Za demokraciju se često kaže da je loš sustav, ali da je najbolje što postoji.
I istina, demokracija se pokazala superiornom u usporedbi sa real-socijalizmom i monarhijama.

Zar je to najbolje moguće i zar više nema razvoja društva?

Kao veliki problem demokracije sam primijetio ogromna predizborna obećanja tj. laganje u oči, od kojih kasnije nema ništa.
Kao još jedan problem, tu je kratkoročno razmišljanje samo do idućih izbora. Cilj je dobiti izbore i onda nakon toga može potop.

Što mislite o ovom modelu unaprijeđenja demokracije:

Na izborima bi bile dvostruke liste. Prva lista bi bila kao do sad, tj. imena kandidata.

Ali, tu bi bila i druga lista sa zastupnicima izabranim prošli put, a možda i sa članovima vlade. Na drugoj listi bi pored svakog imena bio prazan kvadrat u koji bi glasač upisao ocjenu od 1 do 5, kako ocjenjuje rad kandidata u prethodnom periodu.

Pa bi onda, kandidati koji nakon mandata dobiju ocjenu 1, bili optuženi za veleizdaju i išli u zatvor.
Kandidati sa ocjenom 2 bi dobili novčane kazne
Kandidati sa ocjenom 3 ne bi imali kazne, ali ni pravo na zastupničku mirovinu.
Oni sa ocjenom 4 bi imali mirovinu i oni sa ocjenom 5 bi imali i posebne nagrade.

Znači, na ovaj način bi simulirali povratnu vezu, potrebnu u svim sustavima i pokušali dodatno osigurati da kandidati nakon što dobiju izbore ostanu dosljedni.


Kao varijacija na temu, mogle bi se uvesti trostruke ili možda i četverostruke liste gdje bi se ocjenjivali političari iz prošlih mandata. Tako bi jedan političar bio ocjenjivan više puta tijekom dužeg perioda, što bi ih svakako potaklo da razmišljaju dugoročnije o posljedicama svoje politike.

gospođina ideja? odlična, demokraciji nedostaje odgovornost, a ovo je upravo na tom tragu.

Što se tiče neodgovornosti to se lako riješi strogim obveznim mandatima svakog izabranog čovjeka , od gradskog vijećnika do sabornika . Zatim potrebni su nam mješoviti kolegijalni organi (organi koji bi uključivali i građane) . Veća decentralizacija (ovo se odnosi na RH , a ovi prethodni upisi na RH i BiH ) .

Što bi u praksi bili ti strogi obvezni mandati? Može primjer?



Tu imamo problem: koje građane uključiti? Kako odabrati, uključit ćemo ovog građanina, a ovog nećemo. Ne možemo uključiti sve građane jer je tehnički neizvodivo. Bi li se onda ti građani birali na nekim izborima čime bi praktično postali političari, ili bi se sami uključivali. Ako bi sami, kakve bi onda ovlasti imali, taj moment nekih komisija gdje se prijavljuju pojedinci koji onda imaju dio vlasti (ako sam dobro shvatio) mi zvuči kao pogodno tlo za korupciju.

Obvezni mandati znači da ih njihove baze mogu u svakom trenutku zamijeniti ukoliko nisu s njim zadovoljni tj, organizirati prijevremene izbore u isključivo toj izbornoj jedinici , bez raspuštanja sabora .

Mješoviti organi uključuju predstavnike civilnih udruga iz određenog područja, rijetko istaknute građane . Problem ovome ne predstavlja izbor građana u taj mješoviti kolegijalni organ nego nedostatak ozbiljnih i organiziranih civilnih udruga u RH .

Danas je ostvariv i moguć bolji vid demokracije i uključivanje naroda da aktivnije prati stvari. Ali o tome neće da govore, niti će to narod ikada dobiti.

- Kako banke imaju skoro 100% siguran način logiranja online sa onim jeftinim aparatićem,
- Tako se može dati narodu da se logira online i bude na referendumu za neke odluke i stvari. 5 minuta posla.

- Iskoristivo na raznini općine, županije i države.

Vrijeme za e-referendume je OK i na zapadu je odvano došlo. Ako nemaš PC i Internet odi taj dan u Internet cafe ili kod susjeda. To za one baš rijetke koji nemaju Internet vezu.

Podložno manipulacijama, da. Jer nema fizičkih listića koji se mogu prebrojati. Ali ako zakon odredi da se klikovi moraju proslijediti na 2-3 servera kod raznih institucija onda je sve OK. I sva 3 servera moraju pokazati isto, inače ide istraga.

Na primjer jedan server može biti kod neke EU ili svjetske institucije. Vrlo jeftino u biti, sve to.

