Ovisi o okolnostima.Ponekad krive odluke (koje su u trenutku donošenja možda bile ispravne),ali i niz krupnijih silnica na koje obični ljudi nemaju puno utjecaja.
Život je kompliciran.Sve svoditi na odgovornost pojedinca je potpuno promašeno.

Naravno da radnik koji je dobio otkaz u privatizaciji 90ih nije kriv za svoje siromaštvo. Ali ako si tijekom cijelog svog 40godišnjeg radnog staža siromašan onda si 97% kriv sam sebi.

Ajde pođimo svatko od sebe i priznajmo iskreno da je svatko sam sebi najveći problem.

Ne samo u vezi novca, nego u bilo kojoj oblasti života.

Možemo i tako gledati na stvar.
Ali nemamo svi iste ambicije,sposobnosti i poglede.Na kraju krajeva,ne možemo ni pobjeći potpuno od okoline i iskustava koja nas oblikuju.

Može naravno biti i objektivnih uzroka na koje nismo mogli utjecati, ali sama ta činjenica da na nešto nismo mogli utjecati nam govori da na to ne treba gubiti vrijeme. Treba se koncentrirati na mjesto gdje se može nešto učiniti iz jednostavno praktičnih razloga. Krivnja tj. osobna odgovornost je ono što nas potiče da se krećemo.

Ako nema te krivnje, onda nema ni motivacije za mijenjanje. Zašto išta mijenjati ako si dobar takav kakav si. Kako postati bolji ako si već savršen naravno "na svoj jedinstveni način"? Nema više motivacije za bilo što jer si svakako OK. Društvo koje prihvaća svaku glupost kao normalnu je društvo koje se posljedično zaustavlja, stagnira i onda propada.

Šta reći nego , idem da štrikam krofne i farbam oblake sa kravatom i bez kravate.

Ljudsku vrstu ne potiče krivnja nego želja za samorealizacijom bilo kroz profesiju,hobi ili neku drugu stvar koje ispunjavaju osobu i čine je zadovoljnom.
"Krivnja" se danas uglavnom koristi kao ideološka toljaga kojom se želi paralizirati ili eutanazirati neistomišljenike (u Americi je izgovor ropstvo,u Njemačkoj nacizam),ili kao dio taktike "Zavadi pa vladaj".

Koji hobi? Kakvo ispunjavanje?

Ne ustaje se nitko u 6 ujutro pa na posao jer ga to ispunjava.

Ovo bi drzalo vodu da ljevica i postmodernisti nisu VRLO uspjesni ljevicari i miljarderi. Upravo desnica ukazuje na to kako su "woke" ljudi koji govore o seksizmu i rasizmu i homofobiji redom bogati, uspjesni, popularni itd. uspjesne zene koje kukaju o opresiji, bogati crnci s profesorskim pozicijama koji se zale o diskriminaciji isl.

Marksisti su najcesce luzeri bez para ali ova "akademska" ljevica je skroz obrnuto.

https://en.wikipedia.org/wiki/Herbert_Marcuse

lik je bia rock zvjezda u SAD i stalno je subvertira na sve moguce nacine

https://en.wikipedia.org/wiki/Ibram_X._Kendi

CEO, profesor, miljunas, Times 100 most influental people

https://en.wikipedia.org/wiki/Robin_DiAngelo

autorica, profesorica, miljunasica

https://en.wikipedia.org/wiki/Kelefa_Sanneh

urednica, nastavnica, kolumnistica, novinarka, kulturna djelatnica

https://en.wikipedia.org/wiki/Judith_Butler

autorica, profesorica, ravnateljica, anti Zionisticka lezba feministica

Btw ovo se UCI U SKOLAMA, privatnim!

Pogledajte ovo, bogata zena i mama opisuje kako in indoktriniraju dicu u PRIVATNOJ skoli. Ispisali su ih.

Zakljucak: prirodne kategorije su tiranija.

Ok, to je recimo razlika između narkomana i dilera. I jedan i drugi se bave drogom, ali je jedan "uspješan" a drugi jadan.

Ovom uspješnom ljevičaru je i cilj da ovi jadni ostanu i dalje jadni, jer štiti tržište. Nešto kao kad antifašisti ispisuju fašističke parole po zidovima da bi se imali protiv čega boriti.

