Izvor: http://www.h-rast.hr/clanci/item/470-zavalje-–-„mali-bleiburg“-koji-još-uvijek-traje.html

Zavalje – „mali Bleiburg“ koji još uvijek traje

Ovih svibanjskih dana, mjeseca posvećenog Blaženoj Djevici Mariji sjećamo se onih svibanjskih dana 1945., kada je cijela naša domovina bila zavijena u tugu i žalost. Tih dana, beskrajne kolone hrvatskih vojnika i civila povlačile su se prema Austriji, strahujući od zločina partizana nad hrvatskim narodom, koji se bezbroj puta dogodio tijekom rata. Tako su se i naši plješevički sinovi povukli prema tom krvavom Bleiburškom polju, dok su neki ostali ovdje povukavši se u gudure Ličke Plješevice i pružajući otpor neprijatelju.

Narod plješivičkih sela nije zaboravi četnički pokolj izvršen nad njihovim susjedima iz Boričevca, paljenja njihovih sela, te svjedočanstva onih preživjelih koji su u ovom zavaljskom kraju našli svoj privremen, koji je nažalost postao nov i stalan zavičaj. Krajem 1942. i početkom 1943. te se strahote premještaju i u naš zavaljski kraj nakon pada Zavalje i Bihaća u partizanske ruke, koji su za dva mjeseca ostavili spaljena sela i jame pune s oko 1000 ubijenih Hrvata i Muslimana. Ti partizani koji su se okitili nazivom Narodno oslobodilačke borbe te 1945. nastavljaju svoj krvavi pir koji su započeli tijekom rata, koji se posebno manifestirao na naš kraj.

Oni koju su krenuli prema Bleiburgu, koji su se predali Englezima, u dugim kolonama križnih putova, batinani, iscrpljivani glađu i žeđu vođeni su diljem Jugoslavije u kolonama bez kraja, rijetkima je kraj te kolone bio u obiteljskom domu, da su se živi vratili.

Dok je jedan dio bio u kolonama križnih puta ili odmah ubijen na Bleiburškom polju, drugi su bili na „malom Bleiburgu“ u svome rodnom kraju. S pravom se može zavaljski kraj nazvati tužnim epitetom „malog Bleiburga“ jer od 476 žrtava Drugoga svjetskog rata, njih oko 300 ubijeno je nakon rata, a od toga broja njih ovo 250 u svom zavičaju ili na kućnom pragu ili u Plješevici ili na stratištima u okolici Bihaća. Treba napomenuti da je zavaljska župa u tom ratu izgubila oko 20% svog stanovništva i vjerojatno zauzima žalosno i tužno prvo mjesto na dugoj listi stradalih župa u Drugome svjetskom ratu, naravno ako na tu listu ne stavljamo one župe poput Boričevca, Drvara, Grahova, Knjevuše, Udbine i drugih koje su u potpunosti bile uništene. Nažalost ono što partizani nisu napravili oružjem, napravili su na „zemljovidu“. Našu negdašnju zavaljsku općinu pripojili su općini Bihać, lažiravši izjašnjavanje ovog naroda, bez ikakve odluke Sabora, samo usmenim dogovorom komunističkih vlastodržaca, posebice Vladimira Bakarića i Jakova Blaževića i „blagoslovom“ Josipa Broza Tita, 5. na listi svjetskih zločinaca 20. Stoljeća, onoga istog koji je još 1928. kod zagrebačkog redarstva bio upisan kao zločinac. Taj je potez bila šaka u oko Hrvatskoj, naš je narod radi ostvarenja političkih ciljeva prodan kao biblijski Josip u roblje državi kojoj nikada nisu pripadali niti politički, niti kulturno niti crkveno. Posljedica je to što danas na ovom prostoru od broja stanovnika pred Drugi svjetski rat živi svega 5% stanovnika. Pitamo se što će biti sutra. Nažalost Zavalje je mali Bleiburg koji još uvijek traje, naravno nema više egzekucija i ubojstava, nema više niti raseljavanja jer ga nema tko raseliti, ljudi umiru u tuzi za voljenom domovinom i u boli nanesene nepravdom takozvanih osloboditelja koji su ovaj kraj oslobodili od onoga najsvetijeg a to je Hrvatska domovina.

Želimir Prša