Nikakve, ali kad jednom uđeš u močvaru, teško je iz nje izaći...

[/quote]


Radi se o kolokvijalnom nazivu. Da se zna "čije" je bilo. Naravno da su Madjari dominirali, no istina je isto tako da im do "madjaronstva" nije previše stalo. Kako drugačije objasniti to što nakon Arpadovića dolaze na vlast Poljaci Jagelovići pa konačno Anžuvinci. Očito da nit Madjare nije jebalo previše ono što vas jebe sad. Pored toga u tim stoljećima zajedničke države čovjek bi očekivao nekakvu asimiliaciju, medjutim Madjari su u toj zajedničkoj državi teritorijalno čak izgubili Slavoniju, iako se svi izvori slažu da su osvojili zemlje do Save (možda i do Kupe) u vremenu pripojenja Hrvatske (korespondira osnivanje zagrebačke biskupije 1091. posvećenu Madjaru sv. Stjepanu Arpadoviću od strane madjarskog protupape ( u to doba su figurirala 3 protupape)).





Nažalost, opet do izražaja dolazi tvoje neznanje. Gotsku arhitekturu karakteriziraju visoki špicasti elementi i u Hrvatskoj se takvi primjerci mogu nabrojati na prste jedne ruke. Zagreb i Budimpešta nemaju gotike (katedrala je nekakva mješavina i to sa kraja 19. stoljeća) nego stil koji se naziva - secesijski.

U ono se vrijeme nije puno pažnje pridavalo asimilaciji, niti se moglo, jer nije ni bilo školstva koje bi pokrivalo veći dio populacije, kao ni televizije, kao ni neke nacionalne svijesti koju bi se nametalo. Ni Poljaci, ni Bugari, ni Albanci nisu bili asimilirani, a bili su pod stranom vlašću, zašto bi bili Hrvati?

P.S. Šta mene jebe?




Nema potrebe za kurčenjem s tobožnjim poznavanjem arhitekture. Gdje sam rekao da u Zagrebu prevladava gotika? Rekao sam da prevladava stil preuzet od Austrijanaca, kojeg ima dosta i po Beču...

Vlasnici zemlje su bili velmože, feudalci. Vlasnici sa madjarskim prezimenima su zabiljezeni u Zagorju i na potezu Vinkovci-Vukovar (Baranja je naravno "njihova" odavno).

Prema tome, njihovi feudalci čak nisu imali niti zemlju.





Ali zato Goti, Avari, Moravci jesu.


...

Jebe te dokazivanje nekakvog nacionalnog prestiža u vrijeme kad je tadašnja zamjena za naciju značila isto kao i danas zajednički identitet preko broja cipela.

Ono nas dvojica imamo isti broj cipela - pa dobro, lijepo, ali treba živjeti u vrijeme srednjeg vijeka tj. gladi, bolesti i očekivanog životnog vijeka od max. 40 godina.





To je secesija. Ima je u i Novom Sadu, ima i u Beogradu. Najčešći stil srednje Europe sa kraja 19. stoljeća.

Hvala Bogu pa je ovo javna rasprava na javnom forumu i čita ju dosta ljudi pa jasno vide tko ne razumije pojam konfederacije. Živio rođo!



Pa ništa s tim razdobljem. Jedino što je Boka kotorska i tada postojala.


Nije, nitko nije ni rekao ništa drugo, no čini mi se da ti je u čitanju promakla jedna riječ:



Jesam, a kao što rekoh, hvala Bogu da se radi o javnom forumu pa ima još ljudi koji čitaju ovo i jasno vide o čemu se radi.


To uopće nije sporno kada se govori o većem dijelu Vojne krajine, izuzimajući Bansku krajinu.


Zašto? Pa po posljednjim komentarima mi se čini da te većina ljudi s ovog foruma doživljava bliskim toj ekipi. Meni, eto, takvi ekstremisti (hrvatski "cvjećari" i srpski radikali posebno se ističu) s bilo koje strane nisu posebno zanimljivi, osim ako se želim dobro nasmijati.



Pa ti onda definiraj granice, crtaj, igraj se. Reci tati da ti kupi kartu Republike Hrvatske pa se zabavljaj u svoja četiri zida.

Pa, ni to ti ne vjerujem, ni tu jednu stvar. Žao mi je, nisi se pokazao vjerodostojnim, a i toliko si se uzjebao da ti jednostavno nemam razloga povjerovati.



Izopačeno je tvoje namjerno krivo i pokvareno tumačenje Radićeva postupka.


On sigurno Hrvatsku nije smatrao svojom zemljom, a nisam sklon povjerovati ni da ju ti smatraš.
Najveći hrvatski državnik 20.st. je Franjo Tuđman, a navedeno smeće je najveći masovni ubojica Hrvata u 20.st., nažalost i sam hrvatskog porijekla.



Nijedan narod, osim Hrvata (djelomično, jer je ostavljeno prostora za dogovor oko spornih područja) u razdoblju 1939.-1941., nije imao definiran vlastiti teritorij unutar Kraljevine Jugoslavije. Taj je teritorij trebao biti definiran da je opstala Kraljevina Jugoslavija i uopće ne sporim da bi srpski teritorij zauzimao najveći dio Kraljevine Jugoslavije.

Jest, zaljev je postojao, ali nije bio dio Hrvatske..



To je točno, ajde da si i ti jednom u pravu. Ali nisi u pravu što se tiče tvrdnje da sj. Bačka nije mogla ne pripasti Hrvatskoj. Mislim da sam već objasnio zašto nije pripala.



Znaš li ti šta je dokaz? Ti si rekao da su granice općina prekrajane zgog toga da se unutar njih smanji broj Hrvata. Ali ti nisi dokazao da je motiv za prekrajanje općina upravo taj. I mnogi Srbi tvrde da su granice hrvatskih županija rađene tako da u svima Hrvati budu većina. I činjenica jest da su u svim županijama većina, ali to ne znači da je motiv za pravljenje tih granica baš taj...




Auuu. Ovo je jednostavno odlično koliko je bolesno.. Ti tvrdiš za mene da sam ekstremist?! Ti?!
Ajde da vidimo što nekoga može činiti ekstremistom..
1. Zalaže se za reviziju granica u korist svoje nacije.
Ovdje je sve jasno. Ja sam rekao da su granice u redu, a ti cviliš kako su nepravedne, drugim riječima zalažeš se za Veliku Hrvatsku. Sve jasno.

2. Brani neke ljude optužene ili osuđene za ratni zločin počinjen prema civilima.
Opet sve jasno. Ti si na drugoj temi opravdavao osuđenog zločinca Glavaša, a ja niti jednog optuženog, a kamo li osuđenog za ratni zločin.

3. Ne podnosi nekog zbog njegove druge nacionalnosti.
Ja, kao što rekoh nemam takvih problema, već imam prijatelje različitih nacionalnih opredijeljenja. Za tebe baš i nisam siguran. Ne mogu jasno dokazati da nekoga otvoreno mrziš, ali činjenica da smatraš kako je svaki ubijeni Srbin ubijen s razlogom (tema o Glavašu) govori tome u prilog.

I u čemu je razlika između tebe i "cvjećara"? Samo u tome što tebi, osim Srba ni "cvijeće" nije drago...




