Većina sela bi ionako prije ili kasnije propala. Većina hrvatskih naselja, a budući da za komunizma Hrvati nisu tako lako dobivali poslove u gradu i samim tim selili u gradove, logično je seljenje u gradove u RH. Zanimljiv je podatak da je RH bila 60 % urbanizirana 1991. a BiH ispod 40 %. Znamo svi da su Bošnjaci bili najurbaniziraniji a Hrvati najmanje. Uglavnom, čini mi se da smo svakako bili osuđeni na urbanizaciju i napuštanje sela po Posavini, Kaknju, Varešu, Konjicu, Travniku, Zenici, zapravo od tamo gdje smo ionako najviše protjerani. Naši nisu imali neki jaki centar gdje bi se koncentrirali jer nigdje nismo bili dominatni i zato je dolazilo do disperzije RH, Sarajevo, Mostar, Zenica, BL, Tuzla...

Ako je BiH bila u 40 % urbanizirana a nas je bilo max šestina stanovnika, to znači da je sveukupno max 200 tisuća Hrvata živjelo u gradovima. Većina preostalih 500 k bi prije ili kasnije migrirala u gradove.

Danas mi se čini urbaniziranost Hrvata i veća: Mostar, Livno, NT, Široki, Vitez, Posušje, Čapljina, Kiseljak, Žepče... Uvijek sam ponavljao da su ljudi bitni a ne teritorij, s godinama to sad postaje valjda svima očito. Stoga je budućnost Hrvata u BiH u održavanju i razvoju urbanih središta koja privlače Hrvate a ne u nekim drugim stvarima.

http://www.academia.edu/6547740/RAZMJE% ... ELJA_U_BIH

Na ovu temu bi se mogao napisati doktorat.

Već odavno mislim da je zapravo najveći problem svih manjih urbanih cjelina u kojima žive Hrvati komunalna neopremljenost. Pri tome ne mislim samo na vodovod i kanalizaciju, nego prvenstveno na javne površine (parkovi, igrališta, trotoari), ali i na njihovo održavanje. Jadno je vidit oronule ograde, zapuštene poarkove i sl.

Dakako da to podrazumijeva da se većina političara počne baviti komunalnim problemima (evo sjajan primjer je Split, gdje se očito nije znalo tko pije, a tko plaća po pitanju komunalnog reda. čak je odluka o komunalnom redu nelegalna. ali sve to je samo jedna osoba odlučila dovesti u red. osoba koja ima smisla za estetiku, vizure grada i sl.). E sad, kako polučiti to da se lokalci počnu baviti komunalnim redom umjesto globalnom zavjerom je teško. mnogo lakše je diplit o ne znam ni ja čemu, nego nekome s kim piješ kavu stati na žulj.

Kada govorimo o urbaniziranosti bh. Hrvata, priča se i ne može toliko razviti u širinu. U tom kontekstu se uvijek mora voditi računa o urbano ruralnim vezama, jer nam je taka sustav središnjih naselja. Malo više o tome se može pročitati ovdje na primjeru RH što je bitno, i kako bi se mogla politika kreirati.

http://www.hzpr.hr/UserDocsImages/publi ... ik_web.pdf

Broj Hrvata 1991. koji su živjeli u 5 velikih gradova:

Mostar 22 k
Sarajevo 20 k
Banja Luka 16 k
Zenica 15 k

Tuzla 6 k

Sve skupa: oko 75 000 od 780 000

Znaci tek 9% u velikim gradovima, u kojima je bila i glavnina najačih kadrova po raznim profesijama.

No, pola od toga su nažalost (govorim i na temelju vlastite obitelji) bili ljudi koji su u mirnodopsko doba Jugoslavije jednostavno bili anacionalni i prirodno težili nekom blagom ili jačem obliku Jugoslavenstva, kao i Covic npr.
Upravo činjenica da su u svim velikim gradovima Hrvati bili mala manjina (osim u Mostaru gdje su bili malo veća manjina), te velike gradove činila je melting potovima za Hrvate, tako da to nisu mogla biti mjesta gdje će se razvijati nacionalno svjesna hrvatska elita.

Da nije bio rat, možda bih i ja bio Jugoslaven. Čak i ako je neki clan obitelji bio veliki Hrvat, to uopće nije garancija da bi vec njegovo dijete kroz miješani brak skroz otpalo od hrvatske zajednice. Takodjer, u 4 velika grada u Bosni, “hrvatstvo” se vecinom svodilo na katoličanstvo, tako da kod ateista, agnostika ili folklornih članova KC ne bi ostalo mnogo sta od hrvatskog identiteta. Hrvati su mogli birati izmedju dvije opcije: emigriranje, ili asimiliranje u velikim gradovima.

