Necu dug uvod, svi znamo sta to znaci, jedino je definicija mozda razlicita kod pojedinaca.

U Svabiji postoji izraz, tj. fraza "Akademskih 15 minuta", u fazonu, nije frka ako se kasni do 15 minuta.

Kako vi na to gledate? Da li vam smetaju takvi ljudi? Razlikujte molim izmedju poslovno i privatno.

Eto meni npr. nije problem do 15 minuta, iako strahovito, zaista strahovito mrzim cekati. Toliko mrzim cekati da nekad svjesno kasnim JA da ne bih cekao.

Na dejtove, ili "spojeve" - kako se to kaze na lipome hrvatskomu govoru (prvi put sam procitao tu rijec na forumu HR kad sam citao nesto u vezi ljubavnih nedaca), sam znao nehotice kasniti, a iskustvo je bilo tako da je to one neuroticne picoke nekako cak i palilo. U smislu, kako je samo bezobrazan. A posto su neuroticne pali ih upravo ono sto mrze. No dobro, da ne odemo predaleko, tema je o kasnjenju.


Ja sam uglavnom tolerantan prema sebi sto se tice kasnjenja. A nerviraju me ljudi na poslu koji - iako ih se to nista ne tice - gledaju kad drugi dolaze i pecaju kod autoriteta. To je onaj tipicno izdajnicki mentalitet. Oni bi i Anne Frank izrucili nacistima.


Pozzzz. svima

Osobe sa višim IQ redovito kasne. Meni je prihvatljivo ako neko ne dođe na vrijeme i javi da će zakasniti. Ono što mrzim je "eto me za 5 minuta" koje traju duže od 15-30min. Jedanput sam u Splitu na aerodromu čekao sat vremena lika kojemu sam javio kada slijećem, javio se da sam sletio, a on javlja eto me za 5 min samo nešto da završim.

Gdje je ovaj hebo mu pas mater!

E to mi je sasvim ok stav.



Naravno, javiti treba.

A sta mislis kad je poslovno? TJ. dolazenje na posao. Ne mislim sad na "Geschäftstermin" vec klasicnu rutinu.

Eto moj otac mi je jednom rekao da za 25 godina koje je radio ovde nije zakasnio NITI JEDAN JEDINI PUT. Meni to zvuci ko psihicko oboljenje. Nisam mu to naravno rekao.

Potocnj, vec se trudim da mi dopuste da obradjujem listu gnjavatorica. Pa kad te skinem mogu ti odgovoriti.

Ovdje je pitanje osobnih preferenci i klasičnih socijalnih utakmica
Meni dosta ovisi o poslovno/privatnom
Poslovno mi je kašnjenje neprihvatljivo, osim ako se radi o malom kašnjenju(do 10 minuta) ili ako se radi o nekom opravdanom spletu okolnosti. I sam ne volim kasnit na sastanke ili bilo što slično. Stupanj osjećaja naravno varira o važnosti

Što se privatnog tiče, mislim da je tu poželjno kašnjenje od 5/10 minuta
Meni se glupo nać s nekim ako će mi doć točno na vrijeme. Iznad deset minuta je previše
Što se dejtova tiče, smatram da je najbolje kasnit 10 minuta da se ona pita što ti radiš i da to pokrene mentalnu poplavu

Mislim da se treba okvirno držati radnog vremena. Nismo roboti. Osoba sam koja nikad nije na vrijeme počela raditi, nego se dešava da počnem raditi ranije ili kasnije. Tako da mi nema ko sta prigovoriti.

Nemam ništa protiv osoba koje kasne. Jednostavno takvi su, ne rade to sa nekom lošom namjerom, volim ih i dalje.

Na žalost ne poštujem ih, to je amaterska djetinjasta osobina. Takve osobe ne smiju obavljati važne pozicije jer je kašnjenje simptom neodgovornosti, aljkavosti, nepreciznosti, površnosti itd. Ukratko očekuj fušeraj.

Hehe, jedan od razloga što sam oženio svoju ženu je jer nije nikad igrala te igrice. Uvijek bi došla točno u sekund kad bi se dogovorili. Tko je ne bi volio.

Osobe koje stalno kasne streljati

Vjerojatno će i tu zakasniti

Ako se to jednom dogodi, nema veze.
Ako je to uvijek onda nemam dalje posla s njima, nepouzdani su.