Kao što rekoh, jebe mi se.



To nije pokvarenoo tumačenje, već tumačenje lišeno nacionalnog romantizma o velikim vođama i sličnim pizdarijama...



Odgovor na prvu rečenicu: Jebe mi se.

Odgovor na drugu rečenicu: Smiješno. Uspoređivati jednog maršala s običnim generalom ili nekim drugim nižerangiranium činom.. Nije u redu. Ili uspoređivati jednog vođu nesvrstanih zemalja s tipom koji nije bio ni vođa vlastite nacije (ima puno ljudi koji nikad nisu bili ljubitelji tog Lukašenko-stila vladanja). Mislim, na sprovodima jednog i drugog bilo je jasno koga se više cijenilo. Jednom dođe pola svijeta, a drugom Sulejman Demirel, a i taj vjerojatno samo zato šta mu je bilo usput.. Ali šta ćeš, zajebano je to TV-kalendar pranje mozga..



Evo ga opet. Hrvati su dakle bili dominantni i u prvoj Jugoslaviji, pošto su, po tebi bili jedini definiran narod? Koja je to logika. Koji narod je tada živio zapadno od granica Banovine? Slovenci. I čija je onda Drvaska Banovina? Druga je stvar što Slovenci nisu inzistirali da u nazivu bude njihovo nacionalno ime.. IUstočno od granica banovine situacija se promijenila jer je Tito definirao/izmislio par novih nacija, ali to je učinio kasnije, tako da je, ako gledamo situaciju iz 39. situacija opet jasna...

povijest je puna primjera kada su mlatimudani s rupom na gaćama uz malo sreće postajali vladari pa je stjecajem okolnosti zagorski proleter postao i maršal. ne zato jer je bio visokog roda i genijalnog uma kao vojskovođa nego zato jer nije imao ništa pa ništa nije mogao niti izgubiti.
taj siromašni bravar ubrzo je tupavom narodu propagirao jednakost u čekanju u redu za kruh i mogućnost jedenja posebne salame dok je sam živio u bezgraničnom luksuzu.
kako je većini od onih kojima je lopatanje stajskog gnoja bio životni i poslovni domet omogućio stanove u limenkama, fiću i ljetovanje u radničkim odmaralištima jasno da su ga voljeli oni kojima je takvo stanje degradacije ljudskog duha i života zapravo bilo nedostižan domet u drugim okolnostima kao što je npr. život u sređenim državama zapadne demokracije.
kako su tvoji preci također krajiški opančari koji su pičke vidjeli i uživali uglavnom na paši, a dovedeni u grad godinama se čudili kako *** nestaju jednim potezom vode, istodobno ustoličeni na funkcije koje u normalnim država ne bi uspjeli doseći niti uz pomoć zlatne ribice, duha iz svjetiljke i dobre vile zajedno jasno je zašto toliko hvališ jednonogog krmka.

u nekim drugim okolnostima svjetske državnike bi nazvali bagrom novog svjetkog poretka, ali kad se radi o pogrebima onda je to krucijalni dokaz nečije veličine za takve kao što si ti.
imao je i staljin velik pogreb, imao ga je i brežnjev pa možemo li reći da su bili pozitvni ljudi?
imao ga je i ljuba zemunac, je li i on velik čovjek.
suprotno jednonogom, tuđmanu je došao običan hrvatski puk oko 200.000 tisuća ljudi, a da se nije moralo i da nije bilo straha da ti nedolazak na pogreb bude upisan u negativnu političku karakteristiku.

Složit ću se u nečemu, jedan zagorski gologuzan je predaleko dogurao u odnosu na svoje sposobnosati, ali ne maršal, već general.
One retardirane pokušaje pogađanja mojih korijena ću naravno preskočit, i spomenut samo smrti diktatora o kojima je riječ. U slučaju jednog prekidaju se utakmice i nogometaši cmizdre na terenu, u slučaju drugog se okreću runde.. To je o običnom puku, državnike smo već spomenuli. E sad, pametnom dovoljno, ali što ćeš ako ne spadaš u tu skupinu..

možda si ti okretao runde u nekoj mišjoj rupi u kojoj inače pripadaš. ja ne znam niti jednog čovjeka da je tih dana bio nešto veseo.
vidiš, živimo u slobodnom vremenu. tada kad su se prekidale utakmice zbog jednonogog zanatlije, mnogo se više rundi okrenulo samo što je i to bilo u mišjim rupama, a i da nije teško da bi mediji zemlje u kojoj se utakmice prekidaju i objavile tako što.
naprotiv, u vrijeme kada je tuđman umro jedna runda je znala biti prikazivana kao opće čašćenje, obzirom na medije koji su tada a i sada vladali medijskim prostorom, a koji su živjeli manje više od debila poput tebe koji su nabrzinu, ne svojom pameću nego upijajući mržnju od roditelja, već naučene socijalističke pjesmice i fraze morali zamjenjivati svjetskim građanstvom, liberalizmom i multikultitolerancojom naravno ne prema nekoć klasnim a sada političkim neprijateljima.

ali ako si doista okretao runde kada je pokojni tuđman umro, bili se ti ja mogli upoznati, onako ljudski, uživo?
toliko toga bi ti htio reći, mislim da bi vrlo brzo od tebe napravio jednog iskrenog osviještenog hrvata iako si niskog animističkog roda i ograničene pameti.
najosnovnije detalje bi čak i ti vrlo brzo naučio.
da znaš šta nužda sve čini....

psiću, ajde ti nama reci što imaš protiv tuđmana.
je li zato jer si srbin pa po odgoju ne možeš prihvatiti hrv. državu?
je li to zato jer ti je tata bio na funkciji do 90 pa poslije nije pa si izgubio privilegije.
ili samo zato jer si glup pa upao u društvo sastavljeno od prije navedenih koji su tako govorili a ti jado kako se nemaš s kim družiti isprao sebi mozak pa počeo tupiti isto?
da te nije tko iščvokao tko je tuđmanov zagovornik pa te uhvatila sujeta pa zamrzio sve što te podsjeća na subjek tvog poniženja?
ili ti je netk curu ševio takav?
što tebe kao čovjeka dakle smeta u hrvatskoj toliko da mrziš prvog predsjednika, uvijek izabranog apsolutnom većinom, kao i državu uređenu u vrijeme njega?
svaka druga ti je vidim spuštanje u stilu "glup si" jebiga možemo tako do sudnjeg dana ja tebi pa ti meni ali ne znači biti glup ako netko ne prihvaća ničim argumentirane tvoje dogme koje su ti usađene u glavu, ne, ponavljam, tvojom pameću nego slušajući starije.
reci mi tko je to slavio tuđmanovu smrt?
gdje?
osim naravno u uskom krugu skojevaca s palestinskim maramama i komandosicama uz jeftino pivo i alternativnu glazbu ili u nekom zapizdinskom selu u lici gdje su se našla dva tri dsad već od starosti mrtva četnika povratnika.
reci ti nama gdje se to slavi tuđmanova smrt, ali bez svojih tupavih dosjetki "glup si" i slično jer time možda možeš pokušati šarmirati nelijepe brucošice filozofskog fakulteta tek došle iz provincijskih središta ufurane u "gradska raja" spiku.

