačkome sinu.
Njemu ime umrijeti neće
dokle gore pod Ostrogom svijeće
dokle zvone zvona sa Dečana
dok je srpstva i dok je Gačana.
Srpstvo će ga slavit' do vječnosti
Bog veliki nek' mu dušu prosti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bitka na Lijevča polju
PostPostano: pon pro 02, 2019 4:53 pm 
Offline

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 3:06 pm
Postovi: 2451
Još jedan iscrpan opis zbivanja. Vukota Govedarica je zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

VUKOTA GOVEDARICA - BOSANSKA GOLGOTA

Beograd su zauzele
savezničke jedinice
a Jadranom plavim plove
savezničke krstarice.
Po Balkanu, zemlji rata
pregone se silne vojske
a četnici pomoć traže
sa pučine plave morske.
Nadaju se u Engleze
saveznike svoje stare
pod bedeme od Trebinja
muški ginu i krvare.
Dok četnici kralju kliču
i na švapske šance lete
sa leđa im udaraju
nevjernika brojne čete.
O pomoći savezničkoj
pravoslavlju nema zbora
a Srbiju teror steže
bezbožnika i zlotvora.
Kad ostaše vjerni sami
među dvije vatre ove
Mihailović knjige piše
na četničke vitezove.
Sokolovi moji smjeli
više nama nema nada
da će bratska pomoć stići
iz Londona, đe je vlada.
Ko će znati šta se zbilo
na obale Temze vode
te sve naše, pa i kruna
nejasnijem putem ode.
Ostali smo, braćo, sami
kao Hristos na raspeće
od prokletog Teherana
okrenu se kolo sreće.
Bez pregnuća viteškoga
junak nema slasne smrti
pa sa puškom, ravnogorci
put k slobodi nek' se prti.
Sve četničke jedinice
prema Bosni neka kreću
ni u ove sudnje dane
ostavit' vas same neću.
Kako koja knjiga stiže
četničke se vojske kupe
i hitaju da što prije
u Dražine stignu trupe.
Kada sudnji danak stiže
neumrle vojvode
i sa pjesmom mrijeti žele
no da grešni zemljom hode.
Draža lično kren'o svoje
srbijanske jedinice
na obale Drini saće
preko Mačve i ravnice.
Od Komova do Somine
Pavle dig'o svoje čete
i on poš'o da u Bosnu
đenerala svoga sretne.
Od istočne lomne Bosne
i od zemlje hercegove
Baćović je Petar kren'o
ubojite vitezove.
U planine oko Gacka
poneka se puška čuje
to brat bratu provizira
smrtni pozdrav uručuje.
Sa Trebinja vraćaju se
dva jurišna bataljona
ne bi vojske niđe bolje
u krvava doba ona.
To su momci odabrani
duge kose, crne brade
sve birani po junaštvu
od četnika iz brigade.
Đe su bili i stizali
potoci su krvi tekli
mar junački kao niko
na pušku su oni stekli.
Čovjek više nije čovjek
kad poljubi ruku sili
ali časno poginuti
junaku se više mili.
Za četničke branioce
u gradove nema spasa
put golgote i stradanja
kreće vojska gorostasa.
Nevesinjski korpus krenu
pod komandom Popovića
preko Borča Foči stiže
prije zime i Božića.
Pop Perišić s' četnicima
sa granice Crne Gore
na obalu Ćehotini
banu noću, prije zore.
Tu roždestvo oca Hrista
proslaviše čete ove
pa Popović dalje krenu
ravnogorske sokolove.
Još im hljeba ječmenoga
u šarene torbe ima
pa ponosno gaze gore
pod krstaškim barjacima.
Zima stisla i snijeg pada
i stoljetne lomi gore
a iz grla četničkijeh
viteške se pjesme ore.
Pop kazuje stare priče
i sokoli svoju četu
na Bibliju, preko puške
ukrstio bajonetu.
Ovo zavjet neka bude
ravnogorci, braćo draga
da brat brata izdat' neće
kad malaksa naša snaga.