Imamo pretpostavimo nekog depresivnog neuspješnog čovjeka, i onda je ljevičar tu da mu ponudi drogu da bude sretan. Čovjek će zaista biti sretniji kad se počne drogirati, naravno kratkotrajno, i dugoročno je propao.

To jest upravo suština ljevice: iskorištavati ljudske slabosti i nuditi laka "rješenja" koja onda problem čine većim.

Ne može postojati bogat i uspješan bez siromašnih koji rade za njega za malu plaću kao radnici ili kooperanti. Svijet u kojem su svi stanovnici bogati poduzetnici je veća utopija od komunizma.

Svatko tko kupuje odjeću zadnjih 30 godina može pogledati etiketu i vidjeti taj put kako korporacije otvaraju tvornice u sve siromašnijim zemljama, nekad je bilo Made in Italy pa Kina, Vijetnam a sad je Pakistan, Bangladeš.

Naravno da može i tvoj stav je upravo korijen zla komunističkih sustava. Bogatstvo svijeta nije konstantno nego se uvećava ili umanjuje. Ako poduzetnik ne uveća bogatstvo svijeta, onda se nema ništa za podijeliti. Ako pravedno podijelimo nulu, opet je nula. Vrijednost se prvo mora stvoriti da bi se uopće imalo što dijeliti. Komunisti su ovoga donekle i bili svjesni pa su predviđali da je komunizam moguć nakon napretka tehnologije (čitaj nakon što poduzetnici stvore dovoljno da se ima što dijeliti).

Novac nije ograničen resurs koji se mora podijeliti, pravedno ili nepravedno. Novac je tek papir, ugovor, potvrda o vrijednosti ali sam nije vrijednost. Novac je obećanje da ga možeš zamijeniti za stvarnu vrijednost. Ali tu vrijednost mora stvoriti upravo poduzetnik inače novac ne vrijedi.

Dakle, kada poduzetnik stvori novi proizvod on tada povećava veličinu bogatstva na Zemlji, pa onda ima i ukupno više za podijeliti. Kada Musk napravi PayPal ili električno auto, on je to stvorio iz ničega. Obogatio je svijet koji bi bez njega bio siromašniji za ta dva proizvoda.

Današnji prosječni Hrvat vjerojatno ima bolje uvjete života nego rimski car ili egipatski faraon. To je zato je se bogatstvo svijeta uvećalo pa se ima što dati prosječnom Hrvatu.

Inače i ti u Kini više nisu tako jeftini. Prije si mogao naći Kineza inžinjera za par stotina dolara mjesečno, sad ako išta valja traži satnicu $40. Zarađuje kineski programer kao ništa 10 000KM mjesečno, skok 10-20 puta viša plaća nego prije 15-20 godina. Globalizacija je upravo pomogla nerazvijenim državama da krenu naprijed. Čak i taj Bangladeš koji je vjerojatno najgori od spomenutih ima sada svjetlu budućnost upravo zbog svjetskog tržišta.

Naravno ako ih ne spopadnu ljevičari pa počnu progoniti poduzetnike, e onda će pošteno dijeliti nulu i doslovno gladovati.

Ne bi se složio jer većinu svjetske ekonomije uvijek čini masovna proizvodnja jeftinih i jednostavnih proizvoda, a ne proizvodnja samovozećih auta ili svemirskih brodova.

Mi kao generacija imamo više materijalnih stvari upravo zbog jeftine proizvodnje, jeftinih lanaca koji su nam to omogućili, a ne zato što imamo veće plaće. Zapadne žene koje vole krpice se oblače u Zari, oni koji se bave nekim sportom ili hobijem imaju Decathlon i tamo puno stvari koje su danas ispod 100 kuna, a nekad je kupovina toga bio poduhvat. Ako je nekome i to preskupo ima Aliexpress.

Istovremeno kako BDP u siromašnim zemljama raste, u bogatima stagnira već dugo ili raste vrlo malo jer su došli do nekog maksimuma bogatstva i sad vjerojatno slijedi pad u raznim segmentima života, javno zdravstvo, mirovine, sigurnost na radu itd. Evo vidiš da sad u Italiji pišu o stradavanjima mladih žena u tekstilnoj industriji, pada žičare radi teškog nemara. Ono što je bilo u Aziji sad je u Italiji.

Znači tvoja teza kako se bogatstvo svijeta konstantno uvećava i kako svi idemo u blagostanje je teška utopija.