To što ti nazivaš mišjom rupom, naziva se birtija. I nisam ja častio već bio čašćen jerbo sam tada još bio u srednjoj školi (to ti je ono što mi, koji nismo išli u specijalnu, pohađamo nakon osnovne škole). No, kao što sam već rekao na PM, ne želim više trošiti vrijeme na takve oblike života, tako da odsad ideš na ignore...

slabo mi nešto odgovaraš na pitanja psiću, zar ti mozak nema kapaciteta za smislit se?
i ako ti moždane stanice otrpe toliki pritisak na njih, dok smišljaš odgovor, zašto vi ljevičarski jazavci sve one koji ne misle kao vi odmah nazivate čobanima i ubacujete ovce u priču?
svatko kad ide vrijeđat drugome želi ono čega se najviše boji.
vi stalno one druge nazivate seljacima, čobanima čuvarima ovaca. radi li se o spoznaji koju ne možete izbaciti iz svijesti da ste svi vi bliski potomci čobana, ovcojebaca koji su zahvaljujući specifičnom pedigreu uzgojenom u vrijeme komunizma pašu zamijenili službom na željeznici, miliciji, opštini i tako to da vam je najveća kletva odlazak tamo odakle ste potekli i gdje ste neraskidivo svezani s objektom vaše mržnje.
ako ti je tata tucao ovčice i koze pa se uspio uvalit u službu pa se ti slučajno zatekao u gradu ne znači da si građanin.
isto tako imate i kompleks škole.
pa sami sebe uvjeravate kako ste školovani a kako oni koji ne misle isto nemaju škole.
pa mene pokušavaš uvrijediti time kao da sam ja neškolovan čovjek.
valjda misliš da je velik uspjeh završiti srednju školu pa dižeš samog sebe a oni koji ne misle isto, po sustavu mišljenju naslijeđenom od oca ovcojebca koji je prebrzo došao u dodir sa socijalističkom mišlju boljševičkom metodom, ne znaju što je škola.
e moj ljevičarčiću, vrtiš ista dva vica, a kad se istroše onda se ide na ignore a?

ajde vise dosta s raspravama koje nemaju veze s temom. otvorite novu temu, ili pitajte nekog od moderatora da ovu prociste, i postove koji ne spadaju tu prebace u novu... posto je s vasim natezanjima unistena stvarno interesantna tema.

istina.
ali obrati pažnju na slijedeće fenomene.
1. od 7 stranica najmanje se govorilo o četničkom porazu na lijevča polju.
2. ti nisi dao niti jedan post na temu pa ne možeš baš prvi protestirat.

znaš, na ovakve teme vole uletavati ljevičari i srbi koji povuku malo amo malo tamo sve ne bi li se tema malo odmaknula od tužne istine, da kako god okreneš oni gube.

Apsolutno se slažem, perfidno podmetanje, miniranje teme i četnička propaganda jednog diskutanta u svakom slučaju treba biti sankcionirana.

Ako sam ja minirao temu onda si i ti, ali moji su prvi upisi čak imali doticaja s temom, za razliku od tvojih.. Ali nema veze, ne smeta meni, ionako nisi neki diskutant čim tražiš da se nekog sankcionira zbog izricanja drukčijeg mišljenja (jer ako je zbog skretanja s teme i tebe treba sankcionirati)..
Četnička propaganda?! I Tito je valjda bio četnik...

Jest, bio je dijelom Crvene Hrvatske.

Ništa ti dosad nisi objasnio.

Motiv prekrajanja je maksimalno smanjenje utjecaja Hrvata na lokalnim razinama političke vlasti, a time i u državi SFRJ. Prekrajanja su se mogla ostvariti zbog utjecaja pročetničkih i srbokomunističkih elemenata unutar KPJ, te zbog komunističke stigmatizacije cjelokupnog hrvatskog naroda kao antirevolucionarnog i fašističkog i njegovog poistovjećivanja sa zločinačkim ustaškim režimom, NDH, Silama osovine i zločinima počinjenima s ustaške strane u Drugom svjetskom ratu. Naravno, prekrajanja su bila umotana u nekakav multietniĆarski i jugoslavenski celofan. To nije uvijek morao biti i jedini motiv, ali je načešće bio glavni.
Također mislim da jedan od motiva za razgraničenje nekih hrvatskih županija jest upravo taj da Hrvati u tim županijama imaju apsolutnu većinu. Tu nije ništa sporno.


Ja se za reviziju granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije u današnjim okolnostima uopće ne zalažem. Isto tako držim da su te granice prema RH nepravedne i da su u neko drugo vrijeme mogle biti i trebale biti drugačije iscrtane. Danas za takvo što nema nikakve osnove ni mogućnosti.

Apsolutno stojim iza toga kako se radi o političkoj presudi. Jednako kao i u slučaju Darija Kordića i mnogih drugih presuda na Haškom sudu.
Isto tako mislim da su o događajima u Osijeku iz ratne 1991. godine daleko kompetentniji govoriti građani i branitelji Osijeka koji su u to vrijeme boravili u Osijeku, negoli netko tko je o tome bio ili je informiran preko medija pa prosipa pamet preko foruma.

Na tvoju žalost, imam prijatelja i Srba i Mađara Nijemaca i Slovaka i drugih nacionalnosti.
Također ne smatram kako je svaki ubijeni Srbin ubijen s razlogom, no imam dovoljno razloga biti uvjeren kako je većina od ubijenih Srba u Osijeku 1991. ubijena zbog njihovih aktivnosti protiv hrvatske države. Neki su možda ubijeni i iz drugih motiva, no nemam razloga vjerovati kako je Branimir Glavaš upleten u njihovu likvidaciju, niti da su ubijeni samo iz razloga što su po nacionalnosti Srbi. Isto tako ne smatram kako se svako ubojstvo Srbina u ratnom Osijeku može okvalificirati kao ratni zločin, već kao zločin u ratu. Naime, za kvalifikaciju ratnog zločina potrebno je da zločin počini djelatna vojna osoba te da zločin bude počinjen u organiziranoj vojnoj operaciji. U Osijeku je 1991. život funkcionirao, te iako je grad bio u poluokruženju, unutar grada nisu se odvijale vojne operacije. Osim toga, u gradu je živjelo mnogo Srba koji su bili zajedno s ostalim građanima u podrumima i nije im falila dlaka s glave.


Tvoje je tumačenje upravo opterećeno suprotniim, osnosno nekakvom "anacionalnom ideologijom" i ne prihvaćanjem mogućnosti postojanja osoba koje imaju neke vlastite principe i ideale kojih se drže. Dakle, Radićev se postupak može tumačiti samo u kontekstu ostalih njegovih postupaka, te javnog i privatnog djelovanja koje tebi očito nije pretjerano poznato


O tome da Franjo Tuđman nije bio vođa vlastite nacije dovoljno govore demokratski izbori, na kojima je navedeni dva puta premoćno pobijedio, za razliku od komunističkog zlotvora Broza koji je vlastitu diktaturu i vlast nametnuo, te zaveo jednostranačje, komunistički totalitarizam i policijsku državu.
Upravo sprovod jednog i drugog, te njihova međusobna usporedba govore mi u korist Tuđmana. Sam nedolazak većine bjelosvjetskih jebivjetara na njegov sprovod pokazuje mi i dokazuje koliko je Tuđman išao protiv njih i nije im dozvoljavao pretjerano miješanje u unutarnju politiku RH, te koliko je radio na međunarodnom planu u korist RH i hrvatskog naroda koji ga je masovno i s ponosom ispratio na vječni počinak. S druge strane, Titov mi sprovod govori dovoljno o tome koliko je Broz bio gnjusno ulizivačko ljudsko smeće na međunarodnom planu, te koliko je išao niz dlaku i udovoljavao svim mlatimudanima i njihovim željama, od komunističkih zlotvora, do raznih "liberalnih" europejaca, kolonizatora, masovnih ubojica i masona. Eto, jednostavno ljudi slični njemu pa su se fino družili. Ništa puno bolji nije ni taj komunistički šljam s tvoga avatara.


