Koliko su značajne knjige,filmovi,glazba u borbi sa našim unutarnjim demonima,svakodnevicom, uživanjem,životarenjem...

Dali ste pod njihov utjecaj promijenili bar mali dio sebe?

Dali neki dobar film vam je poslužio kao dobar primjer kako se ponašati bolje s drugima,dali neka dobra knjiga vas je" prosvijetlila"do tog stepena da vam pojača volju za život?

Dali vas je neka pjesma izvadila iz dna depresije,melanholije ili vas je još više ugurala u istu?

Što slušate kad ste happy ,a što kad ste tužni?
Koji je najbolji film nakon završetka veze,a koji za pripreme za novi početak?
Što čitate prije ispita na fax,a što prije operacije bubrega?

I za kraj Da parafraziram Džona Kjuzaka:

Did I listen to pop music because I was miserable? Or was I miserable because I listened to pop music?

Koje je vaše mišljenje ?

S obzirom na kolicinu pitanja postavljenih u temi, bojim se da necu bas moci odgovoriti na sva postavljena pitanja, ali cu pokusati. Naime, filmovi, knjige i muzika kao takvi imaju neku tezinu, narocito edukativnu, jer zahvaljujuci prije svega filmovima i muzici (tu prije svega mislim na strane filmove i muziku, a i na domacu na kraju krajeva) ja sam naucio dva strana jezika od kojih jedan umijem i da citam i da pisem i da razumijem, ali bogami i da ga koristim u realnom vremenu. Sto se tice samih knjiga, u svom zivotu sam procitao samo jednu jedinu knjigu do kraja, tako da ce moj sud po tom pitanju biti jako oskudan. Naime, koliko su filmovi i muzika dobri za podsticanje mozdanih vijuga da se naprezu, toliko je dobra i sama knjiga koja pomaze covjeku da obogati svoj postojeci siromasni fond rijeci i nadogradi ga novim nacinima izrazavanja postojecih misli i osjecanja i to na neki stilovitiji nacin verbalnog izrazavanja i pod uticajem tih oblika usavrsavanja vlastite licnosti uspio sam da malo sebe nadogradim kao licnost (nisam vise obicna velika sirovina, sad sam kulturna obicna velika sirovina , a.k.a doga sa nesto vecim pedigreom nego prije. ).

U mom konkretnom slucaju, ja kad sam tuzan ili kad sam srecan ili depresivan ja uvijek slusam ratne marseve. To me uvijek nekako oraspolozi.

Najbolji film nakon zavrsetka veze, kao i za pripreme za novi pocetak jeste svakako novi film.

Muzičari koji pišu tužne ljubavne pesme, obično su sretno oženjeni.

Uvijek sam se pitao kako je Oliverovoj supruzi kad on pjeva o ženama koje ne odgovaraju njenom opisu.
Pa sam zamišljao tu scenu kod njih doma, "Čuj stara, onaj mi takav tekst napisao, nije da ja to volim....moram nešto pjevati".

Ili recimo naš željko Joksimović, dobro se oženio, kupio kuću od par stotina hiljada eura, a peva tužne ljubavne pesme, čime veliča zemlju iz koje dolazi. Ispade čovek u teškoj depri a živi ko bubreg u loju. Na tuzi koju imaju oni koji ga slušaju i kupuju njegove albume. Pa ti vidi ko nosi runo a ko makaze...

Ljudi se rado prepuštaju nekim projekcijama koje imaju o sebi i drugima. Uglavnom pogrešnim i uzaludnim. A to najlakše čine uz muziku. Za muziku ne moraš da budeš ni pismen. Kad je svetina grabila knjige i vukla ih kući na čitanje? Ali zato voli da se okupi, popije i proveseli se... Umetnici i vladari to jako dobro znaju. Od pisaca, pesnika, pa do glumaca i pevača. Zato su kroz istoriju često postojali kompozitori na dvoru, režimski pisci, i slični primeri simbioze vlasti i umetnosti. Čoveka definiše sadržaj iz spoljneg sveta, unutrašnja narav to raspodeljuje. Odbacuje ili prihvata.

Jedini ljudi koji su smjeli zajebavati kraljeve na dvorovima, da ne ostanu bez glave, su bile dvorske lude.

Najjači posao ikad izmišljen.
To bi recimo danas bio karikaturista u dnevnim novinama, koji na finjaka prca predsednika a ovaj se pravi mutav, demokratije radi.
Iako bi mu glavu otkinuo s ramena.

Baš me zanima koja je to knjiga. Ja sam tjerala brata da pročita nešto prije osamnaestog rođendana, pa je počeo da čita Pinokija i odustao hhhhhhhhhhahahahaha. Srećom, svidjela mu se knjiga Zločin i kazna, pa je pročitao do kraja.