Lijepo ti je kvačica objasnio da novac sam po sebi nije vrijednost. Vrijednsot su stvorena dobra i usluge.

Nije bitno koliku ti plaću imaš u kunama, eurima ili markama, nego upravo koliku ti plaću imaš u količini krpica koje možeš za tu plaću kupiti. A možeš sve više jer je przvodnja sve efikasniaj i masovnija.

Rast standarda se upravo očituje u tome što se proizvodnja omasovila, promet ubrzao i što su stvari danas dostupnije nego prije.

U svijetu se stalno povećava količina stvorenih dobara i sve više ljudi konzumira sve više tih dobara. Rast nije stao ni u bogatim zemljama, stope su niže, ali nije došlo do prestnaka rasta. E sad, točno je da to ne znači nužno blagostanje za sve, jer neki ne sudjeluju u konzumaciji dobara, ali to je druga priča zašto.

Samovozeći auti ili svemirski brodovi su danas ono što su prije 150 godina bili obični auti, novi tehnloški iskorak. Ni obične aute nisu odmah imali svi, nego kad se proizvodnja dovoljno usavršila i omasovila.

Ali ja nisam rekao "kako se bogatstvo svijeta konstantno uvećava i kako svi idemo u blagostanje".

Ja sam rekao: "Bogatstvo svijeta nije konstantno, nego se uvećava ili umanjuje."

Znači bogatstvo svijeta nije konstantno nego je promjenjivo, može se i umanjiti naravno. Promjena bogastva svijeta ovisi o tome što ljudi rade.

Bogate zemlje nisu došle do maksimuma bogatstva nego su se odale ljevičarenju koje ih truli iznutra. Žive na staroj slavi svojih predaka. Prodaju djedovinu. Jede ih polako dok se oni bave ideologijom i pojest će ih do kraja. Nula je granica, i sasvim je moguće da te nekad najsnažnije zemlje završe u građanskom ratu.

Jeftina proizvodnja je isto tehnološka inovacija kao i eletkrično auto. Henry Ford je izumio pokretnu traku. Toyota je izmislila lean manufacturing i kanban. Kasnije je sve to usavršeno u svim industrijama pa i u software-u. Jeftina proizvodnja nije samo daj nekom u Bangladešu malu plaću, nego kompleksan sustav gdje je taj Bangladeš možda i najmanje važan dio.

U onim online peticijama protiv kupovanja u Zari pišu naprimjer da za njih rade maloljetne djevojčice u Bangladešu za plaću 30 eura i to 72 sata tjedno. Ali nije samo niska plaća u pitanju, poduzetnik u zemljama trećeg svijeta ima cijeli paket, odnosno bolje rečeno nema cijeli paket troškova i administracije koji se tiču zdravstvenog i mirovinskog, zaštite radnika, sigurnosti na radu, zaštite okoliša, zelene energije i ostalih trica koje poduzetnik u EU mora sve ispuniti, toliko da mu se na kraju ne isplati ni raditi.

Pa vi koji živite u BiH znate koliko su ti propisi manje strogi ili postoje na papiru, ali ih je lakše izbjeći u odnosu na Hrvatsku, a kamoli tamo neki Bangladeš.

Ali na kraju je činjenica i da EU i Amerika nastoje svoje ideologije izvesti u cijeli svijet pa će s vremenom i tamo proizvodnja poskupiti, a ne znam što će onda biti kad zapadni čovjek ostane bez jeftinih proizvoda za svoje zabave i hobije.

Ti moraš shvatiti da ta radnica radi za tu plaću i za te uvjete jer joj je alternativa da radi u polju riže za šaku riže ili da se uda za starog prdonju sa 11 godina i dudla mu.

Prije su ljudi i ovdje radili u tim uvjetima i za takve plaće, ali proizvodnja ipak nije bila tako masovna i roba nije bila tako dostupna svima. Razlog je u napretku tehnologije i efikasnsoti proizvodnje.

Cijena rada će u Bangladešu poskupjeti onda kada stvoreno bogatstvo generira dovoljno veliko tržište rada, dovoljno veliku potražnju, da ljudi nisu prisiljeni birati takve poslove.

E sad, tu bi se možda složio s tobom, tada će možda doći i do porasta cijene proizvodnje, globalno. Osim ako thnologija ne dovede do ponovno smanjenje potražnje za ljudskim radom općenito, kako se prognozira.