Nisu Hrvati bili dominantni, već je njihov nacionalni teritorij unutar Kraljevine Jugoslavije jedini od svih naroda bio definiran prije početka Drugog svjetskog rata, ostalo su pusta naklapanja i blebetanja.

1. da i to je upravo problem.
2. nema veze sto na njoj nisam pisao, dovoljno je i pratit temu ako nemozes kvalitativno pridonjeti (u nedostatku materijala) ili zbog neupucenosti.

kao sto rekoh tema je kvalitetna, i zasluzuje bolji tretman...

Koja nije povijesna činjenica već je spomenuta jedino u literarnom djelu LJPD, koje se uglavnom ne smatra pretjerano relevantnim povijesnim dokumentom. Ako ti smatraš, slažeš li se s Dukljaninovom tvrdnjom da je Bosna jedna od srpskih zemalja?



Jesam, naravno, ali mogu i ponovit. Između tih većinski hrvatskih dijelova Bačke i Hrvatske, nalazila su se područja naseljena uglavnom Srbima, Sombor i okolicu, pa bi onda i njih morali pripajat... Time bi vjerojatno više ljudi ostalo nezadovoljno, pa se zato odustalo od te namjere..



Vidiš, to je tvoje mišljenje, bazirano uglavnom na predrasudi da su komunisti bili protuhrvatski nastrojeni. Pritom zanemaruješ činjenicu da su se oni kako protiv hrvatksog isto tako borili protiv srpskog nacionalizma, a možda i više, jer su ipak kraljevinu smatrali za opasnijeg neprijatelja od ustaša. I naravno da im je smetao nacionalizam, jer je najizravnije ugrožavao zajedničku državu koju su stvarali...
Tu nema nikakav dokaz da su motivi bili ukidanje hrvatske većine, već samo tvoje mišljenje...



Ne bih sada ponovo raspravljao o Glavašu, možemo eventualno na onoj temi. Smisao onoga šta sam pisao ovdje je pokazivanje potpune besmislenosti tvojih insinuacija kako sam ja neki ekstremni nacionalist i kako, ako već moramo upotrebljavati tu ili bilo koju drugu vrstu etiketiranja, ti prije spadaš u tu kategoriju...
Što se tiče ovoga pod 3, super ako se družiš s ljudima različitih nacija, samo mi se nije učinilo tako nakon onih riječi kako su sve Glavaševe žrtve (tako bar veli sud) ubijene s razlogom, jer ni za koga od njih nisu predstavljeni dokazi da je uistinu bilo tako (i suđenje njima je svakako bilo nepoštenije od onog Glavaševog, jer nisu imali ni odvjetnike ni suce, verć samo egzekutore). Ali kao što rekoh, nema potrebe da ovdje nastavimo o Glavašu...



Prvo sam bio ekstremni nacionalist, a sad sljedbenik anacionalne ideologije, daj se odluči (meni je osobno svakako bliže ovo drugo )...
Ali ajde, kako ti opravdavaš koaliranje Radića sa kraljem, ako je bio tobože beskompromisan borac za hrvatsku slobodu (kaja je po tvom mišljenju nemoguća unutar Jugoslavije)? I postoji li i jedan hrvatski političar (osim komunista i danas vjerojatno Mesića) koji nije bio super-heroj kome je narod uvijek preči od vlastite guzice?




Ovo je pomalo čudno kako baš sve političare i vođe osim hrvatskih smatraš ološem i zlom.. Vidiš, mnogi od njih Tita nbisu voljeli, ali su ga cijenili, jer je ipak bio koliko-toliko samostalan, što za tako malu zermlju nije jednostavno, dok je u trećem svijetu imao i veći ugled kao svojevrstan vođa nesvrstanih.. Tuđman je s druge strane bio totalni američki slugan, samo su ga smatrali malo svojeglavim pa su mu pred kraj tražili zamjenu. A koliko su ga cijenili vidjelo se na sprovodu, kad su u najboljem slučaju poslali neke čistačice predsjedničkih ureda. Nije stvar tko te u politici voli, već tko te cijeni, a takvih je bilo više u Titovom no u Tuđmanovom slučaju..




Jedini je imao eksplicitan nacionalni naziv, ali to ne mijenja činjenicu da je Dravska banovina smatrana slovenskim, a Vrbaska ili Moravska srpskim teritorijem, pošto su to jedini narodi koji su uz Hrvate službeno postojali (osim manjina) u Kraljevini...

Pripadnost Boke kotorske Crvenoj Hrvatskoj nije spomenuta samo u LJPD, već i u nekim bizantskim izvorima. Istina, danas je jako teško dokaziva njezina činjenična pripadnost tzv. Crvenoj Hrvatskoj, no uzimajući u obzir kasniju religijsku opredijeljenost, te kulturu i običaje Boke kotorske, možemo regresivnom povijesnom metodom doći do zaključka kako je puno vjerojatnije da je taj kraj pripadao nekakvoj hrvatskoj, negoli srpskoj vlasti.
Što se tiče Bosne, nije uopće sporno kako je navedeni kraj u određenom razdoblju svoje srednjovjekovne povijesti pripadao i srpskoj državi (Časlav Klonimirović), no pravoslavaca, a samim time i Srba kao etničke skupine, u Bosni praktički i nema do dolaska Turaka (osim manjeg broja koji se pojavljuje uz Drinu, i to pred propast srednjovjekovne bosanske države).


Točno za Sombor i okolicu (iako je tada na tim područjima živjelo daleko više Hrvata i Mađara nego danas), no radi se o tome da bi uz taj eventualni koridor, koji ne bi obuhvaćao čitavo područje današnje općine Sombor, Hrvati bili većina na teritoriju Bačke koji bi tada bio pripojen SR Hrvatskoj. Tako da bi nezadovoljni bili u manjini, jednako kao i Hrvati u istočnom Srijemu.


Apsolutno krivo. I ne radi se o mome mišljenju već o povijesnim činjenicama, budući da je kristalno jasno kako su Hrvati u SFRJ bili sotonizirani i stigmatizirani od strane KPJ, upravo zbog NDH, ustaškog režima i paktiranja sa Silama osovine u Drugom svjetskom ratu. S druge strane, velika je masa četnika zadnjih godina rata samo presvukla uniforme i stavila "crvene zvezde" na uniforme, dok im je ideologija istrjebljenja, osvete i mržnje prema Hrvatima i svemu što je hrvatsko i dalje ostala primarna u glavi. Takvi su se zadržali u strukturama vlasti KPJ i SFRJ i nakon rata.
Osim toga, dovoljno je jasna bila apsolutna dominacija Srba u vojnim, policijskim, upravnim, sudskim i ekonomskim krugovima, kako u SR Hrvatskoj, tako i na razini SFRJ, te nepovjerenje istih struktura prema svim Hrvatima, posebice onima koji su eventualno radili izvan SFRJ.


