O partizanskim zločinima nad Hrvatima u zadnje vrijeme govorilo se mnogo,posebno nakon propasti Jugoslavije i nakon otkrivanja masovnih grobišta,te se o tim zločinima uglavnom zna sve,od počinitelja pa do mjesta smaknuća i ako su još brojna grobišta neotkrivena.

Ali i danas postoje projugoslavenski komunistički ostaci koji unatoč silnim dokazima i svjedocima negiraju i umanjuju razmjere toga stravičnoga zločina.
Međutim ono što se vrlo malo zna i ono o čemu se rijetko govori je genocid koji su počinili Titovi partizani pod redateljskom palicom AVNOJ-a,nad nedužnim Njemcima,uglavnom seljacima i civilima.
Kada kažem nedužnim Nijemcima,ne koristim isti onaj uvriježeni izraz koji Srbi olako koriste za svoje žrtve,nego zato što ti ubijeni Njemci zaista jesu nedužni,jer većina njih nije imala nikakve veze sa politikom Njemačkog Reiha.
Ti Njemci o kojima govorim zapravo su poznatijni kao podunavske Švabe ili Folksdojčeri,a njihov predratni broj u Kraljevini Jugoslaviji oscilirao je izmedju minimalnih 600 000 i maksimalnih 700 000 do 750 000.
Postojale su dva različita gledišta u svezi broja Folksdojčera u Kraljevini Jugoslaviji,jedni su u Folksdojčere ili njemacku narodnu zajednicu ubrajali sve one koji su govorili njemačkim maternjim jezikom,pa tako i dobar dio Židova do nekih 10 000,a onih koji su tim jezikom govorili bilo je oko 505 000,a drugi su pak Njemcima smatrali samo one etničke Njemce,to jest one koji su se tako izjasnjavali,pa od tude minimalna brojka od 600 000.
Ako se uzme u obzir da su radi raznih represalija mnogi Njemci u Kraljevini Jugoslaviji,izjašnjavali se kao Hrvati,Mađari,pa i Srbi, ta brojka je puno veća.

Medjutim koliko god realna brojka Njemaca u Kraljevini Jugoslaviji bila,ono što je danas zanimljivo je to,koliko je Njemaca bilo do početka ovog zadnjega rata u Titovoj Jugoslaviji,a taj broj je i više nego porazan,tako da je 1981. godine u Jugoslaviji bilo samo 8.712 Nijemaca i 1.402 Austrijanaca

Njemačka nacionalna zajednica prosto je prestala postojati u Titovoj Jugoslaviji,a za nestank iste,komunističke vlasti su imale pomno smišljen plan.

21.11.1943g. odlukom AVNOJ-a svi Njemci proglašeni su protudržavnim neprijateljima i njihova imovina biti će oduzeta kao naknada za ratnu štetu koju su prouzročili sljedbenici Adolfa Hitlera.Ovoga akta bili su pošteđeni samo Njemci koji su se borili u jedinicama NOB-a što znaci rijetki a u praksi ni njihova najbliža rodbina nije bila pošteđena konfiskacije.

Takva odluka ne samo da je bila nepravedna,nego nikada nije ni dovedena u pitanje,jer to bi bilo isto kao kada bi današnja R.Hrvatska izvršila konfiskaciju imovine svih Srba izuzev onih koji su se borili u jedinicama HV-a,za vrijeme Velikosrpske agresije,što znači čak i onim Srbima koji nisu podržavali Miloševićevu politiku.

Jeli bi bilo pošteno da je Hrvatska oduzela svojim građanima imovinu,samo zato što su Srbi,jer je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku ?

Takva sudbina zadesila je Folksdojčere i ne samo njih,jer sličnu sudbinu doživjeli su Talijani,Mađari i dio Bugara.Takve diktatorske metode bile su nezamislive u demokratskom i civiliziranom zapadnom svijetu,jer niti V.Britanija,niti Amerika,nisu oduzimale imovinu pripadnicima etničkih skupina,protiv čijih matičnih država su vodili rat,niti su imovinu običnih malih ljudi konfiscirali na ime reparacije ratne štete,mada je postojala velika japanska narodnosna zajednica u Americi.

Japanci jesu bili u američkim sabirnim logorima sve do kapitulacije carskog Japana,ali nakon toga su pušteni i vraćena su im sva građanska prava,jedino su u Jugoslaviji oduzimali imovinu nekome samo zato što je bio pripadnik naroda onih sila koje su izgubile rat.

