Mislim da nema čovjeka kojemu nitko nikad nije rekao da je kreten, debil, glupan, idiot. Te se riječi prečesto rabe. Zanima me kako izgledaju i po čemu se prepoznaju doista glupi ljudi. Je li istina da stvarno glupi ljudi toga nisu svjesni jer su jednostavno preglupi kako bi shvatili da su glupi? Idu li glupi ljudi u školu po redovnom programu? Mogu li se oni negdje zaposliti i na bilo koji način biti korisni društvu ili im je cijeli život potrebna nečija skrb? Ako sam ja sve razrede po redovnom programu završio (većinu s općim uspjehom 4, dva s općim uspjehom 5 i dva s općim uspjehom 3) znači li to da nikako ne mogu biti glup? Ili ne znači? Koliko ja znam prije polaska u osnovnu školu ne mjeri se IQ, stoga se može glupima dati ići po redovnom programu. Kolika je minimalna potrebna inteligencija da bi svladao redovni školski program u Hrvatskoj? Imam rođaka s Downovim sindromom. Išao je u školu po posebnom programu, ali u razredu sa zdravom djecom. Zna čitati i pisati. Kad bi mu učiteljica dala lošu ocjenu svašta bi joj izgovorio (kurvo i tome slično). Vjerojatno pošto je glup ne može shvatiti zašto se to ne smije. Kad sam igrao košarku s njime vodio sam uvjerljivo, a on je postigao pogodak. Rekao sam mu da ja vodim, a on se tome čudio jer je on postigao pogodak. U nekim državama moguće je preskočiti razred ako si nadprosječno inteligentan. Po čemu se prepoznaju geniji? Ako je netko genij ne znači da je njegovo mišljenje ispravno. Vojislav Šešelj najmlađi je doktor znanosti u bivšoj Jugoslaviji, živuća enciklopedija, postao je sveučilišni profesor prije 27. godine života, u Haagu se hvalio da mu je IQ 240. Kaže da su svi štokavci Srbi. Je li to onda istina pošto to tvrdi genij? Nacionalističke teorije razradili su visoko obrazovani geniji, stoga je čudno što neki povezuju nacionalizam i desničarenje s niskom inteligencijom. Inteligentni ljudi s diplomom povjesničara tvrde da su svi štokavci Srbi, da su sve do Drine Hrvati, da su svi u Bosni Bošnjaci. Ako su to gluposti kako su onda te teorije razrađivali geniji? Jednom sam igrao s vaterpolo s nekim tko kaže da je član MENSA-e. On me pita zašto nešto činim s loptom prije nego uputim udarac, ne sjećam se sad točno. Ja ga pitam kakve to veze ima, a on mi kaže da ima jer joj smanjujem pritisak.

"Mentalna retardacija je ispodprosječna intelektualna sposobnost prisutna od rođenja ili rane dječje dobi. Ljudi sa mentalnom retardacijom imaju manju intelektualnu razvijenost nego što je normalno i poteškoće u učenju i socijalnoj prilagodbi. Približno 3% opće populacije ima mentalnu (duševnu) retardaciju. Inteligencija je uslovljena nasljednim i uslovima okruženja. U većini slučajeva uzrok mentalne retardacije ostaje nepoznat, ali poznati su neki uzroci tokom trudnoće koji mogu dovesti do mentalne retardacije djeteta. Najčešći uzroci su korištenje nekih lijekova, prekomjerno uzimanje alkohola, izloženost zračenju, slaba prehrana i neke virusne infekcije (rubeola). Česti uzrok mentalne retardacije su hromosomski poremećaji, kao kod Dovvnova sindroma. Brojni nasljedni poremećaji metabolizma mogu također dovesti do mentalne retardacije. Fenilketonurija i kretenizam (nizak nivo hormona štitnjače) mogu se korigirati prije nastupa mentalne retardacije. Poteškoće uslovljene preranim porodom, ozljedom glave ili niskim nivoom kisika tokom poroda mogu dovesti do mentalne retardacije. Mentalna retardacija je nepovratna kada jednom nastupi. Dijagnoza mentalne retardacije omogućava podešavanje edukacije i odgovarajuće dugotrajno planiranje. Ispodprosječna inteligencija se identificira i mjeri u standardiziranim testovima inteligencije. Testovi inteligencije imaju svoj stepen pogreške, ali relativno tačno predviđaju intelektualni razvoj, osobito kod starije djece. Djeca sa koeficijentom inteligencije (IQ) od 69-84 imaju poteškoće u učenju, ali nisu mentalno retardirana. Rijetko se prepoznaju prije početka škole, kad poteškoće u učenju i ponašanju postaju upadljive. Uz posebnu potporu u edukaciji, mogu uspješno završiti školovanje i kasnije živjeti normalno. Svoj mentalno retardiranoj djeci edukacija koristi. Djeca sa blagom retardacijom (IQ = 52-68) mogu dostići 4-6-og stepena nivoa čitanja. Uprkos poteškoćama u čitanju većina blago retardirane djece može naučiti neophodne vještine potrebne za samostalan život. Ta djeca zahtijevaju kontrolu i potporu uz dodatne potrebe u edukaciji i osposobljavanju. U kasnijem životu nekima je potrebna "zaštićena okolina" za življenje. Premda bez fizički vidljivih nedostataka, dio ljudi sa blagom retardacijom ima epilepsiju. Blago retardirane osobe su često nezrele i nesofisticirane, sa slabom tolerancijom socijalne komunikacije. Njihovo mišljenje je jednostavno usmjereno, bez mogućnosti generalizacije. Imaju poteškoće u prilagođavanju novim situacijama, slabu prosudbu situacija i gubitak tolerancije. Najčešće ne čine teške zločine, mada blago retardirani mogu lakše počiniti djelo u afektu, kao članovi ili u želji da postanu članovi neke skupine. Djeca sa umjerenom retardacijom (IQ = 36-51) imaju očigledne poteškoće u učenju govora i dostizanju temeljnih parametara razvoja, kao što su samostalno sjedenje i govor. Uz odgovarajuću edukaciju i potporu, blago i umjereno retardirani odrasli žive u različitom stepenu ovisnosti o zajednici. Neki mogu funkcionirati u polukontroliranim ustanovama, dok je drugima potreban veći stepen nadzora. Teško retardirano dijete (IQ = 20-35) moguće je educirati za još niži stepen nego umjereno retardirano. Duboko retardirano dijete (IQ = 19 i manje) obično ne hoda, ne govori i minimalno razumijeva. Očekivano trajanje života djece s mentalnom retardacijom može biti skraćeno, ovisno o uzroku i težini. Općenito, što je veći stepen retardacije, kraće je očekivano trajanje života. Genetsko savjetovanje roditelja djeteta sa retardacijom omogućava spoznaju i razumijevanje uzroka retardacije. Savjetovanje pomaže u procjeni rizika retardacije slijedećeg djeteta. Amniocenteza i biopsija horionskih resica može otkriti brojne nenormalnosti, uključujući genetske poremećaje i anomalije mozga i kičmene moždine. Amniocenteza ili biopsija horionskih resica preporučljiva je svim trudnicama iznad 35 godina zbog povećanog rizika Downova sindroma djeteta. UZ pregledom moguće je otkriti anomalije fetalnog mozga. U serumu majke određuje se razina alfa-fetoproteina, što je metoda pretraživanja (probir ili skrining) za Downov sindrom i rascjep neuralne cijevi. Dijagnoza mentalne retardacije prije poroda daje roditeljima mogućnost pobačaja i odgovarajućeg planiranja obitelji. Cijepljenje protiv rubeole je gotovo u potpunosti eliminiralo rubeolu kao uzrok mentalne retardacije. Doktor primarne zdravstvene zaštite, uz konzultaciju sa specijalistima, razvija cjelovit, individualizirani program za dijete sa retardacijom. Dijete sa zaostajanjem u razvoju treba uključiti u edukacijski program odmah po postavljanju dijagnoze. Emocionalna potpora obitelji je sastavni dio programa. Dijete sa retardacijom najbolje napreduje ako živi kod svoje kuće i pohađa uobičajene predškolske ustanove. Stpen socijalne kompetencije je važan kao i koeficijent inteligencije u određivanju koliko će retardacija biti ograničavajuća. IQ i socijalna kompetencija predstavljaju problem djeci sa niskim vrijednostima IQ. Djeca sa višim vrijednostima IQ imaju ograničavajuće faktore u fizičkim nedostacima, poremećajima ličnosti, socijalnom prilagođavanju i mentalnoj bolesti. Rijetko je potrebno smjestiti dijete u stacionarnu ustanovu i takvu se odluku mora donijeti nakon opširnih razgovora između obitelji i doktora. Unatoč činjenice da mentalno retardirana djeca mogu djelovati negativno na obiteljsku harmoniju, ona su rijetko uzrokom poteškoća u funkcioniranju obitelji. Obitelji treba pružiti psihološku pomoć kako bi se lakše nosila sa poteškoćama svakodnevne njege. Pomoć se pruža kroz dnevne bolnice, patronažnu njegu i privremene posvojitelje. Retardirana odrasla osoba može imati dugotrajno boravište u apartmanskom smještaju, hostelu ili ustanovi za njegu. "

Kao što postoje ljudi sa umanjenim tjelesnim tako postoje i ljudi sa umanjenim intelektualnim sposobnostima.
Te definicije " glup " i sl ne bi trebalo uopće rabiti. No mogu razumjeti zašto se vrlo često koriste.. I zašto ih i sama koristim.

Ono što ti nisi razgraničio u uvodnom postu, a vrlo je bitno, da ljudi sa recimo Downovim sindromom ne spadaju u manje inteligentne osobe, nego imaju odredjenu vrstu hendikepa koji ih sprečava u razvoju intelektualnih sposobnosti.



Što se tiče genijalnosti, mislim da nekakva mix ovih definiranih vrsta inteligencije čini osobu genijalnom.
Znači ako osoba posjeduje karakteristike više vrsta inteligencije koje se medjusobno nadopunjuju to je čini svakako inteligentnijom odnosno genijalnijom.

Uzmi standardizirani IQ test, Stanford-Binet, kojeg možeš odraditi kod psihologa. Za EQ nema neki općeprihvaćeni test.

Emt utrpala sex u priču. Je Nikola Tesla je bio veliki jebač, Karma Sutra i te pizdarije.

Šta ću kad sam seksualno ugrozena

A što tebi smeta? Jesi impotentan?

Ateistu sam replicirala. On voli sex..

Postoji test inteligencije za djecu, za odrasle se najćešće koristi Mensin jer je kulturalno neutralan.
Mentalna retardacija ne može biti utvrđena poslije 18. godine.
Može nizak IQ, ali to nije ista stvar, jer je MR nužno povezana s utjecajem niske inteligencije na svakodnevni život pojedinca.
Niska inteligencija ti mora smetati u obavljanju svakodnevnih dužnosti.
Ako to do punoljetnosti nije uočeno, poslije niti ne može.

Uzgred, tvoj rođak nije glup, samo ima mentalnu retardaciju.
A ti, prijatelju, imaš opake predrasude i strahove.

10 znakova žutila

Nezasitno ste znatiželjni
Znatiželja vas može staviti u društvo najpametnijih ljudi. Psiholozi tvrde da ljudi s izraženom znatiželjom često imaju viši IQ. Nije stvar samo u postavljanju pitanja već u potrebi da dublje istražujete, shvatite zašto i kako svijet funkcionira. Ako stalno tražite nove informacije, čitate "još samo jedan" članak prije spavanja ili proučavate teme samo zato što vas intrigiraju, a ne zato što "morate" – to može biti znak da ste inteligentniji nego što mislite. Ključna stvar? Vaša unutarnja motivacija za učenjem, a ne želja da impresionirate druge.

Lako se prilagođavate promjenama
Jeste li primijetili da se brzo snalazite u novim situacijama? Da bez puno drame prihvaćate promjene? Prilagodljivost je česta osobina visoko inteligentnih ljudi. Fleksibilno razmišljanje i sposobnost da se snađete u različitim okolnostima ukazuju na kognitivnu snagu i brzinu učenja.Možda ste se preselili, promijenili posao ili se suočili s nečim što vas je izbacilo iz zone komfora, ali ste se brzo snašli. Psiholozi to povezuju s visokom razinom inteligencije – vaša sposobnost da učite "u hodu" pokazuje koliko ste pametni.

Noćna ste ptica
Ako ste najproduktivniji kad svi ostali spavaju, niste sami. Istraživanja pokazuju da ljudi koji vole ostati budni do kasno, tzv. noćne ptice, često imaju viši IQ. Vjeruje se da su naši preci morali biti budni noću radi preživljavanja, pa su oni s većom sposobnošću razmišljanja imali prednost. Ako vaše ideje pršte u ponoć dok ostatak svijeta spava, možda ste rođeni noćni genijalac.

Skloni ste pretjeranom razmišljanju
Ako vam se događa da razmišljate o svemu i svačemu, analizirate svaki mogući ishod i stalno vrtite scenarije u glavi – ne brinite se, niste sami. Psiholozi kažu da je sklonost "overthinkanju" često znak visoke inteligencije. Analiziranje situacija iz svih kutova zahtijeva razvijene mentalne sposobnosti. Ipak, oprez – iako pretjerano razmišljanje može biti znak pameti, važno je znati stati na loptu i ne dopustiti da vas to dovede do anksioznosti.

Volite biti sami
Dok mnogi traže društvo, vama često najviše odgovaraju mir i tišina vlastitog društva? Možda ste upravo zato pametniji nego što mislite. Istraživanja pokazuju da inteligentni ljudi često više cijene samoću jer im ona omogućuje dublje razmišljanje i kreativnost. Ako volite čitati, pisati ili jednostavno provoditi vrijeme u razmišljanju, to može biti znak vašeg intelektualnog bogatstva. No ravnoteža je važna – kvaliteta odnosa s drugima pridonosi emocionalnom zdravlju.

Vrlo ste empatični
Empatija nije samo pokazatelj dobre naravi – ona je znak visoke emocionalne inteligencije. Ako lako osjetite tuđe emocije, razumijete tuđu bol, radost ili strah, pokazujete duboku sposobnost razumijevanja drugih ljudi. Ta emocionalna povezanost često ide ruku pod ruku s visokim IQ-om.

Često sumnjate u sebe
Zvuči paradoksalno, ali najpametniji ljudi često sumnjaju u vlastite sposobnosti. Možda ste čuli za "impostor sindrom"? To je osjećaj da ste "prevarant", da niste zaslužili uspjeh i da će vas netko "razotkriti". Takvi osjećaji često pogađaju upravo visoko inteligentne osobe koje postavljaju visoke standarde prema sebi. Ako često preispitujete vlastita postignuća, možda niste nesigurni – možda ste jednostavno pametniji nego što mislite.

Uživate u maštarenju
Ako često sanjarite, izmišljate priče u glavi, zamišljate buduće projekte ili rješenja problema, vaša mašta radi prekovremeno. To nije znak rastresenosti, već kreativnog i sposobnog mozga koji traži nova rješenja. Dopuštanje vlastitom umu da luta može rezultirati iznimno originalnim idejama, ali imajte na umu kad treba vratiti fokus na stvarni svijet.

Volite duboke razgovore
Ako vam male priče i površne teme brzo dosade, a najviše uživate u razgovorima o smislu života, filozofiji, psihologiji ili svemiru, moguće je da ste inteligentniji nego što mislite. Pametni ljudi vole učiti, izazivati vlastita mišljenja i širiti horizonte kroz razgovore. Ali isto tako – ne zaboravite, katkad su i bezbrižni razgovori o vremenu ili filmu koji ste gledali jednako korisni za opuštanje.

U redu ste s neizvjesnošću
Visoka inteligencija često ide ruku pod ruku s prihvaćanjem činjenice da u životu nema uvijek crno-bijelih odgovora. Ako ste u redu s tim da neka pitanja ostanu bez rješenja i da svijet nije uvijek logičan, pokazujete intelektualnu zrelost. Otvorenost prema različitim mogućnostima i spremnost na istraživanje kompleksnih problema bez brzopletih zaključaka znak je duboke inteligencije.

Da li je inteligencija više teret ili se može gledat kano dar?
Znam nekoliko primjera gdje mi se prevelika inteligencija čini kano prepreka pojedincu da ostvari sreću. Osobno nisam nikad mjerio inteligenciju niti ne mislim, ali što više starim to manje zavidim visoko inteligentnim ljudima.

Prevelika inteligencija je pojedincu teret. Ima niz dokaza tomu.