Ponekad mi je teško razlikovati pročetnički orijentiranu osobu i projugoslavneski/prokomunistički orijentiranu, budući da često rabe jednak rječnik, tumačenja i jednaku odbojnost prema Hrvatima i hrvatskoj državi, te i jedne i druge smatram neprijateljima ili da budem blaži, neistomišljenicima. Dovoljno o njihovoj bliskosti govori i navedena činjenica o masovnim prelascima četničkih postrojbi u partizane u Drugom svjetskom ratu.


Za ovo pogledaj gore, teško mi jednostavno razlikovati projugoslavene/prokomuniste i pročetnički nastrojene tipove.


Radić je smatrao kako od njega nema nikakve koristi dok trune u zatvoru pa je stoga je pristao na kraljeve uvjete (pragmatičan i pametan potez) te ušao u sastav Pašićeve vlade. Smatrao je da će eventualnim jačanjem HSS-a unutar vladajućih struktura ojačati poziciju hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, međutim, Pašić i ostala ekipa često su sabotirali njegova nastojanja, pa stoga uviđa kako je daljnji napredak u tom pogledu nemoguć i izlazi iz vlade. No, gle čuda, ne ide ponovno u zatvor, već nastavlja voditi najjaču hrvatsku stranku koju hrvatski narod podržava u ogromnoj većini.


Potpuno krivo, evo, navest ću ti samo neke suvremenije nehrvatske političare koje cijenim: Lech Walesa, Vaclav Havel, Helmut Kohl, Viktor Orban, Lech Kaczynski, Hans-Dietrich Genscher, Gerry Adams, Alois Mock, Jorg Haider, Gabor Vona...
A što se tiče Tuđmana, ponavljam još jednom kako mi je jedino bitno i relevantno u svemu tome da su Tuđmana s ponosom ispratile tisuće hrvatskih građana, a to što nije bilo bjelosvjetskih jebivjetara samo mi je dokaz kako je pokojni predsjednik Tuđman vrlo snažno radio u interesu Hrvatske, zastupao dominantno razmišljanje vlastitih birača i na međunarodnom planu, te da praktički nikome nije podilazio, no unatoč svemu tome uspio je. Hrvatska država je stvorena i međunarodno priznata, iako su velike sile (izuzev Njemačke) bile izrazito nesklone nastanku hrvatske države.


Jedno smatrati nečijim teritorijem, a drugo je jasno i eksplicitno definirati taj teritorij.

Pod pritiskom velike sovjetske i partizanske ofanzive u Srbiji krajem 1944. godine, komanda četničkih snaga u Crnoj Gori je donela odluku da se trupe povuku preko Bosne u Sloveniju, gde bih došle u susret sa saveznicima. Ta odluka je doneta posle neuspelog pokušaja da se povuku preko Albanije u Grčku.

Sadržaj [sakrij]
1 Pozadina
2 Povlačenje
3 Raskol
4 Stradanje Pavlove kolone
5 Stradanje Dražine kolone
6 Literatura


Pozadina [uredi]
Septembra 1944. godine Pavle Đurišić glavnokomandujući crnogorskim četničkim jedinicima, videvši da komunisti dobivaju rat i revoluciju, skoncentrisao je sve snage oko Podgorice, Danilovgrada i Lješanske nahije. Prethodno je bio postigao dogovor sa princom Mark Đonom, koji je preuzeo komandu nad svim oružanim snagama u Albaniji, o privremenonom prolazu ka Grčkoj gde je trebalo da se četnici, ali i brojni civili koji nisu hteli da žive u komunističkoj državi, nađu sa saveznicima-antikomunistima. U to vreme štab generala Drgoljuba Mihailovića se nalazio u okolini Zenice. Nacionalne snage koje su se povlačile iz Srbije stigle su do Drine, gde su prema planu Vrhovne komande imale da nastave koncetraciju snaga prema Crnoj Gori i Primorju. Put za povlačenje je vodio preko Albanije. Međutim, general Miroslav Trifunović, komandant Srbije je odlučio da se odstupa preko Bosne ne konsultujući Vrhovnu komandu. Pavle Đurišić je ispoštovao naređenje generala Trifunovića koje mu je izdao putem telegrama. Četnici iz Srbije su se vratili u Srbiju. Četničke brigade koje su već krenule ka Skadru naređeno im je da se vrate u Podgoricu. Jedan deo četničkih snaga koje su se povukle iz Skadra u Bar dočekali su partizani i bez isleđivanja i suđenja, po kratkom postupku likvidirali su osamdeset zarobljenih četnika.

Povlačenje [uredi]
Povlačenje četnika i mnogobrojnih izbeglica iz Crne Gore pod komandom Pavla Đurišića, počelo je 6. septembra 1944. i trajalo je pet meseci. U povlačenju je krenulo oko 12.000 naoružanih ljudi i oko 6.000 žena, dece i staraca U izbegličkoj koloni se nalazio i mitropolit Joanikije (Lipovac) sa 76 sveštenika. Bio je tu čitav Veliki sud, seljaci, građani, trgovci, lekari, advokati, učitelji i profesori. Pre povlačenja Uprava monopola u Podgorici je dala svakom borcu i izbeglici po 200 paketića cigaret-papira i rezanog duvana. Podeljeni su i zavoji za rane, a drugih lekova nije bilo. Povorku je pratilo i 1.500 natovarenih konja, oko 200 zaprežnih kola i desetak teretnih automobila. Vojska je rekvirirala kroz Zetu i Bjelopavliće oko 500 volova, koji su im poslužili kao hrana na dalekom putu.

Odsupnike prvo su napali partizani, i potom jedna formacija Albanaca, od oko 2.000 vojnika, koji su predvodili crnogorski komunisti. 11. i 12. decembra celu izbegličku kolonu na potezu Veruša-Jabuka-Mateševo-Kolašin napala je anglo-američka avijacija. Poginuli su 52 vojnika, veći broj civila je ranjen, stradalo je i dosta stoke. Kolona je pred Božić stigla u Rudo i tu se znatno uvećala, našlo se tu oko 21.000 onih koji su odstupili. Znatno uvećana izbeglička kolona kreunula je iz Rudog, u pohabanim odelima, još goroj obući, bez hrane i lekova. S ogromnim naporom prešli su Gornje Rudnice-Višegrad i došli na planinu Semić. Četnička bolnica, pogrešno je došla u Rogaticu. Kada je stigla naredba da se povrate na Semić dr Vasilije Golubović je rešio da sa 41 težim ranjenikom produži za Sarajevo. Već na drugoj stanici železničog puta ustaše su ih izvukli iz voza, opljačkali ih i streljali. Put je od Semića vodio ka Brankovićima. Tu je usledila borba sa ustašama. Posle dva dana ustaše su prihvatile pregovore o primirje i odtupnički zbeg je dobio prolaz. Bilans sukoba je bio pedeset mrtvih i stotinjak ranjenih.

