HercegBosna.org

Urbana

Ajmo...od pamtiveka ljudi se necega plase..Nekada su prirodne pojave za njih predstavljale misterije i cuda koja su izazivala strah...
Ustvari i kicmenjaci i beskicmenjaci su dal obdareni ili prokleti ovim osecanjem..
Cega se plasite..cega ste se plasili?
Je li u pitanju i/racionalan strah...?
Slutim da ce najvise odgovora biti o Bozijem strahu...al ajde da da cujemo i o drugim vrstama...

Urbana

Evo sta je Ducic mislio o strahu....

Jedni su pisci tvrdili da je coveku urodjena dobrota, a drugi da je
coveku urodjena zloca.
Medjutim, izgleda da je coveku urodjeno jedno
jedino osecanje, a to je strah od zivota.
Covek se na ovom svetu
boji svega, i velikog i malog, insekta koliko i lava, zlih reci
koliko i zlih bolesti, hladnoce koliko i vrucine, starosti koliko
i sirotinje.
On se boji uci u pustu sumu, i ostati u praznoj sobi.
Covek je zbog toga straha rodjen nezadovoljnim i melanholicnim.
A postao je i prestravljenim od onog trenutka kada je opazio da je
okruzen zivotinjama jacim od sebe, medju kojima on jedini nema ni
njihov oklop, ni njihove rogove, ni njihove krupne zube, ni njihove
strasne kandze, a da je na zimi bez toplog krzna, i da je mekog
trbuha.

Zato i danas sve sto covek premasa, njega prirodno i uzasava.
On voli vlast, ali zato da bi on vladao drugim, a ne drigu njime; i on
postuje zakone, ali ne zato sto oni olicavaju ideal harmonije i pravde,
nego pre svega sto njega brani od jacega i lukavijeg nego sto je sam
on. U svakoj covekovoj hrabrosti ima pola straha.

Medjutim, od svega na svetu covek se najvecma boji drugog coveka.
Dovoljno je da nocu vidi iznenadno na zidu ulice senku drugog coveka,
pa da premre od straha.
On se plasi i kakvog nepoznatog glasa u sumi i necijeg koraka u sporednoj sobi.
Covek se boji cak i coveka slabijeg od sebe, i nepametnijeg od sebe.
Plasi se i necije pretnje, i kad unapred zna da je ona neostvarljiva.

Zato se ljudi nikad ne trgnu ako kazete za nekog da ima puno svojih
mana, ali se uvek zainteresujete ako kazete da neko ima jednu manu.
Svako pritrci da cuje kakva je to jedna mana; jer covek koji ima
jednu manu, slabiji je od coveka koji ih ima stotinu.
Istina, dogadja se i da cesto nekog zavolimo bas zbog te njegove mane, ali i da drugog
omrznemo i zbog njegove glavne vrline.
Uostalom, jedna mana i jedna vrlina, to i jeste skoro sve sto cini sadrzinu covekove licnosti.

Covekov strah od zivota je toliki da bi od tog straha i umro, kad
mu ne bi bio istovremeno isto toliko urodjen, i njegov optimizam i
volja za zivot.
Coveka isto ovoliko mocna ljubav za zivot i ljubav
za stvari, dve impulsije neprestano zive u coveku, pokazuju da kad
njih ne bi bilo, covek bi otisao u ocajanje i ludilo. Kad covek ne
bi verovao u nesto drugo i jace od samog sebe, bez tog optimizma ne
bi nikad nista ni pocinjao.
Covek takod veruje u Boga, u slucaj, u pravdu, u svoju srecu, u tudju nesrecu.
Da vojnici unapred ovako slepo i ludo ne veruju da ce pobediti u boju, nista ih ne bi moglo
naterati da udju u vatru; a da svaki od njih ne veruje i da ce smrt
izbeci njega a druge mesto njega oboriti, nikad ih nikakav covek ne
bi naterao da podju napred.

