Život je neprocenjliv,svetinja, da, milion puta je diskutirano no ovaj put malo o moralnom paradoksu kad je u pitanju život..

Naime, kad je u pitanju smrtna kazna i oni koji su osuđeni na to, smo malo skeptični,rezervirani ,oprezni oko neopravdanosti njenog postojanja ,jer prestavlja čin gdje se uskraćuje pravo na život,i više nas razmišljaju da je opravdano sredstvo s kojim se kažnjavaju zlostavljači i da je tako bolje za društvo.

Sa druge strane , se javlja mišljenje da je abortus ubojstvo i da je život svetinja.

I tu je onaj paradoks ,u prvom slučaju život se ne smeta za skupocenost, u drugom da.

Trebalo bi da ako si protiv abortusa da si protiv i smrtne kazne,
Dakle,što mislite:
Dali je abortus ubojstvo?
Dali je smrtna kazna moralno protivurečna?

Smrtna kazna.
Uvesti umjesto maksimalne kazne. I za one za koje se zna da ne mogu odslužiti kaznu do kraja zbog starosti.

Potpuno si u pravu. Smrtna kazna je ubojstvo, potpuno neprihvatljiva jer za nju nema ni moralnog ni pragmatičnog razloga, već samo osveta.

Sa strane kršćanskog morala, zapovijed glasi "Ne ubij".
Sa racionalne strane, države koje imaju smrtnu kaznu i stroge zakone nemaju manje kriminala. Jednostavno, smrtna kazna ne čini društvo sigurnijim. Sa liste dolje vidimo da su sigurne države one sa brojnijom srednjom klasom.

Da ti pojasnim otkud tako visoke brojke u USA.

1. Murder - se podrazumjevaju sva oduzimanja zivota - "volontary" i "involontary" tj, namjerno i slucalno ubojstvo. Osobe pod utjecajem alkohola u saobracajnim nesrecama se tuze za ubojstvo. Trijezne osobe koje ubiju osobu sa automobilom su optuzene za "involontary man slaughter", isto kao i osobe koje recimo u golorukoj tuci nokautiraju osobu koja poslije podlegne, isto tako ako ti izazoves pozar (tvoj stan) a netko izgori u drugom. Dileri droga su optuzeni za ubojstvo, ukoliko se dokaze da su droge potekle od njih, a korisnik preminuo. Samoubojstva su klasificirana kao ubojstva, itd, itd. Tehnicki za svaki neprirodni gubitak zivota mora postojati okrivljeni.

2. Rape - silovanje -u USA je 75% "statutory rape" koje se odnosi na sex sa osobama maladjim od 18 godina, jer je legalno doba - Legal age of consent - upravo 18 godina, cak i ako su oba partnera ispod 18, sa pravdom uvijek na strani zenskog. Otac bebe maloljetne trudnice odgovara pred sudom cim mu se ime pojavi na rodnom listu. Jedini nacin izbjegavanja istoga je suglasnost svih roditelja koji imaju legalnu odgovornost nad maloljetnicima. Jos uz to nemoj zaboraviti kurave sto se bace "bogatasu" u krevet sa namjerom legalne parnice u kojoj ce si osigurati "bolji zivot".

3. Armed robery - oruzana pljacka - se odnosi na svaku prigodu u kojoj jedna osoba uz pomoc bilo kakvog predmeta oduzme imovinu druge osobe. Ta tuzba je obicno popracena drugom optuznicom "assault with leathal weapon" tj napad cak i ako do njega ne dodje. Znaci ti mozes covjeku prici sa pistoljem (fire weapon),te nozem, macem, baseball palicom, kamenom, sipkom, kaisom, krompirom, olovkom, konzervom, flasom, itd (cold weapon), i zavrsiti sa istom optuznicom. Sta im optuzenik oduzima nije niti najmanje vazno, od igracke preko auta do banke, isti mu je teret, samo razlicita kazna.

Mali kviz: koliko drzava u USA ima "capital punishment" i koliko su je puta upotrijebile? Iznenaditi ces se.

Na kraju, damu iznad je interesiralo nase misljenje glede ubojstva i abortusa, njihove povezanosti i poredjenje gnusnosti. Tvoj je odgovor bio anti imperijalan i ne vidim mu svrhe.