Osobu koja kasni poslovno treba izuzeti iz bilo kakve vrste suradnje. To ako nije sposobno stici na vrijeme na sastanak, kako se pouzdati da ce nesto poslovno zavrsiti i ispostovati rokove. Mozda je klisej vremenom postala recenica, da je vrijeme novac.

No svi mi imamo rokove i termine kojih se poslovno moramo drzati. Kasnjenja u bilo kom smislu se ne prastaju. Zakasni jednom, drugi put si vec proglasen za nesposobnog i svi ce te u sirokom luku izbjegavati.


Sto se tice privatnih stvari, prema dragim ljudima imam visoku stopu tolerancije. No ni to ne znaci da cu budalu dobrovoljno izigravati.

Kašnjenje je brzinski mikro-test povjerljivosti, odmah na početku upoznavanja nekoga.

Alternativno, druga strana poručuje da je njihovo vrijeme bitnije od tvog.

Poznato je da Kraljica kasni (ona pokojna). A i na početak nekih koncerata se zna čekati i po sat vremena, jer su fanovi slobodno i voljno u inferiornom položaju u odnosu na izvođača kojeg obožavaju.

One koje ne poznajem, ne cekam ni 1 min. Ne 15. kad su privatne stvari u pitanju.

Interesantno. Ocekivao sam - ne negativnije izjave o kasnjenju, ali mnogo vise onih koji to osudjuju.

Kad saberemo:

MiB, estoyauqui i ja - imamo odredjenu dozu razumjevanja za kasnjenje.

Pitanje je sad da li sva trojica "volimo" da kasnimo? Ja, za sebe mogu reci da je to itekako tako.


I onda imamo:

Sarajku, Robbiea, Nasu Kvacicu, Karabaju i i_jopet, koji nemaju gotovo nikakvog ili apsolutno nikakvog razumjevanja. Stavise, jedan bi streljo a drugi bi nas odmah "strukturalno diskriminirao", kao da smo Sejdic i Finci.



Nisam pametan. Zato i postavljam i otvaram ovu temu. Zivim u podrucju gdje se to kod vecine smatra maltene pa smrtnim grijehom. Kao da vrijeme nije relativna stvar. Ustogljene svabe, hajd inekako, al koji je ratz vama Balkancima...

Ha coeka.

A sta ako jednostavno ima frku oko toga? Zeli ali mu se svako malo desava? Pa ne zeli odmah da te ponizi time...

Ja ni u kojem slućaju ne bih zakasnio na dejt sa Sarajkom ;)

Nismo isti kao prije, promijenili smo se. Po tom pitanju smo se prilično germanizirali zadnjih desetljeća, možda sad imamo i jaču radnu disciplinu nego Nijemci.

Ozbiljno?

Interesantno, ako je tako. Jer na neki nacin potvrdjava moju osnovnu teoriju u vezi bivseg SFRJ. Prvo im uzmes sve, pa dodje rat - neimastina, i onda im das malo i oni rade ko stroj iz zahvalnosti.


Ako mozes opisti to malo u vezi tog "novog mentaliteta"? Znam da ciljas na SFRJ ali nemoj ovaj put, probaj mi odgovoriti ako ti nije mrsko.

Ne bih zapravo previše davao mišljenje o cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Nisam upućen.

Samo bih se ograničio na hrvatski dio Hercegovine. Siguran sam da nitko na svijetu, znači ni Japanci, ni Nijemci itd., trenutno nema čvršću radnu etiku od nas. Zapadna Hercegovina nastoji biti najbolja na svijetu. Ne kažem da u svemu uspije, ali prosječnost nas definitivno ne motivira.

Sigurno si bolje od mene sto se toga tice upucen i na ostatak BiH. Pa i Hrvatske sto se tice.

Da li i tu ljudi "zesce sljakaju" nego prije?

I da, ne zelim "vam" osporatavi marljivost, ali ovaj post ti je bio u fazonu oooj usta moja sto me nahvaliste.

Moj, moguće pogrešan dojam, je da u cijeloj BiH ljudi rade više nego prije.

Možda je najmanja razlika kod Srba, dosta gradova RS kao da je vrijeme stalo 1988.

Ali i tu ima pomaka. Trebinje, Jahorina, Istočno Sarajevo,... kreće se sve to.

To mi je najveća mana.