Ovu odluku komunisti su temeljili na tvrdnjama da su domaći Njemci vjerno služili A.Hitleru i sprovodili zločine nad Jugoslovenima,što nije točno.
SS divizija Princ Eugen,u kojoj je slovila kao folksdojčerska,u svome sastavu imala je samo 27 000 do 30 000 Folksdočera,što i nije neki broj ako se uzme koliko je zapravo bilo Njemaca živilo na tlu takozvane Jugoslavije,koji su tu ostali živjeti još iz vremena Austrougarske,mada je velikosrpski hegemonizam u karađorđevićevoj Jugoslaviji doprinjeo da se taj broj smanji,ali ni približno istim tempom i učinkovitošću kao titovi komunisti.
Činjenica je da većina podunavskih Njemaca-Folksdojčera nije sudjelovala u bilo kakvim nacističkim zločinima ili vojnim formacijama te većina ih je bila mobilizirana a tek su rijetki bili dobrovoljno anagažirani i sudjelovali u ,,Volksdeutsche Mittelstelle''organizaciji kojoj su podređeni Njemci izvan Reicha,tako da je isključena navodna kolektivna odgovornost svih Njemaca za zločine koje su počinili pripadnici okupatorskih trupa u Jugoslaviji.
Međuti,J.B.Tita i njegove komuniste nije zanimalo koliko su zaista svi ti Njemci bili odgovorni za navodne zločine Vermachta,nego su po istom receptu kao i Talijani ali i Hrvati, bili proglašeni krivcima bez ikakvih dokaza.
Za njih je jedini argumenat bio što se nisu borili na njihovoj strani i što su bili to što jesu,jer individualizacija krivnje tada je bila nepojmljiva i neprikosnovena kolektivnoj odgovornosti.
Svi Njemci koji su imali bar malo putra na glavi,pobjegli su zajedno sa povlačenjima njemačke vojske pred Crvenom Armijom,a mnogi su izginuli prilikom povlačenja,međutim oni koji su ostali bili su nedužni,jer tako su se i osjećali,a takvih je bila većina koji su vjerovali kako im se ništa neće dogoditi ali nisu slutili da će ispaštati za zločine drugih.
Riješenje njemačkog pitanja u posljeratnoj Titovoj Jugoslaviji,doneseno je na prijašnjim zasjedanjima AVNOJ-a,pa je tako pored odluke o oduzimanju zemlje,donesena i ona nepisana i mnogo strašnija,a to je fizička eliminacija nedužnog njemackog naroda,i kolektivno proglašenje protunarodnim neprijateljima.
Eliminacija Njemaca započinje već privih dana novostvorene Jugoslavije,mnogi bivaju najsvirepije pogubljeni,a oni sretniji bivaju protjerani.
O zločinackom karakteru i naravi Titovog partizanskog pokreta govori i činjenica da su u samo par mjeseci pred kraj rata i nakon rata,pobili mnogostruko više ljudi od svih njihovih protivnika u 4 god. koliko je trajao rat,a osim pokolja nad Hrvatima,pocinili su jos jedan stravican i manje poznat zločin nad jugoslavenskim Njemcima i Austrijancima(Folksdojčerima) koji su tu živjeli par stoljeća.

Procjenjuje se da je od predratnih 750 000,stradalo gotovo 400 000 Folksdojčera,a vecina od njih je pogubljena poslije rata u Titovim koncentracijskim logorima. Velik broj Folksdojčera ali i drugih nepoćudnih,poslan je na prisilni rad u CCCP odakle se više nikada nisu vratili.
Oni koji nisu pobijeni,bivaju protjerani,a zbog licemjerja zapadne demokracije o ovome stravičnome genocidu,decenijama se nije govorilo,jer zbog nametnute kolektivne krivnje stradanja Njemaca,nisu nikada bile predmet razprave.
Hrvati su bar donekle uspjeli izboriti se da se o stravičnom zlocinu nad hrvatskom zarobljenom vojskom i civilima,iznese istina,ali na žalost potomci jugoslovenskih Folksdojcera nisu u mogucnosti čak niti toliko.

Talijani i Mađari uspjeli su potaknuti svijest ljudi u njihovim zemljama o žrtvama Talijana i Mađara u Titovoj poslijeratnij Jugoslaviji,dok anatema kolektivne krivnje koja se i danas namece Njemačkoj i Austriji,uvelike je zaslužna zašto se tek rijetki povjesničari i političari usude govoriti o stradanju nedužnog njemačkog življa.

Nažalost u državama(Hrvatska i HB) koje veličaju svoju komunističku povijest(Ne svi, ali ljevičari na vlasti). Ovakve stvari nikad neće biti osuđene. Niti je ijedan komunist bio osuđen za zločine počinjene u bivšoj Nezavisnoj Hrvatskoj.

Ipak ne bih rekao da je riječ o genocidu, prije o etničkom čišćenju. Uz to, odluku o protjerivanju Nijemaca iz istočne Europe nisu donijeli jugoslavenski komunisti, nego je to učinjeno na Posdamskoj konferenciji, oni su je samo sudjelovali u njenom sprovođenju. S Talijanima je slična sitaucija, Mirovni ugovor s Italijom iz 1947. predvidio je pravo opcije za talijanske državljane u Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji, ali od toga svakako treba razlikovati zločine počinjene neposredno po oslobađanju okupiranih područja.

Odgovor na mnogo nepoznanica o ovoj temi može se saznati u grupi na facebooku i njenih članova:
"Podunavske Švabe - naše komšije i građani žrtve nepravde"

http://www.facebook.com/home.php?sk=group_64378966902

Očito jedino ako ste član te društvene mreže...

A joj brojeva.

Mozda je nekima manje poznato ali iz opcine Prnjavor je poslije drugog svjetskog protjerano 15-tak tisuca Njemaca koliko ih se naselio u periodu 1888. - 1918...

O tome svakako nije bilo govora u Postdamu. Takvu politiku sprovodile su isključivo komunističke države. Primjera radi, u Francuskoj i Belgiji Nijemci nisu istjerani.

i kad onda nadobudni mladi poklonici bivše države počnu priču o fašizmu...

Pročitao sam dobru knjigu ovih dana o protjerivanju folksdojčera.

I prije sam dostao toga znao, ali da je se ovako brutalno radilo baš i nisam znao...

Da, bilo je govora. I dogovor se odnosio sam na Istočnu Europu.