Osim toga, kao sto covek prirodno veruje da ce ipak druge ljude
u borbi nadbiti, isto tako uvek veruje i da ce druge nadmudriti.
Stoga niko ne bi svoju pamet menjao ni sa najmudrijim covekom, posto niko
za sebe ne veruje da je glup, kao sto niko za sebe ne smatra ni da
je ruzan, ni da je rdjav, cak ni da je plasljiv.
Za svaki svoj nedostata covek uvek ima jedno istinito ili uobrazeno opravdanje, koje njegov duh
podigne do utehe, i do satisvafakcije, a cak i do licne pohvale.
Ako je glup, on veruje da je drugi gluplji; ako je ruzan, veruje da je ipak
privlacan; ako je neposten, veruje da je takav samo stoga da bi sprecio
druge da budu jos nevaljaliji; a ako je plasljiv, veruje da je samo
oprezniji od drugih.

Mozda je prava sreca sto pojedini ljudi ne znaju kako o njima misli
ostali svet.
Covek zivi celog zivota i u obmanama o sebi, i u predrasudama o drugima, a to mozda cini sumu njegove srece na ovoj
zemlji.
Jedan veliki deo sveta zivi na taj nacin spokojno u svojoj lazi kao svilena buba u svojoj svilenoj cauri.

Uopste, covek je lakom na gotova tudja misljena, dobra ili losa,
svejedno je; jer je covek po prirodi inertan i bolesnicki lenj, i nikad
ne bi nista uradio kad na to ne bi nekim razlogom bio nateran, pak
nerado trlja glavu da sebi sve objasni. Dve trecine covekove pameti
sastoji se od takvih vec gotovih tudjih misljenja i uverenja, navika
i ambicija, koje su postale vec nekom javnom svojinom kao drum ili
park, tako da covek nikad ne vidi sta je u njemu odista njegovog
sopstvenog, a sta je prisvojio od tog opsteg i svacijeg.

snezana mk · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 16:46 **Postovi:** 1781

Čega se plašim :!:

,ranije sam bila plašljivija..sad nekako prepuštam sudbini

,najviše se plašim da se ne dogodi nešto strašno najmilijima,toga se plašim. jako...Imam fobiju od zatvorenog prostora ,strah me je biti sama u liftu...ili sl..evo sad grmi pa me je strah i grmljavine i zemjotresa..i .opet ispada da imam puno strahova :roll:

RajvoSa

Urbana je napisao/la:

Ajmo...od pamtiveka ljudi se necega plase..Nekada su prirodne pojave za njih predstavljale misterije i cuda koja su izazivala strah...
Ustvari i kicmenjaci i beskicmenjaci su dal obdareni ili prokleti ovim osecanjem..
Cega se plasite..cega ste se plasili?
Je li u pitanju i/racionalan strah...?
Slutim da ce najvise odgovora biti o Bozijem strahu...al ajde da da cujemo i o drugim vrstama...

Kada se oslobodiš straha od smrti, većina ostalih fobija se isto rasplinu kao mjehur od sapunice. Kada skontaš da je lako moguće da danas-sutra otegneš papke, vrlo je oslobađajuća pomisao da će sve i dalje ići svojim tokom. Mi smo (kao individue) mali i nebitni dio ovog univerzuma i što god se desilo, sutra će izaći sunce, ptice će pjevati, ljudi će živjeti normalnim tempom.

Ono čega se ne mogu riješiti je strah za članove obitelji i sl, i to mislim mnogima najteže pada. Strah kada ti roditelji dođu u pozne godine, strah za brata ili sestru pred odlazak na daleki put, strah za curu ako je van na potencijalno nesigurnoj lokaciji, strah za suprugu kada recimo ostaje kući sama itd itd.

Najveći strah od svega je sigurno za svoje dijete, i roditeljima svijeta skidam kapu jer se sa tim nose cijeli život.

teranova · **Pridružen/a:** 02 lip 2009, 01:05 **Postovi:** 13237

Citat:

Najveći strah od svega je sigurno za svoje dijete, i roditeljima svijeta skidam kapu jer se sa tim nose cijeli život.

Pogodak!

