Nisam.

Prosjek je katastrofalno loš za rodoljubni forum, 2.1 ako se odbiju ta dvojica. Iako nije nemoguće da netko ima 10+. Očekivao bih da barem 20% ima 4+.

22 godine su mi, skoro 23 i nemam djecu, cura mi voli djecu i ona bi ih voljela imati puno a ja nekih 3 max čisto da ispoštujem forum, šalim se nekako mi je uvijek loša opcija jedno djete, posebno danas kad se ta dica razmaze i onda kad imaš jedno djete bojim se da ćeš mu u svemu cijeli život popuštati.

Jedno dobro odgojeno dijete vrijedi više od deset njih loše odgojenih
Dobro je koliko god, samo da se zna kako, zašto i u kojem smjeru

To se kod nas kaže džaba ženu zauzeo.

Što više djece je korisno upravo zato da roditelj vidi da nije sve do njega. Odgajaj ih sve na isti način a oni opet različiti.

ispod troje djece je nacionana izdaja gora od dezerterstva u ratu

ne vrijedi, lažete sebe.

jedno dijete je matematička smrt populacije. smrt ne vrijedi ništa.

Obavezan vojni rok za žene koje ne rađaju poslije srednje škole

Koga briga za "populaciju", nek luzeri rade sebi djecu.

Ako imaš djecu, jesi li ih napravio za sebe ili za "populaciju"?

Oće li populacija brisat šmrklje ditetu?
Oće li populacija reći ditetu što valja, a što me valja?
Oće li populacija patit ako te dite razočara?

Treba imat djece slažem se
Samo je na svakom izbor koliko bi ih htio imat, što i kako želi

Moglo bi se reći i da hoće. Populacija tj. okruženje vrši veliki utjecaj na djecu. To zna svaki roditelj. Vi koji o tome tek razmišljate, možda mislite dijete će biti onakvo kakvim ga vi odgojite. Ali to je samo djelomično točno i često naivno pogrešno. Okruženje također ima utjecaj, koliki će biti ovisi o roditelju.

Dijete dobije informacije od roditelja, možda, ali samo ako je roditelj tu, i razgovara sa djetetom svakodnevno. Ako je roditelj udaljen, stalno na poslu ili nekom izlasku ali se tješi da provode kratko ali zato kvalitetno vrijeme (moš mislit), e onda druge stvari utječu na djecu:

- Druga djeca. Ako populacija ima više djece ta druga djeca će biti Hrvati. S druge strane sebični Nijemac je već sebe ukopao pa njegovo jedno cijenjeno dijete u školi maltretiraju djeca imigranata.

- Škola. Učitelji se smješe i iskreno kažu žele dobro djeci. E problem koga roditelji nisu svjesni je da njihova riječ "dobro" ne znači što ti misliš "dobro". Oni gledaju svoj interes. Što je njima dobro, možda nije tebi. Dok se ti nadaš učenju dobrog u školi, učiteljica ga uči woke sranjima, organizira lgbt paradu i propituje želi li možda promijeniti spol. Ti si naravno negativac ako se tome usprotiviš. Ok, ovo možda trenutno ne kod nas, ali tolerancijom đavla doći će svugdje.

- Internet. Svi mediji naravno, filmovi, emisije, ali posebno internet jer djeca danas imaju mobitele. Ako roditelj ne priča sa djetetom netko drugi će pričati i kuhat će ga dok ga ne skuha.

Velika je nepravda prema vlastitom djetetu imati samo njega tj jedno dijete. Bolje imati nijedno.
Da ga osudiš da samo ide kroz život, da nema ni brata ni sestru, ni nećaka ni nećakinju...
Tužno je gledati takve osobe, osobito ako im roditelji rano umru.
Pa ako oni još dobiju samo jedno dijete onda to dijete nema ni striku ni tetku, ni ujku...

Ne daj Bože nikom. Zašto praviš to jedno dijete? Radi sebe? Da ti kućni ljubimac bude?
Bolje nijedno nego jedno... to je sigurno... bolje radi djeteta.

Razumijem i slažem se s vašim izlaganjima

Ali vidio sam previše slučajeva gdje netko ima 3/4 djece i onda nitko od te djece nema svoju djecu
S druge sam strane vidio brojne slučajeve gdje netko ima samo jedno dijete pa dobije 4+ unučadi

Plaća grijeha je smrt. Primijetite kako i u članku odbijaju otvoriti oči da nasljednika jednostavno nema. Bježanje od problema naravno neće pomoći u rješavanju.

Većina ovih modernih s jednim ili nijednom djetetom stavlja u istu ravan dijete i pse.
Toliko je čovjek bolestan da se ljubi,jede I naziva psom svojiin djetetom,a dijetetu i psu govore da brat i sestra.
K tome još s ovim eksperimentiranjima i pravljenjem pocket dogs-a(teacup dogs).