Treba uzeti u obzir da se Hrvati u periodu 1945-1990 nisu bunili sto im opada utjecaj i brojnost. Nije postojala uopće svijest, pa ni zabrinutost oko toga. Nema nijedne izjave iz tog perioda gdje je neki Hrvat izrazio zabrinutost sto su Hrvati pali sa 22% na 17% u rečenom periodu, ili izrazio zabrinutost u opstanak Hrvata. Takodjer, nije bilo zahtjeva za npr. federalizacijom BiH u tom jugoslavenskom periodu, iako je Srbija federalizirana.

Nažalost, “dr. Dabic” je bio u pravu kod teorije da je jedini način da manjina opstane, to da se izdvoji i ogradi. Da ima dobro definiran teritorij, i vlastito, zasebno i odvojeno društvo i institucije, a za takvo nešto treba jak i ekskluzivan centar. No ne treba posebno biti genijalan za to primjetiti, to svaka budala vidi.

Da je Jugoslavija opstala, Hrvati u BiH bi 21. stoljeće proveli “umirući pjevajući”.

No, to je pod pretpostavkom da Srbi ne bi izazvali rat da sebe spase, sto je naravno kriva pretpostavka.

ostalo bi nam od livna do ravnog, s tim da bi u samim gradovima livnu, prozoru, čapljini muslimani bili većina, ako ne i u duvnu i ljubuškom s vremenom. al što kažeš tu je džoker zovi: srbi

Meni je vrlo intresantna pojava Ivanice, kao idealnog mjesta za kozmopolitski život bogatije HB dijaspore. Život u Dubrovniku, a u BiH. Udaljenost je nevjerojatnih par km od Dubrovnika.

To je potencijalno tocka najkvalitetnijeg, najkozmopolitskijeg (i najskupljeg) života u BiH, a nalazi se u hrvatskoj opcini i hrvatskoj županiji.

Projekt nije nikakva fikcija, velikom brzinom rastu luksuzna zdanja, pravi Beverly Hills. Ovo ispod je sve izgradjeno posljednih godinu-dvije.

Ivanica pobija i Sarajevo i Mostar po privlačnosti za Hrvate BiH, ukoliko se razvije u gradić. Mada je nebitno koliko ima stanovnika, da li 1000 (sto će sigurno imati) ili 5000, jer funkcionira kao kvart Dubrovnika.

Ivanica je kao Neum, Mostar i Sarajevo zajedno.

Na moru, a u velikom je gradu, uz kozmopolitizam Dubrovnika.

Parazitirati na Dubrovniku na identičan način kako Istočno Sarajevo parazitira na Sarajevu.

Novo naselje zovu Dubrovnik Heights. Ne postoji savršenija točka za življenje u BiH, a Dubrovnik mnogi smatraju i za najboljim gradom za život u RH, ako se ima para.

Od ovog ljeta:

“Anto Kvesa je vlasnik kuće, s Bistrika je iz Sarajeva. Irfan Jašarspahić je sezonski radnik iz Doboja kod Kaknja.

– Sad su ovi iz općine Ravno dali da se grade visoke zgrade, vile. Počela je masovna gradnja – priča Ante, koji je napravio dvije kuće na Ivanici.”

“-Sad imamo komšija Engleza, Nijemaca… Oni će sve pokupovati, naši neka gledaju odakle se vedri – govori Ante.”

krvi ti. to je veliko. ko je bio pametan davno se nakupovao kvadrata dolje.

OK, ali to znači da Općina Ravno treba povesti računa o komunalnoj opremljenosti mjesta, uz striktnu provedbu zakona o građenju i planovima o urbanističkom uređenju.

Ne bi ovo bio ni prvi ni posljednji kutak zemlje koji bi linijom manjeg otpora bio uništen. dovoljno je pogledati na šta liči Makarska rivijera.

Ivanica je poput Gabele u Metkoviću ili Gunje kraj Brčkog. To su predgrađa ostala na pogrešnoj strani. To bi trebalo i popeglat malim promjenama granica, jednom kad se smire strasti.

10 % u velikim gradovima od kojih je većina bila jugoslavenizirana kako bi uopće opstala. A oni su trebali bit intelektualna snaga koja je trebala promišljati i graditi budućnost. Dobro smo i prošli. Još k tome podijeljena na Posavce, srednjobosance, krajišnike, Hercegovce... Dobro smo mi i prošli.

U Zagrebu je već bila druga pjesma što se tiče formiranja svijesti Hrvata iz BiH ali Zagreb nije u BiH.

mi ovdje govorimo o društvenom razvoju, a ne o razvoju identiteta. tu priču možemo ostaviti nekom drugom narodu...

nije tu samo gabela, nego i npr. doljani, isto tako kod metkovića. s tim da je gabela stvarno posebna. jedna strana ulice je u BiH, a drugi u RH. nisam mogao vjerovati kad su mi pričali.

Tu ću mirovinu uživati.
Ako budem jedan od rijetkih sretnika pušača da poživim toliko dugo.