Sledio je put preko planine Devetak i Vlasenice sve do Žlebova. Kolona je potom dolinom Krivaje prešla Mrkalj, Kladanj i Olovo i sišla u dolinu reke Bosne, kod Maglaja. Nova nesreća na putu je bio pegavi tifus, ubrzo je bilo oko 2.000 obolelih. Broj tifusara se povećavao iz časa u čas. Iznureni, bolesni stalno napadani od ustaša, muslimana i partizana. Uz bolest, bila je i obimna zima. Na minus 25 nosili su bolesnike sa 40 stepeni temperature. Mrtvace nisu mogli da sahranjuju u promrzlu zemlju, pa su ih spuštali u snežne rupe povrh nabacujući malo granja i kamenja. Leševe su pronalazili čopori vukova i lisica.

Veliki zbeg su u dolini Bosne podelio u dve kolone. Jedna je krenula obalom, prema donjem toku reke Bosne, druga ka Tuzli. "Tuzlanska" kolona imala je okrašaj s komunistima i tu su pretrpili teške gubitke: 150 mrtvih i 200 ranjenih. Posle ove borbe kolone su se opet sastavile. Bilans je bio težak: 3.000 obolelih od tifusa, 1.200 ranjenih i 2.300 promrzlih.

Raskol [uredi]
U selu Kožuhe došlo je do dugoočekivanog susreta sa generalom Dragoljubom Mihailovićem. S njim je bilo oko 600 vojnika od kojih polovina nije bila ni za kakvu borbu. General Draža stigao je nešto ranije i sačekivao korpuse. Dragoljub Mihailović je stvorio plan za opštu koncetraciju svih snaga pod njegovom komandom, radi nastavljanja borbe. Njegov stav je bio da treba sačuvati što veći deo jedinica na terenima Bosne. U toku februara 1945. godine pristigle su sve jedinice iz Srbije, koje su raspoređene na liniji Ozren-Trebava, gde je ustaljen front. Krajem februara stigao je i vojvoda Pavle Đurišić sa njegovim borcima i sa njima na hiljade naroda nesposobnog za borbu. Draža Mihailović je tada prema Stevanu Vučkoviću rekao Pavlu Đurišiću:- Ko te je zvao da dođeš ovamo? Ja nisam. I najzad, kada si već došao, zašto si poveo toliki narod? Izginuće ljudi. Meni su potrebni borci sa puškom u ruci. Naša situacija je takva da se moramo rasturiti u trojke po šumama. Drugog izlaza nemamo!

Mišljenja Draže i Pavla nisu se podudarala. General Mihailović je želeo da ostane sa svojim narodom i produži otpor protiv novih sovjetskih okupacionih snaga, koje su dovele partizane na vlast. Pavle Đurišić je pokušao da spase hiljade civila koje je poveo iz Crne Gore. Za Dražu je izlaz bio u proboju ka Srbiji, a za Pavla proboj ka Sloveniji i susret sa Saveznicima. Pošto nisu mogli da usaglase stavove četnici su se podelili u dve kolone. Pavlova kolona je pokušala proboj prema Sloveniji kroz ustašku teritoriju, a Dražina kolona proboj ka komunističkoj Srbiji.

Stradanje Pavlove kolone [uredi]
Za više informacija pogledajte Bitka na Lijevča polju

Pavlu Đurišiću nije padalo na pamet da se deli na trojke. Izdvojio je veliki broj tifusara i prebacio ih skelom na levu obalu Bosne, gde su bile spremne improvizovane bolnice. U međuvremenu su stigli vojvoda Petar Baćović s herecegovačkim četnicima i Zaharije Ostojić sa nekoliko svojih ljudi. Partizani su napali bolnice i tokom noći ubili više od 2.000 bolesnih i ranjenih. U Štab vojvode Đurišića stigla je delegacija crnogorskih ustaša dr Sekule Drljevića Oni su obavestili Đurišića da je Ante Pavelić spreman da dozvoli prelazak četničke vojske preko svoje teritorije do Slovenije radi odmora i oporavka. Usledila je zajednička sednica Centralnog i Pokrajnskog komiteta gde je rešeno da se ponuda Pavelića i Drljevića prividno primi zbog ranjenih i bolesnih. Vojska je trebalo da se uputi na pravcu reke Vrbas-Lijevač polje-Kozara i da se planinskim terenom probije do Slovenije i dođe u sastav tamošnjih četničkih snaga. Ovakvo rešenje je odobrio i general Dragoljub Mihailović.

Kolona od 8.000 bolesnih, ranjenih, žena i dece uputila se u Dugo selo. Polovina je samo preživela povlačenje koje je počelo 8. marta 1945. Kolona je išla preko pravca Derventa-Bosanski Brod-Dugo selo. Preživeli su smešteni u barake. Partizani su ih pronašli po kapitulaciji Nemačke i najveći broj je ubijen tu. Neki su prognani da im sude "narodni sudovi".

Ostatak, vojnički deo zbega, prešao je reku Bosnu. Krenuli su u Lijevač polje kako bi se dočepali planine Kozare. Jake ustaške snage nadirale su od Banjaluke i Bosanske Gradiške. Partizani su opazili kretanje četnika, pa su se spustili sa Kozare. Otpočela je očajna borba na dva fronta kod Lijevač polja. Ustaše su zatražile primirje koje je prihvaćeno odmah. Po "sporazumu" zbeg je trebao da bude smešten u bivak u okolini Stare i Nove Gradiške. Pavle Đurišić i oko 300 njegovih oficira i podoficira bili su ukrcani u ustašku lađu pod jakom stražom, koja je plovila Savom u pravcu Zagreba. Svi su pobijeni u Jasenovcu. Ostaci obezglavljene vojske, prepušteni sami sebi, krenuli su 6. maja 1945. usiljeni maršom u pravcu Slovenije.

Desetkovan zbeg, posle petomesečnog kravavog puta preko Crne Gore, Bosne i Hrvatske, našao se sredinom maja u Sloveniji. Umesto dugog sanjanog susreta sa Englezima, ubrzo su ih zarobili patizani, koji su ih izveli pred streljačke strojeve u okolini Maribora i u šumama oko Pohorja. Najveći deo je likvidiran.

Stradanje Dražine kolone [uredi]
Za više informacija pogledajte Bitka na Zelengori

Draža je doneo konačnu odluku da ostane u zemlji. Sredinom aprila 1945. godine, general Mihailović je na čelu svoje vojske krenuo prema zapadu, tragom Pavla Đurišića, ali kada su stigli u dolinu Vrbasa, izdao je naređenje za promenu pravca i okrenuo uzvodno, prema Banjaluci. Tek tada je njegovim jedinicama postalo jasno da se ne ide u Sloveniju već u - Srbiju.