Postoji nekoliko primjera direktne demokracije...ako se dobro sjećam, ministarstvo financija Francuske je pokrenulo nekakvu igru (ne znam je li bješe nagrada) u kojoj korisnici igre moraju pokušati balansirati proračun, naravno snoseći sve posljedice koje sa sobom nosi kresanje proračuna, povećanje poreza, ili pak raskošna socijalna država.

Što se tiče prvotne ideje u postu, zar nisu samo izbori svojevrsna glasačka mašina? Sa obzirom na stranaku stegu, nemoguće je pojedinačno ocjenjivati svakog zastupnika ili čak ministra. Neformalne ocjene već postoje, ministre ocjenjuju novine, a što se tiče običnih zastupnika, CCI ima sve statistike o nazočnosti sjednicama, koliko je puta govorio, koliko je zakona predložio i slično.

Na pamet mi pada i Gingrichev "Contract with America" sa izbora 94-95 gdje su jasno navedene stavke koje će biti ispunjene.

Westminster parlamentari sustav ipak u teoriji ima najviše odgovornosti prema biračima, jer se što se tiče donje kuće parlamenta, svaki "okrug" bira svog predstavnika (zemlja ima okruga koliko ima i mjesta u parlamentu), tako da je tvoj lokalni predstavnik doista netko iz tvog mjesta, naselja ili kvarta. To definitivno funkcionira bolje od skrivanja iza zajedničkih listi.

Upravo tako, Ivan Aralica je kao jedan od istaknutijih HDZovaca u svojem pismu (protestu zapravo prema Jaci , a pismu podrške protukandidatima) predsjednici stranke iznio i svoju zamisao s kojom se u potpunosti slažem : 130 izbornih okruga u RH , svaki ima 30 000 birača , svaki bira svog zastupnika, svaki ga može opozvati referendumom u tom okrugu , za dijasporu bi vrijedila sadašnja pravila biranja s povećanjem samih zastupnika iz dijaspore ,a smanjenjem zastupnika nacionalnih manjina(primjerice da Romi i Talijani glasuju za jednog zastupnika, a ne za dvojicu) .

Iako bi bilo dobro ovaj sistem i na dijasporu protegnuti, tako da primjerice 3 zastupnika biraju Hrvati iz BiH , po jednog Hrvati iz Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Australije . Također da svaki bude podložan svojem biračkom tijelu , u svakom trenutku .

Pametan Aralica!

Doduše, ima i taj sistem okruga svoje slabosti, jer s vremenom okruzi koja su tvrda uporišta jedne ili druge stranke ostanu zaboravljena, dok se oni okruzi koji se okreću kao suncokreti česti dobitnici vrijednih razvojnih ili infrastrukturnih projekata financiranih od vlasti.

Pa zapravo to bi bila moguća slabost kada bi ti okruzi uz to što su izborne jedinice bili i lokalne samoupravne jedinice . Pošto to ne bi bilo tako eliminirao bi i tu mogućnost . Odnosno drugim riječima ovi okruzi bi bili izborne jedinice samo na parlamentarnim izborima i eventualno ako za predsjednika uvedemo sustav elektora kao što ih imaju u SADu .

Nije to dobar izborni sustav, zato su ga mnoge zemlje i ukinule (bivše britanske kolonije). Po njemu bi u Saboru bile samo dvije stranke (zapravo 3, uključujući i IDS kao regionalnu), a mandati bi bili jako neproporcionalni s dobivenim glasovima. Normalno da HDZ-ovcima (i SDP-ovcima) to odgovara jer bi dobili znatno više mandata nego po razmjernom sustavu.

Stranački vojnici bi samo davali petice. Slažem se s idejom, osim ovih kazni koje mi ne odgovaraju demokratskom i slobodnom društvu. Možda bi bilo bolje da se umjesto toga ta osoba više ne može kandidirati niti baviti politikom (trajno ili na određeno vrijeme).

Odluke koje se donose putem vecine,sigurno nisu najbolje.

Vjeruj mi da se taj problem često javlja iako izborni okruzi nisu identični jedinicama lokalne samouprave. Glasove u tim okruzima koji često mijenjaju boje se kupuje sa projektima i infrastrukturom, a to lokalni kandidat obilno koristi u izbornoj kampanji. Iako lokalna pitanja ne dominiraju za državnih izbora, kandidati u svakom okrugu sebe stavljaju u prvi plan, a u kampanji u svom okrugu naravno navode svoja postignuća (čitaj: koliko je projekata financiranih državnim novcem osigurao za okrug) za taj okrug. Nije presudno, ali itekako zna biti korisno za kandidata u tom okrugu.

Zar to sa okruzima onda ne bi bilo ko onaj nekadašnji županijski dom? Odnosno RH bi imala dvodomni parlament. Čemu je služio taj županijski dom uopće?

Ne, parlament bi imao samo jedan dom , hrvatska nije federalna država pa i nema potrebe za drugim domom.

Iz jednog rada o Županijskom domu :

A Hrvati u Europi? Sipak?!

Lapsus