Pa dobro, da onda ponudim i jednostavniju verziju svog odgovora:

abortus = smrtna kazna = ubojstvo

Slijedi:



DA



Naravno

Da opet zakompliciram (ne mogu si pomoći ), abortus mi se čini gori jer dijete nije ništa krivo, pa čak ni ako je majka silovana (to je opet kriv silovatelj a ne dijete). S druge strane, kriminalac je itekako kriv pa onda tu ipak ima razlika, samo su po meni nedovoljne, jer je smrtna kazna isto tako ubojstvo i to s predumišljajem a i postoji mogućnost pogreške, što ako se osudi nevin čovjek.

P.S. Pa mogao si osim kritike napisati i svoje mišljenje o temi, da i ja tebe malo kritiziram.

Tu je također i zakon neželjenih posljedica (law of unintended consequences). Ne znam je li napravljena neka studija o ovome ali je moje mišljenje da bi "strah" od pravljenja fatalne greške mogao u mnogim slučajevima prevagnuti odluku porote prema oslobađajućoj presudi (u slučajevima gdje ima trunka sumnje).

Kad je u pitanju smrtna kazna ,ubojica, dok čitamo o strašnim zločinima ,zdrav normalni čovjek se uvijek stavi na stranu žrtve, suosjeća sa njom pogotovo kad se radi o više ubojstva,ubojstve djece i sl..i često kaže ma ubij te tog gada, taj ne zaslužuje da živi, toliko zla je učinio obitelji žrtve, ne razmišljamo o "moralnim i etičkim normama"u čovjekovoj podsvjesti uvjek je ono da ubojica plati za svoje djelo iako smrtna kazna oslobađa krivice,ne kažnjava, dolazimo do toga da život zaista ima različitu vrijednost,jer s druge strane smo protiv abortusa jer se prekida život nerođenog djeteta..kritikujemo kad neka žena želi autonimiju nad svojim tjelom bez pritiska države, Crkve i sl..

Evo i moje misljenje.

Abortus je ubojstvo. Ukoliko je izveden radi silovanja ili incesta, potpuno je razumljiv, drukcije apsolutno ne. Ako je zeni nephodan sex bez ikakve teznje prokreaciji, onda postoje kontraceptivne metode, pilule i slicno(o kurtonima je suvisno) kojima bi se morala koristiti da se ne dovede u situaciju u kojoj bi joj ubojstvo bilo nuzno za nastavak "normalnog" zivota. Koji paradoks, ubiti za bolji zivot

Smrtna kazna je vec nesto o cemu bi se mogle knjige napisati, ali za pocetak nema niti najmanje povezanosti sa abortusom.

Smrtna kazna-izričito ne.Ne može čovjek odlučivati o tuđem životu,nema pravo.To je u domenu Boga i nikog više.Pa i sama zapovjed veli -Ne ubij!
E,sad mi smo skloni sve to razvlačiti kako nama odgovara u datom momentu.
To je i ono pitanje-da li su dozvoljena sva sredstva da bi se ostvario i najplemenitiji cilj?Pa i ubojstvo?Svaki čovjek ima svoja mjerila,savjest.Nema tu nekog eksplicitnog odgovora.

Snežo, dobro bi došla anketa na oviome topicu...

Abortus je ubistvo, a smrtna kazna također.
Tražiti opravdanost za "smrtni grijeh" je apsurd za sve one koji vjeruju u Boga.

Bog nam pokloni mozak da nebi slijepo vjerovali, kao neki.