Dražina vojska se kretala u tri velike kolone. Desnom komandovao je potpukovnik Dragutin Keserović, levom potpukovnik Dragoslav Račić, a srednjom, u kojoj se nalazila Vrhovna komanda i preživeli članovi Centralnog komiteta (bez dr Stevana Moljevića i dr Đure Đurovića) komandivao je major Nikola Kalabić. Draža je želeo da stigne u Srbiju pre nemečke kapitulacije. Od planine Motajice skrenuli su na jug, pa brzim pokretima opštim pravcem: Motajica - istočo od Kotor-Varoši - između Travnika i Zenice, izbili su u oblast Fojnice. Ovim pravcem kolone su bile stalno napadana od ustaša. Velika četnička vojska kretala se bosanskim šumama. Kretanje te vojske je praćeno od strane partizana i tačno su znali gde se Draža kreće. Četničke jedinice su svakodnevno praćene iz aviona i istovremeno uznemiravane: bacane su bombe i - leci. Partizani su tačno znali brojnost protivnika i njegovo naoružanje, komunistički komandanti nisu sumnjali u svoj uspeh na bojnom polju. Četnici su prešli preko Ivan-planine i zapadnih padina Bjelašnice, obišli su Kalinovik sa zapada, skrenuli su na istok gde su se sukobili sa pratizanima.

Četnici su se pod borbom uputili u pravcu Zelengore. Do odlučujućeg obračuna je došlo na reci Jezernici, desnoj pritoci Neretve, 10. maja 1945. godine. Krvava borba je trajala tri dana. Na bojištu je ostalo mnogo poginulih četnika, među njima i general Miroslav Trifunović. Pošto je Draža video da njegova vojska trpi velike gubitke, on se uspeo na jedno uzvišenje, prizvao sebi jednu grupu četnika i rekao im : "U Srbiju braćo! Po trojkama, petorkama i desetinama, svaki u svoj kraj! Ubrzo ću i ja sa vama i pobeda će biti naša...

U toku konačnog obračuna sa partizanima ceo prateći bataljon Draže Mihailovića žrtvovao se da spase vrhovnog komandanta. U tome je uspeo i izvršio proboj iz obruča. Komunistička sila je pobedila. Četničke jedinice nisu više postojale kao organizovana snaga.

Pristrasan tekst, sa puno netocnosti. Ovakvim napisima se samo umanjuje vrijednost pobjede ustasa nad cetnika, koji je bio sto se ono kaze, jedan na jedan.

