Previše volim ovaj forum, nemam srca da ga ostavim.

Babo mi komunista bio.

Odjebi. Jebo vas tema ako ne smiješ reći ništa protiv nacionalizma.

Malo si pogrešno shvatio jer je smisao mojega posta bila da zdravi i čvrsti individualizam kao vrijednost nastupa kao kasnija faza jednog zdravog i čvrstog nacionalizma. Dakle nikava veleumna ideja.




To je zanimljivo, moram priznati da nisam do sada gledao na to na taj način, ali sam uvjeren da je možda to točno ako se primjenjuje na zapadnu civilizaciju u širem smislu dok je pitanje imaju li neke azijske zemlje dovoljno kapaciteta i povijesnog backgrounda za tako nešto, a da o afričkim zemljama i ne govorimo. Dobro, ipak govorimo o nekim zajednicama gdje se nacija tek rađa.



Narod se uzima kao osnova, njegova kultura i tradicija njegova povijest itd, sve se to institucinalizira kroz ili državna tijela ( ako navedeni imaju državu) ili neka druga ako državu pak nemaju. Ali narod sam po sebi nije jamac postanka nacije ako ne postoji dostatna kritična masa društvene elite, i duhovne (inteligencija) i materijalne i (buržoazija) i u velikoj mjeri je razvitak nacije upravo određen interesima te elite koji svoj osobni interes nameću kao nacionalni i odbacivanje ili zadržavanje te neke "prabaštine" je u svezi sa navedenim. Tu dakle kao poseban element treba uzeti i tzv postnacionalizam tj prihvaćanje ili bolje reći odbacivanje tih bazičnih nacionalnih ideja kroz nove oblike društvenih zajednica.



Ja ipak mislim da oni koji misle drugačije i otvoreno iskazuju svoje protivljenje stavu većine da su uvijek bili i sada su na margini društva u svim zemljama. Istina, svaka zemlja ima svoje specifičnosti i pitanje je što je to odstupanje o vladajućeg trenda. Nekada je taj vladajući trend da se ******** treba pobiti, i onda je onaj tko ide na gay paradu marginalac, nekada je vladajići trend da svi idu na gay paradu, i tada je onaj tko želi pobiti sve ******** marginalac.



Nije mi jasna tvoja podjela na europsku i zapadnu definiciju države jer su i u jednoj Francuskoj i Italiji, velikim dijelom i Španjolskoj itd postojali više naroda koji su svi sjedinjeni u jednu naciju, a i sada imamo situaciju da se u takvim državama pokušava stvoriti svojevrsni melting pot. Znači, ne reći možemo da spadaju u europski tip ( po toj podjeli) iako su u Europi. Onda te države više spadaju u zapadni tip nacionalizma. Mislim dakle da je ta podjela možda malo pojednostavljena ili se pak ti nisi jasno izrazio. A što se tiče USA i sličnih zemalja, normalno je da se ljudske grupe identificiraju kroz razne oblike i kada se pokušava zatomiti jedan oblik onda drugi dolazi do izražaja. Jednostavno, svako društvo mora imati jednu količinu mržnje, samo je pitanje kako će se ono kanalizirati i u čijem interesu.

A zbog cega bi bosnjacki nacionalizam bio manje opasan i stetan od drugih nacionalizama?

Tako da ne mislim da ga je potrebno izdvajati iz ovog opceg diskursa o stetocinskom djelovanju nacionalizma.

