Počinjem da ludim od tuđih preglasnih razgovora na javnom mestu, posebno u javnom prevozu!
Čovek je prisiljen da sluša takve gluposti samo zato jer neki nemaju ni najosnovniju kulturu - razgovaraju kao da su u svojoj spavaćoj sobi, potpuno ignorišući činjenicu da ih pola tramvaja/autobusa ili šta već sluša.
Kad ih opomeneš, dobijaš psovačinu ili poruku da iziđeš napolje ako ti smeta! Zanimljivo...
Šta vi mislite o tome?

katastrofa. Nikad ne mogu shvatiti da postoje ljudi koji se deru na mobitel dok hodaju ulicom. Kao da su na pustom otoku. Ka ta stro fa

Takve stvari graniče sa ekstremnim neukusom, simptomi su za otkrivanje papana i malograđana, bahatosti,...novija varijanta zasukavanja rukava da se vidi digitala sat prilikom slikanja...

Demokracija je, neka i takvih likova da je život šareniji,....

Jedan lik je juče, sedeći iza mene u gradskom busu, preko mobitela raspravljao sa devojkom pa jedno...deset minuta.
Kad sam mu rekla da je bolje da se nađe s njom umesto da nam zagorčava život dok se natiskani vozimo, poče manijak da se dere na mene! Na svu sreću, izgleda da je i druge iritirao, pa su mi pritekli upomoć.
Niko bre više nema ni stida ni srama, jbt, ceo autobus je slušao njegovu prepirku sa curom, pa da li je on zdrav u glavu?!

Svijet je pun bolesnika. Takvih glasnih dijaloga na mob ima koliko želiš. Šta ti preostaje, sagneš glavu i sramiš se namjesto njega/nje.

Meni je neprijatno i kad mi telefon zazvoni kad sam negde na javnom mestu - kažem - sad ne mogu da pričam ili u par reči završim razgovor i to maltene šapućući.

Kako ja nisam videla ovo psihologija,filozofija...
Jee..to me iritira strasno....
Nisam reagovala nikad...jer ne verujem da bi mogla sta promeniti...

Pa rekoh ti da je galama prek mobitela simptom da se radi o bahatom papanu, a sa takvima možeš samo životinjski, ...možda bi ti prije upalilo da si mu prnula u facu, nego da si ga uvjeravala,...jedino što si trebala reći je "oprosti" poslje prdeža...utihnuo bi garant...

Sori na brutal-force...

Uzas...

To je definitvno jedan vid privlačenja pozornosti na sebe. Jedna vrsta egzibicionizma.

Općenito ne volim duge razgovore na mobitelu, a općenito sam dekoncentriran, kad mi drugi slušaju razgovore.

Ja se ponekad pitam dal ti ljudi zaista razgovaraju s nekim il se sam prave da bi privukli paznju?
To znaju biti tolike nebuloze da je to za nepovjerovati.

Meni je jos gore od tih razgovora glasno slusanje glazbe preko mobitela na javnim mjestima, toliko glasno da nema sanse da sastavis dvije misli i zvonjava telefona u crkvi!