Roditelj NIKADA nije bezbrižan. :-ucelo

ChuckNorris

The only thing we have to fear is fear itself… The only thing fear has to fear is Chuck Norris. :-zubati

lukozuze · **Pridružen/a:** 21 stu 2009, 20:47 **Postovi:** 4

Strah 21.12.2012

Neretva73

Ja mislim da na strah treba gledati sa pozitivne strane, a ne mozda omalovazavati
sebe, ili druge zbog postojanja iste u nama, i postojanje straha
ne cini nas uvjek kukavicama...
Ako odemo u djetinsvo, obicno smo kao djeca znali skakati
sa drveca, ili garaze, no kad smo ostarili, ona ista visina nam se pocinje
ciniti nevjerojatno velika, i to ponajvise zbog straha..U ovom slucaju
straha da cemo se fizicki povrijediti, a sto je vrlo moguca stvar, ako pokusamo skociti sa garaze
u nekim 40 godinama :)
Znaci strah nam moze "posluziti" da racionalno shvatimo svoje fizicke sposobnosti
i u tom slucaju donesemo ispravu odluku..Drz se zemlje :) Mozemo masu primjera
navesti ako ulazili dublje u to.

ponizni · **Pridružen/a:** 07 ruj 2010, 17:07 **Postovi:** 134

A što je sa strahom od straha?

Neretva73

ponizni je napisao/la:

A što je sa strahom od straha?

zlatni_ljiljan

RajvoSa je napisao/la:

Urbana je napisao/la:

Ajmo...od pamtiveka ljudi se necega plase..Nekada su prirodne pojave za njih predstavljale misterije i cuda koja su izazivala strah...
Ustvari i kicmenjaci i beskicmenjaci su dal obdareni ili prokleti ovim osecanjem..
Cega se plasite..cega ste se plasili?
Je li u pitanju i/racionalan strah...?
Slutim da ce najvise odgovora biti o Bozijem strahu...al ajde da da cujemo i o drugim vrstama...

Kada se oslobodiš straha od smrti, većina ostalih fobija se isto rasplinu kao mjehur od sapunice. Kada skontaš da je lako moguće da danas-sutra otegneš papke, vrlo je oslobađajuća pomisao da će sve i dalje ići svojim tokom. Mi smo (kao individue) mali i nebitni dio ovog univerzuma i što god se desilo, sutra će izaći sunce, ptice će pjevati, ljudi će živjeti normalnim tempom.

Ono čega se ne mogu riješiti je strah za članove obitelji i sl, i to mislim mnogima najteže pada. Strah kada ti roditelji dođu u pozne godine, strah za brata ili sestru pred odlazak na daleki put, strah za curu ako je van na potencijalno nesigurnoj lokaciji, strah za suprugu kada recimo ostaje kući sama itd itd.

Najveći strah od svega je sigurno za svoje dijete, i roditeljima svijeta skidam kapu jer se sa tim nose cijeli život.

Smrti kao smrti se malo ko boji,jer smrt je bliza covjeku nego jaka za vratom i nesto sasvim prirodno,neizbjezno,to je vise strah od nepoznatog ,recimo ljudi koji imaju djecu se manje boje smrti od ljudi koji nemaju,iz prostog razloga jer podsvjesno znaju da ce i poslije njihove smrti dio njih dalje zivjeti,isto tako religiozne osobe su nekako manje anksiozni po tom pitanju jer vjeruju da je ovo samo test za vjecnost...
jedino cega se covjek stvarno treba bojati je bespomocnosti,samoce, jer smrt ponekad dodje kao "milodar" u poredjenju sa zivotom koji nije vrijedan zivljenja...

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 33040

Sjeti se,čovječe,da si od praha-život ti satkan od strepnje i straha..sjeti se.

drove1983 · **Pridružen/a:** 07 lip 2010, 13:00 **Postovi:** 579

Strah me je samog sebe!

Bobovac

drove1983 je napisao/la:

Strah me je samog sebe!

Pa bježi onda... od toga što te plaši... :001_cool

ponizni · **Pridružen/a:** 07 ruj 2010, 17:07 **Postovi:** 134

Na svijetu postoje samo dva stanja-osjećaja .strah-ljubav.Sve ostalo su nijanse ili pojavni oblici jednog ili drugog.

BBC

Citat:

Mještani zaseoka Kantari kod Prijedora žive u strahu, noću ih bude jezivi krici

Mještane zaseoka Kantari u selu Gornja Dragotinja kod Prijedora noću bude jezivi krici koji lede krv u žilama. U strahu su velike oči, tako da je zaključavanje kuća u ovom zaseoku, u kojem su neki uvjereni da ih pohodi strašna zvijer, mitološki drekavac, i te kako obavezno.

Potvrđuje nam to i mještanka Persa Zgonjanin (62) koja je ove krikove do sada čula bezbroj puta.