Stvar je u tome da su se ljudima pobrkali pojmovi pleme i nacija, odnosno to su izjednačili u glavama. Naši preci su radili djecu za populaciju ali je ta populacija bila familija , šira rodbina i selo. Nije netko sa Pelješca radio djecu zbog nekoga iz Čakovca.

Danas se pokušava progurati koncept države-nacije kao nekog plemena kojem svi pripadamo i svi smo braća, a to je osuđeno na propast jer nije prirodno da ja imam djecu da bi neki divizija iz Zagreba bio zadovoljan. A moja djeca i njegova niđe poveznice.

Dokaz je to što otkad smo dobili državu sve nas je manje i sve smo stariji kao narod. Ako želiš da neki narod izumre, samo mu daj državu.

Mislim da je dvoje djece u urbanim sredinama i tko zivi u stanovima visestambenih zgrada sasvim OK.

Broj djece ima veliku korelaciju s drustvenom sigurnoscu i stabilnoscu, te odsustvom etnickih i vjerskih "neprijatelja" (ili oponenata) u neposrednoj okolici ili istoj drzavi.

Naime kad se jedna cijela zajednica osjeca nesigurno, svi onda (svjesno ili nesvjesno) stvaraju prepostavke da se obitelji s vise djece daje drustvena, emocionalna podrska od najbanalnijih do konkretnih stvari. U takvim drustvima je onda imanje vise djece i stvar drustvenog prestiza i uzivanje respekta od zajednice, djeca se opcenito blagonaklono gledaju i nisu "smetala" kao nazalost sada na Zapadu.

Nije cudo da su samo do prije 40-50 godina na cijelom Balkanu neozenjeni i neudati bili de facto gradjani drugog reda u drustvu, osobe s kojima se sprdalo, otvoreno prozivalo za "nesposobnost" stvaranja bracne zajednice. Na njima je bio puno veci pritisak cijele zajednice, koji je zadnjih desetljeca u skoro u potpunosti isceznuo.

Drugi ogromni razlog je internet i hollywoodska produkcija, gdje vecina tih junaka nema djecu, samci su ili obitelji maksimum-maksimuma imaju dvoje djece. Glavni cilj zivota je hedonizam, izlasci, putovanja, fizicka ljepota, bezbriznost, luksuz i to pokazati drugima. Svi ostali su luzeri.

To je istina. Svabo te nikad nece pitati koliko imas djece, vec gdje si bio na godisnjem

Ali dvoje djece je isto tako malo. Znaci da si samo obezbjedio zamjenu za sebe i zenu, sto znaci nikakav napredak

To je samo pitanje pristojnosti u lokalnoj (njemačkoj) kulturi. Ni Švabo koji ima petoro djece i misli da su djeca najvažnija neće te pitati koliko imaš djece. Kao što te neće pitati ni koliku plaću imaš, koji auto voziš, u koju crkvu ideš ili koliko ti košta kuća. Sfera privatnosti.

Pitanje o godišnjem je u toj kulturi dopušteno i "pristojno" za chit-chat, kao i neki sportski događaj ili vrijeme.

Možda bi trebao.

Generalno, osobna pitanja ljudima koje se površno poznaje postavljaju se samo u izrazito primitivnim sredinama.

Tebi se čini da je to pitanje za djecu normalno zato što je normalno u tvojoj užoj okolini, ali opet nećeš poznanicima postavljati pitanja:
- Nije li ono tvoja sestra prošle godine završila na psihijatriji, je li joj bolje?
- Sreo sam neki dan Antu s kojim sam kao dijete igrao košarku, sad je u Australiji, niste li vas dvojica prije rata zajedno sjedili u Komitetu?
- Rekao mi je neko da je tvoj mali napustio sjemenište, je li postao ateist ili je našao curu/dečka?
- Vidio sam neki dan da ovršitelji pokušavaju ući u kuću tvoje mame, što je to bilo, dugovi iz kladionice ili kredit u švicarcima?

Pretjerujes. Po tome je i pitanje gdje si bio na godisnjem osobno pitanje koje nebi treblo postavljati. Tipa sta ako je toliko siromasan da nikad nije sebi priustio godisnji, a ti ga pitas

Da si pažljivije pročitao članak shvatio bi da uzrok problema nije neimanje djece, nego da njihova djeca hoće stvoritii svoje vlastite karijere.

Ma tu je rijec vecinom o malim obrtima tj. firmama. Tipa ajme nasa firma 100 godina proizvodi tave rucno kovane ali nema nikoga tko ce to preuzeti jer djeca se ne zele baviti takvim stvarima i onda Svabe drame