Zanimljivo je kako se svaki put kad se spomene Thompson, kod većine Muslimana automatski pali alarm. Pjevač koji za Hrvate predstavlja domoljublje, vjeru i identitet, za mnoge Muslimane postaje simbol mržnje.

Zašto takav refleks? Zato što je Thompson podsjetnik na ono od čega bježe - na činjenicu da su Hrvati ratovali, opstali, imali svoje heroje i da i danas pjevaju o njima. Dok se kod njih "patriotizam" svodi na plač nad državom koja ne postoji, kod Hrvata se pjeva o vjeri, narodu i zemlji. To ih boli.

Ili možda nije do Thompsona, nego do toga što Muslimani jednostavno ne podnose ništa što podsjeća na hrvatstvo - bilo to zastava, himna, katolički blagdan ili pjesma? Čim je hrvatsko i glasno, odmah "ustaša".

Možda bi im Thompson manje smetao da pjeva o "suživotu", "regiji" i "komšijama".;Ali ne, on pjeva o svome narodu, bez isprika. A to je u Bosni najveći grijeh.

Zašto muslimanima smeta Thompson, a ne smetaju im vlastiti pjevači koji su po pola karijere gradili na ratnim pjesmama?

Zašto se samo hrvatsko domoljublje u BiH mjeri kroz prizmu "ustaštva"?

Može li muslimanski mentalitet uopće podnijeti da netko voli svoj narod bez osjećaja krivnje?

Bi li im smetao Thompson da pjeva na arapskom, s pozivom na molitvu?

Je li Thompson kriv što ih podsjeća na ono što su pokušali zaboraviti - da nisu jedini narod u BiH?

Kod određene populacije unutar RH i okruženja postoji strah od nacionalnog identiteta Hrvata. Strah da neko može voljeti i boriti se za svoj identitet (pripadnost narodu, vjeri, domovini, povijesti) više od njih. Ne vole banalne stvari kao što su sportski i glazbeni uspjesi, a da ne govorimo o državotvornim.

Ukratko imaju krizu identiteta.

Ne vole Thompsona, tj.smetaju im njegovi koncerti, a ne smeta im Lepa Brena, (Se)nada Topčagić, Bajaga, *Bora Čorba, Miroslav Ilić i slični. :cudi

Jer su Srbi islamske vjere?