Mislim da abortus,pa ni smrtna kazna nisu moralni.Ali Država kroz svoj pravni sustav određuje što je dopušteno,a što ne.Moral i pravo će u većini slučajeva ići zajedno,pravna norma vrlo često zna u sebi sadržavati i moralno načelo,međutim ponekad i nije tako.Smrtna kazna je primjer toga,a da li će ona kao najteža kazna postojati ovisi o zakonodavcu u pojedinoj državi jer vladajuća garnitura donosi norme(kaznenog prava) i to u prvom redu da zaštiti svoje interese putem prava,da li je to moralno ili ne ostaje upitno jer norma može obuhvatiti moralno načelo ali i ne mora,ona može biti suputnik morala ali ga može grubo gaziti,a da li će u zaštiti posegnuti za smrtnom kaznom ovisi o njihovom izboru.
Po svim nekim moralnim načelima život je svetinja i ne može se oduzeti nasilno,međutim država sebi može uzeti to pravo te odlučivati i o životu ako treba,putem svojih pravosudnih organa,jer ljudi su davno,vrlo davno odlučivanje o sebi prenijeli na državu da ona odlučuje umjesto njih.
Mi se možemo zgrožavati nad smrtnom kaznom,kad gledamo na filmovima ili serijama krv nam se ledi u žilama od same pomisli,mi ne bi to učinili,osjećali bi grižnju savjesti,ali pravni sustav je legitimirao smrtnu kaznu u pojedinim zemljama.

Ovo je pozitivističko shvaćanje prava, ali ovdje nije tema je li abortus legalan ili ne. Ako država donese adekvatni propis kojim ga zabranjuje, onda nije legalan, ako ne donese, onda je (ako idemo logikom da sve što nije zabranjeno je dopušteno). Isto je i sa smrtno kaznom, a može se dogoditi da ista država dozvoljava abortus, a zabranjuje smrtnu kaznu (kao Hrvatska).

Što se tiče prijenosa odlučivanja na državu, to je teorija društvenog ugovora, koja nije jedina koja postoji. Danas ju u Hrvatskoj posebno promovira Puhovski, i to u hobbesijanskoj varijanti, gdje se država svodi na jamčenje sigurnosti pojedincu u odnosu na drugog pojedinca, monopolom prisile. Time naš Žarko pokušava relativizirati koncept države i demistificirati nacionalno-emocionalni pristup ideji države kod ljudi.

Nesto ste, dragi sugovornici, svi zaboravili. Postoji ljestvica vrijednota (premda nase egalisticko vrijeme to uporno nijece). Neke stvari su vrijedniji od drugih, neka djela su bolja ili losija od drugih itd.

Ne moze se smrtna kazna uopce usporedivati s ubojstvom nerodjenog djeteta. Smrtna kazna moze u odredenim okolnostima biti nesto kao "nuzno zlo" - ne radi osvete nekakvog drustva ili pak jedne partije (kao sto smo svi lijepo mogli vidjeti od 1917 do ....), nego kao - recimo - higijenski postupak.

Uzmimo primjer visestrukog silovatelja i ubojice, koji je, pogotovo u popustljivim drzavama liberalnog Zapada, dobivao niz sansi, pomoci, masu terapija i slicne blagodati suvremene psihoindustrije i ipak ostaje pri svome. E, kao poreznik i mirni gradanin s djecom velim da svakoj pjesmi treba doci kraj. Doklen jedno drustvo mora odhraniti, zbrinuti osobe koje su smrtna opasnost na dvijem nogama, koji sve je dobrote zahvaljuju najtezim zlodjelima i time ugrozavaju sve ostale?

Eto, tu mi se cini smrtna kazna primjerena - kadtad mora se stati okorjelim zlotvorima u kraj. To, dakako, nije lijepo, ali nije ni lijepo prepustiti nevine ljude teroru kronicnih krvnika.

Ako ste slijedili mojim rijecima, vidjeli ste sami, da se ubojstvo djece nikako ne da uspordivati s kaznjavanjem kriminalaca. To sto danas vecina drzava na svijetu dozvalja pa i promovira masovno ubijanje djece samo svjedoci o neljudskosti i krvolocnosti danasnjeg narastaja.

Jer dogodi se da jedno vrijeme, jedno drustvo nesto drzi sasvim normalnim sto je zapravo potpuno pogresno i naopako. Dobar primjer je robovlasnistvo - tijekom citave antike ljudi su bili uvjereni da je u redu, drzati druge ljude kao zivotinje, pa kao mrtve predmete. Ali nije nikad bilo u redu, pogotovo ne u skladu s Bozijim zakonom.

Isto tako je s masakriranjem djece - iako to svi cine, to ostaje jedan od najcrnjih grijeha.