Zapjevaću sa vjerom u Boga Ostroga mi i krsta časnoga pjesmu koju Crna Gora čeka evo više od pola vijeka pa nek gusle istorija živa opjevaju ravnogorskog diva i narodu istina se kaže o majoru đenerala Draže komandantu pokreta otpora tom vitezu crnogorskih gora što ga majka za besmrtnost rodi a o Pavlu Đurišić vojvodi. O njemu su branili pjevati komunisti crveni dželati i zločincem prozvali ga bili da bi svoje zločine prikrili pa da silom u zaborav ode slavno ime velikog vojvode zalud bješe strahovlada njina Đurišića Pavla Ilijina Crna Gora pamti i pominje jer je srpske branio svetinje krst, slobodu, vjeru prađedova postojbina bijaše njegova selo Barci ispod Velje Gore đe se ljudi sa junaštvom zore đe i danas bogomolja sija đe je srpska lješevska nahija đe se čojstvo i junaštvo slave đe je obraz vredniji od glave. Stasao je Pavle za ratove slušajući od Skadra topove i ranjenu gledajući braću đe se kući iz bojeva vraću pa ga želja životna povede u elitne kraljeve odrede praznik petak veliki je bio kad je ratnu naredbu dobio da ka Plavu vodi jedinicu i kad vitez dođe na granicu viđe zemlju na ivici rata te se kao vrstan diplomata sa srpskijem srete prvacima da napravi dogovore s njima. Četres prve šestoga aprila kad rat poče osovinskih sila i napravi krvavu klanicu s vojskom pređe albansku granicu pa umjesto Skadru da nastavi štab naredi vojsku zaustavi nastadoše krvava vremena za državu Južnije Slovena dok u ropstvo padaju narodi Pavle Senjegoju oslobodi razočaran ka Plavu se vrati đe će hrabro pred vojnike stati i ovako njima govoriti ne smijete oružje baciti no neka vam ostane trebaće vam za skorije dane. Oficiri vojske kraljevine u srpske se slobodne planine povukoše da se dogovore kako da se sa fašizmom bore a uz blagoslov što leti s Ostroga kliče Pavle sa vjerom u Boga da zastavu razvijemo ratnu za krst časni i slobodu zlatnu. Vjerna brata dozvao je svoga iz Vinića sela malenoga i ljutoga crnogorskog zmaja pukovnika Stanišića Baja te viteza za boja krvava s ravne Zete Vuletića Sava pa sokolu na junačkom glasu prijatelju Rupčeviću Vasu od Cetinja Đukanović Blažu da mu čuva otadžbini stražu još iz Boke Đura Ivetića s Krivošija mladog Obilića po imenu Kovača Miloša pa je amber u Moraču doša za junaka Rakočević Mila da razvije sokolova krila i okupi jato sokolova Minić Ljuba, Maršana Adžića, kapetanu Leku Vujisića, Medenice bratstvo sa Crkvina i Andriju Veskovića silna. Onda zove iz Vasojevića komandanta Đorđija Lašića, Dujovića i Leka Vladića, Pečkovića Vuka iz Rovaca, iz Pljevalja bratstvo Jelovaca, sve ih Pavle po junaštvu bira, od Mojkovca Tomović Bećira, a desna je ruka Đurišiću Svetozare Dobrašinoviću. Raka Vanić Ivana Ružića odmah šalje do grada Nikšića đe Bojović Nikola ih zove s njim srditi Jovović Jakove onda primi Lukačević Voja da je spreman za ljutoga boja i s njim Rade Korda ponositi koji Sandžak od Turaka štiti te će ovi sokolovi gorski sačuvati obraz crnogorski i pred časnim krstom se zakleti pobijediti ili umrijeti. Svaki od njih u krajeve svoje slobodarski barjak razvio je oko kojih se okupljati staše oni što se od smrti ne plaše ustaničke puške zapucaše sokolovi gorski kidisaše sva je Crna na nogama Gora a pred vojskom pokreta otpora talijanske bježe jedinice Leko Lalić pro Andrijevice na Bjelašu razgoni Tijane a barjaktar Dubak Radovane širi barjak ide na Berane skupile se hrabre đurišlije boj se ljuti za Berane bije Lim zeleni u krv se oboji kliče Pavle sokolovi moji talijanske snage se predaše a Berane ponovo je naše. Stane narod oko svoga vođe a on kao nekad Karađorđe prvi ide i vojsku kuraži smrt ga neće iako je traži no ubrzo odmazda će doći sedam dana i sedam su noći udarale snage talijanske i sa njima horde partizanske starce, nejač i đecu pobili i domove mnoge popalili vatra kosi po dolini Lima i razgone narod po selima od Berana policet Nušića svud je vojska Pavla Đurišića. Brojna vojska Sila osovine s tenkovima grabi kroz doline i gradove žicom ograđuje a Đurišić Pavle odlučuje da se mora ići u planine odakle će vojska otadžbine u bojeve junačke kretati a po njem će Ostrog postati štab četničkog pokreta otpora crnogorska to je Ravna gora. Dok junački vojska otadžbine Crnom Gorom u bojeve gine komunisti kroz narod se kreću među braću unose nesreću ubijaju ko neće sa njima crni dani dođoše Srbima. Ne ostane kuće ni kućišta đe nevina žrtva ne zapišta u škripove i tamne pećine bacali su dobre domaćine sva im blaga, stoku otimali i junake stare ubijali puškonoše iz mnogih ratova satirala orgija Brozova a uz pomoć podlih izdajnika sto dvadeset osam sveštenika jednoga ubiše vladiku nedaj Bože tako ni krvniku što brat bratu svojem ne uradi sve služeći Brozu i Pijadi. Utriješe mnoge porodice napuniše jame bezdanice pa jaruge, šume i glavice, sve potoke, pećine i bare te škripove rijeke Bunare ubijaše na kućne pragove u Krečane, Točila, Borove đe su stigli i pronašli koga kasapili bili bez razloga strah sijali, mučili i klali i bratskom se krvlju opijali. Crnu Goru u krv obojiše od očeva đecu odvojiše sestre, majke u crno zaviše da dokle se istorija piše i dok živa postoji Srbina za zvjerstva će kazivati njina za Lugove ponad Kolašina, krv od Rudog polja do Kapina, Kotor jame Kunova Prisoja mučilišta crvenih nesoja, od Mojkovca, Pljevalja, Petrovca do Tiholja, Gostilja i Rovca, Podgorice, Cetinja, Slatine, Krnje Jele, Luke Berišine, još Radovče, Vrakov i Jelače, Nikšić, Šavnik i dvije Morače đe stotine počiniše jada od Mahale pa do Boljevgrada i Sangarač, Kućišta, Crnica, Boškovina, Bretina Glavica, Prekobrđe, Grahovo, Župina, Ozrenići i Dobrilovina, Tijem tvrdi kraj Jadranskog mora onda Grbalj zlodjelo zlotvora, Bijelo Polje i Kamena Gora, Pavlov Bunar i Mrtvo Duboko s njima polje Obilić široko, Pučke Rake, Ploče Dragovića pa zloglasna Župa kod Nikšića, Ostrog sveti, Gornja Rženica, Progorović krvava grobnica, Ilijino brdo i Banjani te Maoči u krv okupani, rijeka Tara, Kosanica sveta i ostala stratišta prokleta i Bliškovo i Bašina Voda tužna groblja srpskoga naroda. I poznate koliko još ima crnih jama prepunih kostima što ih svoja razbraća pobiše maljevima lobanje lomiše i grobove kamom prosipaše gore nego zloglasne ustaše a ne braća po krvi i rodu to da rade svojem narodu. Teško doba dođe za četnike zapadoše u muke velike s jedne strane gore Talijane s druge narod od razbraće brane Pavle krenu na tvrđavu njinu u zloglasnom gradu Kolašinu đe su vođe crvene partije bile kao careve dahije tu su narod stavljali na jade bezbožnici Đido i Pijade komunisti Bosni odstupiše pošto strašna zvjerstva počiniše i poklaše narod kod Lugova, oko Tare i oko Lipova pa u sure moračke planine tu su bile kasapnice njine strašna groblja napraviše zvijeri anarhisti zvani proleteri. Komunisti povratak spremaju javlja Pavle Stanišiću Baju i junaku Đukanović Blažu da im jednom za vazda pokažu kakva kazna čeka krvopije ali sreća poslužila nije u ostroške ostaše platije na odbrani svetih moštiju da ih braća prevarom pobiju komunisti još gori postaše jer Englezi četnike izdaše a Njemačka na ruku im ide i da vođe fašističke vide glavu čiče na oku prodatu sto hiljada maraka u zlatu imala je pred njima cijenu kada hajka na četnike krenu. Na Kolašin tada udariše i Pavlovu vojsku zarobiše u logore njine uputiše a Đurišić u Strije dopao tri mjeseca tamo je ostao al od smrti uspio uteći te će junak pro Mađarske preći Crnoj Gori među braću svoju đe je prije imao u stroju sokolova trideset hiljada te ponovo ko što su nekada razviše se četnički barjaci i za Pavlom krenuše junaci. No četnička vrhovna komanda odluku će donijeti tada a koju će Pavle poštovati da se mora Bosni odstupati teško breme na pleći mu pade kad za pokret naređenje dade vazda prvi i tada je isto na najteže iskušenje pristo zalažući glavu sa ramena za spas svoga roda i imena. Vodi narod i četnike svoje kao nekad Čarnojević što je od zla bježi a gore ga čeka pred njime je lijeva rijeka đe mu zamku prave partizani no njegovi borci odabrani junački su proboj napravili i ka Rudom dalje nastavili. Iza pola godine od tada narod s vojskom preko Bosne strada kroz hiljade muka i nevolja od Rudoga do Lijevča polja zbjeg kroz ciču zimu se kreće, nema hrane, lijekova, odjeće đeca plaču na ruke majčine i padaju mrtvi u prtine dok se borba neprestana vodi progone ih Titovi izrodi i ustaše Ante Pavelića kojim nema milijega pića od te krvi Srbinove vrele, s njom se pjane zvijeri pobješnjele i sve što je više ispijaju sve žedniji i gori bivaju. Sve su oči uprte ka Draži pitaju ga đenerale kaži da li spasa i proboja ima zli nam tifus živote uzima i pjegavac podjednako hara a čiča im vako odgovara izdaše nas braćo saveznici pa predlažem neka bolesnici na ovome terenu ostaju ali svaki svojeme se kraju povratite što se može prije Pavle sa tim složio se nije. Ja ne mogu narod ostaviti da znam da ću glavu izgubiti riječ dadoh pogazit je neću s njima dijelit sreću i nesreću tu se pakla otvoriše vrata komunista kidisana brata a nebraća s ustašama kreću Pavle da bi izbjego nesreću vodio je pregovore s njima da ne preda narod krvnicima no da nađe puta ka slobodi ali kad ga slagaše izrodi njegova je vojska jurišala u boju su tijela padala a u krvi zemlja je liktala. Šta se dalje sa vojvodom zbiva ustaša ga Metikoš poziva časnu riječ i obraz zalaže a Drljević preklinje i laže mudar Pavle al ga prevariše u bedeme vojsku zaputiše oficire odmah odvojiše te oružje oduzeše njima opkoliše zgradu tenkovima. Sve ih tada svirepo pobiše i krvavom bojom obojiše mučilišta Jasenovca kleta a najveća mržnja i osveta pogodiće Pavla Đurišića sve od slugu Anta Pavelića. Jasenovac posta mu grobnica pir krvavi njegovih ubica gledao je do časa sudnjega kad su kamu zarili u njega i u čašu krvi natočili krv mu pili i njome zdravili pa na oštre bodeže sipali a onda ih jezikom lizali no vojvoda ne ispusti glasa pred prizorom strave i užasa. Najposlije ravnogorskom lsvu odsjekoše sa ramena glavu a tijelo kame isjekoše pa ga tako na vatri pekoše i vojvoda izgore na žaru kao Sveti Sava na Vračaru te umrije smrću mučenika srpska dika i vođa četnika na kamama ustaških zlotvora ko je rođen umrijeti mora smrt junaka u besmrtnost vodi vječna slava Đurišić vojvodi.

hebote, daj razlomi taj tekst na pasuse, ovako nije čitljiv