U uvodnom postu je puno pitanja, a ja ne znam baš šta da pišem.
Inače ne shvatam kad neko kaže da mu je knjiga promijenila život. Kako?
Isto važi za film.
Pročitala sam oko 150 knjiga i ne vidim da je to nekako utjecalo na mene. Niti sam pametna, niti imam bogat rječnik, niti znam filozofirati o sadržaju pročitane knjige. Više to bude kod mene kao da prepričavam sapunicu.
Ali volim čitati i čitam. Ne zato da bih bila pametnija ili da bih se pohvalila kućnom bibliotekom. Jednostavno volim.
Knjiga koja je na mene ostavila kakav takav utisak su bili Zapisi iz podzemlja od Dostojevskog. I ne furam se da volim i razumijem Dostojevskog kao što to neki rade kad žele ispasti pametni. Samo mi se sviđa knjiga i to je to.
Od filmova su najviše emocija u meni probudili U ime oca i Imitacija života. To su filmovi koji su me dali u razmišljanje, ali da su me promijenili kao osobu-nisu.



Kad sam vesela slušam uglavnom Nick Cavea, a kad sam tužna onda podižem raspoloženje pjesmom Mala cici od Zadruge
Stvarno sam dugo slušala tu pjesmu i svi koji me znaju su se stalno čudili kao otkud mene s tim.
Ne kontam kako se neko može dodatno ubijati srceparajućom muzikom nakon npr prekida veze.

Zar se Dojstojevski bavio kvantnom mehanikom a ne moralom svog doba, i moralom čoveka uopšte? o_O
Šta se tu ne može razumeti?
Možda ja nisam čitao iste Zapise iz podzemlja... Mada samo delo, iako odlično, nije njegov Opus Magnum. To je svakako Zločin i kazna.
Dostojevski je glavni krivac za propast svih mojih mitova i predrasuda o pravoslavlju, koje sam pokupio na RTS-u 90ih.

Sayuri, nije sramota ispasti pametan.
Nije sramota ni ispasti glup, ako će te to nešto naučiti.
Sramota je biti jedino večita i ista budala.
I toga biti svestan.

Razumijem ja šta Dostojevski piše, ali se javlja problem kad treba da to objasnim nekom drugom. Kontaš?
Jednostavno nemam dovoljno riječi i klikera da bih mogla diskutovati s nekim o njegovim romanima.
O romanima npr dosadne Agathe Christie je lako razgovarati.
Laku noć Vrilo.

Uvek ti drugi ljudi... ne može se ni s njima, ni bez njih.
Čitaš prevashodno iz sopstvene potrebe, zadovoljstva, znatiželje.
Ja sam recimo prećutao mnoge male i velike istine koje sam otkrio čitajući.
Prvi dan poželiš da to podeliš sa nekim.
Drugi dan nastavljaš da čitaš dalje.
Treći dan jednostavno razumeš zašto valja ćutati, i ne praviš od toga događaj.
Razumevanje je samotni proces, njegovo dokazivanje nije uvek nužno.
AC ni mene nije oduševila.

Ma procitao sam ja mnogo knjiga, samo nijednu nisam procitao do kraja, osim knjigu pod nazivom "20000 milja pod morem" od Zila Verna. Nakon toga pokusao sam da citam Titinu autobiografiju i od tog dana su mi se knjige kao sveobuhvatan pojam ogadile ( ), a narocito doticna knjiga i to samo zbog prevelike kolicine uzdizanja jednog lika koji da nije bio komunista, meni se cini da bi njegovi sljedbenici kojih nazalost ima i dan danas, ga navjerovatnije proglasili svecem.

Inspirisu me knjige i teme koje se bave za obicne smrtnike nedokucivim stvarima kao sto su to: morska dubina, nebeska prostranstva, nepristupacni planinski tereni, udaljena svemirska bespuca, morska prostranstva itd.

Unatoč tomu što ne slušam srpskog glazbenika Joksimovića, stičem dojam da je isti proživio iskustvo nesretne ljubavi te, nakon što ju je na koncu doživio, a kao umjetnik osjećajan napose u ljubavi, moj sažetak bi bio da Joksimović suosjeća s tisućama nesretnih s namjerom da njegova glazba pozitivno utječe na tijek njihovog narušenog psihofizičkog sustava.
Općenito, ne smijemo zamjeriti niti jednom umjetniku čija djela prilikom konzumiranja učinkovito djeluju na pučanstvo. Na koncu, tko radi, taj i zaradi.
--------
Dostojevski je moju nutrinu oplemenio te sam doživjela samospoznaju. (Nosce te ipsum)

Mozart mi paše i kada sam umjednica, kuharica... bilo što, dok me Tchaikovsky inspirira na ples i sjećanje.

O ostalome, drugi puta.

Kako ti nije jasno. Evo ima npr Zločin i Kazna, sve je jednostavno. - Ima jedan student Raskoljnik se zove, i on leži, niju mu nešto dobro. Onda on na pola knjige ustane i ubije jednu babu. Nakon toga opet legne u krevet i opet mu nije dobro. I to je to. Šta tu ima da se ne razumije?

@Briljantinirani Bobovac

Pozdravio te Raskoljnikov a po malo i Dostojevski.