Dok četnici s' Gacka slavna
planinama snijeg gaze
gorske vile kazuju im
tajne staze i prolaze.
Hrabre ove jedinice
iscrpljene, gole, bose
ali barjak ravnogorski
ponosito viju, nose.
I dok gaze bespućima
putokazi svježi stoje
to su humke od četnika
neprebolne braće svoje.
Pregaziše pro planina
srednje Bosne ponosite
dok Vučjak ugledaše
i po njemu jele vite.
Ispod grana od jelika
logoruju male čete
vojničke im teške misli
ka ognjištu rodnom lete.
Hercegovci kad stigoše
braći bratski pozdrav daše
i tu oni pod komandu
Đurišića Pavla staše.
S' Vučjaka Draža vrati
šumadinske jedinice
a Đurišić dalje krenu
niz bosanske kasapnice.
Polovina minu marta
bojevi se ljuti biju
po gorama bosanskijem
Hercegovci kosti siju.
Pa neka se ubuduće
to proljeće smrti zove
što pokosi kao snoplje
ravnogorske sokolove.
Prkosnije nego ikad
četnički se barjak vije
dugi šinjel ispred sebe
tifusarsko tijelo krije.
Ali ove mučenike
krst nadanja neki vodi
i stigoše u ravnice
na domaku Savi vodi.
Oj, varljiva Posavino
što u tebi hljeba nije
što nijesi rodna, plodna
kao što si bila prije?
Sad četnici gladni gaze
kroz prostrane tvoje njive
zar o čaši mutne vode
da junaci ovi žive?
Od Vrbasa do Kozare
Lijevče se polje zove
tu junačka sreća stara
iznevjeri vitezove.
A po polju izlomljene
jedinice duge kose
na nosila i na ruke
nepokretnu braću nose.
Tu ranjeni na gomile
pod ranama smrtnim pište
a tifusar u groznici
čašu jednu vode ište.
Nema niko da pomože
ni da pruži bratsku ruku
ravnogorci na golgoti
podnosahu strašnu muku.
No u selu Seferovci
kad je crna noćca pala
ustaška se tiho vojska
konačištu prikradala.
A kad crna zora puče
ustaški se plotun osu
krv gatačkih jurišlija
u posavsku zemlju prosu.
I Blagoje Tepavčević
komandant je s' njima pao
što je primjer neumrli
pregalaštva mlađim dao.
U Kukulje sahraniše
sedamnaest jurišlija
na njihovim grobovima
slobodarska luča sija.
Još krv palih jurišnika
sledila se u njih nije
a po polju širokome
boj krvavi već se bije.
Pa Popović čete krenu
u odsudnom času tome
da ustaško utvrđenje
na zapadnom šancu lome.
Od Mašića do Viljusa
sve je vojnik, do vojnika
ukopani u rovove
do tenkova od čelika.
Tvrđi šanci još su bili
na Bardanjoli i brdice
dok Popović hrabro viknu
za mnom, moje jedinice!
Polećeše Hercegovci
na tenkove, golih grudi
strašna ura sudnjeg doba
u četniku snagu budi.
I tu oni prolomiše
ustaškijeh osam breša
krv četnika s' Gacka polja
sa zemljom se pomiješa.
No kada se posle boja
tu skupiše jedinice
među njima bilo nije
Perišića Radojice.
Đe i kako taj vojvoda
da počiva vječno osta
dok se sazna i utvrdi
proteći će vode dosta.
No četnici kad minuše
potkozarska prva sela
njih je ognjem iz pušaka
partizanska vojska srela.
Krvavi se obruč spuči
oko Pavla i četnika
nego otkud da se na njih
sruči sila ovolika?!
To će neko nekad reći
i skinuti veo tame
da su crni i crveni
dva sječiva iste kame.
I tu četnik do četnika
u juriše stalne pada
dok raniše puške dvije
Popovića Milorada.
Partizanska i ustaška
njega zrna izlomiše
a kad soko sivi viđe
da života nije više.