Dijete,početak bivstvovanja bića čovjeka je -uvjetno-"nevino",ali samo moralno,dok ga sa godinama ne "obradi" civilizacija,kultura-dok od njega "ne napravi čovjeka".Kako raste ,tako postaje sve više neiskren,lukav,podmukao,pohlepan itd.Smrtna kazna-prve smrti-po Augustinu-treba postojati za civilizaciju-a ne pojedince.Mene su tekom življenja najviše učili LAGATI.Smrtna kazna,kao čovjekova presuda čovjeku-jer svi smo rođenjem osuđeni da umremo-je samo uklanjanje djela smrtonosne kulture-ili kako to neki vole reći,oni kojima ništa ne vjerujem-"kulture smrti"

Naravno da je smrtna kazna potrebna za gnjusna kaznena djela kao što su svirepa ubojstva, višestruka ubojstva, silovanja maloljetnica, djece, čedomorstvo itd., itd. Ne vidim svrhu rehabilitacije u ovakvim slučajevima. A i da hipotetski zamislimo situaciju gdje bi se jedan čedomorac vratio nakon 20 godina odslužene kazne među svijet. Kako bi taj čovjek živio u tom svijetu? Gdje bi se zaposlio i tko bi ga zaposlio? S kim bi stupio u brak? Kakve bi imao odnose sa susjedima, s ostatkom društva? Rehabilitacija u takvim slučajevima je objektivno nemoguća. Opet, na slobodu se pušta jedan krimogeni manijak i postoji rizik da opet napravi neko isto ili drugo sranje. Vjerojatno će se radit o socijalnom slučaju pa će se opet društvo trebat skrbit za njega, dok on novac od socijale troši na cigare, alkohol i tko zna što. S druge strane, srodnici i prijatelji žrtve koju je rečeni kriminalac ubio nastavili bi živjeti s bolju i svješću da se budala ponovno slobodno kreće kao da ništa nije napravio. Tu je smrtna kazna, ne samo moralno, već i praktično opravdana.

Međutim, ta liberalna vjera u temeljnu dobrotu čovjeka dovela je do toga da se za sve krivi društvo, a da je čedomorac u suštini dobar, ali vremenom iskvaren čovjek, pa se eto opet prodobrio u procesu rehabilitacije. To je najobičnija pizdarija. Žalosno je što je zagovaranje smrtne kazne naišlo na ismijavanje u medijima. Naravno da treba vratit smrtnu kaznu, tu nema ništa loše.

Međutim, meni je puno veći paradoks od ovog iz uvoda to što će bit češće liberali i ateisti koji se furaju na ljudska prava od konzervativaca i vjernika. Vjera u ljudska prava zahtjeva stupanj religioznosti, jer ona nisu opipljiva, možda i ne postoje. U "svetost ljudskog života" može vjerovati samo vjernik (ja osobno vjerujem), isto kao što i u "pravo na abortus" (i prava inače) može vjerovati samo vjernik, ali neke drugačije vrste od moje. Nikako nisam mogao za ozbiljno uzet jednu lezbijku ateisticu koja je govorila o "pravu na brak homoseksualaca", "pravu na abortus", "gaženju ljudskih prava" od strane ovih ili onih. Baš smiješno kad razmisliš... Jedino logično objašnjenje bi tu bilo da oni i ne vjeruju u prava, već da je to neka hinjska borba protiv Boga. Lijepo je napisao William F. Buckley, sve se svodi na borbu ateizma i kršćanstva, samo se ta borba transcedentira na druge razine.

Nema smisla replicirati na postove stare sedam godina, ali valja reći da se smrtna kazna ne protivi katoličkom nauku. To je par puta napisano, a naprosto nije točno.

Ne postoje cedomorci, vec samo cedomorke i to ubistvo je zakonski privilegovano, tako da ne bi sluzile 20g kaznu.

Krivi termin upotrijebih, mislih na infanticid, a napisah čedomorstvo.

Abortus jeste ubistvo.
Podržavam smrtnu kaznu ali sam za to da osuđenik mora pre izvršenja iste,u koliko ne postoje neoborivi dokazi da leži u zatvoru 10 godina.
Dosta puta se ispostavilo,kasnije,da onaj nad kojim je izvršena smrtna kazna je ustvari bio nevin.
Za silovatelje,hemijska kastracija+dugogodišnja robija,u koliko je silovana osoba ispod 14 godina,smrtna kazna.