Persa Zgonjanin

- Ne znam s čim bi ih uporedilla koliko su jezivi. Od njih se kosa diže na glavi i obično dolaze iz obližnje šume. Čas s jedne, čas s druge strane, kao da se sele… Uznemire se i psi, cvile i laju. Krike nisam čula samo ja već mnogo ljudi u ovom selu. O tom se godinama priča, ali i nagađa šta bi moglo biti , jer to što krike pušta još nismo vidjeli… Neki misle da je neka neobična ptica, neki da su vukovi, dok je jedan broj ubijeđen da nas noću pohodi drekavac - ozbiljna je Persa koja u ovom zaseoku živi sama.

Persa je primijetila i da su krici nepoznate zvijeri i vjesnik smrti, jer kada se ona oglasi u selu obično neko umre. Tako je već bilo nekoliko puta. Stravične krikove čuo je i starina Dragan Kantar (79). Ni o on ne zna o čemu se radi.

Dragan Kantar

- Tačno je da se čuju noću i to već prilično dugo, ali se ne može ocijeniti šta je. Nije me strah, ali ih je baš nezgodno slušati. Može svašta biti - kaže Dragan.

On bi, kao i ostali u ovom zaseoku, volio da to što se tako jezivo glasa, mada im osim ogromne doze straha nije prouzrokovalo neke druge probleme, niti napalo životinje, i konačno ode. Na neko drugo mjesto i što dalje od njihovih kuća.

Sayuri

Kod mene je smiješno to što se bojim većih insekata, a ne bojim zmija. Kad vidim zmiju pratim je kako bih je uslikala

Ne osjećam se prijatno kad sam na velikoj visini bez ikakve zaštite, ali nije baš da se panično bojim.
A najviše se bojim tj najveća panika me spuca kad osjetim da sam nemoćna, npr kad mi neko drži ruke ili me "guši" jastukom, zagnjuri u vodu i sl..

lider30

Od skučenog prostora. Ni visine nisam obožavatelj.

Wind · **Pridružen/a:** 17 vel 2011, 14:09 **Postovi:** 3481

lider30 je napisao/la:

Od skučenog prostora. Ni visine nisam obožavatelj.

Kako misliš živjeti u trećem entitetu i na visokom položaju?

Sayuri

Wind je napisao/la:

lider30 je napisao/la:

Od skučenog prostora. Ni visine nisam obožavatelj.

Kako misliš živjeti u trećem entitetu i na visokom položaju?

SarajkaDjevojka

Najbolji i najučinkovitiji lijek od straha ili fobija je suočavanje s njima.

Dakle, treba prozivljavati ono čega se ustvari plašimo....Na taj način najbolje ćemo se osloboditi tih neprijatnih osjećaja.
Jednostavno osjećaj straha ne bi smio nadvladati racionalnost..Svjesno suočavanje i sagledavanje uzroka naših strahova takodje je dobar početak i put ka oslobadjanju.

Dozvoliti da osjećaj straha gospodari postupcima ili u najgorem slučaju upravlja djelomično zivotnim situacijama, moze imati kobne poslijedice.

Zato uzroke treba definirati, locirati i naći najbezbolniji način za njihovo uklanjanje.
A to je suočavanje i prozivljavanje spornih situacija koje izazivaju strahove.

SarajkaDjevojka

Wind je napisao/la:

lider30 je napisao/la:

Od skučenog prostora. Ni visine nisam obožavatelj.

Kako misliš živjeti u trećem entitetu i na visokom položaju?

Dobro Lider je lik iz sjene..

Ne voli se on eksponirati..Vjerujem da će biti negdje na prvom " spratu"
No što sa onim koji budu nebu pod oblake ????

BBC

Wind je napisao/la:

lider30 je napisao/la:

Od skučenog prostora. Ni visine nisam obožavatelj.

Kako misliš živjeti u trećem entitetu i na visokom položaju?

Lakše nego tvom mozgu sa tako malom svijesti.

lider30

Wind je napisao/la:

lider30 je napisao/la:

Od skučenog prostora. Ni visine nisam obožavatelj.

Kako misliš živjeti u trećem entitetu i na visokom položaju?

Nama dosta - naše. Đavlu malo. :zubati

Nismo mi k'o tvoji zinuli na cijelu BiH.

SarajkaDjevojka

Čiji njeni ?

HercegBosna.org

Strah

Online