Na vitešku smrt je preg'o
i prekrati život sebi
da u ruke krvoloka
zapadnuo ropstva ne bi.
I tu neđe, pod Kozaru
ostale su njemu kosti
Bog četničkom komandantu
neka časnu dušu prosti.
Sedamdeset, a i više
Gačana je, toga dana
braneć' mrtvog komandanta
dopadnulo smrtnih rana.
Kopali su po tri brata
u grobnicu jednu crnu
zaludu će čekat' majke
da se njima đeca vrnu.
Strašni grijeh vapijući
s' Lijevča se k nebu diže
iznemogle i ranjene
krvoloka kama stiže.
Lijevče je, pusto polje
pritisnuo leš do leša
k'o Kosovo, kad je Lazar
u nebesko carstvo preša.
Boj se bije i četničke
bolne miš'ce malaksaju
šta da čine, sad vojvode
među sobom vijećaju.
Tu Sekula Drljeviću
ubijedi srpske vođe
da četnička vojska mirno
kroz Hrvatsku sa njim prođe.
Ko se topi, i za slamku
najtanju se, kažu, hvata
a ta slamka sad je ruka
svoga brata, a nebrata.
I nebesa nad Kozarom
nad sudbinom roda plaču
a Drljević pod nož vodi
iste vjere, svoju braću.
To Sekula, što bez nade
primi mitske srebrnjake
proda dušu, posta Juda
izda Hrista, div-junake.
U Gradišku, u ustaške
kazamate crne ove
na mukama umoriše
sve birane vitezove.
Sad četnici, kud će, šta će
nema Pavla živa više
nema Petra, nema Mirka,
Zaharije i Dragiše.
Svi su oni, iz tih muka
u nebesko carstvo došli
preživjeli s' polja muke
na dvije su strane pošli.
Jedni nazad pohitaše
u kamene rodne gore
da se s' puškom za opstanak
i slobodu rodu bore.
Drugi dalje nastaviše
putem smrti i golgote
od Gradiške do Koruške
ostavljahu svi živote.
A kada su već mislili
da slobode zora svanu
na granice austrijske
zadnja nada, u spas, planu.
Tu onoga, što umače
i englesku bazu nađe
ponovo će nešto teže
od Lijevča da ga snađe.
A Englezi, kako samo
bezbožnički oni mogu
kao đavo kad izdava
okrenuše leđa Bogu.
Pričajući o slobodi
i o časti njine krune
vratiše ih, da sa njima
partizani jame pune.
Od Kočevskog crnog roga
do Zidanog kletog mosta
jedna vojska besmrtnika
u bezdane jame osta.
Grob bez groba, tu je naš'o
ravnogorski četnik brojni
u porazu, bez poraza
izgubiše sastav vojni.
Ko izdade ravnogorce
kazivaće tajni spisi
ali grijeh ovaj, zna se
o engleskoj duši visi.
A u šume slovenačke
i sad čovjek da zađe
u klisure i u jame
brzometku pušku nađe.
Tu, pod njome, kostur trune
neznanoga ravnogorca
što je u boj, za krst, stiz'o
do Soluna i Mojkovca.
S' Prokletija, pa do Alpa
arhanđeli s' neba vide
put krvavi, kud pod krstom
ravnogorski vojnik ide.
A na tome putu smrti
leži polje krvi malo
što je zemlju s' nebesima
radi sebe posvađalo.
Oj Lijevče, polje smrti
duboke su tvoje rane
još krv palih vitezova
gavranova jata pjane.
Još po tebi, kada ore
izorava čovjek kosti
i da li je Gospod mog'o
krv toliku da oprosti?!
Pa, nevjerni partizani
krv će vaše ruke prati
za krvave vaše jame
srpski narod mora znati.
Jer ko pamti šta je bilo
u pamet je mnogo više
po istini i po pravdi
istorija neka piše.
A na groblja besmrtnika
neka vječno gore luče
nad sudbinom ravnogorstva
pokoljenja nek' se uče.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 189 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 4, 5, 6, 7, 8

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO