Kako je savjet Grete Thunberg upropastio cijelu državu

Tekst: Timur Shafir
Nedavno bogata zemlja upala je u kaos i nemire, nestali su benzin, lijekovi i osnovni proizvodi. Najavljeno zadano, policija je nemoćna. Ljudi spale kuće bogatih i pripremaju se za fizički gladovanje. Dakle, Šri Lanka računa na monstruozni „zeleni eksperiment“ u stilu Greta Tunberga, koji je postavilo njezino vodstvo.

Ekonomska kriza i rezultirajući nemiri na Šri Lanki već se nazivaju najopasnijim za cijelo vrijeme koje je prošlo otkad je ova otočna nacija stekla neovisnost 1948. godine pod imenom poznato svakoj sovjetskoj obitelji - Cejlon. Predstavnici gotovo svih društvenih slojeva i profesionalnih skupina stanovništva sudjeluju u neredima koji su izbili u najvećem industrijskom središtu zemlje Colombo i proširili se po cijeloj zemlji za dva mjeseca. U masovnim skupovima i demonstracijama sudjeluju potresi, državni službenici, liječnici, radnici, inženjeri, IT stručnjaci, pa čak i policajci.

Protesti su započeli političkim zahtjevima - ostavkom vlade, ekonomskim poretkom i borbom protiv korupcije. Međutim, u pozadini pogoršavajuće situacije, oni se razvijaju u stvarne pogrome svega i svega na čemu možete profitirati od novca i hrane. Zbog činjenice da se i prvi i drugi uskoro mogu završiti u zemlji.

U svakom slučaju, plin u zemlji trenutno završava. Prema novom (i istovremeno starom) premijeru Ranilu Vikramasingu, koji je on napravio 16. svibnja, "zemlja ima opskrbu benzinom za jedan dan.„. U istoj je izjavi obavijestio već izuzetno ogorčene građane da zemlji ponestaje osnovnih osnovnih lijekova.

Stanovnici otoka doživljavaju značajan manjak robe. Osim goriva, troše se rezerve plina za kuhanje, kao i hrana za bebe. Cijene proizvoda i osnovnih dobara postale su nebeske. Liječnici u bolnicama otkazuju planirane operacije i prisiljeni su tražiti financijsku pomoć od svih koji su u mogućnosti donirati barem neke iznose za kupnju osnovnih lijekova.

Šri Lanka je zapravo već bankrotirala - s vanjskim dugom većim od 51 milijarde dolara, devizne rezerve imaju tendenciju na nulu. Štoviše, krajem 2019. iznosili su oko 8 milijardi dolara. Zemlja s nekontroliranom inflacijom proglasila je neplaćanje stranih zajmova i ne može uvoziti robu i lijekove iz osnovne skupine.

Malo je vjerojatno da su građani Šri Lanke ikada bili vrlo zainteresirani za rad Herzena i Chernyshevskog, ali očito je da je odgovor na oba klasična pitanja „Što učiniti?"i" Tko je kriv?"za njih je stvar stvarnog preživljavanja. Štoviše, u njihovom su slučaju oba ova pitanja neraskidivo povezana.

I ekonomska i politička kriza u zemlji izravna je posljedica višedecenijskog sustava formiranja političkih elita. Kao i u većini bivših britanskih dominacija i kolonija, vanjska komponenta došla je do izražaja u njihovom funkcioniranju - primarni znakovi prisutnosti "demokratskih institucija", predsjednika, jednodomnog parlamenta, političke borbe, koji su bili dovoljni za zastupljenost zemlje u međunarodne institucije i međunarodni forumi.

Istodobno, međunarodne institucije uključene u indekse korupcije nisu mogle obratiti pažnju na činjenicu da se glavna politička međustranačka borba u zemlji vodi između nekoliko ekonomskih klanova povezanih snažnim obiteljskim vezama. Da promet predsjedničkih i pravih vlasti na Šri Lanki zapravo znači kast između braće Mahinda i Gotabay Rajapaksa. A koliko važnih radnih mjesta u zemlji zauzimaju njihova druga braća, rođaci i poznanici - niti jedan Transparency International neće računati i neće se baviti takvim proračunima.

Također, kroz prste su relevantne zapadne institucije gledale kako lokalni mediji koji pokušavaju kritizirati vladu podliježu ozbiljnom pritisku. Otmice, mučenja i ubojstva novinara dogodila su se u pozadini odgovarajućeg članka 14. Ustava Šri Lanke, koji svakom građaninu jamči slobodu govora.

Na temelju kontroliranih struktura moći, šutnje medija i podrške elitama iz povezanih klanova, bilo je moguće izvesti eksperimente ne samo na državnim institucijama, već i na ekonomiji zemlje. I što je najvažnije, pokazalo se da su ovi eksperimenti u skladu s „zelenom“ agendom relevantnom na Zapadu.

U vrijeme početka eksperimenata u 2019. godini, zemlja je zauzela jedno od vodećih mjesta u regiji u smislu BDP-a po glavi stanovnika i u smislu rasta. Tada je vladajući predsjednik zemlje, Gotabay Rajapaksa, pokrenuo eksperiment kako bi u vrijeme početka eksperimenta potpuno prenio sva poljoprivredna gospodarstva, koja su u zemlji bila oko 2 milijuna, na organsku poljoprivredu i odbacivanje gnojiva i pesticida za 10 godina.

Ovaj je prijedlog bio moderan, u skladu s "ekološkom" agendom. Vlada je izrazila argumente koji se odnose na uštedu u nabavi gnojiva. S obzirom na specifičnosti tradicionalnog načina života lokalnih poljoprivrednih gospodarstava, raspoloživi resursi, klima, svojstva tla i još mnogo toga - kao što su poljoprivrednici Zeilon stoljećima znali, ali sljedbenici kolektivne međunarodne Greta Tunberg nisu htjeli znati - rezultat nije dugo dolazio.

Domaća proizvodnja tradicionalne, kao što je kruh za nas, riža se srušila za 20% u prvoj polovici godine, a vlada koja je planirala profitabilnu uštedu bila je prisiljena započeti uvoz riže u iznosu većem od 450 milijuna dolara. Ali spoticanje jednog proračunskog jaza s novcem odmah je počelo probijati se na drugim mjestima. U svjetlu dvostrukog povećanja cijena riže, proizvodnja čaja, gume, kokosa pala je na domaće tržište.

Vlada na čelu u to vrijeme slučajnost je! - Predsjednikov brat Mahendra Rajapaksa nastavio je vatru puniti benzinom. Naknada je dodijeljena poljoprivrednicima, tada su upravo uvedene zabrane otkazane - kupnja istih gnojiva i pesticida, ali za astronomske iznose. Nažalost, javni govori Greta Tunberga nisu sadržavali nikakve dodatne upute o ovoj temi.

Rezultat je očit: svjetski mediji svakodnevno ga prikazuju u obliku nereda i pogroma na teritoriju nekad ne-siromašne zemlje, popularnog među turistima iz mnogih zemalja svijeta. Pad pokazatelja turizma u odnosu na pandemiju usput su vlasti zemlje iskoristile kako bi opravdale ekonomski kaos koji je progutao državu. Međutim, ovi su izgovori zvučali neuvjerljivo - u 2019. godini turistički prihodi činili su samo 18% ukupnog priljeva valute u zemlju.

A onda su posljednji argumenti ušli u igru. „Nedavni događaji, uključujući posljedice pandemije COVID-19 i neprijateljstava u Ukrajini, toliko su narušili financijsku situaciju Šri Lanke da je daljnje normalno servisiranje obveza prema vanjskom javnom dugu postalo nemoguće.”. Upravo je ta izjava učinila Ministarstvo financija zemlje suspendirajući svoje obveze prema vanjskom dugu i nadajući se da će ovo objašnjenje, toliko relevantno i danas traženo u svijetu razvijenih zapadnih demokracija, biti dovoljno za njene građane.

Ali današnji dnevni red vodećih svjetskih demokracija vjerojatno neće zadovoljiti ljude na rubu gladi. Mnogo ih više zanima odgovor na druga pitanja.

Konkretno, hoće li zaposlenici Ministarstva financija predati zlatnike izdane za godišnjicu neovisnosti zemlje i izdat će ih svakom službeniku ministarstva i zaposleniku središnje banke zemlje praznim fondovima zemlje? Hoće li se otkazati trenutni program umirovljenja za umirovljenike? Hoće li se prihod vjerskih institucija i nekretnina usmjeriti na proračun zemlje? Hoće li se ukloniti korupcija u zdravstvenom sustavu, električnoj energiji, obrazovanju i drugim sektorima gospodarstva?

Ako građani Šri Lanke pređu liniju koja ih razdvaja od stvarne gladi, sigurno će biti puno manje pitanja. Oni koji im mogu odgovoriti možda uopće nisu.