Objektivno, Austrija bez Beča je najdesničarskija i najnacionalističkija država u Europi?? Kako ti i Morana preživite među tim desnim divljacima
ovo je npr poruka premijera jedne multietnicke australije bas me zanima sta bi rekla nasa domaca bosanska "raja" kojoj stalo do mira ljubavi bratsva i jedinstva koji se bore protiv nacionalista, kad usporedis jednu multietnicku-socijalnu-osjecajnu bih i jednu ovaku australiju ostajem bez teksta. bas me zanima da mi hrvati izdamo ovakav proglas sta bi bilo

Tekst australskog premijera Kevina Ruuda

“ DOŠLJACI, A NE AUSTRALCI, TREBAJU SE PRILAGODITI. I to je to, bilo da vam odgovara ili ne. Sit sam toga da se ova nacija zabrinjava da nismo možda uvrijedili neke individue ili njihovu kulturu. Od terorističkog napada u ****** do danas, svjedoci smo vala patriotizma koji dolazi od većine Australaca. Ova je kultura izgrađena tijekom dvjesto i više godina muka, truda i pobjeda milijuna muškaraca i žena u potrazi za slobodom.

Govorimo pretežno ENGLESKI, a ne španjolski, libanonski, arapski, kineski, japanski, ili bilo koji drugi jezik. Što znači da ukoliko želite biti dio ovog društva, naučite naš jezik! Većina Australaca vjeruje u Boga. To nije neka kršćanska desna orijentacija, niti je to politički nametnuto, to je ČINJENICA, jer su ovu naciju, a to se vidi i iz dokumenata, utemeljili muškarci i žene kršćanske vjere, na kršćanskim načelima. Naravno da je u tom slučaju adekvatno da se kršćanska obilježja nalaze na zidovima naših škola. Ako je Bog za vas uvrjeda, predlažem vam da odaberete drugi dio svijeta za vaš dom, jer je Bog dio naše kulture. Dopustit ćemo vaše vjere i ne ćemo vas pitati zašto u to vjerujete.
Tražimo od vas da prihvatite našu vjeru i da živite s nama u skladu, mirno i u radosti. Ovo je NAŠA DOMOVINA, NAŠA ZEMLJA i NAŠ STIL ŽIVOTA i dopustit ćemo i vama da u svemu tome uživate. Ali, prije svega, ukoliko se ne prestanete žaliti, protestirati i užasavati NAŠOM ZASTAVOM, NAŠOM ČAŠĆU, NAŠOM KRŠĆANSKOM VJEROM, NAŠIM NAČINOM ŽIVOTA, srdačno vam preporučujem da iskoristite drugu veliku slobodu koju imaju Australci, SLOBODA DA NAPUSTITE NAŠU ZEMLJU.

Ukoliko ste ovdje nesretni, onda OTIĐITE. Nitko vas nije prinudno ovdje doveo. Već ste vi sami tražili da vas ovdje primimo. Dakle, prihvatite državu koju ste SAMI odabrali. “

Tesko je to reci posto se ne definiram po tome. Sve zavisno od toga gdje se covjek nalazi i koja vrsta distinkcije se pravi.

Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio Islam nesposoban je da nakon toga živi i umire za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se Musliman žrtvuje za bilo kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili čega sličnog, jer po najjačem islamskom instinktu on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezboštva i idolatrije. Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili bježati sa bojnog polja.
...
Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području.
...
Islam sadrži princip ummeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih Muslimana u jedinstvenu zajednicu – vjersku, kulturnu i političku. Islam nije nacionalnost, ali jeste nadnacionalnost ove zajednice.
...
Suvremeni panislamizam je stoga prvenstveno nastojanje da se svijest uskladi s osjećanjima, da bismo htjeli ono što jesmo i da nećemo ono što nismo. Ovo stanje opredjeljuje i karakter i sudbinu nacionalizma u današnjem muslimanskom svijetu. Dok je svugdje u svijetu nacionalizam imao obilježje širokog narodnog pokreta, jer je predstavljao afirmaciju narodnih težnji (melosa, folklora, a posebno jezika), u muslimanskim zemljama se po pravilu susreće jedan zakržljali oblik nacionalizma, ili čak jedna vrsta nenarodnog, nacionalnog nacionalizma. Objašnjenje ove činjenice treba tražiti s jedne strane u činjenici što je narodna osjećanja apsorbirao panislamizam, a s druge strane, što je ovdje nacionalizam zamišljen ka zamjena Islamu i kao takav od početka predstavljao antiislamski pokret.
Nalazeći se u prirodnom sukobu s prošlošću i tradicijama naroda – jer su ove tradicije uvijek i samo islamske – nacionalistički pokreti u nizu muslimanskih zemalja dolaze u situaciju da sprovedu jednu vrstu denacionalizacije, veoma sličnu onoj njihovih kolonijalističkih prethodnika. Položaj arapskog jezika, na primjer, u nekim arapskim zemljama – bar što se tiče stava nacionalističke administracije – nije mnogo povoljniji nego za vrijeme anglo-francuske okupacije. Ako se u ovom pogledu nešto i čini, to je bez pravog oduševljenja, ili je djelo snaga koje se nisu odrodile (usporedi: Židovi su u Izraelu uveli skoro zaboravljeni hebrejski jezik). Razlog za ovakav stav prema arapskom jeziku jest jednostavan: ovaj jezik kao jezik Kur’ana i islamske civilizacije, više je instrument islamskih nego arapskih, panarapskih, uopće nacionalističkih osjećanja. Protagonisti nacionalizma točno zapažaju ovu činjenicu (ili je više instinktivno osjećaju) i nalaze izlaz bez presedana: oni i njihova administracija govore jezikom ranijih okupatora(!). U muslimanskom svijetu bez Islama nema ni patriotizma. Ove zaključke na svoj način potvrđuje i činjenica da su nacionalističke ideje u muslimanskom svijetu neislamske i po svom porijeklu. Ovo je najočiglednije na Srednjem Istoku, gdje su pioniri nacionalizma sirijski intelektualci i kršćanski Libanci, školovani na Američkom institutu (prvoobitno: Sirijski protestantski koledž) i na Univerzitetu Sv. Jurja u Bejrutu. Ispitivanje duhovnih i povijesnih korijena Kemalovog pokreta u Turskoj, Sukarnovih “panča šila” u Indoneziji, stranke BAAS u nekim arapskimm zemljama (posebno nekih njenih struja) i čitavog niza nacionalističkih i “revolucionarnih” grupa širom muslimanskog svijeta, potvrđuje ovu konstataciju. Panislamizam je uvijek izvirao iz samog srca muslimanskog naroda, nacionalizam je uvijek bio uvozna roba. Mulimanski narodi nemaju, dakle, “dara” za nacionalizam."
...
Čak i kada bismo za čas zanemarili jasnu istinu da je princip duhovne zajednice superiorniji od principa nacije, morali bismo, s obzirom na trenutak kad pišemo ovu poruku, savjetovati našim narodima da se i ne trude da ovladaju ovom “sposobnošću”. I od naroda koji vijekovima žive u nacionalnim zajednicama budućnost traži da se postupno privikavaju novim formama zajedničkog života, koje omogućavaju okupljanje na široj osnovi.
...
Trebalo je da se do kraja iživi epoha iluzija i zabluda, da se pokaže nemoć lažnih bogova, raznih otaca domovine i spasilaca društva, kraljeva i mehdija, da nas potuku na Sinaju, da ugroze Indoneziju, da uzdrmaju Pakistan, da mnogo pričaju o slobodi, blagostanju i progresu, a da ostvare samo tiraniju siromaštvo i korupciju – sve je ovo bilo potrebno da bi došlo vrijeme otrežnjenja i da bi se rodila generacija kojoj je jasno da je sve bilo isprazno lutanje i da za islamski svijet postoji samo jedan izlaz: okrenuti se vlastitim duhovnim i materijalnim izvorima, što znači Islamu i Muslimanima.

Upoznala ja tipa iz Štajerske i prestavim ti se ja njemu ( vezano uz temu ) rekoh :
"Ja sam ponosna bosanskohercegovačka nacionalistica.Nisam mogla reći zmajica od BiH, nego azdaja"...Kad se lik dade u bijeg :(